Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Objavljeno u Životinje

Zakon o zaštiti životinja relativno je nov (datira iz 2006.). Baziran je na EU direktivama iz 1983., koje su do današnjeg dana doživjele nekoliko izmjena. Hrvatski zakon je ažuriran 2013. godine. Kad su zastupnici raspravljali i usvojili završni tekst Zakona u veljači 2013., jasno su preporučili da se javna svijest o zaštiti životinja treba podići. Zakon je opet ažuriran 2019. godine, te se kao većina hrvatskih zakona redovito revidiran.

Zastupnik Laburista Branko Vukšić napomenuo je kako mijenjanje Zakona u skladu s europskim direktivama nije dovoljna garancija da dosadašnje prakse neće ostati „balkanske“. Definirao je isti Zakon o zaštiti životinja kao „najgaženiji u Hrvatskoj“. U zemlji u kojoj mnogo kršenja različitih zakona izmiče kontroli institucija, to je zaista zabrinjavajuće. Nažalost, izjava gospodina Vukšića nije bila retorička smicalica, već istina.

Zakoni i pomoć za životinje u nevolji

Organizacije za zaštitu životinja, kao što su registrirane udruge Noina Arka i Zaklada za zaštitu životinja Split uvelike se oslanjaju na javnu financijsku podršku, ali iznos koji im je dostupan nije usporediv s ostalim europskim zemljama. Što se kućnih ljubimaca tiče, postoji mnogo regulacija koje propisuju kako se o životinjama treba brinuti (Pravilno držanje životinja, od 2019. godine, članak 51 Zakon o zaštiti životinja «Narodne novine» br. 102/17, 32/19.), Međutim, osiguravanje dobrobiti životinja se sramotno zanemaruje. Ukoliko se netko prema životinjama ponaša neprilično, imate pravo nazvati inspekciju koja bi trebala izviditi situaciju i poduzeti mjere koje smatraju primjerenima s obzirom na važeće zakone. Na Hvar inspektori dolaze iz Splita. Psi se mogu oduzeti vlasnicima ili uspavati. Vlasnike se može kazneno goniti. Međutim, malo se koga kazneno gonilo, a još manje se njih osudilo. Na splitskom Općinskom sudu, na primjer, dvadeset slučajeva okrutnosti prema životinjama koji su prijavljeni od 2006. do 2013. su okarakterizirani neosnovanima. Društva za zaštitu životinja u Splitu su opravdano zabrinuta, da ne kažem preneražena. Postoji nada da je Zakon postrožen u siječnju 2013. s uvođenjem jednogodišnjih zatvorskih kazni za one koje se osudi za okrutnost prema životinjama, te da će tužiteljstva biti bolje pripremljena, a osude za prijestupnike strože.

Veliki problem je manjak prikladnih skloništa za životinje. Ima ih premalo po Hrvatskoj i mnoga imaju poteškoće u stvaranju uvjeta sukladnih sa Zakonom. Neko vrijeme postojala su dva skloništa u Splitu koja su opsluživala šire područje i koja su bila najbliža Hvaru. Oba su zatvorili inspektori 2011. godine, usprkos protestima ljubitelja životinja. Životinje u skloništima premještene su u Šibenik, što je sad najbliže sklonište Hvaru. Bilo koja životinja koja ne bi našla dom u 60 dana bila bi uspavana. Dr. Zdenka Filipović je veterinarski kirurg u Splitu koja je vodila jedno od dva skolništa koja su zatvorena. Po zatvaranju, nastavila je pomagati tražeći domove za neželjene životinje te je osnovala Zakladu za zaštitu životinja Split s ciljem otvaranja novog skloništa s „Ne-ubij“ motom koji bi osigurao da se životinje ne uspavljuju dok ne nađu dom ili umru prirodnom smrću. Bilo bi prvo svoje vrste u Hrvatskoj. Gradnja doma u Kaštel Sućurcu odmah do Splita počela je 2013., ali se otvaranje odgodilo kad je inspektor odbio izdati nužnu dozvolu za korištenje na temelju činjenice da različiti dijelovi zgrade ne zadovoljavaju zakonske norme.

Kako sad stvari stoje, životinjska skloništa u Hrvatskoj suočena su s različitim problemima:

  1. ima ih premalo
  2. pretrpana su s neželjenim životinjama
  3. čno ne mogu pružiti zadovoljavajuće uvjete za spašene životinje
  4. ako ne zadovolje zakonske standarde i uvjete, zatvaraju se.

Naravno, potpuno je ispravno da inspektori zatvaraju centre koji ne zadovoljavaju minimalne standarde za brigu o životinjama. No ovo za životinje u većini slučajeva znači smrt. Potrebno je više podrške za postojeće centre kako bi pružali sve što Zakon propisuje. I hitno nam je potreban nacionalni pokret kako bi se osnovali prikladna životinjska skloništa diljem Hrvatske.

Zaklada Bestie: napokon veliki uspjeh

Nakon početnih odgoda, Zaklada za zaštitu životinja Split osnovala je u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita ustanovu za spašavanje životinja, sada nazvanu Sklonište za životinje Bestie, koja funkcionira po najvišim standardima. Unatoč poteškoćama u suočavanju s prevelikom potražnjom, spašeni psi dobivaju najbolju moguću skrb, ne samo medicinske potrepštine, hranu, vodu i sklonište, već i socijalizaciju, šetnje, ljetna kupanja i osnovnu obuku. Program osigurava dobro poznavanje potreba i osobnosti pasa, što im pomaže da pronađu prave vlasnike. Sklonište također prima ograničeni broj mačaka. Volonteri su bitni u pomaganju posvećenom osoblju u upravljanju centrom, a Bestie postiže visoku razinu komunikacije s lokalnim školama i međunarodnim organizacijama kako bi pobudio stalni interes i podršku ljubitelja životinja, bilo da žive ili prolaze kroz to područje.

Situacija na Hvaru

Neželjene životinje na Hvaru mogu lutati ili biti ubijene. Vlasnik na Hvaru koji želi napustiti životinju očigledno neće potrošiti vrijeme i novac na odlazak u sklonište u Šibenik. Štenci i mačići obično se ostavljaju blizu kampova i kuća za odmor tijekom turističke sezone ili ispred škola tijekom ostatka godine. Neki od njih nađu domove i prežive.

Sara je napuštena zajedno s nekoliko braće i sestara negdje u brdima iznad Jelse. Vjerojatno se radilo o okotu neželjenih štenaca. Lutali su po selima nekoliko dana prije nego što je većina njih pronašla domove. Sara, njemački ovčar, narasla je iz male nakupine dlake u dobru, sretnu životinju. Nekoliko godina poslije, ona živi malo na Hvaru, malo na Sardiniji.

Billy je napušten u selu Pitve u srpnju 2009. Pokušao se sprijateljiti s nekim gostima, koji su ga hranili nekoliko dana. Ipak, s obzirom da je bio mladi pas (star manje od godinu dana), volio se igrati s cipelama i drugim osobnim stvarima pa je ljudima brzo dosadio. Vjerovatno je bio dio obitelji s malom djecom te je možda odbačen jer je previše narastao ili je bio skup za hraniti ili je bio destruktivan u kući (zbog nedostatka pravilnog dresiranja). Bio je nevjerojatno brižan pas koji je žudio za ljudskom pažnjom. Pronašao je dobar dom u Zavali, ali ga novi vlasnik nije mogao kontrolirati kad bi bio izvan kuće. Srećom, tijekom sezone njemački su se turisti zaljubili u Billy-ja te je on sretan otišao u novi dom u Njemačkoj s velikim vrtom i okućnicom za igranje.

Mačke se napušta češće od pasa. Mačić Nana pronađena je s bratom i sestrom blizu groblja u Hvaru od strane talijanskih ljubitelja životinja, Marine i Riharda u srpnju 2012. Donijeli su ih u Pitve, otkrivši u prijašnjem posjetu da su neki od mještana ljubitelji životinja. Njih troje su se ubrzo prilagodili na novi okoliš te su odlučili da je najsigurnije mjesto za boravak, izuzev perioda hranjenja, unutrašnjost suhozida.

To je ostao njihov dom dok nisu narasli te otkrili nove prilike za hranjenje. Kad su bile dovoljno stare, Nana i njezina sestra su sterilizirane. Svo troje su doživjeli odraslu dob, ali je, nažalost, Nanin brat netragom nestao, a sestru je ubio bezobzirni vozač koji je kroz selo vozio prebrzo. Nana je također bila nestala tijekom sezone, stvarajući bojazan da je umrla, ali se ponovno pojavila nakon sezone te je vjerojatno iskoristila dobrodušnost nekih posjetitelja kako bi se hranila bolje, kao što to mačke obično i čine.

Pojedinci na Hvaru koji vole životinje čine koliko je god moguće kako bi pomogli beskućnicima i lutalicama. Očigledno postoji hitna potreba da se realizira sustav brige za njih te pronalaska domova. Hvar ne može riješiti ovaj problem samostalno. Efikasan sustav pomoći životinjama mora se uspostaviti na nacionalnoj razini. Ovaj proces trebao bi krenuti s vrha, tako da središnja vlast potakne i ohrabri podršku koje mogu pružiti lokalne zajednice.

© Vivian Grisogono 2013, tekst ažuriran u veljači 2024. godine

Prevodio: Bartul Mimica i dr.

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Životinje Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Eco Environment News feeds

  • Campaigners accuse Yorkshire Water of negligence and say plan to top up reservoirs will kill the river’s fish

    With its pebble beach and shallow areas for paddling, the River Wharfe at Ilkley has long been a popular swimming location in the pretty Yorkshire town. But plagued by sewage and agricultural runoff, the river has been designated as “poor” quality, and a sign has been put up warning people against bathing in it. And now, the health of the river has been put further at risk with emergency drought plans by Yorkshire Water to suck water from it to top up its reservoirs.

    A drive by campaigners and wild swimmers led it in 2021 to be the first in the country to get designated bathing status – meaning the government tests it for the harmful E coli and intestinal enterococci bacteria.

    Continue reading...

  • Across the globe, oil, gas and coal companies use an ever-widening set of tactics to crush competition and opposition. With the world’s most powerful man helping them at every turn, it’s critical we reveal their full impact

    Today the Guardian launches its annual environment support campaign. To back our vital climate journalism, please click here

    Why does capital love fossil fuels? It’s not hard to explain. They exist in a small number of discrete locations, where the right to exploit them can be owned and monopolised. Most can be extracted commercially only at scale, excluding small competitors. They can be stored and traded all over the world, allowing prices to be optimised across time and space. Renewable energy, by contrast, can be generated almost anywhere, by almost anyone with a small amount of money to invest.

    Renewables might now be cheaper than fossil fuel in the vast majority of cases, but this makes them less attractive to capital, not more. Fossil fuels are uncompetitive and highly profitable. Renewables are highly competitive and not very profitable.

    Join George Monbiot and special guests on 16 September for a special climate assembly to discuss the growing and dramatic political and corporate threats to the planet. Book tickets – in person or livestream

    Continue reading...

  • Report finds regenerative approach could yield economic benefits while helping to meet environmental targets

    The degradation of nature in the UK will lop nearly 5% off the country’s GDP if the private sector does not make a greater effort to halt the decline, experts have warned.

    Conversely, investing in nature can produce economic returns for companies in a range of sectors, from manufacturing and construction to food, according to a report from the Green Finance Institute (GFI) and WWF.

    Continue reading...

  • Before Peter Betts died in 2023, he wanted to pass on what he had learned over many years of negotiating at Cops – including how Paris 2015 was saved at the last bell

    On 15 March 2022, I was on a video call with a dear friend when I experienced a twitching on the left-hand side of my face and a slurring of my speech. My wife, Fiona, took me to hospital because we both thought I was having a stroke, and I spent the journey in the car adjusting to my probable death. Interestingly, I did not feel fear or anger; only sadness and disappointment that it was all going to end sooner than I had expected. I survived: but six days later, we learned that the cause of my condition was a particularly aggressive form of brain tumour called a glioblastoma.

    Since then I have read a number of accounts written by cancer sufferers. Many of them start with an uncertain diagnosis, often with a reasonable percentage chance of survival. But unlike these accounts it was absolutely clear that the tumour would kill me: there was no cure and I was given a median life expectancy of 15 to 18 months. Of course, I hoped to do better than the median, but the medical team said that clinging to that possibility would probably be a mistake because it would distract me from enjoying the time I had left. My immediate reaction was genuinely to recognise that in some respects I was lucky. Some people drop dead with no warning, whereas I would perhaps have a year to come to terms with and make sense of my life. This enabled me from the beginning to take a positive approach to my situation and determined me to make the most of the little time I had.

    Continue reading...

  • Nämdö, Stockholm archipelago: A holiday to the Baltic has forced me to undergo a perspective shift to appreciate its scale and intricate wateriness

    By the third week in August, Swedish school terms have restarted and the thousands who make the Stockholm archipelago their summer home have returned to the city. Ferries have switched to winter timetables and people are outnumbered by fallow deer.

    I try to get my bearings using the chart hanging in my cousin’s summerhouse, but the white-tailed eagle view of 30,000 islands, islets and skerries is baffling. A boat is essential, and my son makes the necessary perspective shift before I do. “It’s like the Lake District in reverse,” he says. “The land is water and the lakes are islands.” I see what he means. There is something about the ice-worn geology and the vegetation dominated by pines, alder and birch that feels familiar, but the scale and intricate wateriness of the place is as confusing as it is beguiling.

    Continue reading...

  • For more than a decade, scientists have been puzzling over what was causing billions of starfish to dissolve into piles of white goo. Sea star wasting disease has ravaged starfish populations, wiping out 90% of the once common sunflower sea star. Now, researchers have finally identified the culprit. Madeleine Finlay speaks to Dr Melanie Prentice, one of the team to crack the case. She explains the impact the disease has had on the marine environment, how they found the pathogen responsible, and what it means for sea stars’ recovery

    Scientists identify bacterium behind devastating wasting disease in starfish

    Support the Guardian: theguardian.com/sciencepod

    Continue reading...

  • Views of forward-thinking artist and writer who lived off land in national park celebrated at museum in Glastonbury

    She was considered an eccentric by some, eking out a frugal existence on a wild English moor, surviving off the land and exchanging her sketches of the countryside for meals.

    But the first museum exhibition on the life and work of the largely forgotten nature writer and artist Hope Bourne highlights that her views on the environment, recycling, access to the countryside – even rewilding – were ahead of her time.

    Continue reading...

  • Educators across the country confronted with how to deal with children in their schools who experienced tragedy

    Schools in parts of Texas reopened their doors two months earlier than planned this summer. But the reason was tragic.

    They were transformed into “relief hubs” to welcome volunteers whose efforts were instrumental in responding to devastating floods in the state. Now, as lessons have mostly resumed in Texas, the classrooms have been turned back from temporary emergency centres into places of learning, but that’s not to say the memories of what was lost will linger with the community indefinitely.

    Continue reading...

  • Warm weather has created strong flavours that some say means fruit that’s ripe enough for still wine

    UK vineyards are getting ready for a vintage year – and a very early harvest – with the warm, sunny weather caused by the heating climate delivering strong flavours in their grapes.

    Across the UK the total amount of wine produced is likely to be up on last year. English growers alone added more than 1,000 hectares of vines in 2024, taking the total to 4,841, of which 3,763 was in active production in 2024, according to the industry body Wine GB.

    Continue reading...

  • As survivors and experts reflect on the storm 20 years on, fear is growing that the US is just as unprepared to take on extreme weather amid cuts to Fema

    Darren McKinney grew up in New Orleans’s Lower Ninth Ward. When Hurricane Katrina struck 20 years ago this week, he watched his neighborhood wash away. From his second-floor apartment, he saw flood waters rise up to his window.

    “I had no food at all, no water, no electricity,” he recounted one rainy day this month, while taking a break from his job leading home restoration in the neighborhood as field operations director of the non-profit lowernine.org.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen