Sada je na vladama, nacionalnim i lokalnim nadležnim tijelima i iznad svega na građanima da poduzmu mjere. Ovo su naši prijedlozi hrvatskim i EU vlastima.
BITNO JE DA SE SVA MINISTARSTVA I INSTITUCIJE U DRŽAVI PRIDRŽAVAJU NAČELA PREDOSTROŽNOSTI, KOJE JE TEMELJNO NAČELO POSTUPANJA EUROPSKE UNIJE te NAČELA LJUDSKOG PRAVA NA ČIST, ZDRAV I ODRŽIV OKOLIŠ KOJA SU USVOJILI VIJEĆE ZA LJUDSKA PRAVA UJEDINJENIH NARODA U LISTOPADU 2021. I GENERALNA SKUPŠTINA UN-a U SRPNJU 2022.
ŠTO MI TRAŽIMO OD LOKALNIH ZAJEDNICA NA HVARU
KEMIJSKI PESTICIDI NANOSE NEIZRECIVE ŠTETE NA HVARU, LJUDIMA, DIVLJAČI I OKOLIŠU. TAKOĐER LOŠE UTJEČU NA TURIZAM. VELIKI DIO PROBLEMA JE PROGRAM DEZINSEKCIJE I DERATIZACIJE, ZA KOJI SU ODGOVORNE LOKALNE VLASTI, SLIJEDEĆI SMJERNICE NACIONALNIH I REGIONALNIH ZDRAVSTVENIH INSTITUCIJA. REDOVNI TROŠKOVI SU POKRIVENI IZ LOKALNIH PRIHODA. TIJEKOM DUGO GODINA, RADNJE SU SE U PRAKSI POKAZALE NEZADOVOLJAVAJUĆIM. RADI TOGA PREPORUČUJEMO:
1. poticati ekološki prihvatljive metode poljoprivrede i suzbijanja štetočina, obeshrabujući korištenje kemijskih pesticida;
2. koristiti ekološke mjere za suzbijanje štetnika umjesto oslanjanja isključivo na kemijske pesticide;
3. više edukacije javnosti o štetnim učincima pesticida i boljim, ekološki prihvatljivim metodama za zaštitu ljudi i okoliša od neželjenih nametnika kao što su komarci i neželjene biljke/korovi;
4. dva dokumenta Zavoda za zdravstvo (Program i Provedbeni plan suzbijanja štetočina) trebaju obuhvatiti cijeli otok Hvar s tim da se trošak podijeli između četiriju lokalnih vlasti, umjesto da svaka zasebno plaća istu informaciju;
5. praćenje ciljnih štetočina treba biti obvezna osnova svih mjera suzbijanja štetnika, a rezultate praćenja prije i nakon takvih mjera treba bilježiti i učiniti dostupnim javnosti;
6. radnje zamagljivanja treba izbjegavati zbog rizika za pčele i ljude, posebno osobe s određenim zdravstvenim problemima;
7. ako se planira akcija zamagljivanja, za istu treba objaviti točnu rutu i vrijeme;
8. biocidi koje je EU zabranio kao „sredstva za zaštitu bilja” jer su dokazano opasni za okoliš, posebice za vodene organizme i pčele, ne bi se smjeli koristiti za suzbijanje insekata na otvorenom, osobito ne u postupcima općeg zamagljivanja;
9. sve radnje suzbijanja štetnika, a posebno zamagljivanje, treba provoditi strogo prema važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima;
10. javnost bi trebala biti unaprijed obaviještena na hrvatskom i drugim jezicima o planiranim mjerama za suzbijanje insekata (larvicid i adulticid), koristeći ne samo javne objave nego i iste kanale (pošta i e-pošta) koje koriste lokalne vlasti za slanje računa;
11. ako se koriste biocidi, treba ih navesti, zajedno s njihovim mogućim štetnim učincima;
12. o svim akcijama suzbijanja insekata svugdje u Hrvatskoj unaprijed informirati pčelarske organizacije na nacionalnoj i lokalnoj razini;
13. raticide treba dijeliti samo na zahtjev, a treba voditi evidenciju o primateljima
14. raticide treba koristiti unutar sigurnih aplikatora s pristupom dovoljno velikim za miševe ili štakore, kako bi se zaštitili ljudi, posebno djeca, i druge neciljane životinje, posebno kućni ljubimci;
15. aplikatore raticida nakon upotrebe treba prikupiti tvrtka koja ih distribuira;
16. svu ambalažu od kemijskih pesticida treba odgovorno zbrinuti na određenim sabirnim mjestima.
ŠTO MI TRAŽIMO OD HRVATSKIH DRŽAVNOG I ŽUPANIJSKIH ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO
ZA PLANIRANJE I PROVEDBU MJERA IZ ZAKONA O ZAŠTITI STANOVNIŠTVA OD ZARAZNIH BOLESTI NADLEŽNI SU DRŽAVNE I REGIONALNE ZDRAVSTVENE INSTITUCIJE (NN 143/21 čl.5.). MJERE ZDRAVSTVENIH INSTITUCIJA U PRAKSI SE POKAZUJU NEZADOVOLJAVAJUĆIM. RADI TOGA PREPORUČUJEMO:
1. procjene rizika trebale bi biti temelj za poticanje preventivnih mjera kao što je suzbijanje nametnika; posebno stvarni rizici od specifičnih bolesti i rizici od kolateralnih šteta, ako se koriste kemijski pesticidi;
2. sve radnje suzbijanja štetnika, a posebno zamagljivanje, potrebno je provoditi strogo prema važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima;
3. praćenje ciljnih štetočina treba biti obvezna osnova svih mjera suzbijanja štetnika, a rezultate praćenja prije i nakon takvih mjera treba bilježiti i učiniti dostupnima javnosti;
4. treba koristiti ekološke mjere za suzbijanje štetnika umjesto oslanjanja isključivo na kemijske pesticide;
5. biocidi koji su u EU zabranjeni kao „sredstva za zaštitu bilja” jer su dokazano opasni za okoliš, posebice za vodene organizme i pčele, ne smiju se koristiti za suzbijanje insekata, posebice ne u postupcima zamagljivanja;
6. pučanstvo bi trebalo biti unaprijed obaviješteno o planiranim mjerama za suzbijanje insekata, koristeći javne objave i iste kanale (pošta, e-pošta) koje koriste lokalne vlasti za slanje računa;
7. trebalo bi navesti biocide koji će se koristiti, zajedno s njihovim mogućim štetnim učincima;
8. o svim akcijama suzbijanja insekata svugdje u Hrvatskoj unaprijed informirati pčelarske organizacije na nacionalnoj i lokalnoj razini;
9. treba izbjegavati radnje zamagljivanja zbog rizika za pčele i ljude, osobito osobe s određenim zdravstvenim problemima;
10. ako se planira akcija zamagljivanja, treba objaviti točnu rutu i vrijeme;
11. ako se ljudi žale na komarce, treba im dati edukativne letke o tome kako zaštititi sebe i svoj okoliš, također trebalo bi upoznati pučanstvo o kolateralnim štetama koje uzrokuju kemijski pesticidi;
12. raticide treba dijeliti samo na zahtjev, u sigurnim spremnicima,a treba voditi evidenciju o primateljima;
13. raticide treba koristiti unutar sigurnih aplikatora, koje treba prikupiti nakon uporabe.
14. sve radnje suzbijanja štetočina trebaju biti strogo kontrolirane od strane Zavoda za javno zdravstvo;
15. Izvješća Zavoda za javno zdravstvo koja prate radnje ne bi trebala samo potvrditi informacije od tvrtki koje ih provedu, već bi se trebala temeljiti na promatranju na terenu.
ŠTO MI TRAŽIMO OD MINISTARSTVA ZDRAVSTVA
U SKLADU SA ZAKONOM O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI (NN 143/21) PREDLAŽEMO:1. stalnu koordinaciju Ministarstva zdravstva i Ministarstva poljoprivrede kako bi se izbjeglo korištenje biocida za opće suzbijanje insekata na otvorenom koji nisu dozvoljeni kao sredstva za zaštitu bilja jer su dokazano opasna za okoliš, posebno pčele;
2. popis odobrenih biocida na stranicama Ministarstva treba biti detaljna baza podataka koja se redovito ažurira, poput popisa odobrenih pesticida Fitosanitarnog informacijskog sustava, na stranicama Ministarstva poljoprivrede;
3. da se akcije dezinsekcije, a posebno akcije zamagljivanja, provode u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima;
4. da se akcije dezinsekcije protiv komaraca temelje samo na realnim rezultatima monitoringa;
5. obavezno navesti sve moguće nuspojave biocidnih sredstava koja se koriste za bilo koju svrhu;
6. testiranje za prisutnost pesticida treba biti sastavni dio preventivnih zdravstvenih pregleda.
ŠTO MI TRAŽIMO OD MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE
1. ministarstvo bi trebalo tražiti da se rizici za pčele dodaju primarnim upozorenjima o opasnosti za označavanje pesticida u popisima Ujedinjenih naroda i Europske unije;
2. sve informacije i preporuke u vezi s kemijskim "sredstvima za zaštitu bilja" trebaju uvijek u potpunosti navesti moguće štetne učinke i kolateralnu štetu koju mogu prouzročiti:
3. mogući štetni učinci „proizvoda za zaštitu bilja” trebali bi biti prvi dio informacija navedenih na popisu odobrenih tvari i proizvoda Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS);
4. ekološke poljoprivredne metode trebale bi imati prednost u redovitim stručnim tehničkim savjetima Ministarstva za poljoprivrednike;
5. poljoprivreda temeljena na alternativnim metodama osim uporabe kemijskih pesticida trebala bi biti glavni fokus u obrazovanju agronoma;
6. ekološke poljoprivredne metode treba dati prioritet i promicati nizom poticaja, kao najbolji način za očuvanje hrvatskog prirodnog okoliša i poboljšanje javnog zdravlja;
7. kemijski pesticidi, tzv. „proizvodi za zaštitu bilja” ne bi trebali biti primarna preporuka koju izdaje Ministarstvo za borbu protiv štetočina ili drugih opasnosti u poljoprivredi;
8. zbrinjavanje ambalaže od kemijskih pesticida i zastarjelih pesticida treba učiniti dostupnijim u svim dijelovima Hrvatske i podvrgnuti strožim kontrolama;
9. u suradnji s Ministarstvom zdravstva, Ministarstvo poljoprivrede treba inicirati i podržati više istraživanja mogućih štetnih učinaka kombinacija kemijskih pesticida na okoliš i zdravlje ljudi;
10. kemijske tvari koje se koriste u svakoj fazi poljoprivredne proizvodnje, od sjemena do gotovog proizvoda, trebale bi biti evidentirane i navedene kada se proizvodi stavljaju na tržište, u skladu sa sigurnosnim ciljevima Europske komisije;
11. Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo pomoći osigurati da svi oglasi za pesticidne proizvode u svim medijima budu u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008., glava VII, članak 48.:
12. Ministarstvo poljoprivrede treba koordinirati s Ministarstvom zdravstva kako bi se zaustavila uporaba biocida za opće suzbijanje insekata na otvorenom koji su u EU zabranjeni kao 'sredstva za zaštitu bilja' jer su dokazano preopasnim za okoliš, posebno za vodene organizme i pčele.
ŠTO MI TRAŽIMO OD EUROPSKIH DONOSITELJA ODLUKA
KAD ODOBRAVAJU KEMIJSKE PESTICIDE ZA PROIZVODNJU I UPORABU VAŽNO JE DA TIJELA EU TREBAJU DJELOVATI PREMA NAČELU PREDOSTROŽNOSTI, KOJE JE TEMELJNO NAČELO POSTUPANJA EUROPSKE UNIJE te NAČELA LJUDSKOG PRAVA NA ČIST, ZDRAV I ODRŽIV OKOLIŠ KOJA SU USVOJILI VIJEĆE ZA LJUDSKA PRAVA UJEDINJENIH NARODA U LISTOPADU 2021. I GENERALNA SKUPŠTINA UN-a U SRPNJU 2022.
U skladu s tim, tražimo da se sljedeći čimbenici uzmu u obzir, poštuju i provedu:
1. odobrenja za pesticide trebala bi se temeljiti na neovisnim istraživanjima objavljenim u recenziranim časopisima, a ne samo na neobjavljenim studijama koje financira industrija kao što je sada;
2. tvari koje su već u uporabi i za koje je dokazano da su štetne za ljude, životinje, divlje životinje i/ili okoliš treba bez odgode zabraniti, tj. povući ih s tržišta s trenutnim učinkom bez ikakvog razdoblja odgode za iskorištenje zaliha: sve zalihe koje drže krajnji korisnici trebaju se prikupiti za odgovarajuće sigurno odlaganje;
3. rizici za pčele trebaju biti uključeni kao primarno upozorenje o opasnosti u označavanju pesticida;
4. sve moguće štetne učinke pojedinačnih pesticida treba jasno navesti i to na prvom mjestu prije uputa za uporabu, a) na pakiranju pesticidnog proizvoda, b) u bilo kojem povezanom oglašavanju proizvoda, c) na tretiranim krajnjim proizvodima kako bi se uključio svaki dio proizvodnog procesa (npr. od tretiranja sjemena do tretiranog pakiranja);
5. treba ukinuti razliku između biocida i „proizvoda za zaštitu bilja”: u najmanju ruku tvari koje su zabranjene ili ograničene u jednoj kategoriji također bi trebale biti zabranjene ili ograničene u drugoj;
6. praksa dopuštanja da se i dalje koriste „kandidati za zamjenu” unatoč tome što se dokazalo štetnim trebala bi se ukinuti: takva sredstva treba odmah zabraniti;
7. ponovna procjena odobrenih pesticidnih tvari trebala bi započeti dovoljno dugo prije isteka roka valjanosti kako bi se dovršila na vrijeme: trebalo bi ukinuti praksu odobravanja automatskih produljenja ako država članica izvjestitelj ne uspije zaključiti postupak do roka valjanosti: tvari bi trebale biti zabranjene dok procesi ponovne evaluacije nisu završeni;
8. volja građana EU-a u vezi uporabe pesticida izražena u europskim građanskim inicijativama kao što su „Zabrana glifosata i zaštita ljudi i okoliša od toksičnih pesticida” (2017.) i „Spasimo pčele i poljoprivrednike” (2023.) treba biti uzeta u obzir i u potpunosti poštovana;
9. redovno testiranje ljudi i okoliša na kontaminaciju kemijskim pesticidima u državama članicama i javno objavljanje rezultata bi trebalo biti obvezna komponenta koja podupire dodjelu ili povlačenje autorizacija.
Vivian Grisogono MA(Oxon), studeni 2023.
Srodni članci: Pesticidi: kontrola i odgovornost: Pesticidi, zašto ne; Pesticidi pronađeni u kući u Svirčima na Hvaru; Testiranje na pesticide
