Odgovor: Večeras sam bila u Starom Gradu, i sam imala priliku doznati malo više o tim jadnim psima. Ćula sam da jedna gospođa se brine za njih, ukoliko daje njima hranu i vodu, a da su preuzeli korake da bi njih smjestili u skloništu na kopnu. Razgovarat ću sa tom gospođom sutra ako nju dobijem, da znam više iz prve ruke. Lijepi pozdrav, Eco Hvar 23.07.2014.
Gospođa Vesna Lupi se brinula za te pse. Njezin sin Dinko je napisao sljedeći dirljiv tekst na Feisu (tekst je prepisan ovdje uz dozvolu):
" Moj susjed i prijatelj iz djetinstva u Starom Gradu na Hvaru živi na rubu siromaštva. Jedan je od onih koji se nisu snašli u životu punom nedaća, bijede i bolesti. Rijetki su mještani koji mu pomažu, a daleko je više onih koji mu se rugaju, upiru u njega prstom i govore djeci da ga se klone. Jedina radost u njegovom životu bio je Čof, psić kojeg je pronašao i usvojio. Kada biste ga pitali kakvo je to ime, odgovorio bi da ga je dao u čast grčkom filozofu Čofoklu. Kasnije se ispostavilo da je Čof ženka. Tijekom tjeranja ovog proljeća, Čof je pobjegla, i kao rezultat te svoje avanture u svibnju okotila sedam divnih psića. Nijednom psiću nikada nije dao ime, osim Blanki, divnoj čokoladno smeđoj ženki koja se izdvajala po nevjerojatno visokim skokovima u mjestu, kad bi joj se nosila hrana. Osam pasa u kući siromašnog čovjeka navuklo je nevjerojatan gnjev mještana. A on, njihov vlasnik, bio je presretan.
Vjerojatno je po prvi put u životu osjetio što znači imati oko sebe živa bića koja vole. Istina zbog svojih nevolja, on se nije previše mogao brinuti o njima, pa je njihovo hranjenje na sebe preuzela moja mama, koja je time na sebe navukla nevjerojatno okrutne optužbe mještana. Izgleda da je običaj mrziti siromašne i neuspješne, a pogotovo njihove pse i one koji im pomažu. To se potvrdilo i noćas oko tri sata ujutro kada su svi psi otrovani. Ugibali su u najtežim mukama pred očima vlasnika kojeg je glasno gušenje pasa probudilo. Prva je uginula Čof. Glava joj je bila potpuno izobličena, a njuškica prekrivena pjenom. Jedan za drugim odlazili su i psići, a Blanka se najduže borila da preživi, no na kraju uginula je i ona. Susjed plače i zapomaže cijeli dan. Moja mama je izvan sebe. Rijetki su oni mještani koji misle da se noćas u Starom Gradu na Hvaru dogodila tragedija. Puno je više onih koji misle da je tako trebalo biti. "
Novinar Mirko Crnčević je također pisao o događaju u 'Slobodnoj Dalmaciji', i istaknuo kako su ti psi bili 'jedina radost' siromašnog Dragana Silića.
Nama u Udruzi Eco Hvar je izuzetno žao što smo nemoćni u ovakvoj situaciji. Očito treba hitno sklonište za životinje na otoku. Nadležne vlasti svakako bi trebale voditi inicijativu za pomoć životinjama. I hrvatski Zakon o zaštiti životinja bi se trebao poštivati - ili poništiti ako nije u funkciji.
Ljubiteljima ljubimaca nije shvatlivo ni prihvatljivo da netko može njih mučiti ili ubiti bez srama niti milosti. Takvo kazneno djelo je razlog za tugu i za ljutnju. Ali je također prilika za oproštenje. Kad oprostima onima koji nam zlo naprave, to je prava pobjeda dobra nad zlom.
© Vivian Grisogono 2014
