Bože čuvaj naše pčele!

Pčele umiru zastrašujućom brzinom. Čovječanstvo okrutno uništava biološku raznolikost.

Bumble bee approaching borage plant. Bumble bee approaching borage plant. Photo: Vivian Grisogono

Pčele su samo jedna od bezbrojnih žrtava nemilosrdnih antiekoloških aktivnosti, uključujući neopravdanu, loše kontroliranu upotrebu kemijskih pesticida. Ove politike protiv prirode diktiraju komercijalni i politički interesi. Svijetu treba hitna promjena mišljenja!

Možemo li bez pčela i drugih oprašivača?

Većina ljudi je svjesna da su pčele i svi ostali oprašivači vitalni za naše prirodne resurse, posebice za opskrbu hranom. Za mnoge će biti iznenađenje da pčele imaju vrlo malo zaštite prema postojećim međunarodnim i europskim zakonima. To se sramotno primjećuje u propisima koji bi trebali osigurati 'sigurnost' službeno odobrenih kemijskih pesticida. Insekticidi su neselektivni i, po definiciji, vrlo je vjerojatno da će naštetiti pčelama. Druge vrste pesticida također štete pčelama, primjerice proizvodi na bazi glifosata, vjerojatno najraširenijeg pesticidnog sredstva u svijetu.

Vrlo malo oznaka pesticida upozorava na rizike za pčele. Zašto?

Vlasti u Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji nisu se previše obazirale na sudbinu pčela posljednjih desetljeća. Upozorenja o opasnostima za pčele nisu uključena u dvije vodeće liste opasnosti od pesticida. Prilično čudno, kada se uzme u obzir koliko je pesticida za koje se zna da su opasni za naše oprašivače. Ali nije tako čudno kada se shvati koliko je manjkav sustav za odobravanje kemijskih pesticida, počevši od činjenice da se odobrenja temelje na neobjavljenim istraživanjima koja financira industrija, dok se suprotno tome recenzirane neovisne studije uglavnom ignoriraju dok se ne dokaže bez sumnje, mnogo godina kasnije. Da li ne bi trebalo biti obrnuto?

Pčela stolar. Foto: Vivian Grisogono

Kasno buđenje

Vlasti Europske unije kasno su shvatile da su pčele neophodne i da nisu zaštićene. U prosincu 2020. Europska agencija za kemikalije (ECHA) objavila je sažetak povratnih informacija o konzultacijama (na engleskom) „Preliminarna razmatranja za ECHA-ine smjernice o „Metodologiji za procjenu rizika za pčele i druge neciljane oprašivače člankonožaca od uporabe biocida”. U dokumentu se navodi (str. 6): "U trenutno dostupnim smjernicama o biocidima samo se ograničeno spominje procjena rizika za pčele i druge oprašivače. U smjernicama se navodi da trenutno nije dostupna nikakva metoda o tome kako izvršiti procjenu rizika za pčele i ne - ciljati oprašivače člankonožaca za biocide." Dokument naglašava zbrku uzrokovanu odvajanjem pesticida na 'sredstva za zaštitu bilja' i 'biocide', s različitim kriterijima za sigurnosne zahtjeve, pod pretpostavkom da se prvi koriste uglavnom na otvorenom, a drugi uglavnom u zatvorenom prostoru - što nije slučaj. Praksa 'zamagljivanja', koja se koristi nekoliko puta godišnje u cijeloj Hrvatskoj, uključuje raspršivanje kemijskih pesticida definiranih kao biocidi iz cestovnog vozila ili zrakoplova neselektivno po okolišu u gradovima i ruralnim područjima.

U svibnju 2023. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila je ažurirane smjernice „Revidirane smjernice o procjeni rizika proizvoda za zaštitu bilja na pčele (Apis mellifera, Bombus spp. i pčele samice)”. Jasno je da u EU-u procesi poboljšanja teoretskih mjera za zaštitu pčela traju predugo (tekstovi na engleskom). Potrebna je hitna akcija jer je situacija kritična.

Kašnjenja koštaju živote pčela

Uz druge moguće čimbenike, pesticidi se dugo vremena povezuju s gubicima pčela. Nakon što su kemijski pesticidi odobreni na temelju studija koje je financirala industrija, potrebno je mnogo godina da istraživači utvrde točne mehanizme štete pčelama i drugim oprašivačima od raznih različitih tvari. Na primjer, fokus je bio na šteti koju čine neonikotinoidi, što je na kraju rezultiralo zabranom samo tri neonikotinoidna insekticida: proces je trajao od 2013. do 2017. (link na engleskom), a ni tada zabrana nije bila potpuna. U međuvremenu, jasno je da su mnoge druge vrste insekticida štetne za pčele, na primjer insekticidi na bazi sulfoksamina (članak na engleskom).

Gubici pčela: jesu li znanstveni dokazi zaista potrebni ?

Promatranje je brže od znanstvenog istraživanja i trebalo bi biti predvodnik sigurnosnih praksi. Masovni iznenadni gubitak pčela dogodio se u travnju 2023. godine u Međimurju u sjevernoj Hrvatskoj pri nepravilnoj uporabi dopuštenog piretroidnog insekticida. Ovo je bio treći incident velikih gubitaka pčela u regiji i nije bilo sumnje u vezu između smrti pčela i uporabe pesticida. U sličnom incidentu 2022. Ministarstvo poljoprivrede potvrdilo je da je krivac uporaba pesticida.

Poznato je da je praksa zamagljivanja koja se u Hrvatskoj događa svake godine štetna za pčele, pa je treba prekinuti. U lipnju 2023. katastrofalni gubici pčela uslijedili su nakon prskanja insekticidima iz zraka u blizini Osijeka. Nažalost, uzalud su do sada Hrvatski pčelski savez (Pčelarstvo.hr) i pčelari vodili kampanju protiv te prakse, ističući da zamagljivanje donosi mnogo štete, a malo koristi.

Čak i ako postoji samo sumnja na vezu između pesticida i gubitaka pčela, to bi trebalo biti dovoljno za reviziju dozvola za pesticide.

Bumbar na kalistemonu. Foto: Vivian Grisogono

Zakon bi trebao postojati...

Zapravo, postoji zakon. To se zove Načelo predostrožnosti, koje bi trebalo zaštititi ljude i okoliš od štete uzrokovane bilo kojom politikom ili radnjom. Navedeno je u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU). Načelo predostrožnosti trebalo bi se primjenjivati na kemikalije (Uredba (EZ) br. 1907/2006 — poznata kao REACH). Međutim, tijekom godina to se uglavnom ignoriralo kada su u pitanju odobrenja pesticida. Doista, čini se da prevladava suprotno načelo: pretpostaviti da je tvar bezopasna, odgoditi reviziju što je dulje moguće, odlučiti da je proizvod opasan tek kada nakupljeni dokazi toliko jaki da se ne mogu poreciti.

Nastali kaos

Da se načelo predostrožnosti primijenilo u praksi, mnogo se štete moglo izbjeći. Procedure zabrane opasnih pesticida traju predugo, a jasno je da uopće nisu trebali biti odobreni. Čak i kada su zabranjene, zabrane su često samo djelomične ili neprovedive.

Ovo je samo nekoliko primjera neprimjenjivanja načela predostrožnosti:

- sustav 'kandidata za zamjenu' potpuno je pogrešan jer dopušta nastavak uporabe poznatih opasnih tvari sve dok se ne pronađe 'sigurnija' alternativa. Da ne spominjemo da bi se, s obzirom na nedostatke u sustavu odobrenja, zamjena mogla pokazati jednako lošom, ili čak i gorom od svoje prethodnice.

- Permetrin, piretroidni insekticid, otkriven je 1973. i prisutan je u širokom spektru proizvoda, unatoč ozbiljnim mogućim štetnim učincima za ljude i okoliš. Zabranjen je kao 'proizvod za zaštitu bilja' u prosincu 2000., nakon izvješća Europske komisije o reviziji od 13. srpnja 2000. u kojem je navedeno: "Zaključak iz procjena napravljenih na temelju dostavljenih informacija, niti jedan proizvod za zaštitu bilja koji sadrži predmetnu aktivnu tvar Od [permetrina] se očekuje da općenito zadovolji zahtjeve utvrđene u članku 5. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive Vijeća 91/414/EEC." Međutim, kao biocid odobren je do 30. travnja 2026. Postoji oko 78 proizvoda na bazi permetrina i proizvoda na popisu biocidnih proizvoda Ministarstva zdravstva RH (kolovoz 2022.), od kojih su se neki redovito koristili za postupke zamagljivanja u Hrvatskoj tijekom godina.

- Cipermetrin, također piretroidni insekticid, prvi je put sintetiziran 1974. Ponovno je odobren kao 'sredstvo za zaštitu bilja' od 01.02.2022. - 31.01.2029., pod uvjetom da se ne koristi kada se biljke bilo koje vrste su u cvijetu (zakon 24/11/2021). Na popisu biocida Ministarstva zdravstva RH nalaze se 53 proizvoda na bazi cipermetrina. Unatoč ozbiljnim mogućim zdravstvenim rizicima, osim poznatih rizika za oprašivače, proizvodi na bazi cipermetrina još uvijek se koriste za zamagljivanje u Hrvatskoj u 2023. godini.

- Lindane je organokloridni insekticid, akaricid i rodenticid. Kemikalija je prvi put sintetizirana davne 1825. Općenito se smatralo da 'bez opasnosti za zdravlje' (Svjetska zdravstvena organizacija, 1991. - na engleskom ), unatoč indikacijama koje su već tada pokazivale suprotno. Dugi niz godina naširoko se proizvodio i koristio kao insekticid sve do 1990-ih u Europi. Njegova uporaba u poljoprivredi zabranjena je 2009. Lindane je potencijalno izuzetno štetan za pčele, okoliš i ljude, ali je još uvijek dopušten, posebno u Sjedinjenim Državama, za ograničenu medicinsku upotrebu u liječenju šuge i ušiju. Unatoč zabrani u Europskoj uniji, studija Europskog parlamenta iz 2016., 'Lindane, (postojani organski zagađivač) u EU', u uvodnom je sažetku istaknula: "Njegova postojanost, bioakumulativna i toksična svojstva, izlijevanja iz bivših proizvodnih mjesta i ilegalni odlaganje HCH-otpada, izazvali su ozbiljnu zabrinutost.." Lindane je pronađen testovima na uzorcima kose kod stanovnice Vrisnika i stanovnika grada Hvara na otoku Hvaru u srpnju 2023.

Duga istraživanja i izrazi opravdane zabrinutosti zaslužuju pozitivan zaključak

Na prvi je pogled bilo zagonetno da se po otoku Hvaru i drugdje u Hrvatskoj neselektivno prskaju tvari zabranjene u EU. Bilo je potrebno oko dvanaest godina da se povežu različiti čimbenici koji sadašnju upotrebu pesticida čine opasnom i neodrživom.

Kada su lokalne i državne vlasti prvi put ispitane o korištenju proizvoda zabranjenih u EU-u u godišnjim akcijama zamagljivanja na Hvaru, odgovor je bio da su tvari dopuštene za tu uporabu i da je sve to 'savršeno sigurno'.

Sada je očito da, uz katastrofalne nedostatke u procesima odobravanja, neusklađenost između odobrenja 'sredstava za zaštitu bilja' i biocida pridonosi rastućoj ekološkoj katastrofi, čiji je gubitak pčela samo jedan od simptoma. Vlasti EU-a tek su shvatile da pčele nisu zaštićene, nakon svih godina u kojima su odobravali pesticide koji štete pčelama.

Dužnost je zakonodavaca i korisnika pesticida ispraviti situaciju. Može se. Još nije kasno da spasimo našu prekrasnu okolinu.

Ali dok čekamo, što drugo možemo raditi nego moliti?

 

„BOŽE ČUVAJ PČELE - I NAS!”

 

© Vivian Grisogono, MA (Oxon), 01.08.2023

 
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Bože čuvaj naše pčele!

Eco Environment News feeds

  • Glyphosate is currently sprayed on cereal and pulse crops to dessicate them and make them easier to harvest

    A new trade deal with the EU could lead to restrictions on the use of the controversial weedkiller glyphosate on UK food crops.

    The full-spectrum herbicide, which kills almost every plant it touches, is often sprayed on wheat, oats and other cereal and pulse crops shortly before harvest to desiccate them and make them easier to handle.

    Continue reading...

  • Wastewater from nearly 40,000 people and businesses pumped straight into sea as territory still has no treatment plant

    Raw sewage from nearly 40,000 people and businesses is being pumped straight into the sea because the British overseas territory of Gibraltar does not have, and has never had, a wastewater treatment plant.

    For decades, untreated sewage has poured into the Mediterranean from the southern tip of the peninsula at Europa Point, where the government of Gibraltar says there are “high levels of natural dispersion”.

    Continue reading...

  • Powerstock Common, Dorset: I’m hopeful that the mixed habitats here and bright weather will bring them out in their droves – and I’m not disappointed

    The recent pulse of warm, sunny weather has encouraged butterflies to fly in large numbers in Dorset. They were everywhere when I visited Powerstock Common: the moment I opened the car door, a brimstone fluttered sulphur-yellow over the parking area, lifted on a stream of blackcap song.

    Bright as butter in the sunshine, it’s possible that brimstones are the species that inspired the word “butterfly”. When this one settled on a hazel, its underwings merged green among the new leaves, the colours indicating it was a male. Females are much paler, sometimes almost white. Both sexes have a pair of browny-orange spots on their wings, which are foxed like the page edges of an old book.

    Continue reading...

  • Exclusive: ‘Fish sludge’ in coastal waters now has nutrient levels equivalent to those in untreated effluent of country the size of Australia, report finds

    Norwegian fish farms are filling fjords and other coastal waters with nutrient pollution equivalent to the raw sewage of tens of millions of people each year, a report has found.

    Norway is the largest farmed salmon producer in the world, and nutrients in fish feed are excreted directly into coastal waters. Analysis from the Sunstone Institute found that Norwegian aquaculture released 75,000 tonnes of nitrogen, 13,000 tonnes of phosphorus and 360,000 tonnes of organic carbon in 2025.

    Continue reading...

  • Appeal launched to buy Nottinghamshire cottage, where tree was planted in 19th century, and turn it into heritage centre

    Campaigners have launched an appeal to try to save for the nation the mother tree of perhaps the most popular cooking apple in the world.

    The original bramley apple tree, which grows in the garden of a cottage in Southwell, Nottinghamshire, is for sale, with the cottage put on the market by its owner, Nottingham Trent University.

    Continue reading...

  • Orban Wallace’s documentary avoids big clashes between landowners and campaigners in favour of wide-ranging exploration

    Orban Wallace’s film about the right-to-roam movement shows us a campaigning group with a simple, reasonable aim: to give walkers in England and Wales the same rights that people have in Scotland, courtesy of the Scottish Outdoor Access Code, brought into being by the Land Reform (Scotland) Act of 2003. There, walkers have the right to temporary, non-motorised access – which is to say walking, cycling and camping, carried out responsibly – to most land, public or private. These rights have now existed for some time without the apocalyptic end to the countryside as we know it.

    Whether some in the right-to-roam movement in England want something more than that, or are prepared to protest more vehemently than simply organising peaceful mass trespass events, is another question. The film interviews landowners such as Francis Fulford, who has long been the media’s favourite outspoken reactionary toff, a sort of posh version of Viz Comic’s Farmer Palmer, snarling “Get off my land”. There are other, more thoughtful landowners, including Hugh Inge-Innes-Lillingston, who cheerfully admits how silly his name is, and is open to developing new ideas about managed access. As far as profiteering goes, I found myself thinking of a remark made by Tara Palmer-Tomkinson: “Land doesn’t really bring in a lot of money until they build a motorway through it.”

    Continue reading...

  • Exclusive: Minister says proposals show government’s ambition, as it faces unprecedented pressure from Greens

    Tree nurseries could be built at prisons, and military ranges could be turned into heathland or peat bogs as part of an ambitious plan to make government land more nature-friendly, the environment secretary has said.

    Speaking before elections this week in which Labour is under pressure from the Green party, Emma Reynolds said such projects showed the government’s intent in restoring natural habitats.

    Continue reading...

  • Group that worked with AOC and Bernie Sanders seeks to counter claim that climate policy is politically toxic

    Americans do not care about the climate crisis, only economic issues: that’s the message some wonks have put forth in the past year, as the Trump administration has dismantled environmental protections. But the shift away from climate is misguided, an influential group of progressives is arguing.

    “The climate crisis is a core driver of the cost-of-living crisis and instability we see across the economy,” says a new policy platform from left-leaning thinktank Climate and Community Institute (CCI).

    Continue reading...

  • In December 1982, South African Rodney Wilkinson walked four bombs into Koeberg power station – the crown jewel of the apartheid state – pulled the pins and then left on his bicycle. How did he do it?

    At 21, Rodney Wilkinson was the best fencer in South Africa: national champion in foil and sabre, second in epee. He had toured Europe and Argentina. He had not stood on the Olympic podium, because South Africa was banned. The apartheid state had taken that from him, along with everything else it took from everyone.

    One evening in August 1971, Wilkinson stood in the gym at the University of the Witwatersrand in Johannesburg, foil in hand. He was facing his coach Vincent Bonfil, a 25-year-old Englishman who had represented Britain as a reserve at the 1968 Mexico Olympics, and who was now in Johannesburg finishing a master’s thesis in metallurgy. They were working on a technique in which both fencers lunge simultaneously, and the one who reads the other’s move a split second earlier wins the point. They came at each other. Wilkinson’s foil caught the edge of Bonfil’s sleeve. There was a pop.

    Continue reading...

  • Australia’s biobanks store everything from seeds of native plants to the cells and tissue of threatened animal species

    In the mudflats of Swan Bay, Victoria, royal spoonbills sweep their paddle-shaped bills through shallow water. Nearby, under the grass-covered roof of the Queenscliff marine research centre, a team of scientists from Deakin University are trying to bring the ecosystems those birds and many others rely on back from the brink.

    Some of that involves associate professor Prue Francis’s beakers – filled with bubbling brown gunk – that are bathed in red light inside a fridge equipped with sensors, alarms and a backup generator.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen