Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Objavljeno u Zanimljivosti

Blagdan Vele Gospe je jedan od najznačajnijih blagdana u katoličkom kalendaru, te državni praznik u cijeloj Hrvatskoj.

Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Foto: Vivian Grisogono

U Splitskoj na otoku Braču je Gospa zaštitnica sela, tako da je blagdan Vele Gospe, 15. kolovoza jedan sasvim poseban dan. Kao i kod većine katoličkih blagdana, proslava počinje sa crkvenim slavljem, odavanjem počasti svecu kroz misu i procesiju. S obzirom, da se sve dovađa usred ljeta, misa bude uvijek predvečer.

Glavni oltar u Crkvi u Splitskoj ukrašen za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Kao i obično, misi prethodi crkveno zvono, koje počinje sat i petnaest minuta prije početka mise i glasi se svakih petnaest minuta. Samo što je ovaj put malo drukčije od uobičajenog u tome, da sva tri zvona zvone punom snagom kroz ručno pokretanje iskusnim zvonarima visoko u zvoniku. Postoji duga tradicija u ručnom udaranju na zvona u zvoniku, koje izvode 76-godišnji Vladimir Čeprnić i njegov rođak Pero Barbarić. Zadatak zahtjeva odličnu fizičku kondiciju. Uspon do zvonika nije jednostavan i pokretanje teških zvona i zvonjenje, posebice onoga velikoga, je pitanje snage i izdržljivosti. Prije početka mise zvone zvona po nekoliko minuta. Tijekom procesije koja slijedi nakon mise, zvone neprekidno za vrijeme trajanje šetnje po selu, koje traje više od pola sata.

Vladimir Čeprnić uzima predah u pauzi između dvije zvonjave. Foto: Vivian Grisogono

Za misu se mala crkvica uvijek napuni do zadnjeg mjesta a mnogi sudjeluju i vani ispred glavnog ulaza. Mnogo više ljudi se pridruži procesiji nakon mise. Tijekom mise pokreće crkveno zvono u ključnim svečanim trenucima sin Vladimira Čeprnića, Jure, redovni zvonar Splitske. Procesija kreće uzbrdo u večernjem suncu s kipom Majke Božje i Djeteta, koji nose četiri mladića iz sela praćeni župnikom don Markom Plančićem.

Izlazak iz crkve na početku procesije. Foto: Vivian Grisogono

Bočni oltar, na kojem se obično nalazi portret Djevice s Djetetom, svečano je ukrašen u iščekivanju povratka kipa.

Bočni oltar bez svog kipa. Foto: Vivian Grisogono

Procesija skreće lijevo kroz vrata crkve, umjesto da ide niz glavne stepenice prema rivi i vodi uzbrdo obilazeći glavni dio sela. Vođena je uobičajenom dvojicom stjegonoša sa zastavama u čast Gospi.

Stjegonoše procesije. Foto: Vivian Grisogono

Iza stjegonoša hoda grupa muškaraca, nakon njih mlade djevojke odjevene kao mali anđeli noseći latice cvijeća. Starija djeca u svečanoj odjeći hodaju iza nositelja kipa a nakon njih hoda župnik don Marko u izolaciji.

Procesija se vraća natrag u crkvu. Foto: Vivian Grisogono

Nakon što je obišla gornju sjevernu stranu sela, procesija dolazi na rivu i skreće desno prema crkvi. Prolazi pored glavnog ulaza u crkvu, ide ravno kroz rivu prolazeći pored ulaza u Cerineo/Cerinić vilu, gdje se okreće kako bi krenula prema crkvi. Kako su uvijek uz cestu parkirani automobili, može postati prilično usko za okretanje procesije, ali sve do danas je ova manja neugodnost uvijek prošla bez ikakvih komplikacija.

Klapa Rišpet. Foto: Vivian Grisogono

Do završetka procesije se uvijek smrači. Nakon toga je kratko zatišje, dok ljudi večeraju ili šetaju oko štandova na rivi kupujući balone i nove igračke za djecu. U 21:00 počinje veselje. U 2016. godini je večer otvorila Klapa Rišpet sa svojim prekrasno raznolikim repertoarom pjesama, nekim a cappella, ali ponajviše u pratnji instrumenata. Publika se s oduševljenjem priključila pjevanju a klapa je spremno odgovorila i na njene glazbene želje. Djeca su neumorno plesala, roditelji su slikali, odrasli se družili u razgovorima, neki su jeli kobasice ili palačinke prodavane na štandovima brze hrane, bezalkoholno piće i pivo se konzumiralo u velikim količinama. Koji put su djeca upadala na pozornicu, da bi ih odrasli povukli natrag zabrinuti oko moguće opasnosti od električnih žica. Vitka mlada dama u vrućim hlaćicama se popela na pozornicu ispred klape i izgledalo je, da će i ono malo što ima na sebi biti uklonjeno u nizu seksi pokreta na glasnu radost dijela publike. Međutim, završetka nije bilo, jer je zastrašujuće veliki čuvar odjeven u prijeteće crne kožne hlače stručno vratio mladu damu natrag na zemlju.

Jure u središtu pozornosti. Foto: Vivian Grisogono

Negdje blizu ponoći, Klapa Rišpet je napustila pozornicu, da bi je zamijenio popularni pjevački dvojac, koji redovito nastupa na blagdanima Splitske. No, osjetilo se nestrpljenje u zraku: svake godine je vrhunac scenskog nastupa pojavljivanje zvonara Juru Čeprnića.

Jure i njegova oduševljena publika. Foto: Vivian Grisogono

Potaknut grupom prijatelja, Jure svake godine preuzima pozornicu i izvodi nekoliko pjesama, koje su uvijek dobro primljene među njegovom predanom publikom - fan klubom lojalnih mještana.

Jure u svom najboljem izdanju na pozornici. Foto: Vivian Grisogono

2016. godine se mlada dama, čiju je striptiz točku prekinuo krupni izbacivač, ponovno pojavila na pozornici zajedno sa Jurom, uz oduševljen pljesak publike. Ovoga puta je zadržala svoju odjeću ali je izvela nekoliko vrlo nepriličnih pokreta, nimalo pogodnih za ono podosta djece, koja su još uvijek bila prisutna. Srećom je većina one najmlađe djece tada već spavala u naručjima svojih roditelja a pretpostavljam, da je većina one starije djece i tako sve to već vidjela na televiziji i na internetu.

Jure i strastvena ´Gospođica Vruće-Hlačice´. Foto: Vivian Grisogono

Potaknute primjerom ´Gospođice Vruće-Hlačice´, još dvije - mlađe i pristojnije - plesačice su se popele na pozornicu i pridružile se Juri, tako da se atmosfera dobrog raspoloženja proširila kako među izvođačima tako i među publikom. Kako bi upotpunila svoj imidž opuštene sofisticiranosti, "Gospođica Vruće-Hlačice" je zapalila cigaretu i bezbrižno je kružila oko svojih oblačića dima.

Jure i njegove mlade prateće plesačice. Foto: Vivian Grisogono

Jure se nije činio nimalo uznemiren svim ovim upadima, sretno se smiješeći nastavlja sa setom svojih pjesama. Pred kraj je bio nagrađen poljupcem u obraz, nakon kojeg je "Gospođica Vruće-Hlačice" skočila s pozornice - koristeći moju glavu i osobu pored mene kao odskočnu dasku.

Poljubac za nagradu za Juru. Foto: Vivian Grisogono

Juri je nakon njegove izvedbe aplaudirala publika i ljudi su mu čestitali sa svih strana dok je veličanstveno hodao rivom.. Jurin trenutak slave je bio gotov za ovu godinu, upisan mu je opet jedan veliki uspjeh. Pjevački dvojac, potaknut Jurinim primjerom, pjevao je s guštom do 2 sata ujutro, kada se selo vratilo u svoje normalne razine relativne tišine, izuzev nekolicine bučnih izoliranih skupina.

Veliko zvono Splitske u akciji za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Pohvale lokalnim službama za zbrinjavanje otpada i svim organizatorima: pozornica i gotovo svaki komadić smeća su bili uklonjeni do sljedećeg jutra.

Djevica s Djetetom, fokus pobožnosti. Foto: Vivian Grisogono

Vela Gospa: veliki blagdan za Katoličku Hrvatsku, a u Splitskoj (vjerojatno i drugdje) i fina mješavina pobožnosti i hedonizma, možda točno odražavajuća kontraste postojeće unutar dalmatinskog načina života.

© Vivian Grisogono 2016

Prijevod: Ivana Župan

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Eco Environment News feeds

  • While wildlife populations crash globally, research finds designated areas enable recovery of threatened species

    Wildlife and humans are thriving within sites recognised by Unesco, research has found, allowing for the recovery of threatened species and habitats around the world.

    While wildlife populations have crashed globally by nearly three-quarters since 1970, those within Unesco-protected areas have remained largely stable.

    Continue reading...

  • One way to pay for wildlife conservation is to allow the rich to bag a few animals for high prices. But critics see this approach as an exercise in neocolonialism

    You can kill almost anything if you’re willing to pay. Big or small. Land, water or air. Ten a penny or one of the last of its kind. There’s nearly always a way, though it might not make you popular. The Niassa special reserve, a vast reservation larger than Switzerland, stretches for 190 miles along the northern rim of Mozambique, taking in 4.2m hectares of woodland and rivers. The reserve, one of the world’s largest protected areas, is home to elephants, leopards, hyenas, zebras and about 1,000 wild lions.

    That word, however: protected. It applies to some, but not all, of its animal inhabitants. Each year, a specific number are set aside for sacrifice, for the greater good. Not long ago,I joined an expedition in Niassa, with one of Africa’s top game-hunting companies.

    Continue reading...

  • About 500 farmers challenge Green Gen Cymru in high court over alleged disregard for landowners and biosecurity

    A group of 500 Welsh farmers have brought a landmark legal claim to the high court over the alleged conduct of a green energy developer planning to build electricity pylon routes across their land.

    The court will hear allegations that Green Gen Cymru “unlawfully sought entry to private land, intimidated landowners, and showed disregard for biosecurity and basic rights”, as well as examine laws that force landowners to sell property to utility companies, in a hearing on Tuesday and Wednesday.

    Continue reading...

  • Exclusive: Report finds Natural England has created no new SSSIs, which protect areas from development, since 2023

    The government’s wildlife watchdog for England is failing to save nature because it has stopped giving protection to rare wildlife and habitats, according to a new report.

    No new sites of special scientific interest (SSSIs) have been designated by Natural England since 2023. SSSIs are nationally or internationally important places for rare wildlife and habitats. Without the designation, endangered species can be at risk of being lost to development.

    Continue reading...

  • ‘Stone age’ system of booking cross-border rail tickets holding back climate action by consumers, says thinktank

    Europe’s “stone age” system of booking train tickets makes it needlessly difficult for travellers to avoid polluting flights, a report has found.

    Booking equivalent train tickets is “difficult or impossible” on almost half of the EU’s busiest international air routes, analysis from the Transport & Environment (T&E) thinktank shows.

    Continue reading...

  • UK’s Rare Breeds Survival Trust says calf numbers of white park cattle last year were less than two-thirds of 2022 level

    An ancient breed of cattle whose ancestors are thought to have accompanied the Celts as they were pushed to Britain’s fringes by the Romans has been designated as urgently at risk by a UK conservation charity.

    Publishing its 2026 watchlist on Tuesday, the Rare Breeds Survival Trust moved white park cattle to its “priority” category as new calf numbers sank last year to less than two-thirds of their 2022 level.

    Continue reading...

  • The country is seeing an increase in human-wildlife conflict as the number of megafauna, including rhinos and tigers, grows. But there are efforts to tackle the problem around Chitwan national park through education and training

    The tourists lining the steep embankment buzzed with excitement, phones out, snapping away in the twilight as a wild Indian rhinoceros grazed below the Nepali village of Sauraha. Climbing to the main street, the rhino ambled down the middle of the road.

    Local people warned tourists to give it plenty of space. All manner of wheeled vehicles slowed, then passed. The rhino turned its horn at a cyclist passing too close, triggering gasps from the assembled crowd.

    A manager uses torchlight to guide a wild Indian rhinoceros through the grounds of his hotel in Sauraha

    Continue reading...

  • Kerbside wheelie bins have been used in Australia since the 1980s but the recycling rate is stuck at 44%. Will another recycling bin make a difference?

    There’s no garbage truck in Kamikatsu.

    Instead, the Japanese town’s 1,400 residents take their waste to the local recycling centre, or “Gomi station”, and sort it themselves into more than 40 different categories.

    Sign up to get climate and environment editor Adam Morton’s Clear Air column as a free newsletter

    Continue reading...

  • As the rising number of vessels in the icy waters increases the risk of environmental disaster, scientists are scrambling to find potential solutions

    Last winter, inside the subarctic Churchill Marine Observatory in Canada, scientists embarked on an experiment they hoped would result in a gamechanging remedy for polluted Arctic waters. They released130 litres of diesel into an ice-covered pool filled with raw seawater pumped in from Hudson Bayand naturally occurring oil-eating microbes. The technique had been used successfully during the Deepwater Horizon oil spill in the Gulf of Mexico, and the scientists wanted to see if they could break down oil in colder waters.

    The microbes were sluggish in response and the population showed little change after the first three weeks, says Eric Collins, a microbiologist at the University of Manitoba in Winnipeg, who led the project. But that did not last. “When we went back eight weeks later, we saw that there was a big change,” Collins says. “One particular bacterium grew to a very high abundance in the tanks and it was clear that it was feeding on the oil.” But two months is too long to wait should an oil spill occur. Time is of the essence.

    Continue reading...

  • Sarah Finch’s fight against drilling led to a landmark ruling on fossil fuel emissions – and a leading environmental prize

    It started with a notice in the local newspaper and ended with winning one of the world’s most prestigious environmental prizes. In 2010, Sarah Finch was flicking through the local planning notices when one caught her eye: a proposal to drill for oil at Horse Hill in Surrey, just outside Crawley, over the border in West Sussex, 6 miles (10km) from her home.

    Surrey is not the kind of place one expects to find the oil industry. It’s a county of little villages, farms, woods and commuter railway stations. Its semi-rural landscape stretches off towards the horizon in a typically English green patchwork. It is difficult to envision it littered with nodding donkey pumpjacks and gas flares.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen