Pesticidi: razlog za uzbunu

U Europskoj Uniji je od 1. listopada 2016. godine zabranjeno korištenje Roundup-a (u Hrvatskoj Cidokor) i 11 drugih sličnih herbicida na bazi glifosata. Ova zabrana bi trebala probuditi sve korisnike, pristaše i promotore uporabe pesticida.

Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Foto: Vivian Grisogono

Do zabrane je došlo unutar Provedbene Uredbe Komisije datirane 1. kolovoza 2016. godine (ref. 2016/1313). Iako je glifosat u ovim herbicidima aktivan sastojak, zabrana se posebno odnosila na dodatne sastojke, tvari sa kojima se glifosati miješaju kod upotrebe. Hrvatsko Ministarstvo Poljoprivrede je najavilo ovu zabranu na svojim web stranicama (na obje stranice) 20. rujna i 21. rujna 2016. godine. Nositelji registracije su bili dužni obavijestiti distributere i osigurati uklanjanje svih dionica sa tržišta do 31. prosinca 2016. godine.

Razlog za slavlje? Pa...

Kada se za slobodno dostupnu i naširoko korištenu tvar ustanovi, da je opasna, normalna praksa bi bila, da se ova tvar odmah povuče od svih dobavljača i korisnika. Daljnja prodaja i uporaba tvari je zabranjena od trenutka stupanja zabrane na snagu. Proizvođač je u konačnici odgovoran za prikupljanje i (sigurno) uništavanje povućenog proizvoda. Pokrene se cijeli sustav na razini države, javno objavljen i proveden, kako bi se osiguralo, da je opasan proizvod uklonjen u najkraćem mogućem roku. Ništa od toga se u ovom slučaju nije dogodilo.

Provedba zabrane pesticide na Hrvatski način

Odgovornost za nadzor nad odobravanjem, prodajom, distribucijom i uporabom pesticida u Hrvatskoj dijeli se između ministarstava.

Ministarstvo poljoprivrede je glavni izvor informacija za korisnike pesticida. Na njihovim internetskim stranicama postoji odjeljak za pretraživanje, koji pruža informacije o svim pesticidima, koji su odobreni za primjenu u Hrvatskoj. Izgleda, da ne sadrži potpuni popis odobrenih pesticida, iako ovdje postoji popis onih dopuštenih za neprofesionalnu (amatersku) uporabu. Odjeljak za pretraživanje identificira pojedinačne pesticide, uključujući informacije o sastojcima, o korištenju i u vezi statusa odobravanja. Postoje različite opcije za pretraživanje. Najjednostavniji način je utipkavanje naziva proizvoda, za koji ste zainteresirani, navodeći da li je za profesionalnu ili neprofesionalnu uporabu. Link za proizvod će se pokazati ispod tipke „Traži“.

Kakva je zapravo praksa u vezi ovog popisa?

Gotovo dva mjeseca nakon što je zabrana prodaje Roundup-a / Cidokor-a stupila na snagu u Europskoj Uniji, popis Ministarstva poljoprivrede dalje sadrži tri Cidokorova proizvoda bez ikakvog očitog upozorenja o zabrani. Cidokor se je nalazio na pod-popisu proizvoda, koji su izgubili licencu, ali taj se mora pretraživati posebno. Ali nitko, tko traži informacije o Cidokoru ne znajući da je zabranjen, neće imati razloga tražiti dalje od osnovnog pretraživanja proizvoda, koji pokazuje, da je Cidokor još uvijek dozvoljen.

Iz popisa Ministarstva poljoprivrede, 29. studenog 2016.

Međutim, kod svog engleskog naziva (Roundup) postoji upozorenje crvenim slovima, da proizvod više nije odobren. Za Roundup Biactive se u crvenom naslovu navodi, da se postojeće zalihe smiju upotrijebiti i prodati do „dopuštenog datuma“, koji je u sljedećoj stavci naveden kao 1. siječnja 2017., dok se zalihe smiju držati u trgovinama do 1. siječnja 2018. Vrlo čudno, s obzirom, da je prvo odobrenje za ovaj proizvod (iz 1999. godine) isteklo 1.7.2016. Znači, Roundup Biactive je kroz ovu EU zabranu dobio na vremenu.

Drugi primjer je insekticid Pyrinex 48EC. Odobrenje za Pyrinex 48EC je u Hrvatskoj izdano 25. rujna 2015. i trebalo je isteći 31. siječnja 2019., samo za profesionalnu uporabu. Međutim, Američka Agencija za Zaštitu Okoliša (EPA) je već od 2002. godine izdavala upozorenja o opasnosti za zdravlje, koja su se odnosila na aktivnu tvar u Pyrinexu – Klorpirifos. Pregled u 2014. godini, ponovljen u 2015. godini detaljno opisao neprihvatljive učinke na zdravlje, ptice, ribe i crve, i kulminirao na način, da je ova tvar izgubila licencu u rujnu 2016. godine. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede je dodalo Pyrinex 48EC na listu nedozvoljenih pesticida 25. ožujka 2016. Početna pretraga za Pyrinex 48EC će izbaciti 2 linka: samo jedan nosi crvena slova upozorenja, da je proizvod bez registracije, dok drugi link ništa takvo ne sadrži.

Popis kemijskih pesticida, koji izgubili registraciju u Hrvatskoj, dostupan na stranicama Ministarstva poljoprivrede, potječe iz 2011. godine i doseže sve do sadašnjosti i nudi slijedeće brojeve: u 2016., 38 kemijskih pesticida je izgubilo odobrenje ili je bilo odjavljeno do kraja studenog; u 2015., 32; 17 u 2014., 260 u 2013.; 96 u 2012.; i 13 u 2011.

Ministarstvo poljoprivrede je izdalo odobrenje za Pyrinex 48EC u trenutku kada je glavni sastojak tog proizvoda već bio predmetom velikog interesa od strane iste one vlasti, koja ga je prethodno razmotrila kao siguran. Njegovo odobrenje je stoga trajalo samo oko šest mjeseci. Rok za potrošenje zaliha je bio puno duži.

Problem sa preostalim zalihama

Unatoč dodatnom vremenu, koje je omogućilo prodaju i korištenje zaliha, vjerojatno će ipak nešto od zaliha ostati. Što će se dogoditi s njima? Hoće li se prikupljati i uništavati na ´siguran´ način? Male su šanse. Zakonske odredbe u vezi sigurnog odlaganja praznih ambalaža od pesticida su trenutno vrlo skromne. Velika većina će završi u komunalnom otpadu ili još i gore, u okolišu, usprkos postojećim zakonima.

Opasan sadržaj, opasno pakiranje. Foto: Vivian Grisogono

Priča o glifosatu

Monsantov Roundup je prvi put uveden na tržište u 1974., iako je njegov aktivni sastojak glifosat otkriven još 1950. godine. U SAD-u je njegovo odobrenje iz 1974. navodilo „za industrijsku uporabu ne-usjeva u poljoprivredi“. Njegova odobrenja su vrlo brzo proširena, i do 1980. je Roundup postao svjetsko bestseler sredstvo za uništavanje korova. Monsantovom američkom patentu za glifosat je bilo dozvoljeno da istekne u 2000. godine. Do 2012. je u EU registrirano oko 2000 herbicida na bazi glifosata od strane mnogih različitih tvrtki za uporabu na usjevu. S obzirom na nepoželjnu prisutnost glifosata u ljudskom urinu bi nam moglo biti oprošteno ako nazovemo zabranu samo 12 herbicida na bazi glifosata kao „pišanje u vjetar“. Lakrdijaški, ali nije smiješno.

Odobrenje za glifosat je oduvijek bilo predmetom kontroverze, što je izazivalo zabrinutost i kritiku među neovisnim znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu okoliša. U SAD-u, Europi i time i ostatku svijeta su glavna podrška za službeno odobrenje glifosata bile neobjavljene „sigurnosne“ studije provedene na životinjama, financirane od strane industrije. Kada je Monsanto 2010. godine zatražio ponovno odobrenje uporabe glifosata u herbicidima od strane EU, dozvola je trebala isteći 2012. Međutim, revizija je bila odgođena za 2015., sa dodatnim produžetkom do lipnja 2016. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta preporučili potpunu zabranu ove tvari, ali su bili spriječeni od strane Europske komisije, koje je u početku predložila produljenje dozvole za još 15 godina. Zahtjev je kasnije smanjen na 18 mjeseci. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta pristali na prijedlog Povjerenstva u vezi zabrane za dodatne sastojke POE tallowamine-a, što je uzrokovalo zabranom prodaje Roundup-a.

Neovisna studija objavljena 2012. godine pokazala je, da su važni podaci, koji ukazuju na loše učinke glifosata bili zataškani iz dokaza korištenih za odobrenje. Gotovo istodobno sa zabranom od strane Europske Unije u 2016. godini, Američka EPA je odobrila Monsantov herbicid na bazi dikamba za uporabu na svojoj narednoj generaciji biotehnološkog (genetski modificiranog) usjeva. Novi herbicid je razvijen kao odgovor na sve veći problem sa korovima otpornim na glifosat. S obzirom, da je dikamba navodno uzrokovala ozbiljne ekološke probleme u svojoj dosadašnjoj primjeni, odobrenje nove verzije je izazvalo veliku zabrinutost.

Snažno lobiranje, snažan marketing

Agrokemijska industrija je bogata i moćna. Izuzetno je vješta u dominiranju na tržištu, u gušenju oporbe i dobivanju podrške od političara i znanstvenika. Reklame za pesticide su masovnih razmjera i besramno varaju. Agrokemijske tvrtke su uspjele totalno okrenuti priču u vezi dokaza o sigurnosti. Jedan od njihovih najvećih promotivnih uspjeha je njihovo redefiniranje otrovnih pesticida kao „zaštitara biljaka“. Ovaj eufemizam je pomogao odvratiti pozornost od pesticida kao otrova i potencijalnih razarača zdravlja.

Na kraju studenog 2016. godine, gotovo dva mjeseca nakon EU zabrane prodaje Roundup-a, se ništa od toga ne spominje na stranicama ´Činjenice o Glifosatima´ (Glyphosate Facts). Monsantove web stranice, koje pokrivaju većinu svijeta, uz Monsantove vijesti, koje su dostupne na različitim jezicima, također šute o zabrani.

Zabrinuti nezavisni znanstvenici i ekolozi su prisiljeni dokazivati štetnost pesticida i neumorno se prepirati sa dobro podmazanom mašinom za propagandu. Argumentiranje se razvlače tamo-amo preko desetljeća. U međuvremenu se uništava zemlja, more i zrak u golemim razmjerama i ljudski zdravstveni problemi se samo gomilaju..

Trebali bi smo biti ipak oprezniji

Trebalo bi biti dokazano, bez ikakve sumnje, da su pesticidi u potpunosti sigurni prije nego li budu odobreni za upotrebu. Većina potrošača vjeruje, da odobreni pesticidi dokazano nisu štetni. To nije tako. Dokaz, da pesticidi nisu sigurni je marginaliziran od strane industrije na mnogo različitih načina. Teret dokazivanja je prebačen na ljude, koji su protiv razvoja i korištenja opasnih pesticida. Da bi se njihov zadatak još i dodatno otežao, iskrivljuju se riječi kako bi se stvorili nemogući uvjeti za znanstvenike, koji traže sastavljanje procjene rizika i loših učinka. Ovo se najviše pokazalo, kada su euro-zastupnici trebali razmotriti prijedlog Europske komisije za utvrđivanje i reguliranje kemikalija, koje narušavaju hormone u prosincu 2016.

Sigurnost pesticida je uvijek sumnjiva. Budući da se radi o otrovima, pesticidi ne smiju biti testirani na ljudima. Testiranje na ljudima se vrši nakon što su pesticidi stavljeni u uporabu. Mi smo pokusni kunići (nakon jadnih pasa, kunića, štakora, pilića i bezbroj drugih životinja, koji su bili mučeni kroz prisiljeno hranjenje pesticidima u svrhu ´dokazivanja´ tvrdnji agrokemijske industrije). Nešto kao ´održivo korištenje´ pesticida ne postoji. Pesticidi se ne bi smijeli koristiti iz sigurnosnih razloga. To je načelo predostrožnosti. Agrokemijska industrija je preokrenula načelo predostrožnosti naopako.

Organski način: prekopavanje zemlje između loze. Foto: Vivian Grisogono

Već spomenuta ograničena EU zabrana na nekolicini herbicida na bazi glifosata je bila minimalan odgovor na dugotrajnu, osnovanu i dalekosežnu zabrinutost. Njena najkorisnija posljedica će biti, da ljudi shvate, da se u našem okolišu dugoročno koriste opasne tvari, koje uzrokuju štetu na više razina, uključujući i ljudski i životinjski lanac hrane. Pravilne mjere zaštite nedostaju; i regulatorna tijela se ne bave potencijalnim opasnostima dovoljno učinkovito.

Činjenica, da su prethodno dozvoljeni kemijski pesticidi naknadno zabranjeni i povućeni sa tržišta, pogotovo nakon što su bili u uporabi nekoliko godina, trebao bi biti dovoljan razlog za uzbunu diljem svijeta. Očigledno postoje duboke nedostatke u regulatornom sustavu, koji dovodi u opasnost ljudsko zdravlje.

Jesu li kemijski pesticidi djelotvorni?

Kratko i jasno – nisu. Ili točnije, samo kratkotrajno. Kemijski herbicidi su uzrokovali nagli rast super-korova; kemijski redenticidi su odgovorni za sve veće pojave super-štakora; i nakon široke uporabe kemijskih insekticida postoji sve veći broj komaraca, pa čak i super-moljaca.

Sloboda izbora

Iako EU mora odobriti aktivne tvari u proizvodima, kao što su pesticidi, odluka je pojedinih zemalja članica, hoće li omogućiti njihovu prodaju na svojim tržištima. Države članice imaju pravo na dozvolu, odbijanje ili ograničenje uporabe pojedinih proizvoda. U srpnju 2016. godine je Malta postala prva EU zemlja, koja poduzima korake za izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata, s time, da su mnoga lokalna mjesta na Malti već tako učinila. Bilo bi odlično ako bi lokalne vlasti u Hrvatskoj slijedile primjer Malte. Čak i bolje, ako bi vlada preuzela inicijativu zabrane pesticida i promociju organski uzgojene hrane i održivu brigu za okoliš. Ako bi se to dogodilo, sigurno bi slijedile značajne uštede na troškovima za zdravstvenu skrb.

Čak i ako vlasti ne žele, pojedinci mogu postići jako puno. Ako krajnji korisnici prestanu kupovati kemijske pesticide, tržište će nestati. Zabrana EU na nekolicini pesticida će postići vrlo malo. No, mogla bi skrenuti pažnju barem nekim ljudima na štetu, koja se događa. Neki ljudi bi se mogli uvjeriti i prestati koristiti pesticide. I to bi bilo odlično.

PAZI I BUDI SVJESTAN!

© Vivian Grisogono MA(Oxon)

Prijevod Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Pesticidi: razlog za uzbunu

Eco Environment News feeds

  • Conservationists say cherished creatures such as whales, dolphins and seabirds are being killed in large numbers by fishing tackle

    Thousands of Britain’s most charismatic and protected marine wildlife, including whales, porpoises, dolphins, seals and seabirds are being killed as “collateral damage” by fishing vessels every year, according to the first-ever analysis of bycatch data.

    The analysis, by the Wildlife and Countryside Link, a coalition of voluntary conservation groups, reveals the devastating toll bycatch, the accidental capture and killing of non-target species by fishing vessels, is having on marine species.

    Continue reading...

  • Crops and flowers rely on them for survival, but wild bees are declining – and crucial nutrients will go missing from our diets as a result

    There are few ways in and out of Nepal’s Jumla district. The Karnali highway, considered one of the world’s most dangerous roads, provides the only land link, splicing through the Himalayas to connect Jumla’s terraced valleys to the rest of the country. As such, the 120,000 people that live there are almost entirely self-sufficient, with most of them eating and selling what they grow.

    It’s a tenuous existence, plagued by food insecurity and malnutrition. In recent years, local beekeepers have bemoaned languishing hives and dwindling honey production, observing that roughly half of their bees seem to have vanished over the past decade. These concerns, however, ignore an even more insidious impact.

    Continue reading...

  • US energy secretary Chris Wright featured in seminars to judges when he was a fracking executive

    As cities and states sue big oil for billions in damages over allegations that it covered up the dangers of its products, rightwing organizations are attempting to discredit the wave of litigation. They claim the lawyers behind it are teaming up with an environmentally focused legal education non-profit to bias federal judges against oil companies.

    But it is actually fossil fuel-backed organizations that are attempting to sway the judiciary in their favor, one of those law firms is countering. Evidence of this includes judicial seminars hosted by one such group featuring pro-industry speakers such as the current energy secretary, Chris Wright, in his former occupation as a fracking executive.

    Continue reading...

  • Greenpeace calculates that wealthiest contribute nearly $1tn of damage a year with ownership-based emissions

    Ultra-wealthy people zooming across the world on their private jets, lounging on yachts and conspicuous by their Instagrammable consumption are among the most easily identified individual culprits when it comes to the climate crisis – but new research argues that it is not just their heady lifestyles to blame, but also their bank accounts.

    Through their ownership of companies and private financial and physical assets, from oil producers to property developments, the super-rich are responsible for an outsized slice of the greenhouse gases that are overheating the planet. The top 1% of people by wealth, through their shareholdings and investments, control about a quarter of global annual emissions in total.

    Continue reading...

  • The 700 projects include wind and solar farms, battery storage, gas and hydro plans

    More than half the renewable energy projects needed to meet the government’s clean power targets by 2030 are now able to plug into the electricity grid after years of delay, according to the system operator.

    The National Energy System Operator (Neso) has offered more than 700 clean energy projects in Great Britain a grid connection date since the start of the year, after a two-year process to unblock a bottleneck that threatened to delay projects into the 2030s.

    Continue reading...

  • Targeted vaccination and improved testing planned as part of drive to eradicate disease by 2038

    Cattle will be vaccinated against tuberculosis from 2030 as a “gamechanging” part of a new strategy to drive eradication of the disease in England by 2038. In parallel, the last badger culls are expected to end by 2029, with vaccination of badgers expanded.

    More than 20,000 infected cattle are slaughtered each year, costing taxpayers £100m and inflicting a heavy toll on affected farmers’ livelihoods and mental health. Mass culling of badgers began in 2013 and has killed about 250,000 animals, at a cost of about £60m.

    Continue reading...

  • Exclusive: Sir Paul Marshall’s climate views and those broadcast on GB News said to be ‘in direct opposition’ to those of Church of England

    The co-owner of GB News, a British TV channel accused of broadcasting climate change denial, has donated £28m to influential Church of England institutions that support climate action.

    This raises “serious questions”, say Christian leaders, given that Sir Paul Marshall’s views on the climate crisis and those frequently broadcast on the TV channel are “in direct opposition” to the Church of England, which believes that “responding to the climate crisis is an essential part of our responsibility to safeguard God’s creation and achieve a just world”.

    Continue reading...

  • As the US shuts its doors to most refugees, there’s little hope of a new system to help those forced from home by climate impacts

    Millions of people around the world are having their lives upended by floods, storms and heatwaves worsened by the climate crisis. Those forced to flee their home countries, however, are finding that the door to the US is more firmly shut than ever.

    Neither US nor international law recognizes environmental hazards, such as climate-related displacement, as a valid cause to claim asylum or gain entry through other migration pathways, despite the mounting toll of disasters caused by an overheating planet.

    Continue reading...

  • Pacoima is hemmed in by highways and heavy industry, and its residents are fighting pollution with hyperlocal air quality monitoring

    Jose Luis Salas looks up at the ladder. “Are you ready?” he asks Shance Taylor, an environmental project manager who’s holding a white container, about the size of a shoebox, covered with wires and numbers.

    Taylor nods and climbs up to reach the side of Salas’s tidy house in Pacoima, a neighborhood in Los Angeles’s north-east San Fernando valley. The curious box in their hands is known as Aeroqual sensor – part of a community air-quality monitoring program run by Pacoima Beautiful, a local environmental group.

    Continue reading...

  • The species is abundant within the protected archipelago but when they migrate outside the marine reserve to give birth they run the gauntlet of industrial fishing

    The unmistakable fluted T-shape of a scalloped hammerhead shark slides by, followed by a diver holding his breath and a metal spear like an extra-long snooker cue. The spear hits the fish behind its dorsal fin and the 2-metre shark darts away, disgruntled but otherwise unharmed.

    Carlos Robalino, a marine biologist from the Galápagos Islands, trained as a shark researcher in Mexico but is now back home and working as a junior researcher at the Charles Darwin Foundation. When we meet in March, he is one of the divers on the foundation’s research expedition to Darwin and Wolf, the most northerly islands in the Galápagos marine reserve.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen