Anniena priča

Objavljeno u Ljubimci

Negdje početkom studenoga 2018. godine, kujica je ostavljena uz cestu iznad Jelse, nedaleko od ambulante, sa svojih pet štenaca.

Annie i kćerka Mrka, 22/07/2020. Annie i kćerka Mrka, 22/07/2020. Foto: Vivian Grisogono

Majka je bila križanac tipa njemačkog ovčara, iako su joj uši bile vodoravne, a ne okomite. Kako nije bila mikročipirana, nije se znalo odakle potječe obitelj, tko je prethodni vlasnik ni tko ih je odbacio.

Napušteni, Annie s psićima kada su pronađeni, 10. studenog 2018.

Štenad je bila dovoljno stara da im nije više bilo potrebno hraniti se majčinim mlijekom, ali budući da nisu imali drugi izvor hrane, još uvijek su se njime hranili. Na njihovu sreću, 10. studenog, ljubazne gospođe koje vole životinje primijetile su malu obitelj i opskrbile ih hranom i vodom. Tanja i Marija živjele su u blizini i ubrzo su se zabrinule da bi se psima moglo nešto dogoditi, bilo na cesti ili ljudskom zlonamjernošću. Kontaktirale su Eco Hvar kako bismo im pomogli da pse odvedu na sigurno mjesto. Hvar nema azil za životinje, pa potrebite životinje moraju dobiti privatno utočište. Bilo je prohladno tog predvečerja, 12. studenog, kada je obitelj stigla u Pitve. Okupili su i transportirali psiće bez problema. Majka je, strahujući od ponovnog odbacivanja, ili gore sudbine, pobjegla. Njezine dvije spasiteljice trčale su za njom poduže vrijeme sve dok nije postala preumorna da se odupre hvatanju. Bila je vrlo sumnjičava prema svom novom okruženju kad je stigla u Pitve ali se ubrzo opustila kada su se ona i štenad dobro najeli. Iako su psići nakon toga, vjerojatno iz navike, posegnuli za majčinim mlijekom.

Prvi dani, još uvijek na majčinom mlijeku. (Fotke: Vivian Grisogono)

Majku sam odmah nazvala Annie, jer me iz nekog razloga podsjetila na odvažnu junakinju glazbenog filma iz 1950. godine "Annie uzmi svoj pištolj". Annie i psići su već nakon par dana shvatili da ima dovoljno hrane da svi mogu redovito jesti, pa je Annie odlučno zaustavila njihovo sisanje, a psići se nisu bunili.

Psići u igri, 13. studenog 2018. (Fotke: Vivian Grisogono)

Annie i njezini psići od početka su pokazali da su blage naravi. Prošlo je nekoliko tjedana, a štenad je rasla u stasu i samopouzdanju. Annie se udomačila, ali je i dalje imala zabrinut pogled na svom dlakavom čelu. Bilo je očito da je bila duboko potrešena odbacivanjem.

Annie je u pocetku imala zabrinut izraz. (Foto: Vivian Grisogono)

Godinama su mi u Pitve dovodili neželjene pse: brojevi su se alarmantno umnožavali, što je dovelo do osnivanja Eko Hvara 2013. godine. Situacija se nije odmah promijenila. Bio je pravi blagoslov kada sam otkrila da ih sklonište Animalis Centrum, koje se sada nalazi u Kaštel Sućurcu, može primiti te im pružiti priliku za pronalazak novih domova. Eco Hvar započeo je suradnju s Animalis Centrumom 2016. godine. Kada se činilo da je pravo vrijeme za prebacivanje pasa u azil, donesena je odluka da Annie ostane u Pitvama sve dok ne povrati povjerenje u svijet oko sebe.

Posljednji dan zajedništva, 21. studenog 2018. (Foto: Vivian Grisogono)

21.studenog 2018. godine, psići su otišli u Kaštela gdje su odmah postali zvijezde.

Psići su stigli u sklonište Animalis Centrum. (Fotke: Vivian Grisogono)

Kao i sve novopridošlice, dr. Filipović i njezino osoblje toplo su ih dočekali te su se vrlo brzo prilagodili novoj okolini. Bili su pomalo zbunjeni zbog poziranja za fotografije ali su sve odradili smireno. Nije iznenađujuće to što su privlačili pozornost te su u vrlo kratkom vremenu pronašli tople domove, što u okolici Splita, što u Njemačkoj. 

Poziranje. (Fotke: Vivian Grisogono)

Annie je stoički prihvatila odlazak svojih psića te se zapravo činilo da joj je laknulo što ih ne mora neprestano pozivati na red kad njihova igra postane preburna. Postupno je stjecala samopouzdanje. Annie je 30. studenog po prvi put prihvatila ogrlicu što je označilo velik korak naprijed u njenoj emocionalnoj rehabilitaciji. 

Annieina nova ogrlica, 30. studenog 2018. (Foto: Vivian Grisogono)

Vrlo je brzo naučila da ne smije ići u zdjele ostalih pasa dok ne završe s obrokom. Trebala je savladati mnogo osnovnih lekcija te je pokazala inteligenciju i volju. Jedino što je mrzila bila je uzica, a trebalo je mnogo mjeseci strpljive prakse da se uvjeri da se hodanja na uzici ne treba bojati.

Treninzi: ljubaznost, nagrade, čvrstoća, ponavljanje.

Nije bilo teško shvatiti zašto je nju odbacivanje toliko šokiralo. Očito je imala stabilan dom: bila je potpuno dresirana za kuću i nijednom nije napravila nered u zatvorenom; a znala je i otvoriti vrata, čak i ona teža koja su imala okomite kvake i otvarala se prema unutra.

Annie, opuštena i razigrana. (Fotke: Vivian Grisogono)

To dlakavo čelo se opustilo, malo po malo, i ona počela je uživati ​​u igri, osobito s loptom. Obrazovne igre poslali su joj iz Engleske divni ljubitelji životinja Julie i Nick: u tren oka se uhvatila se u koštac s njima, odmah smišljajući kako otvoriti male pretince kako bi došla do skrivenih poslastica.

Nekim psima zbunjujuće, za Annie sitnica! (Fotke: Vivian Grisogono)

Isto tako, bila je vrlo društvena s drugim psima, i muškim i ženskim. Osim pasa s kojima je dijelila prostor u Pitvama, česti posjetitelji bili su lovački pas Asi, zgodni Malibu i mali šampion Špiro.

Annie dijeli krevet s Asi, 01. siječnja 2019. (Foto: Vivian Grisogono)
Annie s Malibu. (Foto: Vivian Grisogono)

Špiro je napušten u Jelsi u lipnju 2019. kad je bio mlad, a doveden je u Pitve na sigurno. Ubrzo nakon toga trebao je otići u sklonište Animalis Centrum. Međutim, šarmer je po prirodi te je privoljeo sve oko sebe i ubrzo pronašao novi dom u Jelsi s Anticom, još dva psa i mačkom, koji su svi postali njegovi najbolji prijatelji. Povremeno je boravio u Pitvama, gdje su se on i Annie beskrajno igrali. Kad god bi Špiro pokazao zanimanje za seks, što je činio u sramotno mladoj dobi, Annie bi ga odbacivala u stranu i davala mu do znanja da to ne smije. Sve dok jednom nije.

Špirotov (neuspjeli) pokušaj, 30. srpnja 2019. (Foto: Vivian Grisogono)

Jednog lijep dana u studenom 2019. godine, njeni hormoni su je nadvladali te je popustila Špirotu dok nitko nije gledao. Bila su to dva šoka za njihove bespomoćne ljude iznenađeni ovom situacijom. Prvo, jer se Annie tjerala što nije bilo očito. A drugo to što je Špiro, onako sitan u odnosu na svoju izabranicu, uspio u svom naumu.

Annie hrani svoje novorođene štence. (Foto: Vivian Grisogono)

5. siječnja 2020. rođena su nova štenad koja je Annie marljivo čuvala. Bili su zanimljiva kombinacija boja i karaktera. Jedan od mužjaka, kojega smo nazvali Jaran, bio je krem ​​boje, baš kao i dvojica u prethodnom leglu. Tko zna odakle to? Od ostalih, troje su bili uglavnom crni poput oca: dva mužjaka (Bačva i Milo) i jedna ženka Mrka. Samo je jedna ženka Žuja imala smeđe boje majke, ali sve su naslijedile njezinu slatkoćudnost, inteligenciju i odanost.

Žuja, 17. lipnja 2020. Bistra, pametna, zabavna, poprilično dominantna. (Foto: Vivian Grisogono)

Štenad se razvijala. Kad su napredovali do prave hrane za štenad, isprva je to bilo “na izvolite”, dok su svi dijelili iz istog tanjura. Bačva je bio glavni i pobrinuo se da dobije lavovski dio. Zato je najbrže rastao, i to mu je donijelo ime.

Bačva, 17. lipnja 2020. Nježan, opušten, željan zadovoljiti ali zna što hoće! (Foto: Vivian Grisogono)

Annie je očito uživala brinuti se o svojim mladima kroz ranu fazu njihova života. Igrala se s njima, ali je znala biti i prilično gruba kad nisu bili poslušni. Bila je osobito zahtjevna prema Mili i Žuji, koji su bili najnestašniji u grupi.

Annie u igri s Milom i Bačvom, 06. ožujka 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

U međuvremenu smo i mi ljudi odigrali ulogu u njihovom odgoju. Prioritet je bilo organizirano hranjenje, ne samo pristojnosti radi već se trebalo pobrinuti da svi psići najedu. Prvi korak je bio staviti ogice na sve psiće i vježbati hodanje na uzici. Jaran je otkrio da je prestrašen ali i odlučan te je jednostavno odbijao ogrlicu.

Dodatni obroci: Jaran jede mlade smokve, 12. travnja 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

U vrijeme hranjenja, 4 poslušna psića, Bačva, Milo, Žuja i Mrka, bila su vezana udaljeni jedni od drugih sve dok nisu naučili poštivati tuđe zdjelice dok su Jarana hranili odvojeno, na ulazu u objekt. Sistem je dobro funkcionirao te su ubrzo došli do faze da ih nije potrebno više vezivati. Višegodišnja primjena ovog sistema s grupama pasa, otkrili smo da ubrzo prepoznaju prednost posjedovanja vlastite zdjelice za koju se ne trebaju izboriti.

Annie i četvorica štenaca, 16. travnja 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

Osnovna dresura je napredovala a Jaran se pridružio svim vježbama iako je i dalje odbijao ogrlicu a uzicu još manje. Psići su narednih mjeseci dobro napredovali stoga je došlo vrijeme da idu dalje.

Milo, 17. lipnja 2020. Oprezan, živahan, zaigran, izrazito pametan, prilično dominantan. (Foto: Vivian Grisogono)

Pala je odluka da Annie ode s njima, kao što je planirano od početka. To je, s obzirom na vrijeme koje smo proveli zajedno, bilo pomalo bolno ali svakako najbolje za nju kako bi imala mogućnost pronaći individualni dom umjesto života u promjenjivoj zajednici u Pitvama. Ona je izrazito odana, osjetljiva i inteligentna. Isto tako je i snažne volje ali i željna udovoljiti stoga dobro reagira na nježne metode dresure baziranih na komunikaciji i nagradama, bez sile i fizičkog kažnjavanja. Annie, Žuja, Bačva i Milo u ranom su kolovozu prebačena u Animalis Centrum, no kill skloništu za životinje, sada poznatom kao Zaklada za zaštitu životinja Bestie, Split. Mrka i Jaran ostali su na Hvaru, barem za sada.

Annie i njezin “cimer”, 17. kolovoza 2020. (Foto: Vivian Grisogono)

Posjetila sam sklonište 17. kolovoza te sam bila oduševljena, iako ne iznenađena, kada sam vidjela da svih 12 psića, koje smo posljednjih tjedana prebacili tamo, izgleda zdravo i dobro zbrinuto bez nagovještaja stresa ili nezadovoljstva. Nekima je već obećan dom (provjereni od strane skloništa), a za većinom ostalih je pokazan interes. Neki su se priduzili tjednom plivanju koje je organizirano na lokalnoj plaži za pse. Svi su, uz osnovne potrebe za skloništem, medicinskom skrbi, hranom i vodom, bili i više nego dovoljno opskrbljeni brigom, naklonošću, vježbama te ugodnim aktivnostima.

Annie željno iščekuje svoj idealan dom, 17. kolovoza 2020. (Foto: Vivian Grisogono)
U vrijeme pisanka članka, Annie je sterilizirana i spremna za svoj novi život. Ona i njezina tri psića vjerojatno odlaze u Njemačku pod brigu njemačkog skloništa za životinje koja ima dugogodišnju povezanost s Animalis Centrumom. Sigurni smo da će pronaći domove koji odgovaraju njihovim potrebam. Imaju dobre šanse za sretnu budućnost a nama je drago što smo mogli doprinijeti stvaranju te mogućnosti.
© Vivian Grisogono, kolovoz 2020.
Prijevod: Dinka Barbić

2023. ODLIČNE VIJESTI: Annie je našla novi dom u Njemačkoj!

NAPOMENA: ako na bilo koji način možete pomoći Skloništu 'Animalis Centrum', Zaklade Bestie (na primjer donacijom novca, hrane ili opreme, aktivnim volontiranjem, bilo to udomljavanjem ili privremenim čuvanjem životinje u nevolji) obratite se Zakladi putem Facebooka ili nazovite Zvonimira na 097 760 8906.

Dvanaest dobrih razloga da podržite Zakladu za zaštitu životinja Bestie iz Splita.

POMOZITE ZAKLADI BESTIE: MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie
 
Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Anniena priča

Eco Environment News feeds

  • The 1,274-hectare Bradford Pennine Gateway links eight nature sites and includes landscape that inspired sisters

    The sweeping landscapes of the Pennines inspired the Brontë sisters, and now those lands are being protected as one of England’s biggest nature reserves.

    A huge new national nature reserve, to be called the Bradford Pennine Gateway, is being announced by the government on Tuesday. It will give Bradford, one of Britain’s largest and most nature-deprived cities, easier and more protected access to green space

    Continue reading...

  • It broke my heart to see a seal so injured by a £1 plastic toy. Now I campaign to ban them – and it has changed my life

    There was an incident seven years ago that changed my life. I saw an adult grey seal with a plastic pink flying ring toy so deeply embedded in her neck that she was practically dead. It was stopping her from feeding because it was digging into her and she couldn’t extend her neck – the wounds were horrific.

    It broke my heart. From that moment on, I became obsessed with seals and protecting them from the dangers of plastic flying rings.

    Continue reading...

  • Bioplastics, heralded for supposedly breaking down more quickly, can cause similar health problems to other plastics

    Starch-based bioplastic that is said to be biodegradable and sustainable is potentially as toxic as petroleum-based plastic, and can cause similar health problems, new peer-reviewed research finds.

    Bioplastics have been heralded as the future of plastic because they break down quicker than petroleum-based plastic, and they are often made from plant-based material such as corn starch, rice starch or sugar.

    Continue reading...

  • Exclusive: Andrew Bowie says Kemi Badenoch could pull UK out of Paris climate agreement

    The Conservative party’s energy spokesperson has attacked leading climate scientists as biased and claimed Kemi Badenoch could take the UK out of the Paris climate agreement.

    Andrew Bowie, the acting shadow secretary for energy, told the Guardian that the target of reaching net zero greenhouse gas emissions by 2050 – passed into law by Theresa May – was “arbitrary” and “not based on science”.

    Continue reading...

  • Hitchin, Hertfordshire: We have a local speciality here, the rue-leaved saxifrage, poking up in street cracks and wall crannies. It’s worth lying on the pavement for

    I’m a proud member of Happy (the Hitchin association of pavement plant yokels), so-called by my friend Phil, a fellow wildflower enthusiast. You’ll find us roaming the town centre, scanning brick walls and peering into paving crevices on the hunt for the tenacious species that thrive in these oft-overlooked habitats. I had my pavement epiphany a couple of years ago outside the chemist on Hitchin high street when I saw a little lass bending down, scrutinising the paving stones. Her dad soon whisked her away and I went over to look. She’d noticed a community of self-seeded plants growing in a semicircular crack. The diversity of the miniature garden astonished me: mosses, meadow grass, goosegrass, common whitlowgrass, sow thistle, fleabane, and there, among the annual plants and perennial cigarette butts, a seedling with trilobed leaves – a Hitchin speciality – rue-leaved saxifrage (Saxifraga tridactylites).

    Now it’s early May and this three-fingered rock-breaker’s tiny white flowers have opened in the sun, the foliage blushing redder the drier and sunnier its location. Looking closely, you can see sticky hairs lining the fleshy leaves and stems – but be prepared for funny looks if you lie prostrate on the pavement to examine this low-growing annual.

    Continue reading...

  • Sustainable farming initiative is part of payment package that replaced EU’s common agricultural policy

    Ministers wrongly refused nature funding to 3,000 farmers in England when they shut the post-Brexit subsidy scheme, the government has admitted.

    There was anger earlier this year when the environment secretary, Steve Reed, suddenly paused a key post-Brexit farming payments scheme with little information about what would replace it and when.

    Continue reading...

  • Exclusive: Campaigners call for energy profits levy to be made permanent to enable ‘just transition’ from fossil fuels

    Making permanent the UK’s windfall tax on oil and gas producers would generate enough cash to enable North Sea workers to move to green jobs, research has found.

    Cutting current subsidies to fossil fuel producers would free up yet more funds to spend on the shift to a low-carbon economy, according to the report.

    Continue reading...

  • ABC’s The Kimberley showcases rare footage by a crew working alongside Indigenous rangers, traditional owners and scientists

    The Kimberley’s winding ochre gorges, coral sunsets and celadon crocodile-filled rivers feature in a new ABC documentary series about one of Earth’s last great tropical wetlands.

    Filmed on cinema-grade cameras in the remote and vast north-west Australian region, The Kimberleycaptures an intimate portrait of its ancient landscape and offers ecological and cultural insight across three episodes.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • Under pressure from Reform and from the former PM, Keir Starmer is facing a series of tests of his resolve on green policy

    Populist politicians are striking a chord with the public in their attack on “the green agenda” because they are right – climate policies are elitist. So says the man standing to be the next leader of the Green party in England and Wales.

    “We should all be angry about net zero,” argues Zack Polanski, currently the Greens’ deputy leader. “The poorest people in our society are being expected to step up to tackle the climate crisis. But it’s the government’s fault, not the people’s fault.”

    Continue reading...

  • On the remote Channel Islands, a draw for researchers and divers, preservation has transformed the ecosystem

    Just 14 miles (23km) off the southern California coast lies a vast underwater paradise.

    Giant sea bass the size of grizzly bears and schools of sardines glide together through swirling strands of golden kelp, whose long stalks preside over a world exploding with life and color. Playful harbor seals dance into the depths of undulating pink, green and orange plants, alongside spiny crustaceans and vibrant sea stars that embrace the volcanic rock that slopes to the sandy seafloor.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen