Domaći ljudi bi se s tom milom životinjom s vremenom povezali do krajnjih granica, baš kao i obitelj Stipe Milatića iz Svirača na otoku Hvaru sa svojim konjem zanimljivog imena 'Sale Tomica'. I oni su ga gotovo dva desetljeća koristili za tu istu namjenu, međutim, sada je star čak 33 godine i slab na nogama, valjalo mu je srediti kopita, pa ga eto spasiše ljudi iz Sinjske krajine.
▪ Oždrijebio se 1988. godine, a ja sam ga kupio samo jedno ljeto kasnije kada sam se nešto s poslom našao u Bosanskoj Gradišci. Bio mi je veoma interesantan, jer kod nas tada nije bilo male ždrijebadi. Roditelji su ga jedno vrijeme koristili u poljoprivredi, a dobro je nosio i drva. Sada je već više od 10 godina u mirovini, ne radi ništa, nego je naprosto postao naš 'kućni ljubimac'. Međutim, zadnjih godina ima poneki problem sa zdravljem, a baš nedavno su ga spasili Bartol Župić i Šime Ivković iz Sinja, oni su mu napokon uredili kopita – veli Stipe.
Četveronožni ljubimac Milatićevih u Bosni se zvao 'Sale', ali su mu oni onda pridodali i domaće ime 'Tomica', tako da zapravo ima dva imena. Nedavno ga mučio zatvor pa su to cjelonoćnom intervencijom uspješno riješili veterinar Prosper Vlahović i njegova kolegica iz Staroga Grada - Farosa. A onda je barba Ivan Ćapeta iz Dicma bio kod njih i vidio da mu već godinama nisu uređena kopita te da ga to ometa u hodu. Budući da na škoju nema ni potkivača, ni potrebnog alata, poslao im je Župića i Ivkovića da dođu u Svirče i to obave po zanatu.
▪ Ma, možete misliti ljudi su ovamo stigli na motociklu iz Sinja. Veliki su zaljubljenici u konje, valjda nešto iz hobija rade i oko tamošnje ergele. Donijeli su sa sobom sve što treba te 'Saletu Tomici' uredili kopita, oni su ga zapravo spasili, jer od tada puno bolje hoda. A i ne ide tako daleko od kuće, samo jednom stazicom na kojoj nema uporabe pesticida, ni herbicida. Dobro ga hranim, kupujem mu posebnu hranu u mlinu 'Pukanić' u Velikoj Gorici, a najbolju mekanu travicu u Jaskoj. Okružen je maksimalnom pažnjom mojih ukućana, vole ga ama baš svi – majka Katarina, supruga Tanja, djeca Matej, Katarina i Veronika, te sestra Lucija, pa vjerujem da će živjeti još dugo – dodaje naš sugovornik.
Škoj bez mula i tovara
A njegova majka zna da je prije gotovo svaka kuća u selu imala mula i tovara te po nekoliko koza. Sada tih životinja praktično nema, pogotovo teglećih, svugdje su probijeni putevi, otočani su nabavili automobile i poljoprivrednu mehanizaciju. Dok je bila mlađa ona je 'izradovala' čak dva mula, 'Rasima' i 'Nebojšu', koji je bio poprilično zločest, neposlušan. A i 'Sale Tomica' se povremeno znao razoglaviti i otići u štetu. Jednu godinu su ga nakratko bili posudili Dragomilu Kolumbiću - Žanetu na Vorh, ali mu je on ubrzo po noći pobjegao i vratio se doma.
▪ Pametan je naš 'kućni ljubimac' i zna on gdje mu je najbolje. Pok. otac Mate mi je za života višekratno predlagao da ga dam nekome iz sela kome je potreban, ali ja sam se u njega posve zaljubio, ne bih ga dao za svo blago od ovoga svijeta. Neka živi tu kod nas dok prirodno ne skonča neće mu, što se ono kaže, faliti ni ptičjega mlijeka. Osobito ga pazimo sada zimi da mu bude ugodno i toplo, jer on općenito puno lakše podnosi ljeta. Pojedinci mi govore da zašto 'bez veze' trošim novac, ali ja im uvijek odgovaram da nema tih para za koje bih ga se ja riješio – govori Stipe.
No, riječ je o konju koji bi kada mu, po literaturi, preračunali godine u ljudske sada imao gotovo 100 godina. Stoga ovaj Svirčanin, u smislu poboljšanja njegovog zdravlja, sasvim ozbiljno razmišlja i o tome kako bi mu uredio zube. Riješit će on i to, sigurni smo, jer je doista odlučan i uporan. Takvu brigu o toj prekrasnoj životinji pohvalila je i poznata hvarska eko aktivistica Vivian Grisogono iz obližnjih Pitava.
▪ Ipak, puno je bolje da je 'Sale Tomica' konj nego tovar, jer ovako stvarno predstavlja životinju kojoj obitelj Milatić pruža bezuvjetnu ljubav. Udruga 'Eco Hvar', na čijem sam čelu, često dobiva pritužbe ljudi, naročito stranih gostiju, koji imaju utisak da su mještani zlonamjerni prema životinjama. Njima je ustvari nepojmljivo da netko tovara ili konja drži da nosi teret i ljude, a kada to više ne mogu činiti da ih ubiju ili prodaju za meso. Upravo zato je ova priča iz Svirača dokaz da briga o životinjama nije tek neka opsesija ludih bogataša, nego dobar primjer jedne normalne otočne obitelji koja svoga konja voli bez ikakvog srama i nelagode – rekla je gospođa Vivian.
© Mirko Crnčević 2022.
