MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Objavljeno u Zanimljivosti
Apel od srca: Zakladi Bestie hitno je potrebna financijska pomoć, a evo dvanaest dobrih razloga zašto je podržati.

DVANAEST DOBRIH RAZLOGA DA PODRŽITE ZAKLADU ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE IZ SPLITA

1. Zaklada za zaštitu životinja Bestie krovna je neprofitna organizacija No-Kill skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, jedinog službenog skloništa u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S jedinstvenom mješavinom znanja, vještina i iskustva, sklonište se tijekom godina iskazalo pružajući izvrsnu skrb i uspješno udomljavajući bezbrojne životinje - preko 3000 udomljenih pasa i mačaka do travnja 2024. godine.

2. Eco Hvar i Zaklada Bestie. Svoju prvu akciju spašavanja pasa na Hvaru odradila sam još u rujnu 2004. godine, što je dovelo do osnivanja neprofitne udruge Eco Hvar 2013. godine. Ubrzo su moj posjed preplavili neželjeni psi i štenci. Tu je uskočilo sklonište Animalis Centrum: radeći po najvišim mogućim standardima, sklonište je od naše prve suradnje 2016. godine pružilo novu šansu brojnim psima s Hvara.

3. Posvećenost obitelji. Otkako je dr. Zdenka Filipović utemeljila ustanovu za zaštitu životinja u Splitu, njezina su djeca odrasla uz njezin rad te u njemu srdačno sudjeluju. Neograničena ljubav prema potrebitim životinjama se u obitelji prenosi iz generacije u generaciju, osiguravajući rijedak kontinuitet koji će trajati godinama.

4. 'Beštie' do 'besties'. Vođena inspirativnim entuzijazmom Zvonimira, sina dr. Zdenke, Zaklada neprestano nastoji poboljšati život stanovnika Skloništa, ali i generalno svih životinja. Uz pomoć volontera, psi iz Skloništa redovito se izvode u šetnju gradom i okolicom, dok se ljeti organizira kupanje na lokalnoj plaži za pse a zimi planinarenja na Kozjak. Ovi izleti su neprocjenjivi jer pomažu psima da vježbaju i da se u sigurnim i kontroliranim uvjetima druže s drugim psima i ljudima, volonterima, ali i nepoznatima. Vidljivost volontera u šetnji gradom također pomaže u promicanju rada Zaklade i Skloništa. Redovita stimulacija i aktivnosti socijalizacije igraju veliku ulogu u smanjenju stresa i pomažu transformaciji 'beštija' u 'besties' (prave najbolje prijatelje na svakom jeziku).

5. Edukacija, podizanje svijesti. Zaklada je uspostavila veze sa svim vrstama institucija od dječjih vrtića do velikih komercijalnih tvrtki, te organizira razgovore i radionice za bolje upoznavanje s potrebama životinja i odgovornim posjedovanjem kućnih ljubimaca. Također su i medijski izloženi, uključujući radio, televiziju i novine, gdje daju savjete i napominju zdravstvene mjere kao što su cijepljenje i suočavanje sa sezonskim rizicima, krpeljima, parazitima i gusjenicama borovog prelca. Zaklada je u Splitu uvijek zastupljena na javnim događanjima vezanim uz životinje, gdje ljudi mogu naučiti više o radu Zaklade i upoznati neke od stanovnika Skloništa – dragocjeno iskustvo za životinje i ljude.

6. Rješavanje teških situacija. Djelatnici Zaklade često su pozvani rješavati komplicirane slučajeve u suradnji s veterinarskim inspektorima, lokalnim vlastima i po potrebi, policijom. Uspješno su se nosili s različitim problemima, poput zlostavljanih pasa s agresivnim vlasnicima, čopora pasa koji slobodno lutaju i genetski manjkavih pasa koji su rezultat mentalne bolesti vlasnika da 'nagomilava pse' koja je dovela do parenja u bliskom srodstvu.

7. Pronalaženje domova. Budući da se prema štićenicima Skloništa odnose iznimno pažljivo i obzirno, osoblje upoznaje njihove karaktere i tako može prepoznati kakav bi dom bio prikladan za svaku životinju. Budući vlasnici moraju pokazati da mogu osigurati odgovarajuće uvjete za svog budućeg ljubimca. Prvo ga upoznaju, zatim ga privremeno uzimaju uz podršku, ali i kontrolu te obvezu da će ga vratiti ako se pokaže neprikladnim. Ako se sve pokaže u redu, postoji konačna pismena obveza kojom vlasništvo postaje trajno. Tijekom godina Zaklada je uspostavila snažne veze s uglednim organizacijama za životinje u drugim zemljama, posebno u Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Te poveznice su se pokazale ključnima za pružanje dobrih domova za veliki broj životinja: sustav dobro funkcionira, a Zaklada je informirana o psima koji su udomljeni u inozemstvu. A pomoću veze s posebnom organizacijom, čak su pronađeni domovi za neke od genetski manjkavih pasa koji su spašeni intervencijama Zaklade.

8. Korist za turizam. Mnogi posjetitelji koji ljetuju u Dalmaciji su ljubitelji životinja. Nerijetko se događa da naiđu na napuštene životinje, posebice pse, i daju sve od sebe kako bi ih negdje sklonili. Sklonište Animalis Centrum pruža jedinstvenu slamku spasa u ovakvim situacijama, a turisti koji iskuse iznimnu razinu brige Skloništa, uvijek su impresionirani i oduševljeni. Za imidž Hrvatske kao turističke destinacije iznimno je važno da se vidi kako je briga za životinje u potrebi dostupna. Dobra volja poput one koju pokazuje Zaklada Bestie leži u srcu uspjeha svih turističkih atrakcija.

9. Troškovi. Vođenje ustanove za spašavanje životinja iznimno je skupo. Budući da se radi o NO KILL skloništu gdje eutanazija životinje nije opcija (osim u iznimnim slučajevima teške bolesti ili opasnosti životinje), one mogu ostati tamo neograničeno dugo, te im je potrebna skrb i hrana mjesecima, a ponekad čak i godinama. Osim uobičajenih troškova vezanih uz nekretninu (opće stope, troškovi za korištenje vode i odvoz otpada), postoje tekući troškovi za najam nekretnine, osoblje, sanitarne uvjete, struju, hranu, veterinarsku skrb (uključujući mikročipiranje, preventivne tretmane protiv parazita, sve potrebne kirurške i medicinske intervencije, lijekove i obavezne sterilizacije) i transport. Tu su također i administrativni, bankarski i računovodstveni troškovi, plus troškovi povezani s postupkom udomljavanja. Administracija je opsežna: vodi se temeljita evidencija o svakom psu primljenom u Sklonište i ishodu njegova boravka.

10. Tko plaća? U Hrvatskoj je svaka područna uprava obvezna zakonom osnovati sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje, te je zajedno sa svim jedinicama lokalne samouprave obvezna sudjelovati u troškovima poslovanja skloništa (čl. 62., točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19). NAPOMENA: Europska unija ne nudi financiranje operacija spašavanja životinja: sredstva EU-a dostupna su za dobrobit životinja koje se koriste u komercijalne svrhe kao što su hrana i istraživanja, ali ne za pomoć domaćim životinjama.

11. Financijski nedostaci. Financijski, Zaklada i s njom povezano Sklonište za životinje ovise o donacijama, godišnjim ugovorima za njihove usluge od lokalne vlasti i nadležnih institucija te o plaćanju za pružene usluge (konkretno, naknada za svaku primljenu životinju). Financijske mjere u gore citiranom zakonu nipošto ne pokrivaju svaki slučaj. Ne sklapaju sve lokalne samouprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje ugovore sa Skloništem. Kada turist donese životinju lutalicu u Sklonište, što se često događa, nema jamstva da će se naći nadležna lokalna uprava koja će platiti troškove njezinog prijema. Ako se donese životinja s ozbiljnim ozljedama ili zdravstvenim problemima, troškovi operacije i medicinske skrbi moraju se podmiriti donacijama.

12. Neograničena potreba, beskrajan rad. Kao jedino sklonište za životinje u jednoj od najvećih hrvatskih županija, Animalis Centrum uvijek radi punom parom. Rashodi stalno premašuju financijska sredstva Zaklade. Zbog svoje posvećenosti izvrsnosti, Zakladi Bestie je potrebna potpuna podrška koju zasigurno i zaslužuje.

 

MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie

Vivian Grisogono MA(Oxon)
Predsjednica Udruge Eco Hvar

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Eco Environment News feeds

  • John Ray, 17th-century botanist who coined words petal and pollen, was a tutor at Cambridge when he created his first garden

    He coined the terms petal and pollen, helped to lay the foundations of modern biology and is widely regarded as the greatest English naturalist of the 17th century.

    But it was while he was a young college tutor at Cambridge in the 1650s that the botanist John Ray – also known as “the father of natural history” – created his first known garden and began to systematically study plants for the first time.

    Continue reading...

  • Nottinghamshire tree, one of Europe’s oldest and largest, fails to produce leaves after being stressed by series of hot, dry summers

    The Major oak, one of Europe’s oldest, largest and most celebrated ancient trees, has died.

    The huge tree, which has grown in Sherwood Forest in Nottinghamshire, England, for at least 1,000 years, failed to produce any leaves this year, after becoming stressed by a series of hot, dry summers.

    Continue reading...

  • The Biodiversity Heritage Library is an invaluable online archive of historic texts on species living and lost supplied by the world’s leading museums and universities. Now its future is in doubt

    Some go there to read about the wood that Victorian manufacturers used to make walking sticks. Others want to see an illustration of a Tasmanian tiger or marvel at the field diary of one of the first known botanists to explore the Antarctic.

    Over the past 20 years, more than 64m pages have been made freely available through the Biodiversity Heritage Library (BHL) – a digital treasure trove for fans of the natural world. More than 680 museums, universities, libraries and scientific institutions from China, Singapore, Australia and New Zealand to Europe, Africa, Mexico, Canada and the US, have contributed to the library.

    Manuscript on parchment from the Circa instans. Dating from about 1190, it is the oldest book in the digital library. Photograph: LuEsther T Mertz Library/New York Botanical Garden/Biodiversity Heritage Library

    Continue reading...

  • More than half of Ayetoro – a Christian utopia founded in the 1940s – has been lost to the ocean, and its remaining people are running out of options

    In the early hours of 15 February 2019, the Atlantic Ocean came for Arowo Victoria’s livelihood. The 60-year-old retired midwife was asleep when neighbours began banging on her door, shouting that the sea had started covering buildings along the nearby coastline.

    By the time she got to her small shop, she discovered that the Atlantic had already swept it away, destroying the business she had built with borrowed money after retirement.

    Continue reading...

  • We are told the natural world is ‘breaking down’. But forests don’t work like aeroplanes or human hearts

    The Amazon rainforest, according to a 2021 study, is losing its capacity as a carbon sink and now emits more than it absorbs. In the tropics, marine scientists are reporting that coral reefs are in decline, threatening fish stocks. Equally concerning is research into the Atlantic Meridional Overturning Circulation (Amoc), a vast system of ocean currents that helps regulate the climate and is at risk of collapsing this century. The entire global ecosystem appears to be losing its ability to function.

    We find this view in newspapers, magazines, technical reports and the journals of learned societies. But thinking about the environment in terms of its functions is also how many of us tend to understand the world. We may think that forests exist to produce oxygen, wetlands to filter water and bees to pollinate our crops.

    Of special interest to humanity is the relationship of biodiversity to the variety of services provided by ecosystems and, in particular, to the stability of the flow of those services, such as the maintenance of the gaseous composition of the atmosphere, preservation of soils, recycling of nutrients and provision of food from the sea.

    Continue reading...

  • Warmer winters and springs are drying out wetlands and the birds are missing out on an abundance of insects to eat

    When we think of spring migrant birds, it is easy to focus on songbirds such as warblers, flycatchers and swallows. Yet during late spring, many are waders – passing through Britain on their way north to breed in the high Arctic from their winter quarters in sub-Saharan Africa.

    According to the British Trust for Ornithology’s regular migration blog, it has been a good year for waders: including more common species such as ringed and grey plovers, bar-tailed godwit, sanderling and knot.

    Continue reading...

  • Blackwater Estuary, Essex: Near a vast sweep of flats and creeks, one small pool has become a destination for both me and a parade of shore birds

    I saw in this summer with the brief stays of Arctic-bound birds. Waders from the south came in such number and variety to my local patch near Tollesbury that for one week in May I went down to the marsh every dawn and dusk. I went to watch and feel the motion of it all at the turn of tide and time. Everything was change.

    They kept coming, new species every day, ready to leave even as they arrived at this pool in the north-east corner of a field by the vast sweep of flats and creeks that give Essex more coastline than any other county in England.

    Continue reading...

  • Many small-scale landowners now include conservation measures alongside everyday farming. But progress is precarious, and the threat of guerrilla violence and poverty remain whichever candidate wins

    Like most people settling in the area, Pablo Peña was seeking to escape violence and make a living from a patch of land when he moved to Guaviare in central Colombia. While his life has been strongly marked by conflict and deforestation, more than 30 years on he now focuses on community work and conservation.

    Peña first visited Guaviare during his mandatory military service. Years later, in 1994, he settled down to farm in Guaviare’s Calamar, a town in a remote corner of the Amazon.

    Continue reading...

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen