Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Objavljeno u Zanimljivosti

Blagdan Vele Gospe je jedan od najznačajnijih blagdana u katoličkom kalendaru, te državni praznik u cijeloj Hrvatskoj.

Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Kip Gospe nošen kroz Splitsku na blagdan Vele Gospe. Foto: Vivian Grisogono

U Splitskoj na otoku Braču je Gospa zaštitnica sela, tako da je blagdan Vele Gospe, 15. kolovoza jedan sasvim poseban dan. Kao i kod većine katoličkih blagdana, proslava počinje sa crkvenim slavljem, odavanjem počasti svecu kroz misu i procesiju. S obzirom, da se sve dovađa usred ljeta, misa bude uvijek predvečer.

Glavni oltar u Crkvi u Splitskoj ukrašen za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Kao i obično, misi prethodi crkveno zvono, koje počinje sat i petnaest minuta prije početka mise i glasi se svakih petnaest minuta. Samo što je ovaj put malo drukčije od uobičajenog u tome, da sva tri zvona zvone punom snagom kroz ručno pokretanje iskusnim zvonarima visoko u zvoniku. Postoji duga tradicija u ručnom udaranju na zvona u zvoniku, koje izvode 76-godišnji Vladimir Čeprnić i njegov rođak Pero Barbarić. Zadatak zahtjeva odličnu fizičku kondiciju. Uspon do zvonika nije jednostavan i pokretanje teških zvona i zvonjenje, posebice onoga velikoga, je pitanje snage i izdržljivosti. Prije početka mise zvone zvona po nekoliko minuta. Tijekom procesije koja slijedi nakon mise, zvone neprekidno za vrijeme trajanje šetnje po selu, koje traje više od pola sata.

Vladimir Čeprnić uzima predah u pauzi između dvije zvonjave. Foto: Vivian Grisogono

Za misu se mala crkvica uvijek napuni do zadnjeg mjesta a mnogi sudjeluju i vani ispred glavnog ulaza. Mnogo više ljudi se pridruži procesiji nakon mise. Tijekom mise pokreće crkveno zvono u ključnim svečanim trenucima sin Vladimira Čeprnića, Jure, redovni zvonar Splitske. Procesija kreće uzbrdo u večernjem suncu s kipom Majke Božje i Djeteta, koji nose četiri mladića iz sela praćeni župnikom don Markom Plančićem.

Izlazak iz crkve na početku procesije. Foto: Vivian Grisogono

Bočni oltar, na kojem se obično nalazi portret Djevice s Djetetom, svečano je ukrašen u iščekivanju povratka kipa.

Bočni oltar bez svog kipa. Foto: Vivian Grisogono

Procesija skreće lijevo kroz vrata crkve, umjesto da ide niz glavne stepenice prema rivi i vodi uzbrdo obilazeći glavni dio sela. Vođena je uobičajenom dvojicom stjegonoša sa zastavama u čast Gospi.

Stjegonoše procesije. Foto: Vivian Grisogono

Iza stjegonoša hoda grupa muškaraca, nakon njih mlade djevojke odjevene kao mali anđeli noseći latice cvijeća. Starija djeca u svečanoj odjeći hodaju iza nositelja kipa a nakon njih hoda župnik don Marko u izolaciji.

Procesija se vraća natrag u crkvu. Foto: Vivian Grisogono

Nakon što je obišla gornju sjevernu stranu sela, procesija dolazi na rivu i skreće desno prema crkvi. Prolazi pored glavnog ulaza u crkvu, ide ravno kroz rivu prolazeći pored ulaza u Cerineo/Cerinić vilu, gdje se okreće kako bi krenula prema crkvi. Kako su uvijek uz cestu parkirani automobili, može postati prilično usko za okretanje procesije, ali sve do danas je ova manja neugodnost uvijek prošla bez ikakvih komplikacija.

Klapa Rišpet. Foto: Vivian Grisogono

Do završetka procesije se uvijek smrači. Nakon toga je kratko zatišje, dok ljudi večeraju ili šetaju oko štandova na rivi kupujući balone i nove igračke za djecu. U 21:00 počinje veselje. U 2016. godini je večer otvorila Klapa Rišpet sa svojim prekrasno raznolikim repertoarom pjesama, nekim a cappella, ali ponajviše u pratnji instrumenata. Publika se s oduševljenjem priključila pjevanju a klapa je spremno odgovorila i na njene glazbene želje. Djeca su neumorno plesala, roditelji su slikali, odrasli se družili u razgovorima, neki su jeli kobasice ili palačinke prodavane na štandovima brze hrane, bezalkoholno piće i pivo se konzumiralo u velikim količinama. Koji put su djeca upadala na pozornicu, da bi ih odrasli povukli natrag zabrinuti oko moguće opasnosti od električnih žica. Vitka mlada dama u vrućim hlaćicama se popela na pozornicu ispred klape i izgledalo je, da će i ono malo što ima na sebi biti uklonjeno u nizu seksi pokreta na glasnu radost dijela publike. Međutim, završetka nije bilo, jer je zastrašujuće veliki čuvar odjeven u prijeteće crne kožne hlače stručno vratio mladu damu natrag na zemlju.

Jure u središtu pozornosti. Foto: Vivian Grisogono

Negdje blizu ponoći, Klapa Rišpet je napustila pozornicu, da bi je zamijenio popularni pjevački dvojac, koji redovito nastupa na blagdanima Splitske. No, osjetilo se nestrpljenje u zraku: svake godine je vrhunac scenskog nastupa pojavljivanje zvonara Juru Čeprnića.

Jure i njegova oduševljena publika. Foto: Vivian Grisogono

Potaknut grupom prijatelja, Jure svake godine preuzima pozornicu i izvodi nekoliko pjesama, koje su uvijek dobro primljene među njegovom predanom publikom - fan klubom lojalnih mještana.

Jure u svom najboljem izdanju na pozornici. Foto: Vivian Grisogono

2016. godine se mlada dama, čiju je striptiz točku prekinuo krupni izbacivač, ponovno pojavila na pozornici zajedno sa Jurom, uz oduševljen pljesak publike. Ovoga puta je zadržala svoju odjeću ali je izvela nekoliko vrlo nepriličnih pokreta, nimalo pogodnih za ono podosta djece, koja su još uvijek bila prisutna. Srećom je većina one najmlađe djece tada već spavala u naručjima svojih roditelja a pretpostavljam, da je većina one starije djece i tako sve to već vidjela na televiziji i na internetu.

Jure i strastvena ´Gospođica Vruće-Hlačice´. Foto: Vivian Grisogono

Potaknute primjerom ´Gospođice Vruće-Hlačice´, još dvije - mlađe i pristojnije - plesačice su se popele na pozornicu i pridružile se Juri, tako da se atmosfera dobrog raspoloženja proširila kako među izvođačima tako i među publikom. Kako bi upotpunila svoj imidž opuštene sofisticiranosti, "Gospođica Vruće-Hlačice" je zapalila cigaretu i bezbrižno je kružila oko svojih oblačića dima.

Jure i njegove mlade prateće plesačice. Foto: Vivian Grisogono

Jure se nije činio nimalo uznemiren svim ovim upadima, sretno se smiješeći nastavlja sa setom svojih pjesama. Pred kraj je bio nagrađen poljupcem u obraz, nakon kojeg je "Gospođica Vruće-Hlačice" skočila s pozornice - koristeći moju glavu i osobu pored mene kao odskočnu dasku.

Poljubac za nagradu za Juru. Foto: Vivian Grisogono

Juri je nakon njegove izvedbe aplaudirala publika i ljudi su mu čestitali sa svih strana dok je veličanstveno hodao rivom.. Jurin trenutak slave je bio gotov za ovu godinu, upisan mu je opet jedan veliki uspjeh. Pjevački dvojac, potaknut Jurinim primjerom, pjevao je s guštom do 2 sata ujutro, kada se selo vratilo u svoje normalne razine relativne tišine, izuzev nekolicine bučnih izoliranih skupina.

Veliko zvono Splitske u akciji za Velu Gospu. Foto: Vivian Grisogono

Pohvale lokalnim službama za zbrinjavanje otpada i svim organizatorima: pozornica i gotovo svaki komadić smeća su bili uklonjeni do sljedećeg jutra.

Djevica s Djetetom, fokus pobožnosti. Foto: Vivian Grisogono

Vela Gospa: veliki blagdan za Katoličku Hrvatsku, a u Splitskoj (vjerojatno i drugdje) i fina mješavina pobožnosti i hedonizma, možda točno odražavajuća kontraste postojeće unutar dalmatinskog načina života.

© Vivian Grisogono 2016

Prijevod: Ivana Župan

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Najveći Ljetni Blagdan: Vela Gospa

Eco Environment News feeds

  • Study of Channel finds levels of toxic Pfas in Solent at 13 times safe limits in some places, with much coming from treated sewage

    Scientists have found high levels of toxic Pfas, or “forever chemicals”, in soil, water and throughout the marine food chain in the UK’s Solent strait, including at protected environmental sites, according to a new study.

    In some samples, pollution was 13 times the safe threshold for coastal waters. Others, which were below legal limits for individual chemicals, failed tests for combined toxicity.

    Continue reading...

  • Rush to develop fossil fuel infrastructure in Canada collides with laws meant to protect endangered species

    Environmental groups in Canada fear endangered orcas could become a casualty of Mark Carney’s push for a new oil pipeline, as the rush to develop fossil fuel infrastructure collides with laws meant to protect threatened species.

    The decades-long tragedy of the critically endangered southern resident orcas has become emblematic of ecosystem in crisis. But fishermen, whale-watching companies and the marine transport industry have long feuded over bears the most blame.

    Continue reading...

  • Rising demand for exotic pets is pushing many gibbon species to extinction, with their strong family bonds making them especially vulnerable to the brutal trade

    It is a cool morning in Thailand’s hilly north, and a wildlife officer sits on the veranda of Omkoi wildlife sanctuary’s office. On her lap is a wide-eyed infant primate dressed in baby clothes. Not unlike a human baby, he kicks and waves excitedly. Most of his dark skin is covered in dense white fur, except for his face and the palms of his hands.

    “We call him Chokdee,” the officer says. “It means ‘good luck’.”

    Continue reading...

  • Snitterton, Derbyshire: I’ve had some glorious early mornings admiring the abundance of these much-loved flowers

    This spring has specialised in very specific kinds of abundance. In February it was snowdrops in extraordinary numbers, but last month it was dandelions. My most exulted sighting came as I drove out of upper Dovedale when, from the corner of my eye, I caught a blanket of gold running over the slope.

    The flowers held the foreground before the eye travelled onwards to Sheen Hill in Staffordshire. We overuse the word “carpet”, but in this instance it was appropriate. Each bloom was about the same height as all its neighbours, and if you eliminated gaps in colour by getting down face to face with the flower heads, then the whole land was turned into a single glorious sunshine hue.

    Continue reading...

  • Caistor St Edmund, Norfolk: Firebugs congregate in large numbers to feast and mate – and this is the first time we’ve known their revelry on the farm

    At this time of year the farm is a popular spot, with people strolling, horse riding or picnicking from dawn till dusk. One of the unexpected joys of opening up public access is the extra pairs of eyes. A broken fence or fallen tree is noticed almost immediately; an otter is spotted slipping into a stream at first light. Recently, Laura, a regular dog walker and keen photographer, shared something new.

    Congregating on the sunny side of an old lime tree is a colony of firebugs. There are 50 or so, clustered together, like flames flickering up the trunk. Each is nearly a centimetre long, with ember-bright red backs marked by bold, symmetrical black shapes. These aggregations, typically on lime or mallow, are for mating and feeding. A firebug eats seeds, aphids or even its dead relatives, sucking out moisture with its proboscis.

    Continue reading...

  • Exclusive: Commission says alert would trigger coordinated international response that could help avoid millions dying

    The climate crisis should be declared a global public health emergency by the World Health Organization, or millions more people will die unnecessarily, leading international experts have said.

    The independent pan-European commission on climate and health, which was convened by the WHO, concluded the climate crisis was such a worldwide threat to health that the WHO should declare it “a public health emergency of international concern” (Pheic).

    Continue reading...

  • Despite the ban on disposables, waste professionals say the mountain of discarded devices is a £1bn-a-year issue

    It is 2pm and Ana, 47, has just started the afternoon shift at the Suez recycling plant near Birmingham city centre, standing beneath a sign reading “Non-ferrous sorting station” with a bucket of vapes in front of her. Sorting and dismantling them is part of her job as a site operative.

    Recycling them is not simple. Each bucket holds between 40 and 50 devices, and over the course of a shift, she gets through about half a bucket. Using a hammer, she has to smash each vape open, pry out the batteries and separate each component into a different container.

    Continue reading...

  • As new settlers clear their forest habitat, the apes are coming into conflict with humans. But simply moving them to another part of the forest may not be the answer

    The banana skins were an ominous sign. As was the branch that had been broken off to get to the fruit. Had Edi Ramliwalked into the forest, he might have seen scattered balls of bark that had been ripped off trees, chewed like gum, then spat out. It takes a powerful jaw to do that. Closer to Edi’s home, there was an intricate construction of bent and broken branches high in a tree. The nest.

    It was October, the fruiting season. The pile of half-eaten bananas was less than a minute’s walk from where Edi and his family slept. He felt nervous. He got on with his day. He picked sweetcorn and sold it at the market. He bought a carton of chocolate milk and biscuits for his grandson. He and his wife, Siti Munawaroh, ran the farm with their three adult children. They prepped the land, sowed seeds, tended crops. Survival depended on what they could grow.

    Continue reading...

  • Like many informal settlements, communities that have sprung up on the edges of Ayacucho in the Andes are on the frontline of extreme weather events

    In December 2009, a late‑afternoon storm unleashed torrential rain over Ayacucho, in Peru, hitting poor hillside neighbourhoods hard. The deluge overwhelmed drainage systems, turning streams into lethal flows of mud, stones and debris that flooded houses and streets and trapped drivers at a busy junction.

    Ten people died, 18 were injured, and 530 houses were destroyed or damaged, according to a government inquest. “It was a disaster,” recalls Edgar Castro, a leader in Ayacucho’s largest informal neighbourhood, Mollepata.

    Continue reading...

  • With Israel blocking imports of building materials, those rebuilding in Gaza are recycling ruins to make new homes

    It is difficult to see through the dust inside the cramped, low-roofed tent on the eastern edge of Khan Younis. Ibrahim al-Aloul works alongside four others, with a piece of fabric tied over his mouth and nose as his only shield against the toxic grey powder as he sifts and grinds.

    Outside, a skinny donkey waits with a cart to carry the finished product to the next tent along, where it will be mixed with gypsum, calcium and binding agents before being bagged in flour sacks and sold.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen