MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Objavljeno u Zanimljivosti
Apel od srca: Zakladi Bestie hitno je potrebna financijska pomoć, a evo dvanaest dobrih razloga zašto je podržati.

DVANAEST DOBRIH RAZLOGA DA PODRŽITE ZAKLADU ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE IZ SPLITA

1. Zaklada za zaštitu životinja Bestie krovna je neprofitna organizacija No-Kill skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, jedinog službenog skloništa u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S jedinstvenom mješavinom znanja, vještina i iskustva, sklonište se tijekom godina iskazalo pružajući izvrsnu skrb i uspješno udomljavajući bezbrojne životinje - preko 3000 udomljenih pasa i mačaka do travnja 2024. godine.

2. Eco Hvar i Zaklada Bestie. Svoju prvu akciju spašavanja pasa na Hvaru odradila sam još u rujnu 2004. godine, što je dovelo do osnivanja neprofitne udruge Eco Hvar 2013. godine. Ubrzo su moj posjed preplavili neželjeni psi i štenci. Tu je uskočilo sklonište Animalis Centrum: radeći po najvišim mogućim standardima, sklonište je od naše prve suradnje 2016. godine pružilo novu šansu brojnim psima s Hvara.

3. Posvećenost obitelji. Otkako je dr. Zdenka Filipović utemeljila ustanovu za zaštitu životinja u Splitu, njezina su djeca odrasla uz njezin rad te u njemu srdačno sudjeluju. Neograničena ljubav prema potrebitim životinjama se u obitelji prenosi iz generacije u generaciju, osiguravajući rijedak kontinuitet koji će trajati godinama.

4. 'Beštie' do 'besties'. Vođena inspirativnim entuzijazmom Zvonimira, sina dr. Zdenke, Zaklada neprestano nastoji poboljšati život stanovnika Skloništa, ali i generalno svih životinja. Uz pomoć volontera, psi iz Skloništa redovito se izvode u šetnju gradom i okolicom, dok se ljeti organizira kupanje na lokalnoj plaži za pse a zimi planinarenja na Kozjak. Ovi izleti su neprocjenjivi jer pomažu psima da vježbaju i da se u sigurnim i kontroliranim uvjetima druže s drugim psima i ljudima, volonterima, ali i nepoznatima. Vidljivost volontera u šetnji gradom također pomaže u promicanju rada Zaklade i Skloništa. Redovita stimulacija i aktivnosti socijalizacije igraju veliku ulogu u smanjenju stresa i pomažu transformaciji 'beštija' u 'besties' (prave najbolje prijatelje na svakom jeziku).

5. Edukacija, podizanje svijesti. Zaklada je uspostavila veze sa svim vrstama institucija od dječjih vrtića do velikih komercijalnih tvrtki, te organizira razgovore i radionice za bolje upoznavanje s potrebama životinja i odgovornim posjedovanjem kućnih ljubimaca. Također su i medijski izloženi, uključujući radio, televiziju i novine, gdje daju savjete i napominju zdravstvene mjere kao što su cijepljenje i suočavanje sa sezonskim rizicima, krpeljima, parazitima i gusjenicama borovog prelca. Zaklada je u Splitu uvijek zastupljena na javnim događanjima vezanim uz životinje, gdje ljudi mogu naučiti više o radu Zaklade i upoznati neke od stanovnika Skloništa – dragocjeno iskustvo za životinje i ljude.

6. Rješavanje teških situacija. Djelatnici Zaklade često su pozvani rješavati komplicirane slučajeve u suradnji s veterinarskim inspektorima, lokalnim vlastima i po potrebi, policijom. Uspješno su se nosili s različitim problemima, poput zlostavljanih pasa s agresivnim vlasnicima, čopora pasa koji slobodno lutaju i genetski manjkavih pasa koji su rezultat mentalne bolesti vlasnika da 'nagomilava pse' koja je dovela do parenja u bliskom srodstvu.

7. Pronalaženje domova. Budući da se prema štićenicima Skloništa odnose iznimno pažljivo i obzirno, osoblje upoznaje njihove karaktere i tako može prepoznati kakav bi dom bio prikladan za svaku životinju. Budući vlasnici moraju pokazati da mogu osigurati odgovarajuće uvjete za svog budućeg ljubimca. Prvo ga upoznaju, zatim ga privremeno uzimaju uz podršku, ali i kontrolu te obvezu da će ga vratiti ako se pokaže neprikladnim. Ako se sve pokaže u redu, postoji konačna pismena obveza kojom vlasništvo postaje trajno. Tijekom godina Zaklada je uspostavila snažne veze s uglednim organizacijama za životinje u drugim zemljama, posebno u Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Te poveznice su se pokazale ključnima za pružanje dobrih domova za veliki broj životinja: sustav dobro funkcionira, a Zaklada je informirana o psima koji su udomljeni u inozemstvu. A pomoću veze s posebnom organizacijom, čak su pronađeni domovi za neke od genetski manjkavih pasa koji su spašeni intervencijama Zaklade.

8. Korist za turizam. Mnogi posjetitelji koji ljetuju u Dalmaciji su ljubitelji životinja. Nerijetko se događa da naiđu na napuštene životinje, posebice pse, i daju sve od sebe kako bi ih negdje sklonili. Sklonište Animalis Centrum pruža jedinstvenu slamku spasa u ovakvim situacijama, a turisti koji iskuse iznimnu razinu brige Skloništa, uvijek su impresionirani i oduševljeni. Za imidž Hrvatske kao turističke destinacije iznimno je važno da se vidi kako je briga za životinje u potrebi dostupna. Dobra volja poput one koju pokazuje Zaklada Bestie leži u srcu uspjeha svih turističkih atrakcija.

9. Troškovi. Vođenje ustanove za spašavanje životinja iznimno je skupo. Budući da se radi o NO KILL skloništu gdje eutanazija životinje nije opcija (osim u iznimnim slučajevima teške bolesti ili opasnosti životinje), one mogu ostati tamo neograničeno dugo, te im je potrebna skrb i hrana mjesecima, a ponekad čak i godinama. Osim uobičajenih troškova vezanih uz nekretninu (opće stope, troškovi za korištenje vode i odvoz otpada), postoje tekući troškovi za najam nekretnine, osoblje, sanitarne uvjete, struju, hranu, veterinarsku skrb (uključujući mikročipiranje, preventivne tretmane protiv parazita, sve potrebne kirurške i medicinske intervencije, lijekove i obavezne sterilizacije) i transport. Tu su također i administrativni, bankarski i računovodstveni troškovi, plus troškovi povezani s postupkom udomljavanja. Administracija je opsežna: vodi se temeljita evidencija o svakom psu primljenom u Sklonište i ishodu njegova boravka.

10. Tko plaća? U Hrvatskoj je svaka područna uprava obvezna zakonom osnovati sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje, te je zajedno sa svim jedinicama lokalne samouprave obvezna sudjelovati u troškovima poslovanja skloništa (čl. 62., točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19). NAPOMENA: Europska unija ne nudi financiranje operacija spašavanja životinja: sredstva EU-a dostupna su za dobrobit životinja koje se koriste u komercijalne svrhe kao što su hrana i istraživanja, ali ne za pomoć domaćim životinjama.

11. Financijski nedostaci. Financijski, Zaklada i s njom povezano Sklonište za životinje ovise o donacijama, godišnjim ugovorima za njihove usluge od lokalne vlasti i nadležnih institucija te o plaćanju za pružene usluge (konkretno, naknada za svaku primljenu životinju). Financijske mjere u gore citiranom zakonu nipošto ne pokrivaju svaki slučaj. Ne sklapaju sve lokalne samouprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje ugovore sa Skloništem. Kada turist donese životinju lutalicu u Sklonište, što se često događa, nema jamstva da će se naći nadležna lokalna uprava koja će platiti troškove njezinog prijema. Ako se donese životinja s ozbiljnim ozljedama ili zdravstvenim problemima, troškovi operacije i medicinske skrbi moraju se podmiriti donacijama.

12. Neograničena potreba, beskrajan rad. Kao jedino sklonište za životinje u jednoj od najvećih hrvatskih županija, Animalis Centrum uvijek radi punom parom. Rashodi stalno premašuju financijska sredstva Zaklade. Zbog svoje posvećenosti izvrsnosti, Zakladi Bestie je potrebna potpuna podrška koju zasigurno i zaslužuje.

 

MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie

Vivian Grisogono MA(Oxon)
Predsjednica Udruge Eco Hvar

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Eco Environment News feeds

  • Pioneering environmentalist Charles Waterton enclosed his parkland and lake near Wakefield in the 1820s

    Over four years in the 1820s, Charles Waterton built a 9ft-high, 3-mile-long wall around the parkland and lake of Walton Hall. The fox- and poacher-proof boundary enclosed what could be the world’s first nature reserve, completed in Yorkshire 200 years ago.

    Waterton, an eccentric, controversial and pioneering environmentalist, built nest boxes, special banks for sand martins and innovative bird hides, and offered local people sixpence for every hedgehog they brought into his reserve.

    Continue reading...

  • Party held out prospect of act while in opposition but plan did not make it into election manifesto

    Ministers should bring forward a new clean air act that would ban wood burning, clear diesel vehicles from the roads and force councils to cut pollution, a group of more than 60 charities have urged before the king’s speech on Wednesday.

    Labour held out the prospect of a clean air act while in opposition in 2023, but this was dropped from the final election manifesto, and the government has made no move to reinstate it.

    Continue reading...

  • Court cases in Kenya point to a growing market for ants as exotic pets in Asia and Europe that has implications for conservation and biosecurity

    In the biblical text Book of Proverbs, King Solomon describes the harvester ant as a model of wisdom and industriousness: “Go to the ant, you sluggard; consider its ways and be wise!”

    Almost 3,000 years later, the thriving international parallel market for a distinct species of the ant native to east Africa has been thrust into the global spotlight after a series of convictions in Kenya for ant smuggling.

    Continue reading...

  • Matter Industries founder Adam Root has developed a filter to trap microfibres at home and on an industrial scale. But is it just a drop in the ocean?

    The dinky device slots seamlessly into the modest space above my washing machine. A pipe snakes down from it, drawing in wastewater from my clothes washes. At the end of each wash cycle, the machine makes a polite whirring noise: that’s the sound of the groundbreaking bit of technology working, according to its inventor, Adam Root. That invention is a microplastics filter.

    “The most common thing we hear [from customers] is: ‘I cannot believe how much material is coming out of the washing machine,’” says Root. “Somebody sent me [photos of] dinner-platefuls.”

    Continue reading...

  • Families turn to dirty fuels such as firewood, bringing fears over air pollution and fragility of energy transition

    In the ramshackle lanes of a south Delhi slum, Afshana Khatoon crouched wearily on her haunches and began lighting a small pile of firewood.

    She had only just returned from six hours spent trudging through the urban forests and dry parks of India’s capital looking for kindling to turn into a makeshift stove. As the unforgiving summer heat soared above 40C, she had walked for miles, piling the sticks and fallen branches into a bundle on her head while sweat ran down her face.

    Continue reading...

  • The naturalist is venerated as a cuddly Paddington Bear, but he’s more than that. Don’t let the superficial backslaps obscure the political critique he makes

    The excesses the capitalist system has brought us have got to be curbed somehow. Ordinary people worldwide are beginning to realise that greed does not actually lead to joy. Our economic system has been based on the profit principle: you have to come out at the end of the year having made a profit, and the bigger profit you have made, the better it is. In the short term that works, but it ends with disaster.

    At this point, I should make a confession. The above sentiments are not mine at all. In fact, they were pilfered, purloined, shoplifted from a far more erudite radical thinker than myself. So, quiz time: which incendiary leftwing firebrand spoke these words? Zack Polanski? Antonio Gramsci? Ash Sarkar? At the very least, you would probably assume that, in the current climate, anyone daring to utter these dangerous fringe sentiments would be cast to the margins of our cultural life, only occasionally being let out for the purposes of getting shouted at on the Jeremy Vine show.

    Jonathan Liew is a Guardian columnist

    Continue reading...

  • Preseli Hills, Pembrokeshire: Bouldering on volcanic rock is hard on the hands, and I have no established path to work with, but it’ll be worth it

    I’ve been eyeing up this jagged rock edge all week. From my home away from home, I can see it from the windows, looming darkly on the brow of the hill. The storms of the last few days have passed, lingeringonly as a fierce wind that should dry the rock nicely.

    I’ve never been to Carn Ffoi before, but I’ve always wanted to explore those broken tors that dot the hills of Carningli Common. Below them, the sandy Trefdraeth bay opens its arms to the Irish sea and its changing tempers, and the gorse, still singed from last year’s fires, gives way to scrub and close-cropped grass. The view of the endless, rugged coast will be special.

    Continue reading...

  • Scientists are focusing on improving apples’ resilience after stressors like wild temperature swings and drought

    Terence Robinson still remembers the Valentine’s Day Massacre – of 2015, not 1929.

    For the Cornell University horticulture professor, the term doesn’t conjure up Tommy guns and Al Capone’s Chicago. Instead of a gangster, the culprit in Robinson’s massacre was the weather. And its victims were the apple orchards of the north-eastern United States.

    Continue reading...

  • First we heard its call, then a large, plump bird materialised beneath a bush, walking purposefully towards us

    Few things beat breakfast in the bush. We were in the Mallee forest near Lake Gilles, about five hours north-west of Adelaide, and more or less halfway across Australia.

    But although I am famous for enjoying my food, I love birds even more. And so when my guide Steve Potter detected a repetitive whistling call in the distance, our coffee and cornflakes had to wait.

    Continue reading...

  • The Kenyan player has been recognised for his advocacy and grassroots work to tackle sport’s carbon footprint

    “Most well-known people who talk about climate change are in North America and Europe,” says Kenyan rugby sevens star Kevin Wekesa, “but for us this is a very relevant conversation. It is not only about future tournaments or big international pledges. In Kenya, we see the effects in rising heat, cracked pitches and changing weather in communities where young athletes are growing up.”

    A year before competing in his first Olympic Games at Paris 2024, Wekesa responded to Kenya’s relegation from the top tier of international sevens by offering free rugby coaching in schools across Kenya. After travelling to a school in Kirinyaga on the slopes of Mount Kenya, a wet and verdant region, Wekesa found an unplayable dry field and was forced to cancel the session. One of the students told Wekesa that conditions had been similar for two months, while another suggested the unfamiliar weather was because of climate change.

    This is an extract from our newsletter, The Hotspot. To subscribe just visit this page and follow the instructions.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen