Jelšansko drveće i njihova povijest

Drveće koje krasi Jelsu tijekom vremena obliježilo je značajne promjene u jelšanskoj kulturi i odnosu mještana prema okolišu. Vito Gospodnetić predani je zaštitnik dragocjenih prirodnih, kulturnih i povijesnih resursa Jelse.

Nekadašnja vremena, zelenilo u Jelsi viđeno iz zraka Nekadašnja vremena, zelenilo u Jelsi viđeno iz zraka

Nakon našeg zanimljivog razgovora, u kojem je Vito opisao drveće koje je nekada krasilo mjesto, ljubazno je ustupio slike koje pokazuju brojne promjene koje su se tijekom vremena dogodile.

Tamarisi na rivi. Stara razglednica

Nekada su u Jelsi rasli tamarisi (latinski tamarix dalmatica) kojih je najviše bilo na rivi gdje su posađeni 1952. godine kao zaštita od bure na Pjaci.

Tamarisi na rivi. Stara razglednica

Riva u veloj bandi bila je vrtna površina uređena kao niz obrađenih površina koje su između ceste i obale bile odvojene uskim stazama. U svakom malom vrtu tamarisi su bili okruženi drugim biljkama, uključujući i pitosporu (Pittosporum tobira na latinskom, mirta na otočkom dialektu). Na obali ispod svakog tamarisa bile su klupe na kojima su ljudi tijekom vručih ljeta mogli uživati u hladu.

Uživanje u hladu. Iz privatne zbirke Lade Gamulin

 Na Pjaci rasla je jedna impozantna lipa (tilia na latinskom).

Lipa na Pjaci. Stara razglednica

Ispred Pjace bile su dvije murve (ili dud na hrvatskom, morus na latinskom).

Murve ispred Pjace. Stara razglednica

U glavnom jelšanskom parku bilo je nekoliko velikih platana (platanus na latinskom), koje su vidljive na fotografiji iza spomenika Niki Dubokoviću.

Platani iza spomenika. Stara razglednica

Ispred Vitine kuće na rivi rasla je jedna paulovnija (Paulownia imperialis ili Paulownia tormentosa na latinskom), vrlo rijetko drvo za koje se govorilo da je porijeklom iz Kine, ali nitko od Vitinih predaka nije znao reći kako je ona dospjela u Jelsu.

Paulovnija. Stara razglednica

Područje zvano Burkovo, na sjevernoj strani luke, imalo je početkom 20. stoljeća vrlo malo drveća.

Burkovo gotovo bez drveća. Stara razglednica

Područje zvano Gradina, gdje se nalazi jelšansko groblje, također gotovo da nije imalo drveća.

Gradina bez drveća. Stara razglednica

Danas se u području oko groblja nalazi lijepa borova šuma, a i područja Burkova danas obiluje drvećem. Kada je Vito na Facebooku objavio ove povijesne fotografije, lokalno stanovništvo je odgovorilo svojim sjećanjima. Davor Trumbić prisjetio se da je sadnja drveća u oba područja bila inicijativa njegovog djeda, koji je, kao ravnatelj škole u Jelsi, vodio svoje učenike u akciju sadnje borova, koji danas krase taj kraj. Bio je to neprocjenjivo vrijedan ekološki projekt.

Gradina nekad i sada

Prema Vitinom saznanju, Jelšani su najviše bili ponosni na aleju jablana (latinski populus) duž Strossmayerovog šetališta.

Aleja jablana. Stara razglednica

Kad su prvi puta jablani trebali biti posjećeni, Jelšani su negodovali i u narodu je ispjevana pjesma O jablane moj visoki kao apel za spašavanje jablana od ideje da ih se poreže. Ne znamo da li je ona zaustavila sječu, ali činjenica je da tada jablani nisu bili posjećeni. Tekst i melodiju pjesme zapisao je Antun Dobronić, a prvi je put pjesma snimila Klapa Jelsa na CD-u 'Sjećanja' s melografskim zapisima Antuna Dobronića i pjevala na Omiškom festivalu 2004. godine. Danas se taj napjev smatra standardom klapskog pjevanja, naprimjer u izvedbi ženske Klape Orca: https://www.facebook.com/watch/?v=1397718910243202O,

 O jablane moj visoki
O jablane moj visoki
Nećemo ti lomit grane
Jer ćeš biti dika naša
Dika naša svih Jelšana.
Pod tobon je lipa hlada
Di se šeće moja draga.
Primaliće kada dođe
I kad jablan zazeleni
Viru ću joj svoju dati
Jubit ću je pod jablanon.

Jablani su bili u drvoredu na Strossmayerovu šetalištu, a neki čempresi (latinski cupressus) su još uvijek aleja na pazaru. Za Jelšane interesantno je da je aleja jablana s alejom čempresa činila znak križa i to u pravom omjeru veličina. Dali je to bilo slučajno ili ne teško je reći. Nažalost, jablani su mnogo godina kasnije ipak posjećeni, dio čempresa ispred Ribole je pred par godina također posjećen, a i ostatku čempresa ne ukazuje se blistava budućnost.

Jablani i čempresi. Stara razglednica

Navodno je negdje na jelšanskoj rivi, prema Kronici kapetana Nike Dubokovića, koji je bio gradonačelnik Jelse 44 godine, od 1868. do svoje smrti 1912., bio zasađen montpellierski javor (latinski acer monspessulanum, hrvatski makljen ili šestilj). Međutim, nitko nije mogao reći gdje se nalazio, a i ne pojavljuje se ni na jednoj od dostupnih arhivskih fotografija.

Drveće je iz mnogo razloga vitalno bogatstvo u okolišu. Osim nevidljive, ali neprocjenjive koristi pružanja kisika i čistog zraka, može biti i izvor hrane, građevinskog materijala pa i goriva. Treba ga znati njegovati i cijeniti. Drveće se može izgubiti iz raznih razloga, a moderni trend urbanog širenja doveo je do uništenja mnogih šumskih površina na otoku Hvaru. Međutim, povremeno se pojavljuju hvalevrijedne inicijative za ponovnu sadnju, poput projekta 'Ubodi bor' od prije nekoliko godina.

Ove godine posađeno je nekoliko stabala na području Jelse, u zajedničkom projektu Općine Jelsa, Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice, pod sloganom 'Hrvatska, prirodno vaša'. Iako su sredstva bila kritično ograničena, izbor stabala, tamarisa i jednog šipka, bio je ugodan korak u pravom smjeru.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2025

Zahvala: Vrlo smo zahvalni Viti Gospodnetiću što je s nama podijelio svoje znanje, iskustvo i arhivski materijal. Od 1972. do 2010. radio je kao ton majstor Hrvatskog radija. Autor je i ton majstor mnogih dokumentarnih radio drama i fičera od kojih su neke prevedene na njemački, švedski i finski jezik, te izvođene u programima stranih radio stanica. Čovjek pun energije, neumorno je stvarao kako bi prenio magiju i misterij zvuka najširoj mogućoj publici. Za svoj rad primio je nagrade: Prix Futura, Berlin (1979., UNESCO Special Prize, 1981. Grand Prix, 1983. specijalna nagrada, 1993. specijalna nagrada), Nedjelja Radija, Grand Prix – figura Euterpa, Ohrid (1979.), Nagrada Radio Zagreba (1981.), Taktons, Velika zlatna nagrada, Novi Sad (1983.), Marulovi dani, specijalna nagrada, Split (1992., 1993.), Marulićevi dani, Grand Prix za dokumentarnu dramu, Hvar (1996.). Osnovao je tvrtku Samofix i pripadajući zvučni studio.

Njegova stručnost nije samo tehnička: u sve svoje projekte unosi inventivan, umjetnički i inovativan impuls te je zaslužio te brojne nagrade koje je osvojio tijekom karijere. Njegova audio knjiga zvučnih pejzaža „Od kapi do slapa dvadesetminutni je izlet u inače malo poznati svijet koje kapljice vode stvaraju od svog nastanka u krškim špiljama kroz razvoj u potok, rječicu, a zatim rijeku koja se ulijeva u Plitvička jezera s njihovim poznatim kaskadnim slapovima. Osim što demonstrira Vitinu tehničku vještinu, ovaj zvučni pejzaž je umirujući i opuštajući, savršen protuotrov stresu našeg modernog svijeta.

„Od kapi do slapa”; Autor: Vito Gospodnetić; Nakladnik: Audio Store Transonica; Izdanje: Zagreb, 2022. ISBN 978-953-8329-28-9; Trajanje: 0h 20min; žanr: soundscape; Book & Zvook cijena: 5.99€ (45.13kn)

Zvučni uzorak: https://api.bookzvook.com/api/web/v1/audiobooks/3faec0fc-513f-45e7-880b-8a9bfc22abdb/downloadSample

Nalazite se ovdje: Home Novosti iz prirode Jelšansko drveće i njihova povijest

Eco Environment News feeds

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Paul Powlesland told he acted illegally after organising volunteers to remove litter, weed and silt from River Roding

    A river campaigner who organised a cleanup of his local waterway is being threatened with prosecution by the Environment Agency for acting illegally.

    Paul Powlesland, a lawyer and environmental campaigner, organised a team of volunteers to tackle the removal of litter, weed and silt from a section of the River Roding, after repeatedly asking the agency to act.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

  • Frome, Somerset: This much-maligned midsummer menace has few friends among humans, but look closely and you might find an orgy of eating and mating

    Eyes smarting, throat tickling, nostrils dog-wet, I pick my way along a thready footpath up the combe, only half-prepared for the next irritation. Nettles, I am watching you. But not well enough it seems, for a sneaky one hidden under the skirts of encroaching grasses and umbellifers grazes the back of my bare calf. It induces that tingling somewhere between pain and pleasure – one that quickly develops into a needling throb.

    It is hard to love a nettle. This much-loathed plant may be one of the first that many children learn to identify, for their own protection. It has a secondhand look, with wrinkly, crinkly jagged hearts for leaves. It has no sheen; it does not shine. Near-invisible fine hairs on the upper surfaces give the dulled green a dusty, soiled appearance.

    Continue reading...

  • Sea ice is melting fast, worsening the climate crisis, but a bold attempt to rethicken it is showing early signs of success

    ‘This would have been a wild dream a year ago,” says Andrea Ceccolini, standing on Arctic sea ice just a 4-mile snowmobile ride from the Inuit town of Cambridge Bay, northern Canada. To his left are sky blue ponds of meltwater created in the last few days by a sun that no longer sets in the high north summer. To his right, the sea ice is still a brilliant white, the light dusting of snow on top continuing to sparkle.

    “It’s incredibly different, the boundary – I mean, you can point to it,” he says. The difference is the result of a bold geoengineering experiment being conducted by Ceccolini’s company, Real Ice, funded by the UK government.

    Continue reading...

  • Almost every child, including those from high-income countries, is now exposed to at least one hazard

    Half of the world’s children are exposed to at least three overlapping climate hazards threatening their health, education and survival, according to a Unicef report.

    Globally, children face increasing threats from heatwaves, storms, floods and droughts as the climate crisis worsens, with more than one billion facing at least three of these at once.

    Continue reading...

  • Tech is helping to identify and save new specimens and could open ‘genomic goldmine’ of fungi data

    The rise of AI and digitisation could be a turning point in the “race against extinction” faced by botanists trying to identify and save vital plants before they vanish, according to a major report from Royal Botanic Gardens, Kew.

    New technology is enabling scientists to track how flowering times have shifted by weeks around the world, rapidly identify new specimens and even get crucial genetic data from 180-year-old fungus specimens, potentially opening a “genomic goldmine”. Digitisation and online access to millions of specimens that were until now only accessible in archives is also producing new insights, especially in the global south.

    Continue reading...

  • Residents of West Oakland, which suffers from toxic waste and high pollution rates, rally against a coal export facility

    West Oakland, a California neighborhood known for its rich history of Black activism from the Pullman Porters’ union to the Black Panthers, might not seem like the site of the country’s next great coal project.

    But that’s exactly what the Trump administration is pushing for – with the injection of $75m to build a sprawling coal export terminal in the nearby port of Oakland.

    Continue reading...

  • ‘Saddened, stunned, surprised and haunted’ is how one surfer describes the mood at the popular Sydney beach two days after Leah Stewart was bitten by a great white

    Under a clear blue sky on a Monday morning, Coogee beach in Sydney’s east is quiet.

    A few swimmers have ventured into the ocean pools at the northern and southern ends of the beach. Most others sit on the sand, looking towards the water.

    Continue reading...

  • Amid fears the wreck will be more accessible to explorers – and new species – as the climate warms, conservationists want to create the region’s first underwater protected area

    The harsh temperatures, treacherous currents and shifting pack ice of the Antarctic’s Weddell Sea, which crushed and sank his ship, Endurance, in 1915, led Ernest Shackleton to describe it as the “worst portion of the worst sea in the world”.

    For more than a century, the inhospitable conditions, which present a challenge even for modern icebreaker ships, helped to protect the lost wreck, which was discovered in 2022, its structure still largely intact.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen