Bože čuvaj naše pčele!

Pčele umiru zastrašujućom brzinom. Čovječanstvo okrutno uništava biološku raznolikost.

Bumble bee approaching borage plant. Bumble bee approaching borage plant. Photo: Vivian Grisogono

Pčele su samo jedna od bezbrojnih žrtava nemilosrdnih antiekoloških aktivnosti, uključujući neopravdanu, loše kontroliranu upotrebu kemijskih pesticida. Ove politike protiv prirode diktiraju komercijalni i politički interesi. Svijetu treba hitna promjena mišljenja!

Možemo li bez pčela i drugih oprašivača?

Većina ljudi je svjesna da su pčele i svi ostali oprašivači vitalni za naše prirodne resurse, posebice za opskrbu hranom. Za mnoge će biti iznenađenje da pčele imaju vrlo malo zaštite prema postojećim međunarodnim i europskim zakonima. To se sramotno primjećuje u propisima koji bi trebali osigurati 'sigurnost' službeno odobrenih kemijskih pesticida. Insekticidi su neselektivni i, po definiciji, vrlo je vjerojatno da će naštetiti pčelama. Druge vrste pesticida također štete pčelama, primjerice proizvodi na bazi glifosata, vjerojatno najraširenijeg pesticidnog sredstva u svijetu.

Vrlo malo oznaka pesticida upozorava na rizike za pčele. Zašto?

Vlasti u Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji nisu se previše obazirale na sudbinu pčela posljednjih desetljeća. Upozorenja o opasnostima za pčele nisu uključena u dvije vodeće liste opasnosti od pesticida. Prilično čudno, kada se uzme u obzir koliko je pesticida za koje se zna da su opasni za naše oprašivače. Ali nije tako čudno kada se shvati koliko je manjkav sustav za odobravanje kemijskih pesticida, počevši od činjenice da se odobrenja temelje na neobjavljenim istraživanjima koja financira industrija, dok se suprotno tome recenzirane neovisne studije uglavnom ignoriraju dok se ne dokaže bez sumnje, mnogo godina kasnije. Da li ne bi trebalo biti obrnuto?

Pčela stolar. Foto: Vivian Grisogono

Kasno buđenje

Vlasti Europske unije kasno su shvatile da su pčele neophodne i da nisu zaštićene. U prosincu 2020. Europska agencija za kemikalije (ECHA) objavila je sažetak povratnih informacija o konzultacijama (na engleskom) „Preliminarna razmatranja za ECHA-ine smjernice o „Metodologiji za procjenu rizika za pčele i druge neciljane oprašivače člankonožaca od uporabe biocida”. U dokumentu se navodi (str. 6): "U trenutno dostupnim smjernicama o biocidima samo se ograničeno spominje procjena rizika za pčele i druge oprašivače. U smjernicama se navodi da trenutno nije dostupna nikakva metoda o tome kako izvršiti procjenu rizika za pčele i ne - ciljati oprašivače člankonožaca za biocide." Dokument naglašava zbrku uzrokovanu odvajanjem pesticida na 'sredstva za zaštitu bilja' i 'biocide', s različitim kriterijima za sigurnosne zahtjeve, pod pretpostavkom da se prvi koriste uglavnom na otvorenom, a drugi uglavnom u zatvorenom prostoru - što nije slučaj. Praksa 'zamagljivanja', koja se koristi nekoliko puta godišnje u cijeloj Hrvatskoj, uključuje raspršivanje kemijskih pesticida definiranih kao biocidi iz cestovnog vozila ili zrakoplova neselektivno po okolišu u gradovima i ruralnim područjima.

U svibnju 2023. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila je ažurirane smjernice „Revidirane smjernice o procjeni rizika proizvoda za zaštitu bilja na pčele (Apis mellifera, Bombus spp. i pčele samice)”. Jasno je da u EU-u procesi poboljšanja teoretskih mjera za zaštitu pčela traju predugo (tekstovi na engleskom). Potrebna je hitna akcija jer je situacija kritična.

Kašnjenja koštaju živote pčela

Uz druge moguće čimbenike, pesticidi se dugo vremena povezuju s gubicima pčela. Nakon što su kemijski pesticidi odobreni na temelju studija koje je financirala industrija, potrebno je mnogo godina da istraživači utvrde točne mehanizme štete pčelama i drugim oprašivačima od raznih različitih tvari. Na primjer, fokus je bio na šteti koju čine neonikotinoidi, što je na kraju rezultiralo zabranom samo tri neonikotinoidna insekticida: proces je trajao od 2013. do 2017. (link na engleskom), a ni tada zabrana nije bila potpuna. U međuvremenu, jasno je da su mnoge druge vrste insekticida štetne za pčele, na primjer insekticidi na bazi sulfoksamina (članak na engleskom).

Gubici pčela: jesu li znanstveni dokazi zaista potrebni ?

Promatranje je brže od znanstvenog istraživanja i trebalo bi biti predvodnik sigurnosnih praksi. Masovni iznenadni gubitak pčela dogodio se u travnju 2023. godine u Međimurju u sjevernoj Hrvatskoj pri nepravilnoj uporabi dopuštenog piretroidnog insekticida. Ovo je bio treći incident velikih gubitaka pčela u regiji i nije bilo sumnje u vezu između smrti pčela i uporabe pesticida. U sličnom incidentu 2022. Ministarstvo poljoprivrede potvrdilo je da je krivac uporaba pesticida.

Poznato je da je praksa zamagljivanja koja se u Hrvatskoj događa svake godine štetna za pčele, pa je treba prekinuti. U lipnju 2023. katastrofalni gubici pčela uslijedili su nakon prskanja insekticidima iz zraka u blizini Osijeka. Nažalost, uzalud su do sada Hrvatski pčelski savez (Pčelarstvo.hr) i pčelari vodili kampanju protiv te prakse, ističući da zamagljivanje donosi mnogo štete, a malo koristi.

Čak i ako postoji samo sumnja na vezu između pesticida i gubitaka pčela, to bi trebalo biti dovoljno za reviziju dozvola za pesticide.

Bumbar na kalistemonu. Foto: Vivian Grisogono

Zakon bi trebao postojati...

Zapravo, postoji zakon. To se zove Načelo predostrožnosti, koje bi trebalo zaštititi ljude i okoliš od štete uzrokovane bilo kojom politikom ili radnjom. Navedeno je u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU). Načelo predostrožnosti trebalo bi se primjenjivati na kemikalije (Uredba (EZ) br. 1907/2006 — poznata kao REACH). Međutim, tijekom godina to se uglavnom ignoriralo kada su u pitanju odobrenja pesticida. Doista, čini se da prevladava suprotno načelo: pretpostaviti da je tvar bezopasna, odgoditi reviziju što je dulje moguće, odlučiti da je proizvod opasan tek kada nakupljeni dokazi toliko jaki da se ne mogu poreciti.

Nastali kaos

Da se načelo predostrožnosti primijenilo u praksi, mnogo se štete moglo izbjeći. Procedure zabrane opasnih pesticida traju predugo, a jasno je da uopće nisu trebali biti odobreni. Čak i kada su zabranjene, zabrane su često samo djelomične ili neprovedive.

Ovo je samo nekoliko primjera neprimjenjivanja načela predostrožnosti:

- sustav 'kandidata za zamjenu' potpuno je pogrešan jer dopušta nastavak uporabe poznatih opasnih tvari sve dok se ne pronađe 'sigurnija' alternativa. Da ne spominjemo da bi se, s obzirom na nedostatke u sustavu odobrenja, zamjena mogla pokazati jednako lošom, ili čak i gorom od svoje prethodnice.

- Permetrin, piretroidni insekticid, otkriven je 1973. i prisutan je u širokom spektru proizvoda, unatoč ozbiljnim mogućim štetnim učincima za ljude i okoliš. Zabranjen je kao 'proizvod za zaštitu bilja' u prosincu 2000., nakon izvješća Europske komisije o reviziji od 13. srpnja 2000. u kojem je navedeno: "Zaključak iz procjena napravljenih na temelju dostavljenih informacija, niti jedan proizvod za zaštitu bilja koji sadrži predmetnu aktivnu tvar Od [permetrina] se očekuje da općenito zadovolji zahtjeve utvrđene u članku 5. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive Vijeća 91/414/EEC." Međutim, kao biocid odobren je do 30. travnja 2026. Postoji oko 78 proizvoda na bazi permetrina i proizvoda na popisu biocidnih proizvoda Ministarstva zdravstva RH (kolovoz 2022.), od kojih su se neki redovito koristili za postupke zamagljivanja u Hrvatskoj tijekom godina.

- Cipermetrin, također piretroidni insekticid, prvi je put sintetiziran 1974. Ponovno je odobren kao 'sredstvo za zaštitu bilja' od 01.02.2022. - 31.01.2029., pod uvjetom da se ne koristi kada se biljke bilo koje vrste su u cvijetu (zakon 24/11/2021). Na popisu biocida Ministarstva zdravstva RH nalaze se 53 proizvoda na bazi cipermetrina. Unatoč ozbiljnim mogućim zdravstvenim rizicima, osim poznatih rizika za oprašivače, proizvodi na bazi cipermetrina još uvijek se koriste za zamagljivanje u Hrvatskoj u 2023. godini.

- Lindane je organokloridni insekticid, akaricid i rodenticid. Kemikalija je prvi put sintetizirana davne 1825. Općenito se smatralo da 'bez opasnosti za zdravlje' (Svjetska zdravstvena organizacija, 1991. - na engleskom ), unatoč indikacijama koje su već tada pokazivale suprotno. Dugi niz godina naširoko se proizvodio i koristio kao insekticid sve do 1990-ih u Europi. Njegova uporaba u poljoprivredi zabranjena je 2009. Lindane je potencijalno izuzetno štetan za pčele, okoliš i ljude, ali je još uvijek dopušten, posebno u Sjedinjenim Državama, za ograničenu medicinsku upotrebu u liječenju šuge i ušiju. Unatoč zabrani u Europskoj uniji, studija Europskog parlamenta iz 2016., 'Lindane, (postojani organski zagađivač) u EU', u uvodnom je sažetku istaknula: "Njegova postojanost, bioakumulativna i toksična svojstva, izlijevanja iz bivših proizvodnih mjesta i ilegalni odlaganje HCH-otpada, izazvali su ozbiljnu zabrinutost.." Lindane je pronađen testovima na uzorcima kose kod stanovnice Vrisnika i stanovnika grada Hvara na otoku Hvaru u srpnju 2023.

Duga istraživanja i izrazi opravdane zabrinutosti zaslužuju pozitivan zaključak

Na prvi je pogled bilo zagonetno da se po otoku Hvaru i drugdje u Hrvatskoj neselektivno prskaju tvari zabranjene u EU. Bilo je potrebno oko dvanaest godina da se povežu različiti čimbenici koji sadašnju upotrebu pesticida čine opasnom i neodrživom.

Kada su lokalne i državne vlasti prvi put ispitane o korištenju proizvoda zabranjenih u EU-u u godišnjim akcijama zamagljivanja na Hvaru, odgovor je bio da su tvari dopuštene za tu uporabu i da je sve to 'savršeno sigurno'.

Sada je očito da, uz katastrofalne nedostatke u procesima odobravanja, neusklađenost između odobrenja 'sredstava za zaštitu bilja' i biocida pridonosi rastućoj ekološkoj katastrofi, čiji je gubitak pčela samo jedan od simptoma. Vlasti EU-a tek su shvatile da pčele nisu zaštićene, nakon svih godina u kojima su odobravali pesticide koji štete pčelama.

Dužnost je zakonodavaca i korisnika pesticida ispraviti situaciju. Može se. Još nije kasno da spasimo našu prekrasnu okolinu.

Ali dok čekamo, što drugo možemo raditi nego moliti?

 

„BOŽE ČUVAJ PČELE - I NAS!”

 

© Vivian Grisogono, MA (Oxon), 01.08.2023

 
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Bože čuvaj naše pčele!

Eco Environment News feeds

  • John Ray, 17th-century botanist who coined words petal and pollen, was a tutor at Cambridge when he created his first garden

    He coined the terms petal and pollen, helped to lay the foundations of modern biology and is widely regarded as the greatest English naturalist of the 17th century.

    But it was while he was a young college tutor at Cambridge in the 1650s that the botanist John Ray – also known as “the father of natural history” – created his first known garden and began to systematically study plants for the first time.

    Continue reading...

  • Nottinghamshire tree, one of Europe’s oldest and largest, fails to produce leaves after being stressed by series of hot, dry summers

    The Major oak, one of Europe’s oldest, largest and most celebrated ancient trees, has died.

    The huge tree, which has grown in Sherwood Forest in Nottinghamshire, England, for at least 1,000 years, failed to produce any leaves this year, after becoming stressed by a series of hot, dry summers.

    Continue reading...

  • The Biodiversity Heritage Library is an invaluable online archive of historic texts on species living and lost supplied by the world’s leading museums and universities. Now its future is in doubt

    Some go there to read about the wood that Victorian manufacturers used to make walking sticks. Others want to see an illustration of a Tasmanian tiger or marvel at the field diary of one of the first known botanists to explore the Antarctic.

    Over the past 20 years, more than 64m pages have been made freely available through the Biodiversity Heritage Library (BHL) – a digital treasure trove for fans of the natural world. More than 680 museums, universities, libraries and scientific institutions from China, Singapore, Australia and New Zealand to Europe, Africa, Mexico, Canada and the US, have contributed to the library.

    Manuscript on parchment from the Circa instans. Dating from about 1190, it is the oldest book in the digital library. Photograph: LuEsther T Mertz Library/New York Botanical Garden/Biodiversity Heritage Library

    Continue reading...

  • More than half of Ayetoro – a Christian utopia founded in the 1940s – has been lost to the ocean, and its remaining people are running out of options

    In the early hours of 15 February 2019, the Atlantic Ocean came for Arowo Victoria’s livelihood. The 60-year-old retired midwife was asleep when neighbours began banging on her door, shouting that the sea had started covering buildings along the nearby coastline.

    By the time she got to her small shop, she discovered that the Atlantic had already swept it away, destroying the business she had built with borrowed money after retirement.

    Continue reading...

  • We are told the natural world is ‘breaking down’. But forests don’t work like aeroplanes or human hearts

    The Amazon rainforest, according to a 2021 study, is losing its capacity as a carbon sink and now emits more than it absorbs. In the tropics, marine scientists are reporting that coral reefs are in decline, threatening fish stocks. Equally concerning is research into the Atlantic Meridional Overturning Circulation (Amoc), a vast system of ocean currents that helps regulate the climate and is at risk of collapsing this century. The entire global ecosystem appears to be losing its ability to function.

    We find this view in newspapers, magazines, technical reports and the journals of learned societies. But thinking about the environment in terms of its functions is also how many of us tend to understand the world. We may think that forests exist to produce oxygen, wetlands to filter water and bees to pollinate our crops.

    Of special interest to humanity is the relationship of biodiversity to the variety of services provided by ecosystems and, in particular, to the stability of the flow of those services, such as the maintenance of the gaseous composition of the atmosphere, preservation of soils, recycling of nutrients and provision of food from the sea.

    Continue reading...

  • Warmer winters and springs are drying out wetlands and the birds are missing out on an abundance of insects to eat

    When we think of spring migrant birds, it is easy to focus on songbirds such as warblers, flycatchers and swallows. Yet during late spring, many are waders – passing through Britain on their way north to breed in the high Arctic from their winter quarters in sub-Saharan Africa.

    According to the British Trust for Ornithology’s regular migration blog, it has been a good year for waders: including more common species such as ringed and grey plovers, bar-tailed godwit, sanderling and knot.

    Continue reading...

  • Blackwater Estuary, Essex: Near a vast sweep of flats and creeks, one small pool has become a destination for both me and a parade of shore birds

    I saw in this summer with the brief stays of Arctic-bound birds. Waders from the south came in such number and variety to my local patch near Tollesbury that for one week in May I went down to the marsh every dawn and dusk. I went to watch and feel the motion of it all at the turn of tide and time. Everything was change.

    They kept coming, new species every day, ready to leave even as they arrived at this pool in the north-east corner of a field by the vast sweep of flats and creeks that give Essex more coastline than any other county in England.

    Continue reading...

  • Many small-scale landowners now include conservation measures alongside everyday farming. But progress is precarious, and the threat of guerrilla violence and poverty remain whichever candidate wins

    Like most people settling in the area, Pablo Peña was seeking to escape violence and make a living from a patch of land when he moved to Guaviare in central Colombia. While his life has been strongly marked by conflict and deforestation, more than 30 years on he now focuses on community work and conservation.

    Peña first visited Guaviare during his mandatory military service. Years later, in 1994, he settled down to farm in Guaviare’s Calamar, a town in a remote corner of the Amazon.

    Continue reading...

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen