Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Objavljeno u Zanimljivosti

Blagdan Vele Gospe je jedan od najznačajnijih blagdana u katoličkom kalendaru, te državni praznik u cijeloj Hrvatskoj.

Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Foto: Vivian Grisogono

U Splitskoj na otoku Braču je Gospa zaštitnica sela, tako da je blagdan Vele Gospe, 15. kolovoza jedan sasvim poseban dan. Kao i kod većine katoličkih blagdana, proslava počinje sa crkvenim slavljem, odavanjem počasti svecu kroz misu i procesiju. S obzirom, da se sve dovađa usred ljeta, misa bude uvijek predvečer.

Glavni oltar u Crkvi u Splitskoj ukrašen za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Kao i obično, misi prethodi crkveno zvono, koje počinje sat i petnaest minuta prije početka mise i glasi se svakih petnaest minuta. Samo što je ovaj put malo drukčije od uobičajenog u tome, da sva tri zvona zvone punom snagom kroz ručno pokretanje iskusnim zvonarima visoko u zvoniku. Postoji duga tradicija u ručnom udaranju na zvona u zvoniku, koje izvode 76-godišnji Vladimir Čeprnić i njegov rođak Pero Barbarić. Zadatak zahtjeva odličnu fizičku kondiciju. Uspon do zvonika nije jednostavan i pokretanje teških zvona i zvonjenje, posebice onoga velikoga, je pitanje snage i izdržljivosti. Prije početka mise zvone zvona po nekoliko minuta. Tijekom procesije koja slijedi nakon mise, zvone neprekidno za vrijeme trajanje šetnje po selu, koje traje više od pola sata.

Vladimir Čeprnić uzima predah u pauzi između dvije zvonjave. Foto: Vivian Grisogono

Za misu se mala crkvica uvijek napuni do zadnjeg mjesta a mnogi sudjeluju i vani ispred glavnog ulaza. Mnogo više ljudi se pridruži procesiji nakon mise. Tijekom mise pokreće crkveno zvono u ključnim svečanim trenucima sin Vladimira Čeprnića, Jure, redovni zvonar Splitske. Procesija kreće uzbrdo u večernjem suncu s kipom Majke Božje i Djeteta, koji nose četiri mladića iz sela praćeni župnikom don Markom Plančićem.

Izlazak iz crkve na početku procesije. Foto: Vivian Grisogono

Bočni oltar, na kojem se obično nalazi portret Djevice s Djetetom, svečano je ukrašen u iščekivanju povratka kipa.

Bočni oltar bez svog kipa. Foto: Vivian Grisogono

Procesija skreće lijevo kroz vrata crkve, umjesto da ide niz glavne stepenice prema rivi i vodi uzbrdo obilazeći glavni dio sela. Vođena je uobičajenom dvojicom stjegonoša sa zastavama u čast Gospi.

Stjegonoše procesije. Foto: Vivian Grisogono

Iza stjegonoša hoda grupa muškaraca, nakon njih mlade djevojke odjevene kao mali anđeli noseći latice cvijeća. Starija djeca u svečanoj odjeći hodaju iza nositelja kipa a nakon njih hoda župnik don Marko u izolaciji.

Procesija se vraća natrag u crkvu. Foto: Vivian Grisogono

Nakon što je obišla gornju sjevernu stranu sela, procesija dolazi na rivu i skreće desno prema crkvi. Prolazi pored glavnog ulaza u crkvu, ide ravno kroz rivu prolazeći pored ulaza u Cerineo/Cerinić vilu, gdje se okreće kako bi krenula prema crkvi. Kako su uvijek uz cestu parkirani automobili, može postati prilično usko za okretanje procesije, ali sve do danas je ova manja neugodnost uvijek prošla bez ikakvih komplikacija.

Klapa Rišpet. Foto: Vivian Grisogono

Do završetka procesije se uvijek smrači. Nakon toga je kratko zatišje, dok ljudi večeraju ili šetaju oko štandova na rivi kupujući balone i nove igračke za djecu. U 21:00 počinje veselje. U 2016. godini je večer otvorila Klapa Rišpet sa svojim prekrasno raznolikim repertoarom pjesama, nekim a cappella, ali ponajviše u pratnji instrumenata. Publika se s oduševljenjem priključila pjevanju a klapa je spremno odgovorila i na njene glazbene želje. Djeca su neumorno plesala, roditelji su slikali, odrasli se družili u razgovorima, neki su jeli kobasice ili palačinke prodavane na štandovima brze hrane, bezalkoholno piće i pivo se konzumiralo u velikim količinama. Koji put su djeca upadala na pozornicu, da bi ih odrasli povukli natrag zabrinuti oko moguće opasnosti od električnih žica. Vitka mlada dama u vrućim hlaćicama se popela na pozornicu ispred klape i izgledalo je, da će i ono malo što ima na sebi biti uklonjeno u nizu seksi pokreta na glasnu radost dijela publike. Međutim, završetka nije bilo, jer je zastrašujuće veliki čuvar odjeven u prijeteće crne kožne hlače stručno vratio mladu damu natrag na zemlju.

Jure u središtu pozornosti. Foto: Vivian Grisogono

Negdje blizu ponoći, Klapa Rišpet je napustila pozornicu, da bi je zamijenio popularni pjevački dvojac, koji redovito nastupa na blagdanima Splitske. No, osjetilo se nestrpljenje u zraku: svake godine je vrhunac scenskog nastupa pojavljivanje zvonara Juru Čeprnića.

Jure i njegova oduševljena publika. Foto: Vivian Grisogono

Potaknut grupom prijatelja, Jure svake godine preuzima pozornicu i izvodi nekoliko pjesama, koje su uvijek dobro primljene među njegovom predanom publikom - fan klubom lojalnih mještana.

Jure u svom najboljem izdanju na pozornici. Foto: Vivian Grisogono

2016. godine se mlada dama, čiju je striptiz točku prekinuo krupni izbacivač, ponovno pojavila na pozornici zajedno sa Jurom, uz oduševljen pljesak publike. Ovoga puta je zadržala svoju odjeću ali je izvela nekoliko vrlo nepriličnih pokreta, nimalo pogodnih za ono podosta djece, koja su još uvijek bila prisutna. Srećom je većina one najmlađe djece tada već spavala u naručjima svojih roditelja a pretpostavljam, da je većina one starije djece i tako sve to već vidjela na televiziji i na internetu.

Jure i strastvena ´Gospođica Vruće-Hlačice´. Foto: Vivian Grisogono

Potaknute primjerom ´Gospođice Vruće-Hlačice´, još dvije - mlađe i pristojnije - plesačice su se popele na pozornicu i pridružile se Juri, tako da se atmosfera dobrog raspoloženja proširila kako među izvođačima tako i među publikom. Kako bi upotpunila svoj imidž opuštene sofisticiranosti, "Gospođica Vruće-Hlačice" je zapalila cigaretu i bezbrižno je kružila oko svojih oblačića dima.

Jure i njegove mlade prateće plesačice. Foto: Vivian Grisogono

Jure se nije činio nimalo uznemiren svim ovim upadima, sretno se smiješeći nastavlja sa setom svojih pjesama. Pred kraj je bio nagrađen poljupcem u obraz, nakon kojeg je "Gospođica Vruće-Hlačice" skočila s pozornice - koristeći moju glavu i osobu pored mene kao odskočnu dasku.

Poljubac za nagradu za Juru. Foto: Vivian Grisogono

Juri je nakon njegove izvedbe aplaudirala publika i ljudi su mu čestitali sa svih strana dok je veličanstveno hodao rivom.. Jurin trenutak slave je bio gotov za ovu godinu, upisan mu je opet jedan veliki uspjeh. Pjevački dvojac, potaknut Jurinim primjerom, pjevao je s guštom do 2 sata ujutro, kada se selo vratilo u svoje normalne razine relativne tišine, izuzev nekolicine bučnih izoliranih skupina.

Veliko zvono Splitske u akciji za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Pohvale lokalnim službama za zbrinjavanje otpada i svim organizatorima: pozornica i gotovo svaki komadić smeća su bili uklonjeni do sljedećeg jutra.

Djevica s Djetetom, fokus pobožnosti. Foto: Vivian Grisogono

Vela Gospa: veliki blagdan za Katoličku Hrvatsku, a u Splitskoj (vjerojatno i drugdje) i fina mješavina pobožnosti i hedonizma, možda točno odražavajuća kontraste postojeće unutar dalmatinskog načina života.

© Vivian Grisogono 2016

Prijevod: Ivana Župan

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Eco Environment News feeds

  • Climate change committee finds move to renewable energy would also bring health, economic and security benefits

    Achieving the UK’s net zero target by 2050 will cost less than a single oil shock and bring health and economic benefits while insulating the country against future costs, the government’s climate advisers have forecast.

    Eliminating the UK’s reliance on fossil fuels by adopting renewable energy and green technologies, such as electric vehicles and heat pumps, would be the best and most cost-effective option for the future economy, the Climate Change Committee (CCC) found.

    Continue reading...

  • Analysis has found more than 3,000 mining operations within the most naturally precious areas of the planet, a much bigger footprint than previously thought

    Weda Bay is just one example of a global trend that could see the mining industry expand into some of Earth’s last areas of wilderness in search of minerals and materials to feed the global economy.

    Analysis produced for the Guardian by a group of academic researchers found more than 3,267 mining operations within key biodiversity areas (KBAs), accounting for nearly 5% of the mining sector’s global footprint. China, Brazil, Argentina and Mexico top the rankings for total surface mining area within key biodiversity areas, the most naturally precious areas of the planet.

    Continue reading...

  • Hemmed in by the sea and poor transport links, many young people from the Yorkshire town feel trapped, but there is also a pride in the area

    It’s the morning after a wet and stormy day in the Yorkshire seaside town of Scarborough. The waves, which the previous day had been crashing dramatically on the harbour walls, have calmed and a few brave souls have entered the water with surfboards. There is a man throwing a ball for his dog on the beach and a kayaker bobbing on the waves.

    Just up from the seafront in the centre of town, Jack and Charlie, both 17, are leaning forward listening to a story from 19-year-old Keane about his recent visit to a drama school in London, where he is hoping to apply for a place on an actor training course once he has saved enough money.

    Scarborough, on the North Yorkshire coast, was one of England’s first seaside resorts

    Continue reading...

  • Study shows animals hear very high frequencies, making it possible to design a deterrent to cut deaths

    Hedgehogs have been discovered to hear high-frequency ultrasound, raising hopes that they could be deterred from dangerous roads with ultrasound repellers.

    Vehicles are estimated to kill up to one in three hedgehogs, a big factor in the much-loved mammal’s drastic decline across Europe over recent decades.

    Continue reading...

  • They will soon be looking for nest sites to begin the huge effort of raising their brood of between eight and 10 chicks

    If there were an award for the most underrated British garden bird, the blue tit may well come out on top. Feisty and fascinating, this colourful little creature is so common and familiar that we often take it for granted.

    This could be because of the blue tit’s ubiquity. In both the main garden bird surveys in the UK – the RSPB’s annual Big Garden Birdwatch and the long-running BTO Garden BirdWatch – the species is always in the top five. With roughly 3 million breeding pairs, blue tits are as common in urban and suburban gardens as they are in rural ones.

    Continue reading...

  • Knightwood Inclosure, New Forest: I realise my knowledge of my favourite haunt is the size of the spidery-speck hanging in the heather

    In soft sunlight the woodland wakes. Brimstone butterflies boast their presence, a raven pair rattle overhead, and the first scents of warming earth drift upwards. Spring shouts its arrival across Knightwood Inclosure, home of the New Forest’s girthiest tree, the Knightwood Oak. It falls on deaf ears though; knelt in mud, immersed in undergrowth, I’m mesmerised in micro.

    In front of me, suspended on barely-there thread, hangs a speck of a spider. It was the disco-ball water droplets, clinging to its intricately woven web, that enticed me in. The spider is so small that my eyes and camera struggle to focus, flicking from a cream and tawny-coloured orb to a faded heather flower. When I do lock on, the abdominal markings gain clarity: inky black lines encasing two small spots.

    Continue reading...

  • More than 100,000 people have tuned in to watch ‘kākāpō cam’, which captures a rare flightless bird sleeping, tidying her nest and fighting off intruders

    On an island in New Zealand’s remote south , one of the world’s strangest and rarest parrots – the kākāpō – is caring for her tiny chick as fans from across the globe watch on.

    Through the black and white lens of a hidden camera, a fluffy orb with a kazoo-like squeak jostles for food from its mother’s beak. The mother, Rakiura, is attentive – scooping her chick under her large green wings, fending off an intruding bird, and periodically tidying her nest.

    This article was amended on 12 March 2026. The kākāpō featured in the story lives on an island in New Zealand’s remote south, not the southern fjords, as previously reported.

    Continue reading...

  • Rome did not only organise its agriculture in tune with the rhythm of the seasons, it also fought its wars that way

    March is named for the Roman god Mars. He was among other things the god of agriculture, and the month was marked by ceremonies to protect new crops from bad weather.

    Mars was the god of war too, and better weather also meant the start of the campaigning season. The roles sometimes merged. In one of the oldest Roman ceremonies, the “leaping priests” of Mars, 12 young men from noble families would dress as ancient warriors and parade around the city singing in an archaic form of Latin for a good beginning to the planting season.

    Continue reading...

  • The Australian artist was a relentless self-promoter, prolific painter and pro wrestler. He loved a tall tale – but his true story was remarkable

    If you checked out the Archibald prize finalists back in 1983, one painting in particular might have caught your eye. Taking up seven feet of wall space, Dr Brown and Green Old Time Waltz is a psychedelic portrait of Bob Brown, rendered in rich colours and filled with hidden details: from faces smuggled into the trees to little green men walking around Brown’s feet.

    But just as noteworthy as the painting was the man standing next to it. Clad in hand-painted clothes, with painted false teeth in his mouth and a walking stick he didn’t really need in his hand, stood Harold “the Kangaroo” Thornton, the artist and self-described “greatest genius that ever lived”.

    Sign up for the fun stuff with our rundown of must-reads, pop culture and tips for the weekend, every Saturday morning

    Continue reading...

  • Recent attack on plants led to fears of escalating strikes, but Iran knows drought has left it equally vulnerable

    In 1983, the CIA determined that the most crucial commodity in the Gulf was its desalinated potable water.

    Although the loss of a single plant could be handled, “successful attacks on several plants in the most dependent countries could generate a national crisis that could lead to panic flights from the country and civil unrest”. And the greatest threat to the region’s water supply? “Iran.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen