Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Objavljeno u Zanimljivosti

Blagdan Vele Gospe je jedan od najznačajnijih blagdana u katoličkom kalendaru, te državni praznik u cijeloj Hrvatskoj.

Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Foto: Vivian Grisogono

U Splitskoj na otoku Braču je Gospa zaštitnica sela, tako da je blagdan Vele Gospe, 15. kolovoza jedan sasvim poseban dan. Kao i kod većine katoličkih blagdana, proslava počinje sa crkvenim slavljem, odavanjem počasti svecu kroz misu i procesiju. S obzirom, da se sve dovađa usred ljeta, misa bude uvijek predvečer.

Glavni oltar u Crkvi u Splitskoj ukrašen za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Kao i obično, misi prethodi crkveno zvono, koje počinje sat i petnaest minuta prije početka mise i glasi se svakih petnaest minuta. Samo što je ovaj put malo drukčije od uobičajenog u tome, da sva tri zvona zvone punom snagom kroz ručno pokretanje iskusnim zvonarima visoko u zvoniku. Postoji duga tradicija u ručnom udaranju na zvona u zvoniku, koje izvode 76-godišnji Vladimir Čeprnić i njegov rođak Pero Barbarić. Zadatak zahtjeva odličnu fizičku kondiciju. Uspon do zvonika nije jednostavan i pokretanje teških zvona i zvonjenje, posebice onoga velikoga, je pitanje snage i izdržljivosti. Prije početka mise zvone zvona po nekoliko minuta. Tijekom procesije koja slijedi nakon mise, zvone neprekidno za vrijeme trajanje šetnje po selu, koje traje više od pola sata.

Vladimir Čeprnić uzima predah u pauzi između dvije zvonjave. Foto: Vivian Grisogono

Za misu se mala crkvica uvijek napuni do zadnjeg mjesta a mnogi sudjeluju i vani ispred glavnog ulaza. Mnogo više ljudi se pridruži procesiji nakon mise. Tijekom mise pokreće crkveno zvono u ključnim svečanim trenucima sin Vladimira Čeprnića, Jure, redovni zvonar Splitske. Procesija kreće uzbrdo u večernjem suncu s kipom Majke Božje i Djeteta, koji nose četiri mladića iz sela praćeni župnikom don Markom Plančićem.

Izlazak iz crkve na početku procesije. Foto: Vivian Grisogono

Bočni oltar, na kojem se obično nalazi portret Djevice s Djetetom, svečano je ukrašen u iščekivanju povratka kipa.

Bočni oltar bez svog kipa. Foto: Vivian Grisogono

Procesija skreće lijevo kroz vrata crkve, umjesto da ide niz glavne stepenice prema rivi i vodi uzbrdo obilazeći glavni dio sela. Vođena je uobičajenom dvojicom stjegonoša sa zastavama u čast Gospi.

Stjegonoše procesije. Foto: Vivian Grisogono

Iza stjegonoša hoda grupa muškaraca, nakon njih mlade djevojke odjevene kao mali anđeli noseći latice cvijeća. Starija djeca u svečanoj odjeći hodaju iza nositelja kipa a nakon njih hoda župnik don Marko u izolaciji.

Procesija se vraća natrag u crkvu. Foto: Vivian Grisogono

Nakon što je obišla gornju sjevernu stranu sela, procesija dolazi na rivu i skreće desno prema crkvi. Prolazi pored glavnog ulaza u crkvu, ide ravno kroz rivu prolazeći pored ulaza u Cerineo/Cerinić vilu, gdje se okreće kako bi krenula prema crkvi. Kako su uvijek uz cestu parkirani automobili, može postati prilično usko za okretanje procesije, ali sve do danas je ova manja neugodnost uvijek prošla bez ikakvih komplikacija.

Klapa Rišpet. Foto: Vivian Grisogono

Do završetka procesije se uvijek smrači. Nakon toga je kratko zatišje, dok ljudi večeraju ili šetaju oko štandova na rivi kupujući balone i nove igračke za djecu. U 21:00 počinje veselje. U 2016. godini je večer otvorila Klapa Rišpet sa svojim prekrasno raznolikim repertoarom pjesama, nekim a cappella, ali ponajviše u pratnji instrumenata. Publika se s oduševljenjem priključila pjevanju a klapa je spremno odgovorila i na njene glazbene želje. Djeca su neumorno plesala, roditelji su slikali, odrasli se družili u razgovorima, neki su jeli kobasice ili palačinke prodavane na štandovima brze hrane, bezalkoholno piće i pivo se konzumiralo u velikim količinama. Koji put su djeca upadala na pozornicu, da bi ih odrasli povukli natrag zabrinuti oko moguće opasnosti od električnih žica. Vitka mlada dama u vrućim hlaćicama se popela na pozornicu ispred klape i izgledalo je, da će i ono malo što ima na sebi biti uklonjeno u nizu seksi pokreta na glasnu radost dijela publike. Međutim, završetka nije bilo, jer je zastrašujuće veliki čuvar odjeven u prijeteće crne kožne hlače stručno vratio mladu damu natrag na zemlju.

Jure u središtu pozornosti. Foto: Vivian Grisogono

Negdje blizu ponoći, Klapa Rišpet je napustila pozornicu, da bi je zamijenio popularni pjevački dvojac, koji redovito nastupa na blagdanima Splitske. No, osjetilo se nestrpljenje u zraku: svake godine je vrhunac scenskog nastupa pojavljivanje zvonara Juru Čeprnića.

Jure i njegova oduševljena publika. Foto: Vivian Grisogono

Potaknut grupom prijatelja, Jure svake godine preuzima pozornicu i izvodi nekoliko pjesama, koje su uvijek dobro primljene među njegovom predanom publikom - fan klubom lojalnih mještana.

Jure u svom najboljem izdanju na pozornici. Foto: Vivian Grisogono

2016. godine se mlada dama, čiju je striptiz točku prekinuo krupni izbacivač, ponovno pojavila na pozornici zajedno sa Jurom, uz oduševljen pljesak publike. Ovoga puta je zadržala svoju odjeću ali je izvela nekoliko vrlo nepriličnih pokreta, nimalo pogodnih za ono podosta djece, koja su još uvijek bila prisutna. Srećom je većina one najmlađe djece tada već spavala u naručjima svojih roditelja a pretpostavljam, da je većina one starije djece i tako sve to već vidjela na televiziji i na internetu.

Jure i strastvena ´Gospođica Vruće-Hlačice´. Foto: Vivian Grisogono

Potaknute primjerom ´Gospođice Vruće-Hlačice´, još dvije - mlađe i pristojnije - plesačice su se popele na pozornicu i pridružile se Juri, tako da se atmosfera dobrog raspoloženja proširila kako među izvođačima tako i među publikom. Kako bi upotpunila svoj imidž opuštene sofisticiranosti, "Gospođica Vruće-Hlačice" je zapalila cigaretu i bezbrižno je kružila oko svojih oblačića dima.

Jure i njegove mlade prateće plesačice. Foto: Vivian Grisogono

Jure se nije činio nimalo uznemiren svim ovim upadima, sretno se smiješeći nastavlja sa setom svojih pjesama. Pred kraj je bio nagrađen poljupcem u obraz, nakon kojeg je "Gospođica Vruće-Hlačice" skočila s pozornice - koristeći moju glavu i osobu pored mene kao odskočnu dasku.

Poljubac za nagradu za Juru. Foto: Vivian Grisogono

Juri je nakon njegove izvedbe aplaudirala publika i ljudi su mu čestitali sa svih strana dok je veličanstveno hodao rivom.. Jurin trenutak slave je bio gotov za ovu godinu, upisan mu je opet jedan veliki uspjeh. Pjevački dvojac, potaknut Jurinim primjerom, pjevao je s guštom do 2 sata ujutro, kada se selo vratilo u svoje normalne razine relativne tišine, izuzev nekolicine bučnih izoliranih skupina.

Veliko zvono Splitske u akciji za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Pohvale lokalnim službama za zbrinjavanje otpada i svim organizatorima: pozornica i gotovo svaki komadić smeća su bili uklonjeni do sljedećeg jutra.

Djevica s Djetetom, fokus pobožnosti. Foto: Vivian Grisogono

Vela Gospa: veliki blagdan za Katoličku Hrvatsku, a u Splitskoj (vjerojatno i drugdje) i fina mješavina pobožnosti i hedonizma, možda točno odražavajuća kontraste postojeće unutar dalmatinskog načina života.

© Vivian Grisogono 2016

Prijevod: Ivana Župan

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Eco Environment News feeds

  • The Belgian ceremony attracts beekeepers from the Netherlands, France and Germany keen to boost dark bee numbers and stop the spread of the hybrid honeybee

    Every summer, 1,000 virgin queens descend on the Belgian town of Chimay. During the “wedding flight”, a male attaches to the female. His endophallus (penis equivalent) is torn off and he falls to the ground and dies. Mission accomplished.

    Beekeepers come and pick up their fertilised queens in small colourful hives, driving them back home, sometimes more than 300km away. They will use the genetic material gathered in south Belgium to build new colonies in the Netherlands, France and Germany.

    Continue reading...

  • Caistor St Edmund, Norfolk: I can’t tell which birds are male and which are female and, it turns out, neither can they. There is a system, though

    The flock of 50 or so pigeons lifts from the barn roof as one. The loud clapping of wings makes the horses jump, even though this happens several times a day. I scan the sky for a peregrine but can’t see signs of danger. They swirl once, then settle back on to the corrugated metal roof.

    These farmyard pigeons are a mix of feral and wood pigeons that hang out happily together. The group will reduce soon. Some of the wood pigeons are probably continental winter migrants who will depart. The remaining males will then leave the communal roost and set up territory ready for the breeding season. Each will defend its area diligently, with that resonant, repetitive cooing.

    Continue reading...

  • Even as weather extremes worsen, the voices calling for the rolling back of environmental rules have grown louder and more influential

    In the timeless week between Christmas and the new year, two Spanish men in their early 50s – friends since childhood, popular around town – went to a restaurant and did not come home.

    Francisco Zea Bravo, a maths teacher active in a book club and rock band, and Antonio Morales Serrano, the owner of a popular cafe and ice-cream parlour, had gone to eat with friends in Málaga on Saturday 27 December. But as the pair drove back to Alhaurín el Grande that night, heavy rains turned the usually tranquil Fahala River into what the mayor would later call an “uncontrollable torrent”. Police found their van overturned the next day. Their bodies followed after an agonising search.

    Continue reading...

  • Rising temperatures are forcing some ski resorts to close, while leaving others at greater risk of extreme weather

    Avalanches kill about 100 people in Europe each year, with vast masses of ice, snow and rock regularly crashing down on hikers and skiers who have been caught unawares.

    The structure of the snow, angle of the slope and variation of the weather can dictate whether a gentle disturbance – like a gust of wind or the glide of a snowboard – can trigger a deadly shift in the mountain.

    Continue reading...

  • Australian collections of the endangered and notoriously unpredictable flowers have popped off in recent years, as ‘personas’ like Putricia, Stinkerella and Smellanie prove a hit with nosy spectators

    From little things glorious fetid things grow. Corpse flower blooms, once vanishingly rare, are becoming more commonplace in Australia.

    More than a dozen bloomed across the country in 2025, including the infamous Putricia in Sydney, Morpheus in Canberra, Big Betty in Cooktown, and Spud and co in Cairns. But with plants kept in gardens across the country, and blooming more frequently after their first flower, you could catch a whiff of one soon.

    Continue reading...

  • Animal rights activists disagree with authorities on how best to handle boom in primate population near Table Mountain

    At the edge of Da Gama Park, where the Cape Town suburb meets the mountain, baboons jumped from the road to garden walls to roofs and back again. Children from South African navy families living in the area’s modest houses played in the street. Some were delighted; some wary; most were unfazed by the animals.

    A few miles away, overlooking a soaring peak and sweeping bay, Nicola de Chaud showed photos of food strewn across her kitchen by a baboon. In another incident, a baboon threw one of her dogs across the veranda. In January, a male baboon lunged at her and refused to leave the house for 10 minutes.

    Continue reading...

  • Subspecies driven to extinction by hungry whalers returns after ‘back breeding’ programme using partial descendants

    Giant tortoises, the life-giving engineers of remote small island ecosystems, are plodding over the Galápagos island of Floreana for the first time in more than 180 years.

    The Floreana giant tortoise (Chelonoidis niger niger), a subspecies of the giant tortoise once found across the Galápagos, was driven to extinction in the 1840s by whalers who removed thousands from the volcanic island to provide a living larder during their hunting voyages.

    Continue reading...

  • In an edited extract from her latest book, Hazel Sheffield sets out a new blueprint for community stewardship

    It was a Saturday in February 2020 when the flood came. It had been a wet winter, so wet it seemed that before the month was out, the brown trout of the River Taff might be washed clean out into Cardiff Bay before the fishing season had even begun. But this is Wales. People are used to a spot of rain. No one realised how bad it would get.

    For two days, it hammered on the windows of the houses at the top of the South Wales Valleys, where people tucked in their children before a sleepless night. It poured into the rivers at the bottom. By the time the rain departed again, many people would be standing in water up to their knees.

    Continue reading...

  • Rivers drained dry to create artificial snow, a forest cut down for the bobsleigh track – IOC’s claims to prioritise sustainability at Milano Cortina exposed

    On the foothills of the mountains, by the banks of the river in Cortina, there was a forest. It was full of tall larch trees. Arborists said the oldest of them had been there for 150 years and dendrologists that it was unique because it was unusual to find a monocultural forest growing at such a low altitude in the southern Alps.

    The locals knew mostly it was the place where the old wooden bobsleigh run was, where you went on your walks in summer or autumn, or when you wanted to play tennis on the small courts built near the bottom. They called it the Bosco di Ronco and it isn’t there any more.

    Continue reading...

  • A staple in African and Arab communities for millennia, camel milk is now being marketed as a ‘superfood’

    Caroline’s sultry and soulful eyes are hooded and heavy-lashed.

    “She’s straight out of central,” Paul Martin whispers, gazing at his star performer with admiration.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen