Višegodišnja promatranja i istraživanja na Hvaru te, u manjoj mjeri, na Braču i drugdje, otkrila su da je hrvatska politika obveznog suzbijanja štetočina duboko promašena i ekološki katastrofalna. Nacionalna politika rutinskog, proizvoljnog širenja i prskanja insekticida mnogih dijelova zemlje. Uz nebrojene druge pesticide koje koriste lokalne vlasti i pojedinci, lijepa naša Hrvatska utapa se u otrovima! I to na štetu okoliša i ljudi.
Kemijski pesticidi nisu rješenje
Zakon i sve direktive uvijek su jasno isticali da uporaba pesticida ima ograničenu vrijednost, te da bi trebalo koristiti druge metode prevencije. U praksi, do sadašnjeg trenutka pisanja ovog teksta 2023. godine, pesticidi su bili prvo i jedino sredstvo korišteno za provođenje godišnjeg programa suzbijanja artropoda. Edukacija stanovništva o preventivnim metodama bila je i jest zakonska obveza, ali se to nije dogodilo na realnoj razini, pogotovo ne na Hvaru.
Kemijski biocidni pripravci su opasni! Iz Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća: „... biocidni proizvodi mogu predstavljati opasnost za ljude, životinje i okoliš zbog svojih intrinzičnih svojstava i povezanih načina uporabe.“ (stavka 1, prevedena iz engleskog teksta).
Ciljanje člankonožaca otrovima pokazalo se neuspješnim diljem svijeta. Evo zašto:
-
prvo, tu je problem kolateralnog oštećenja neciljnih člankonožaca, jer nijedan insekticid nije u potpunosti selektivan;
-
drugo, prirodni predatori ciljnih člankonožaca smanjeni su ili čak eliminirani;
-
treće, ciljni organizmi neprestano razvijaju otpornost, postaju jači i brojniji.
-
četvrto, korišteni insekticidi mogu biti štetni za ljude i životinje.
Zakoni koji reguliraju suzbijanje člankonožaca u Hrvatskoj teoretski vode računa o ovim problemima, ali u praksi do danas mjere opreza nisu provedene. Jasno je da ne postoji nacionalno ili lokalno tijelo koje je spremno prihvatiti odgovornost i donijeti potrebne promjene koje postaju sve nužnije. Naši se dokazi temelje na našim iskustvima s Hvara, ali je jasno da se problemi odnose na čitavu državu.
Ima sve više komaraca i sve manje bioraznolikosti
Mnoge su se zemlje - ali očito ne i Hrvatska - osvjestile zbog činjenice da je gubitak insekata velika katastrofa za prirodni svijet i prijetnja ljudskim izvorima hrane. Jedan čimbenik koji se nikada ne spominje u ovom kontekstu je uloga komaraca u prirodnom lancu, ponajviše kao noćnih oprašivača. Ubijanje komaraca otrovima neminovno je dovelo do gubitka pčela, sa sve većim posljedicama na oprašivanje koje je vitalno za biljke.
Višegodišnji Program deratizacije nije uspio spriječiti ulazak i širenje novih potencijalno štetnih komaraca, što je vidljivo iz provedenog monitoringa. Program ne samo da nije postigao zadanu svrhu, već uzrokuje nesagledivu kolateralnu štetu, posebice u Dalmaciji, posebice u vidljivom smanjenju korisnih kukaca, oprašivača, šišmiša i ptica. Ljubitelji prirode već su primijetili štetu i odbijaju posjet Hrvatskoj. To ne sluti na dobro za hrvatske težnje ka „kvalitetnom turizmu”, u kojem „netaknuta prirodna ljepota” igra veliku ulogu.
Dezinsekcija: zašto?
Svrha Programa je upitna. Unatoč povećanom širenju komaraca, nije bilo većeg izbijanja bolesti koje prenose komarci, a najgore je bilo u 2018. godini, sa 63 ili 64 slučaja groznice zapadnog Nila. Jedan stariji gospodin, koji je imao i problema sa srcem i druga medicinska stanja, umro je tijekom te „epidemije”. Za usporedbu, bolesti cirkulacijskog sustava najveći su uzrok smrti (23.048) u Hrvatskoj u 2018. godini, kao i prethodnih godina, te zajedno s 14.210 smrtnih slučajeva od neoplazme (karcinoma) činili su tri četvrtine hrvatskih smrti u toj godini (Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2018.godinu, web izdanje na engleskom i hrvatskom jeziku, str. 30). U 2017. godini bilo ih je samo 8, au 2019. godini nije bilo zabilježenih slučajeva groznice Zapadnog Nila (Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis 2019., str. 175.) niti u 2020. godini. U 2017. nije bilo slučajeva Denga groznice, u 2018. 2 slučaja. , 5 (svi uvezeni - ljetopis 2019., str. 190) u 2019. i 3 u 2020. Za malariju je bilo 10 zabilježenih slučajeva u 2017., 2 u 2018., 4 u 2019. i 5 u 2020. Brojke za malariju od 2007. do 2019. pokazuju prilično široku varijaciju, pa je teško tvrditi da program suzbijanja insekata utječe na broj slučajeva (Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis 2019., str. 175.). Pogledajte i tablice obolijevanja u Ljetopisu HZJZ-a za 2020. godinu, gdje su brojke za zarazne bolesti dane u točki 5 'Zarazne bolesti u Hrvatskoj'.
Provedba dezinsekcije: nema upozorenja, nema transparentnosti
Pučanstvo ima pravo na informacijama: „Građani EU-a trebali bi imati pristup informacijama o kemikalijama kojima bi mogli biti izloženi kako bi mogli donijeti informirane odluke o uporabi kemikalija.“ (Iz Uredbe (EZ) 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, stavka 117, str. 14.)
Službeno prije akcija zamagljivanja (prskanje otrova sa vozila) „Pučanstvo treba unaprijed obavijestiti o planiranoj provedbi, vrsti biocidnog pripravka koji će se upotrijebiti, vremenu te mogućim rizicima za pojedine kategorije osjetljivih ili bolesnih stanovnika te također o tome obavijestiti pčelare radi pravovremenih mjera zaštite za pčele.” (Program Mjera obvezatne preventive dezinfekcije, detinsekcije i deratizacije na području Općine Jelsa u 2023. godini. 3.1.4.2., Kemijske mjere suzbijanja - c) Adulticidna metoda). Međutim Hrvatsku se javnost uglavnom drži u neznanju o programu za suzbijanje štetočina, koji u svom trenutnom obliku predstavlja projekt masovnog uništavanja. Unatoč opetovanim zahtjevima, nismo uspjeli dobiti detalje ruta hvarskih područja koje vozilo za zaprašivanje svako ljeto obilazi. Pojedinosti o upotrijebljenim pesticidima i njihovim mogućim štetnim utjecajima nikada nisu objavljeni. Imena pesticida smo saznali kroz Zakon o pravu na pristup informacijama.
Svi stanovnici Hrvatske koji plaćaju lokalne poreze i pristojbe osiguravaju sredstva za financiranje ali vrlo malo ljudi razumije što se to radi i što to znači za hrvatski okoliš. Javno objavljivane informacije lažno su ohrabrujuće. Dobiti informaciju da se komarci prskaju pesticidima koji su „bezopasni za toplokrvna bića” zvuči razumno, pa čak i poželjno. Stvarnost nije ni ohrabrujuća ni privlačna. Vel ika je istina da se svake godine, osobito na hrvatskoj obali, lokalno stanovništvo, tisuće posjetitelja i čudesan okoliš obasipaju vrlo otrovnim tvarima bez dužnog upozorenja ili objašnjenja i s vrlo malo, ako uopće ikakvih, informacija o mogućim opasnostima za zdravlje ljudi, životinja, divljih životinja i okoliša. Ovo nije štivo za turističke brošure, niti je prihvatljivo lokalnom stanovništvu. Javno zdravlje nedvojbeno je pod mnogo većom opasnosti od nakupljanja otrova u okolišu, nego od insekata.
Sigurnosne mjere su neadekvatne i ne provode se
Zaprašivanje se provodi nekoliko puta tijekom ljetne sezone: što se prema Pravilnicima treba odvijati tek oko zore. U izmijenjenom nacionalnom programu za 2018. godinu ((NN 62/2018) kao optimalna vremena navedena su oko sat ili dva u zoru te isto toliko u sumrak (Članak III, točka 4.3.2.).
U praksi se na većini mjesta odvijalo tijekom noći. Polja i kuhinjski vrtovi sa zrelim voćem i povrćem ne bi se smjelo prskati, ali su na Hvaru prskani.
Zaprašivani su i ljudi: koji spavaju u spavaćim sobama ili na terasama pored uličica i puteva; koji na otvorenom uživaju u toplom noćnom zraku, sjedeći, primjerice, na klupama ispred jelšanske gradske vijećnice; i one koji voze iza vozila za zaprašivanje. U nedostatku upozorenja o ruti i vremenu zaprašivanja, ljudi se lako nađu u blizini. Naprimjer, u noći s 18. na 19. srpnja 2023. godine Općina Jelsa poprskana je bez ikakvog upozorenja. Mnogi ljudi na jelšanskoj rivi bili su zahvaćeni prskanjem i žalili su se na poteškoće s disanjem, a među njima i mladi astmatičar koji je morao na hitnu inhalacijsku terapiju i lijekove.
Izgleda da su zakonske odredbe za zaštitu ljudi, životinja, divljih životinja i okoliša sa svim trilijunima bitnih organizama zanemarene u korist jednostavnog rješenja delegiranja posla suzbijanja člankonožaca komercijalnim tvrtkama. Pušteni su s otrovnim kemijskim pesticidima, očito bez potrebne kontrole bilo lokalnih vijeća koja ih angažiraju, bilo Regionalnog zavoda za zdravstvo koji je odgovoran za propise.
Rizik kolateralne štete je zanemaren ili podcijenjen
Osim rizika za zdravlje ljudi, tu su i životinje koje možda lutaju noću, poput mačaka, za koje ti insekticidi mogu biti fatalni, i psi koji su također u opasnosti. Bacillus Thuringiensis Israelensis (Bti) uvelike se koristio kao larvicid i prskao se godišnje preko 3 hektara šuma oko grada Hvara protiv gusjenice borovog moljca. Smatralo se da je bezopasna, ali istraživanja su pokazala da može uzrokovati gubitak bioraznolikosti (2000.) i ometati razmnožavanje ptica (2010.) (linkovi na engleskom). Larvicidi također uništavaju prirodne grabežljivce, kao što su ličinke vretenaca koje proždrljivo proždiru ličinke komaraca. Gubici pčela su gotovo sigurno nedovoljno prijavljeni, ali se jednako tako sigurno događaju: na primjer, 2021. profesionalni pčelar na Hvaru izgubio je svoje pčele nakon zamagljivanja bez upozorenja; 2023. zabilježeni su katastrofalni gubici pčela nakon prskanja iz zraka u blizini Osijeka u Slavoniji.
Pogrešna praksa: biocidi su često korišteni neprikladno
Izvješća Instituta za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije pokazuju da površine prskane pesticidima u akcijama zaprašivanja 2017. i 2018. godine na Hvaru često iznose više od 2 litre po hektaru, dok u Izmijenjenom nacionalnom programu za 2018. godinu stoji da bi ta količina trebala iznositi između 0,5 do 1 litre po hektaru (NN 62/2018., članak VII, 1.4.8.2.).
Svi insekticidi koji se koriste za djelovanje larvicida i adulticida štetni su. Neki od korištenih insekticida nisu odobreni za uporabu u Europskoj uniji, na primjer tetrametrin, jedan od aktivnih sastojaka proizvoda Permexa 22E koji se godinama koristio za zaprašivanje na Hvaru. Muhomor (aktivni sastojak Azametifos) u Hrvatskoj još nije odobren, ali se posljednjih godina rutinski koristi protiv muha na Hvaru. Poznato je da neki otrovi, osim što su zabranjeni, predstavljaju rizik od raka kod ljudi (link na engleskom), osobito permetrin koji se koristi za zračno i za cestovno prskanje. Primjerice, Neopitroid premium, otrovni koktel permetrina, d-aletrina i piperonil butoksida pomiješanih u dizelu, korišten je 2014. godine za zračno prskanje insekticidima triju područja u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U izmijenjenom Državnom programu za 2018. zabranjena je upotreba goriva kao miksera, a dopušteno je samo mineralno ulje ili „neko drugo ekološki prihvatljivo otapalo“ ((NN 62/2018, članak VII 1.4.8.2.). D-aletrin nije odobren na ECHA-inom popisu u 2023. godini. Neopitroid premium nije na popisu ECHA niti na popisu odobrenih proizvoda u Hrvatskoj. Dokument o tehničkoj sigurnosti koji je tvrtka Genera izdala za taj proizvod tvrdi da „Može biti smrtonosno ako se proguta i uđe u disni sustav”. Ipak, Neopitroid Premium korišten je 2019. oko Osijeka i okolice, uključujući Đakovo iz zrakoplova i cestovnih vozila, te u okolini Grada Gline 2021. godine. U Osječko-baranjskoj županiji detaljno praćenje bilo je na snazi do 2019., a rezultati krajem listopada 2019. pokazali su da mjere suzbijanja u tom trenutku nisu bile potrebne. Zaprašivanje otrova je očito postiglo cilj suzbijanja komaraca, ali dobro je poznato da je to samo privremeni učinak te da neće spriječiti širenje i porast broja ciljanih insekata.
Prskanje iz zraka prema zakonu je dopušteno je samo kao iznimna mjera (NN 76/2012, članak 14.), ali se ono relativno često izvodi u sjevernim krajevima Hrvatske, primjerice, u regiji Borovo u Vukovarsko-srijemskoj županiji 2016. godine te već citirane primjere. Čak su se prijetile novčane kazne lokalnim vlastima koje ne provode mjere za suzbijanje insekata. To je gotovo sigurno pogoršalo probleme prekomjerne upotrebe otrova.
Neke od biocidnih tvari koje se koriste za zamagljivanje zabranjeno je prskati po usjevima kako bi se spriječio njihov ulazak u prehrambeni lanac. Budući da opsežno prskanje okoliša znači da su polja i vrtovi duž puteva zamagljivanja prekriveni otrovima, postoji stvarna opasnost da oni mogu ući u hranidbeni lanac. Konkretno, posljednjih godina na Hvaru se koriste insekticidi na bazi cipermetrina, iako je EU dopuštao njihovu upotrebu samo kao „sredstva za zaštitu bilja” pod uvjetom da se ne koriste dok biljke, uključujući i korove, cvatu, zbog neprihvatljivog rizika za pčele.
Što kažu hrvatski zakoni?
Izvorni zakon, donesen 1992. godine nakon što je Hrvatska postala neovisna država, fokusiran je na sprječavanje širenja zaraznih bolesti. Određeni člankonošci za koje se znalo da prenose bolesti imenovani su metama čiji je broj potrebno nadzirati. Međutim, Pravilnikom iz 1998. kojom se regulira provedba obveznog programa suzbijanja člankonožaca i suzbijanja štetočina (dezinsekcija) definirana je kao mjera za kontrolu ne samo člankonožaca koji uzrokuju bolesti, već i onih koji mogu izazvati alergijske reakcije, biti otrovni ili koji su jednostavno smetnja. U revidiranom Pravilniku iz 2007. službeno je dodano šest kategorija neželjenih člankonožaca kao dodatak izvornom kriteriju „nositelja bolesti“. Zapravo su svi insekti postali meta kojih se treba riješiti. Iako kriteriji kao „izazivanje alergije“ ili „estetski neprijatni“ očito nisu povezani sa zaraznim bolestima, zakon je - začuđujuće - zadržao svoj naziv „Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“.
Dodijeljene odgovornosti
Primarni zakon (ažuriran u više navrata: NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20, 143/21) i njegove srodne pravilnike utvrđuje Ministarstvo zdravstva. Odgovornost za provedbu zakona povjerena je Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo koji je taj zadatak pak povjerio regionalnim zavodima za javno zdravstvo. Pojedinosti o načinu konstruiranja programa suzbijanja štetočina iznijelo je Ministarstvo zdravstva u 2011. godini u Program mjera - Suzbijanja patogenih mikoroorganizama, štetnih članakonožaca (artropoda) i štetnih glodavaca koje se planiraju, organiziraju i sustavno suzbijanje mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije javnozdravstvenih važnosti za Republiku Hrvatsku, NN 128/2011). Ovaj dokument je izmijenjen i dopunjen 2018. godine (NN 62/2018).
Propisane razine djelovanja
Programom su utvrđena četiri razine djelovanja: „uobičajena“, „posebna“, „sigurnosna/protu-epidemija“ i „ostalo“. Posljednja se primjenjuje u slučaju stvarnih epidemija ili prirodnih katastrofa, dok protuepidemijske mjere poduzima ministar zdravstva ako, prema epidemiolozima, postoji povećani rizik od epidemije. „Posebne” mjere primjenjuju se na preporuku regionalnih zdravstvenih zavoda ako postoji povećan rizik od prijenosa bolesti u zgradama, čamcima ili vozilima, osobito tamo gdje se priprema ili skladišti hrana. „Obične” mjere primjenjuju se svugdje te uključuju javne zgrade, škole, sportske objekte, restorane, kafiće, trgovine, javne prostore. Mjere suzbijanja štetočina za „posebne" i „obične" razine djelovanja u osnovi su iste.
Lokalne vlasti: ugovori, plaćanja, ali ograničena kontrola
L okalne vlasti na godišnjoj razini potpisuju ugovor s Regionalnim zavodom za javno zdravstvo za njihov stručni nadzor nad programom suzbijanja štetočina (Ugovor o stručnom nadzoru nad dokazanim mjerama obvezatne (preventivne) dezinsekcije i deratizacije), nakon čega Zavod za zdravstvo pripremi dva dokumenta: Program mjera obvezatne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije te Provedbeni plan obvezatnih preventivnih dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacije a koje odobrava Župan i šalje lokalnim vlastima kao obvezne smjernice za provođenje programa suzbijanja štetočina.
Napomena: na Hvaru i drugim otocima svaka lokalna samouprava posebno plaća dokumente Zavoda za zdravstvo, iako se velik dio teksta svake godine izrađuje metodom copy-paste i svaki bi otok ionako mogao biti pokriven jednim kompletom, smanjujući trošak na porezni obveznici.
Nakon što lokalna vijeća prihvate dokumente i financijske obveze, lokalne vlasti moraju odabrati tvrtku putem natječaja za provođenje mjera te se između njih potpisuje ugovor. U praksi se na mnogim mjestima, uključujući Hvar, sve ove formalnosti odrade kao „po traci”. Iz godine u godinu malo se mijenja, a provedba programa suzbijanja štetočina potpuno je nezadovoljavajuća.
Godišnji ugovor za „stručni nadzor" od strane HZJZ uvijek je uključivao obvezu nadziranja mjera kontrole štetočina te načiniti procjenu ispunjenih mjera u obliku pisanog izvješća. U praksi, barem na Hvaru, nije bilo realnog nadzora niti pokušaja procjene ishoda. Izvješće je tek formalno pečatirano remaratirane račune podneseno od strane komercijalnih tvrtki koje se bave provođenjem mjera. Svako izvješće uvijek završava istim zaključkom, i to da su mjere provedene „u skladu s važećim propisima'. Znači li to da su neka pravila u opsežnim regulatornim dokumentima nevažna?
Nadziranje: vitalni faktor
U svom Strateškom programu za razdoblje 2008.-2013., Ministarstvo zdravstva iznijelo je detalje za nadziranje komaraca u cijeloj državi, a potreba za nadziranjem rezultata mjera suzbijanja štetočina uključena je u članak 3 Pravilnika 2007. i 2012. (NN 35/2007, NN 76/2012). Odgovornost za nadzor prepušten je Regionalnim zdravstvenim zavodima od kojih se zahtjevalo da svoje nalaze predaju HZJZ-u. Međutim, HZJZ je tek 2016. godine pokrenuo nacionalni program nadziranja invazivnih vrsta komaraca. Navedena namjera bila je sve prikupljene podatke ubaciti u nacionalnu bazu podataka, ali u 2023.godini nikakvi podaci o bazi nisu bili dostupni.
Ciljane vrste komaraca
Od 50-ak vrsta komaraca identificiranih u Hrvatskoj, glavni cilj suzbijanja jest azijski tigrasti komarac - aedes albopictus (tekst na engleskom), koji je poznati potencijalni prijenosnik denga groznice, virusa chikungunya te dirofilarijaze. Nadzor proveden u Zagrebu, Puli, Splitu, Rijeci i Osijeku 2017. godine pokazalo je da su tigrasti komarci prisutni u svim županijama osim Požeško-slavonske (koja nije sudjelovala u istrazi) i Virovitičko-podravske (koja jest sudjelovala). U prvobitnom izvješću iz 2016. godine zabilježena je druga invazivna vrsta komaraca, istočnoazijski grm ili kamenjar -aedes japonicus japonicus (tekst na engleskom), koja se ne smatra definitivnim vektorom prijenosa bolesti. Do trenutka izvješća iz 2017. godine, ovaj se komarac proširio na širi teritorij.
Ovi podaci su dokaz da Program obvezatne dezinskecije uz redovno godišnje prskanje okoliša u više navrata sa opasnim otrovima nije efikasan način riješiti komarce!
Namjere
U izmjenama i dopunama Nacionalnog programa za 2018. godinu (NN 62/2018), u odjeljku III pod stavkom „Trenutna situacija i prioriteti“ (2.1.4.), tri su postojeće stavke izmijenjene kad su u obzir uzeta izvješća nadzora iz 2016. i 2017. godine. Dodano je osam novih točaka u kojima se posebno ističe važnost detaljnog nacionalnog nadzora, evidentiranja vrsta i broja komaraca te povezane rizike širenja bolesti. Hrvatski zavod za javno zdravstvo svake godine mora sastaviti Protokol u kojem su detaljno opisani materijali i metode potrebne za nadziranje, uključujući popis entomoloških centara specijaliziranih za identifikaciju komaraca i popis laboratorija specijaliziranih za identifikaciju virusa prisutnih u komarcima. Novi program jasno pokazuje da je nadzor osnova za uspostavu učinkovitih preventivnih akcija i procjenu rezultata istih. Međutim, izgleda da nema izvještaja o monitoringu na državnoj razini poslije 2017.godine.
Odgovornost za praćenje najezde komaraca delegirana je lokalnim vlastima. Na primjer, u Programu mjera Regionalnog zavoda za zdravstvo za 2018. preporučeno je da lokalna uprava Jelse uspostavi ili organizira bazu podataka s detaljnim podacima o mjestima najezde komaraca – ako je to moguće. Baza podataka bi bila u vlasništvu vlasti Jelse, koja bi godišnje ažurirala prikupljene podatke i stavljala ih na raspolaganje Zavodu za zdravstvo. Budući da je ovaj prijedlog ponovljen u 'Programu mjera' sve do 2023. godine, očito ga jelšanska vlast nije prihvatila.
Neke lokalne zajednice su napravile akcije monitoringa, npr. na područje Poreča i Istre Centar za invazivne vrste, u lipnju 2018.godine je organizirao monitoring invazivnih komaraca, s ciljem da mjere dezinsekcije budu učinkovitije, i da stanovništvo zna sudjelovati u preventivnim mjerama. Čini se da je projekt bio jednokratan, jer podaci nisu ažurirani, prema popisu projekata Zavoda za 2023. godinu.
Tijekom 2022. godine različite lokalne vlasti izvijestile su o potrebi praćenja, poput Osječko-baranjske i Dubrovačko-neretvanske županije. U pojedinim područjima, posebice u sjevernoj Hrvatskoj, svake godine provodi se monitoring komaraca te se prema tome planiraju mjere suzbijanja. Vukovarsko-srijemska županija objavila je rezultate monitoringa tijekom 2022. godine: u izvješću stoji da je komaraca te godine na području regije bilo vrlo malo, a to se pripisuje izrazito sušnom vremenu i izostanku poplava od rijeke Dunav i Sava. Tijekom 2023. godine proveden je monitoring na području Slavonskog Broda, a zatim su uslijedile mjere suzbijanja insekata koje su se provodile ne samo na kopnu vozilom za zamagljivanje, već i iz zraka oko Osijeka i okolnih naselja 22. i 23. svibnja 2023. Vlasti su čak tvrdile da bi opravdano prskali i susjedni Kopački rit, iako je izvan njihovog granica.
Potraga za boljim alternativama
Podaci praćenja dokaz su da godišnja uporaba kemijskih pesticida protiv „letećih insekata”, koja je započela godinama prije tih izvješća, ne uspijeva spriječiti širenje postojećih vrsta komaraca ili priljev novih invazivnih vrsta diljem zemlje. Tvrdnje da program suzbijanja insekata sprječava bolesti koje prenose komarci u zemlji su neutemeljene.
Uvođenje programa „SIT” u Hrvatsku
U srpnju 2022. Hrvatski zavod za zdravstvo najavio je pilot projekt unošenja sterilnih mužjaka komaraca u okoliš u selu Premantura (općina Medulin), u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Istarske županije i Biološkim odjelom Istarske županije, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku. Koncept je poznat kao „Tehnika sterilnih insekata” (SIT). Međunarodna agencija za atomsku energiju, koja je pomogla u financiranju projekta, opisuje tehniku kao „ekološki prihvatljivu metodu kontrole insekata koja uključuje masovni uzgoj i sterilizaciju, korištenjem zračenja, ciljnih štetočina, nakon čega slijedi sustavno puštanje na cijelo područje sterilnih mužjaka zrakom iznad određenih područja, gdje se pare s divljim ženkama, što rezultira bez potomstva i smanjenjem populacije štetočina." U lipnju 2023. Zagreb je objavio da u okoliš pušta 100.000 sterilnih komaraca, uz popratni video koji prikazuje operaciju puštanja. Komarci su pušteni u Cvjetno naselje, uz rijeku Savu. U Puli je u tri mjeseca trebalo biti pušteno milijun i 200 tisuća sterilnih komaraca. Plan je u lipnju 2023. bio podići vlastitu tvornicu za proizvodnju sterilnih komaraca, nakon dvije godine uvoza istih iz Bologne u Italiji.
Još uvijek eksperimentalno
Iako se tehnika sterilnih insekata koristi na različitim metama od 1950-ih, detalji za svaku vrstu insekata nisu isti. Sterilizacija komaraca vrši se gama ili rendgenskim zračenjem. Prema istraživanju provedenom u Sjedinjenim Državama, tehnike sterilizacije još su se poboljšavale 2023. (na engleskom, Entomology Today, srpanj 2023.; i članak u Journal of Medical Entomology, objavljen 21. lipnja 2023.).
Rečeno je da ozračeni komarci, poput normalnih mužjaka, neće ugristi ljude. Međutim, oplođene ženke vjerojatno hoće. Znamo li kakve bi promjene mogle biti unutar ženki kao rezultat procesa sterilizacije ozračenim? Može li doći do štetnog povratnog učinka kada čovjek bude ugrizen?
Hoće li SIT postići ciljeve i riješiti problem komaraca prijenosnika bolesti? Vrijeme će reći.
U međuvremenu, što se treba dogoditi?
Rješenje sadašnjih problema nije skrivanje istine u nadi da je ljudi neće primijetiti, već promjena prakse:
1. revidirati Direktivu (NN 76/12) Klauzula 2 Članak 10, kako bi se isključile točke 2-7, koje sve insekte čine mogućim metama za suzbijanje; time bi se vratile namjere izvornog Zakona (NN 60/92); [Napomena: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je ažuriran, pročišćeni tekst zakona na snazi od 25.12.2021. - NN 143/21]
2. identificirati, promicati i koristiti bolje, ekološki prihvatljive metode za suzbijanje neželjenih 'štetočina', posebice obnavljanjem i poticanjem njihovih prirodnih predatora;
3. provoditi odgovarajući nadzor prisutnosti komaraca, sukladno odredbama Akcijskog plana za suzbijanje insekata Zavoda za zdravstvo;
4. prekinuti neselektivno, opće prskanje okoliša bilo kojom vrstom insekticida;
5. smanjiti upotrebu kemijskih pesticida na minimum;
6. objaviti pojedinosti o svim otrovima koji će se koristiti na javnim površinama, zajedno s njihovim mogućim štetnim učincima, na temelju neovisnih trenutnih znanstvenih saznanja;
7. reklamirati otvoreno, jasno i transparentno svako 'zamagljivanje' i larvicidne akcije s kopna ili iz zraka, uz odgovarajuća upozorenja i na drugim jezicima osim hrvatskog;
8. objaviti točnu rutu 'zamagljenog' vozila ili zrakoplova i njihovo vrijeme;
9. identificirati sve kemijske otrove koji su dopušteni i preporučeni za uporabu u Hrvatskoj zajedno s njihovim mogućim štetnim učincima u svakoj vrsti informativne službe i na svim mjestima gdje se prodaju;
10. Ministarstvo zdravstva treba izraditi dostupnu ažuriranu bazu podataka o biocidima odobrenim za uporabu u Hrvatskoj.
Ima li nade za budućnost?
Održiva budućnost moguća je samo ako dođe do promjene.
Promjena je moguća!
U skladu s izmijenjenim Nacionalnim programom za 2018. godinu, Odjel zadužen za suzbijanje infekcija i štetočina pri Osječko-baranjskom županijskom zavodu za javno zdravstvo, pruža javnosti i medijima pristupačan edukativni materijal o suzbijanju komaraca, uključujući metode alternativne trovanju.
Šteta je ne provesti ovo u praksi. Naglasak na prevenciji bolesti kroz adekvatne mjere opreza koje ne ovise o otrovima model je koji treba slijediti - HITNO! jer kada se jednom izgube korisne vrste insekata ili bilo kojih drugih stvorenja, prekasno je.
© Vivian Grisogono 2019, ažuriran 2023.
Prijevod Dinka Barbić i dr.
