Anniena priča

Objavljeno u Ljubimci

Negdje početkom studenoga 2018. godine, kujica je ostavljena uz cestu iznad Jelse, nedaleko od ambulante, sa svojih pet štenaca.

Annie i kćerka Mrka, 22/07/2020. Annie i kćerka Mrka, 22/07/2020. Foto: Vivian Grisogono

Majka je bila križanac tipa njemačkog ovčara, iako su joj uši bile vodoravne, a ne okomite. Kako nije bila mikročipirana, nije se znalo odakle potječe obitelj, tko je prethodni vlasnik ni tko ih je odbacio.

Napušteni, Annie s psićima kada su pronađeni, 10. studenog 2018.

Štenad je bila dovoljno stara da im nije više bilo potrebno hraniti se majčinim mlijekom, ali budući da nisu imali drugi izvor hrane, još uvijek su se njime hranili. Na njihovu sreću, 10. studenog, ljubazne gospođe koje vole životinje primijetile su malu obitelj i opskrbile ih hranom i vodom. Tanja i Marija živjele su u blizini i ubrzo su se zabrinule da bi se psima moglo nešto dogoditi, bilo na cesti ili ljudskom zlonamjernošću. Kontaktirale su Eco Hvar kako bismo im pomogli da pse odvedu na sigurno mjesto. Hvar nema azil za životinje, pa potrebite životinje moraju dobiti privatno utočište. Bilo je prohladno tog predvečerja, 12. studenog, kada je obitelj stigla u Pitve. Okupili su i transportirali psiće bez problema. Majka je, strahujući od ponovnog odbacivanja, ili gore sudbine, pobjegla. Njezine dvije spasiteljice trčale su za njom poduže vrijeme sve dok nije postala preumorna da se odupre hvatanju. Bila je vrlo sumnjičava prema svom novom okruženju kad je stigla u Pitve ali se ubrzo opustila kada su se ona i štenad dobro najeli. Iako su psići nakon toga, vjerojatno iz navike, posegnuli za majčinim mlijekom.

Prvi dani, još uvijek na majčinom mlijeku. (Fotke: Vivian Grisogono)

Majku sam odmah nazvala Annie, jer me iz nekog razloga podsjetila na odvažnu junakinju glazbenog filma iz 1950. godine "Annie uzmi svoj pištolj". Annie i psići su već nakon par dana shvatili da ima dovoljno hrane da svi mogu redovito jesti, pa je Annie odlučno zaustavila njihovo sisanje, a psići se nisu bunili.

Psići u igri, 13. studenog 2018. (Fotke: Vivian Grisogono)

Annie i njezini psići od početka su pokazali da su blage naravi. Prošlo je nekoliko tjedana, a štenad je rasla u stasu i samopouzdanju. Annie se udomačila, ali je i dalje imala zabrinut pogled na svom dlakavom čelu. Bilo je očito da je bila duboko potrešena odbacivanjem.

Annie je u pocetku imala zabrinut izraz. (Foto: Vivian Grisogono)

Godinama su mi u Pitve dovodili neželjene pse: brojevi su se alarmantno umnožavali, što je dovelo do osnivanja Eko Hvara 2013. godine. Situacija se nije odmah promijenila. Bio je pravi blagoslov kada sam otkrila da ih sklonište Animalis Centrum, koje se sada nalazi u Kaštel Sućurcu, može primiti te im pružiti priliku za pronalazak novih domova. Eco Hvar započeo je suradnju s Animalis Centrumom 2016. godine. Kada se činilo da je pravo vrijeme za prebacivanje pasa u azil, donesena je odluka da Annie ostane u Pitvama sve dok ne povrati povjerenje u svijet oko sebe.

Posljednji dan zajedništva, 21. studenog 2018. (Foto: Vivian Grisogono)

21.studenog 2018. godine, psići su otišli u Kaštela gdje su odmah postali zvijezde.

Psići su stigli u sklonište Animalis Centrum. (Fotke: Vivian Grisogono)

Kao i sve novopridošlice, dr. Filipović i njezino osoblje toplo su ih dočekali te su se vrlo brzo prilagodili novoj okolini. Bili su pomalo zbunjeni zbog poziranja za fotografije ali su sve odradili smireno. Nije iznenađujuće to što su privlačili pozornost te su u vrlo kratkom vremenu pronašli tople domove, što u okolici Splita, što u Njemačkoj. 

Poziranje. (Fotke: Vivian Grisogono)

Annie je stoički prihvatila odlazak svojih psića te se zapravo činilo da joj je laknulo što ih ne mora neprestano pozivati na red kad njihova igra postane preburna. Postupno je stjecala samopouzdanje. Annie je 30. studenog po prvi put prihvatila ogrlicu što je označilo velik korak naprijed u njenoj emocionalnoj rehabilitaciji. 

Annieina nova ogrlica, 30. studenog 2018. (Foto: Vivian Grisogono)

Vrlo je brzo naučila da ne smije ići u zdjele ostalih pasa dok ne završe s obrokom. Trebala je savladati mnogo osnovnih lekcija te je pokazala inteligenciju i volju. Jedino što je mrzila bila je uzica, a trebalo je mnogo mjeseci strpljive prakse da se uvjeri da se hodanja na uzici ne treba bojati.

Treninzi: ljubaznost, nagrade, čvrstoća, ponavljanje.

Nije bilo teško shvatiti zašto je nju odbacivanje toliko šokiralo. Očito je imala stabilan dom: bila je potpuno dresirana za kuću i nijednom nije napravila nered u zatvorenom; a znala je i otvoriti vrata, čak i ona teža koja su imala okomite kvake i otvarala se prema unutra.

Annie, opuštena i razigrana. (Fotke: Vivian Grisogono)

To dlakavo čelo se opustilo, malo po malo, i ona počela je uživati ​​u igri, osobito s loptom. Obrazovne igre poslali su joj iz Engleske divni ljubitelji životinja Julie i Nick: u tren oka se uhvatila se u koštac s njima, odmah smišljajući kako otvoriti male pretince kako bi došla do skrivenih poslastica.

Nekim psima zbunjujuće, za Annie sitnica! (Fotke: Vivian Grisogono)

Isto tako, bila je vrlo društvena s drugim psima, i muškim i ženskim. Osim pasa s kojima je dijelila prostor u Pitvama, česti posjetitelji bili su lovački pas Asi, zgodni Malibu i mali šampion Špiro.

Annie dijeli krevet s Asi, 01. siječnja 2019. (Foto: Vivian Grisogono)
Annie s Malibu. (Foto: Vivian Grisogono)

Špiro je napušten u Jelsi u lipnju 2019. kad je bio mlad, a doveden je u Pitve na sigurno. Ubrzo nakon toga trebao je otići u sklonište Animalis Centrum. Međutim, šarmer je po prirodi te je privoljeo sve oko sebe i ubrzo pronašao novi dom u Jelsi s Anticom, još dva psa i mačkom, koji su svi postali njegovi najbolji prijatelji. Povremeno je boravio u Pitvama, gdje su se on i Annie beskrajno igrali. Kad god bi Špiro pokazao zanimanje za seks, što je činio u sramotno mladoj dobi, Annie bi ga odbacivala u stranu i davala mu do znanja da to ne smije. Sve dok jednom nije.

Špirotov (neuspjeli) pokušaj, 30. srpnja 2019. (Foto: Vivian Grisogono)

Jednog lijep dana u studenom 2019. godine, njeni hormoni su je nadvladali te je popustila Špirotu dok nitko nije gledao. Bila su to dva šoka za njihove bespomoćne ljude iznenađeni ovom situacijom. Prvo, jer se Annie tjerala što nije bilo očito. A drugo to što je Špiro, onako sitan u odnosu na svoju izabranicu, uspio u svom naumu.

Annie hrani svoje novorođene štence. (Foto: Vivian Grisogono)

5. siječnja 2020. rođena su nova štenad koja je Annie marljivo čuvala. Bili su zanimljiva kombinacija boja i karaktera. Jedan od mužjaka, kojega smo nazvali Jaran, bio je krem ​​boje, baš kao i dvojica u prethodnom leglu. Tko zna odakle to? Od ostalih, troje su bili uglavnom crni poput oca: dva mužjaka (Bačva i Milo) i jedna ženka Mrka. Samo je jedna ženka Žuja imala smeđe boje majke, ali sve su naslijedile njezinu slatkoćudnost, inteligenciju i odanost.

Žuja, 17. lipnja 2020. Bistra, pametna, zabavna, poprilično dominantna. (Foto: Vivian Grisogono)

Štenad se razvijala. Kad su napredovali do prave hrane za štenad, isprva je to bilo “na izvolite”, dok su svi dijelili iz istog tanjura. Bačva je bio glavni i pobrinuo se da dobije lavovski dio. Zato je najbrže rastao, i to mu je donijelo ime.

Bačva, 17. lipnja 2020. Nježan, opušten, željan zadovoljiti ali zna što hoće! (Foto: Vivian Grisogono)

Annie je očito uživala brinuti se o svojim mladima kroz ranu fazu njihova života. Igrala se s njima, ali je znala biti i prilično gruba kad nisu bili poslušni. Bila je osobito zahtjevna prema Mili i Žuji, koji su bili najnestašniji u grupi.

Annie u igri s Milom i Bačvom, 06. ožujka 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

U međuvremenu smo i mi ljudi odigrali ulogu u njihovom odgoju. Prioritet je bilo organizirano hranjenje, ne samo pristojnosti radi već se trebalo pobrinuti da svi psići najedu. Prvi korak je bio staviti ogice na sve psiće i vježbati hodanje na uzici. Jaran je otkrio da je prestrašen ali i odlučan te je jednostavno odbijao ogrlicu.

Dodatni obroci: Jaran jede mlade smokve, 12. travnja 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

U vrijeme hranjenja, 4 poslušna psića, Bačva, Milo, Žuja i Mrka, bila su vezana udaljeni jedni od drugih sve dok nisu naučili poštivati tuđe zdjelice dok su Jarana hranili odvojeno, na ulazu u objekt. Sistem je dobro funkcionirao te su ubrzo došli do faze da ih nije potrebno više vezivati. Višegodišnja primjena ovog sistema s grupama pasa, otkrili smo da ubrzo prepoznaju prednost posjedovanja vlastite zdjelice za koju se ne trebaju izboriti.

Annie i četvorica štenaca, 16. travnja 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

Osnovna dresura je napredovala a Jaran se pridružio svim vježbama iako je i dalje odbijao ogrlicu a uzicu još manje. Psići su narednih mjeseci dobro napredovali stoga je došlo vrijeme da idu dalje.

Milo, 17. lipnja 2020. Oprezan, živahan, zaigran, izrazito pametan, prilično dominantan. (Foto: Vivian Grisogono)

Pala je odluka da Annie ode s njima, kao što je planirano od početka. To je, s obzirom na vrijeme koje smo proveli zajedno, bilo pomalo bolno ali svakako najbolje za nju kako bi imala mogućnost pronaći individualni dom umjesto života u promjenjivoj zajednici u Pitvama. Ona je izrazito odana, osjetljiva i inteligentna. Isto tako je i snažne volje ali i željna udovoljiti stoga dobro reagira na nježne metode dresure baziranih na komunikaciji i nagradama, bez sile i fizičkog kažnjavanja. Annie, Žuja, Bačva i Milo u ranom su kolovozu prebačena u Animalis Centrum, no kill skloništu za životinje, sada poznatom kao Zaklada za zaštitu životinja Bestie, Split. Mrka i Jaran ostali su na Hvaru, barem za sada.

Annie i njezin “cimer”, 17. kolovoza 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

Posjetila sam sklonište 17. kolovoza te sam bila oduševljena, iako ne iznenađena, kada sam vidjela da svih 12 psića, koje smo posljednjih tjedana prebacili tamo, izgleda zdravo i dobro zbrinuto bez nagovještaja stresa ili nezadovoljstva. Nekima je već obećan dom (provjereni od strane skloništa), a za većinom ostalih je pokazan interes. Neki su se priduzili tjednom plivanju koje je organizirano na lokalnoj plaži za pse. Svi su, uz osnovne potrebe za skloništem, medicinskom skrbi, hranom i vodom, bili i više nego dovoljno opskrbljeni brigom, naklonošću, vježbama te ugodnim aktivnostima.

Annie željno iščekuje svoj idealan dom, 17. kolovoza 2020. (Foto: Vivian Grisogono)
U vrijeme pisanka članka, Annie je sterilizirana i spremna za svoj novi život. Ona i njezina tri psića vjerojatno odlaze u Njemačku pod brigu njemačkog skloništa za životinje koja ima dugogodišnju povezanost s Animalis Centrumom. Sigurni smo da će pronaći domove koji odgovaraju njihovim potrebam. Imaju dobre šanse za sretnu budućnost a nama je drago što smo mogli doprinijeti stvaranju te mogućnosti.
© Vivian Grisogono, kolovoz 2020.
Prijevod: Dinka Barbić

2023. ODLIČNE VIJESTI: Annie je našla novi dom u Njemačkoj!

NAPOMENA: ako na bilo koji način možete pomoći Skloništu 'Animalis Centrum', Zaklade Bestie (na primjer donacijom novca, hrane ili opreme, aktivnim volontiranjem, bilo to udomljavanjem ili privremenim čuvanjem životinje u nevolji) obratite se Zakladi putem Facebooka ili nazovite Zvonimira na 097 760 8906.

Dvanaest dobrih razloga da podržite Zakladu za zaštitu životinja Bestie iz Splita.

POMOZITE ZAKLADI BESTIE: MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie
 
Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Anniena priča

Eco Environment News feeds

  • Former Labour PM accused of ‘handing talking points’ to Tories and Reform after saying net zero strategy faltering

    Climate experts and politicians have criticised Tony Blair for claiming any strategy that relied on rapidly phasing out fossil fuels was “doomed to fail”.

    The former prime minister’s comments, published in a report from the Tony Blair Institute for Global Change (TBI), prompted an internal row within Labour, with some accusing him of playing into the hands of a narrative used by rightwing parties to delay climate action.

    Continue reading...

  • Advertising Standards Authority says neither Lavazza UK nor Dualit’s product can be recycled at home

    Descriptions of coffee pods as “compostable eco capsules” were misleading as they could not be composted at home, the Advertising Standards Authority has ruled.

    The ASA has banned adverts by Lavazza UK and Dualit, which both made claims about the eco credentials of their coffee products.

    Continue reading...

  • ‘Huge volumes of chicken muck’ entering rivers are harmful to fish and plants, campaigners argue at Cardiff high court

    Clean river campaigners have told a court that planning permission for a poultry megafarm in Shropshire is unlawful and should be overturned.

    In the high court in Cardiff on Wednesday, Dr Alison Caffyn argued that the council had failed to take into account all the environmental impacts of the industrial chicken units, which will house 230,000 birds at any one time, in particular the effects of spreading manure on land.

    Continue reading...

  • Corroboree frog belongs to 100m-year-old family of amphibians but is now found only in the puddles and peat bogs of Kosciuszko national park

    Scientists have sequenced the genome of the critically endangered southern corroboree frog – one of Australia’s most threatened amphibians – in hope that the information could be used to aid its recovery.

    The striking alpine frog, which has distinctive yellow and black markings, is so threatened by disease and the drying of its habitat due to climate change, that it is considered “functionally extinct”. The species survives in the temporary pools and peat bogs of Kosciuszko national park in New South Wales, with the help of zoo breeding and re-introduction programs.

    Continue reading...

  • The scheme, part of policy blitz for local elections, will encourage councils and police forces to work together

    Councils will be encouraged to work with police forces to seize and crush vehicles used by fly-tippers, in the latest phase of a government policy blitz before Thursday’s local elections.

    Under a scheme being led by the Department for Environment Food and Rural Affairs (Defra), new legislation will impose jail sentences of up to five years for people who illicitly transport waste in England.

    Continue reading...

  • Temperatures south Asians dread each year arrive early as experts talk of ever shorter transition to summer-like heat

    The summer conditions south Asian countries dread each year have arrived alarmingly early, and it’s only April. Much of India and Pakistan is already sweltering in heatwave conditions, in what scientists say is fast becoming the “new normal”.

    Temperatures in the region typically climb through May, peaking in June before the monsoon brings relief. But this year, the heat has come early. “As far as Asia and the Indian subcontinent are concerned, there was a quick transition from a short window of spring conditions to summer-like heat,” said GP Sharma, the meteorology president of Skymet, India’s leading private forecaster.

    Continue reading...

  • The plastic particles are everywhere – here’s what to know about what to avoid, whether they ever leave the body and what to do about plastic pollution

    Microplastics are tiny particles of plastic.

    Continue reading...

  • Joshua Bonnetta spent 8,760 hours recording a pine – then honed it down into a four-hour album full of creatures, cracking branches and quite possibly the sound of leaves growing

    What does a landscape sound like when it’s not being listened to? This philosophical question was a catalyst for film-maker and artist Joshua Bonnetta, who has distilled a year of recordings from a single tree in upstate New York – that’s 8,760 hours – into a four-hour album, The Pines. As Robert Macfarlane writes in his accompanying essay, The Pines is a reminder of the natural world’s “sheer, miraculous busyness”, its “froth of signals and noise”. It is rich with poetic meaning, and resonant amid the climate emergency.

    “It started as a personal thing,” Bonnetta explains from his studio in Munich, where he relocated from the US in 2022. For over 20 years he has made sonic records of places as private mementos, but recent experiments with long-form field recording led him to push himself “to document this place in the deepest way I could”. On a residency in the Outer Hebrides between 2017 and 2019, Bonnetta made the sound installation Brackish, a month-long continuous radio broadcast from a weather-resistant hydrophone – an underwater mic – by a loch. “I started to leave the recorder for a day or two, then it just got longer,” he says. “Amazing things happen when you’re not there to interfere … This allows you a different, very privileged window into the space.”

    Continue reading...

  • Climate experts say warming atmosphere from climate change could fuel severe freezing rain and ice storms like the one that hit the upper midwest last month

    Winter has been slow to release its icy grip from the upper midwest this year, and in northern Michigan, its effects will be keenly felt for months, perhaps years.

    A devastating ice storm that hit late last month has left an estimated 3m acres of trees snapped in half or damaged from the weight of up to an inch-and-a-half of ice across the northern part of lower Michigan.

    Continue reading...

  • Charity shops won’t take them. Councils incinerate them. Retailers dump them on the global south. We’re running out of ideas on how to deal with our used clothes – and the rag mountain just keeps growing

    In February, a threadbare polycotton bedsheet landed on the desk of Simon Roberts, CEO of Sainsbury’s. A “protest by post”, it had been sent by the Sheffield-based designer, maker and eco activist Wendy Ward. “I purchased this from Sainsbury’s at least 10 years ago,” she wrote in the accompanying letter. “It has served me well. However, I have no sustainable options available for what I should do with it.” Beyond repair, it was too damaged to donate to a charity shop, she explained. She couldn’t compost it as it had been blended with polyester, and she couldn’t repurpose it as cleaning cloths, as, being polycotton, it wasn’t absorbent. And, she added, “I don’t want to put it into a textile recycling collection as the likelihood is that it will be shipped overseas or incinerated and not recycled.” Ward qualified her assertions with links to respected sources – as a sustainable fashion PhD student, she is well informed on such matters.

    “The only action I can personally take,” she continued, “is to put it into my general waste bin. I don’t want to do this, as in Sheffield all general waste is incinerated as ‘energy recovery’. This isn’t a sustainable option as such processes have been shown to be as damaging to local air pollution as burning coal.” So, she concluded, “as Sainsbury’s is responsible for designing and manufacturing this product, making decisions to use polycotton with no consideration for what could be done once it reaches the end of its life, I have decided to return it to you. I would really love to hear what you decide to do with it.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen