Izbori u Jelsi, 2017.god.

Objavljeno u Zanimljivosti

Nadolazeći lokalni izbori na Hvaru izgledaju obećavajuće zanimljivo, za razliku od parlamentarnih izbora prije dvije godine, kada je Dobri Duh Jelse šaputao iz Facebook-a: "Jesu pasali izbori?".

Dr. Željka Barbić-Peronja i Anita Drinković pokreću svoju kampanju za poziciju načelnika. Dr. Željka Barbić-Peronja i Anita Drinković pokreću svoju kampanju za poziciju načelnika. Foto: Vivian Grisogono

Nažalost, naš Dobri Duh Jelse više ne donosi svoj pogled na jelšanska događanja, upravo u vrijeme kada bi humor bio toliko potreban. (Identitet Dobrog Duha je strogo čuvana tajna, poznata samo vrlo malom broju ljudi - nevjerojatno postignuće u tako maloj zajednici u kojoj naizgled svi znaju sve o svima i svemu.) Hrvatska politička scena se na nacionalnoj razini spustila u kaos. Kako će to utjecati na lokalno stanovništvo i njihovo glasovanje, i hoće li uopće, to se može samo teško predvidjeti.

Predizborna zabava na karnevalu, ´Nikša´ i ´Anita´ (i njen pas) postaju zaljubljeni par. Foto: Vivian Grisogono

Moja povezanost sa Jelsom je počela 1988. godine. Politička scena je bila skroz drugačija. Bio je kraj komunističke (ili socijalističke ako vam je tako draže) Jugoslavije. Počelo se popuštati u određenim ograničenjama, što je omogućilo ljudima, kojima je bila oduzeta nacionalnost, da je vrate i da se vrate živjeti u svoju domovinu. Bilo je to vrijeme nade i promjena. Turizam je bio uspješan i glavna cesta iz Jelse u Stari Grad se trebala produživati gradnjom novog tunela do grada Hvara. Bio je sazvan masovni sastanak građan u Gradsku Kavanu ispod Vijećnice  - tada divan kafić uređen u starom Austrijskom stilu, danas zapušteni neodređeni prostor. Ljudi su imali svoje mišljenje. Demokracija je bila u punom tijeku. Bila sam impresionirana.

Kruno Peronja, bivši predsjednik otoka Hvara, njegov brat Fabijan, najsrdačniji jelšanski bankarski menadžer, ujedno i kulturni organizator i njihov rođak Jakov, vlasnik cijenjenog restorana ´Liberat´na lansiranju kampanje Anite Drinković, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Hrvatska je 1990. godine osim neovisnosti preuzela i nove političke strukture, višestranački sustav i demokratske izbore. U to doba, Hvar je imao svog otočnog predsjednika, odvjetnika Krunu Peronju, koji je bio u velikoj mjeri odgovoran za poticanje i promicanje projekata za poboljšanje života na otoku, kao što je bio prijeko-potreban suvremeni sustav za kanalizaciju. Otok je postao utočište za premještene osobe iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine - u kolovozu 1992. godine je premještenih osoba bilo 624 i izbjeglica 3.727, a rat je bio sve samo ne blizu kraja.

Mladi jelšanski načelnik Nikša Peronja spreman dočekati prvi hidroavion, 27. kolovoza 2014. Foto: Vivian Grisogono

Hvar više nema predsjednika, koji bi djelovao kao snaga ujedinjenja. Četiri lokalne samouprave i pet turističkih zajednica uglavnom djeluju samostalno. Otok Krk je pokazao vrijednost jedinstva. Sedam lokalnih vlasti uspijelo je pronaći konsenzus, zajedno sa podrškom Katoličke crkve na lokalnoj i nacionalnoj razini. Na ovaj način, bili su u stanju napraviti zavidne planove za stvaranje ekološki prihvatljivih energetskih resursa i upravljanje otpadom, uz održivi turizam na cijelom otoku. Mnogo od planiranog je već i realizirano u samo nekoliko godina.

Vjeran Piršić, ključni lik održivog razvoja otoka Krka, održao je predavanja o uspjesima Krka u Hvaru i Jelsi u travnju 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Na Hvaru se koncept suradnje cijelog otoka samo vrlo malo spominje u predizbornim obećanjima. U fokusu su uglavnom lokalna pitanja. Preferencije glasača su čudne. Postoje oni, koji glasaju prema stranačkoj pripadnosti; drugi, koji glasaju prema preporukama (ili narađenjima) Katoličke crkve, mnogi slijede primjer svojih prijatelja. Jelšanska klupa, koja je postala slavna zahvaljujući poznatom jelšansko-britanskom blogeru Paul-u Bradbury-u, često je izvor 'grupnog' glasovanja, slično kao i mnoge kafiće u Jelsi. Kandidati, koji uspiju utjecati na ključne ljude u tim krugovima, dobivaju vjetar u leđa.

Vrhunski bloger Paul Bradbury, koji stoji iza načelnika Nikše Peronje i mladih glazbenika iz SAD-a na Klupi, koju je Paul proslavio. Foto: Vivian Grisogono

Govori se, da se koristi nagovaranje: pojedinačni glasovi mogu biti vrijedni godišnjeg općinskog poreza, grupno glasanje može nekome zajamčiti siguran posao u doglednoj budućnosti. Istina ili laž? Ako je to istina, onda su to loše navike i trebalo bi ih ukloniti. Jedno je sigurno, u malim zajednicama kao što su Pitve, privatnost glasovanja nije zajamčena kada je toliko glasova predvidljivih. Prije mnogo godina me je izgrdio jedan susjed, koji si je procesom eliminacije izračunao, da baš ja moram biti taj glupi glasač, koji je dao glas Pogrešnoj Stranci. Lokalni detektivi/matematičari 1, tajni glasački listići 0. Kako je Dobri Duh Jelse uspijo sačuvati svoj identitet? Baš bi voljela znati tajnu!

Kandidatkinja za načelnicu Anita Drinković predstavlja svoj program za okoliš, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Čudne stvari se nastavljaju i nakon završetka izbora. Mjesta u odborima vijeća se raspoređuju prema zahtjevima stranačkog ili individualnog utjecaja. Bila sam iznenađena kada sam 2014. godine otkrila, da je jelšanski odbor za zaštitu okoliša, kojeg sam prethodno bila i sama članica, sveden na samo nekoliko ljudi. Niti jedna od dvije u Jelsi registriranih udruge, Održivi Otok i Eco Hvar nisu bile uključene. Na jednom sastanku, na koji sam bila pozvana, Mario Skelin, mladi agronom, iznenađujuće je istaknuo kako je napredovanje čovječanstva ovisno o kemijskim pesticidima ili "zaštitnicima biljaka" kako ih je nazvao, koristeći eufemizam agrokemijskih tvrtki. Bio je u odboru kao predstavnik Hrvatske Narodne Stranke (HNS).

Budućnost čovječanstva ovisi o ovome? Ne vjerujem. Foto: Vivian Grisogono

Sedam lista se prijavilo kako bi tražilo mjesta u Jelšanskom Vijeću na lokalnim izborima 21. svibnja 2017. Njih pet zastupa nacionalne političke stranke a dvije su neovisne. Postoje četiri kandidata za gradonačelnika, jedan od njih je gore spomenuti Mario Skelin (HNS). Dva glavna kandidata su sadašnji gradonačelnik,Nikša Peronja i Anita Drinković. Nikša sada pripada Socijaldemokratskoj partiji (SDP), iako je 2013. izabran kao nezavisni kandidat. SDP je tada u Hrvatskoj bilo na vlasti. Anita predstavlja Hrvatsku Demokratsku Zajednicu (HDZ), koja trenutno upravlja Hrvatskom. Na ovogodišnjem Karnevolu u veljači je nadolazeći dvoboj dviju suparnika bio smješno prikazan kroz skeč romantičnu balkonsku scenu u stilu lutkarske predstave, kada je ´Anita´ svog psa (plišanu igračku) nemilosrdno položila na ´Nikšu´ (Poznato je, da Anita voli pse.)

Kampanja počinje, 9. svibnja 2017. Foto: Vivian Grisogono

Značajno je, da dvije nezavisne liste uključuju ljude, koji su prethodno podupirali gradonačelnika Nikšu i usko surađivali s njim tijekom prvih godina njegova mandata. Ivo Duboković, direktor Turističke Zajednice Općine Jelsa, koji je učinio mnogo kako bi turistička zajednica postala u potpunosti funkcionalna i djelotvorna, vodi Listu broj 1 i također kandidira za načelnika. (I ja sam uključena u toj listi.) Većina ljudi priznaje i cijeni da je Nikša imao nekoliko vrijednih uspjeha kao načelnik, posebice što se tiče smanjenja dugovanja općine, koje je uveliko gušilo Vijeće kada je kao načelnik preuzeo općinu i također činjenicu, da je kao prvi Hrvatski Načelnik prihvatio povjesni hidroavionski prijevoz 2014. godine.

Radovi u Jelšanskoj luci traju već tri godine, slikano 9. svibnja 2017. Foto: Vivian Grisogono

Nikša je uvijek bio šarmantan i pristupačan i donio je mladenačku dinamiku u Općinsku Vijećnicu. Također je bio ambiciozan. Nažalost, neki od njegovih glavnih građevinskih projekata u Jelsi kasnili su ili su čak potonuli zbog nedostataka financijskih sredstava. To će vjerojatno utjecati na njegove šanse na ponovni izbor.

Ministrica Žalac s Anitom Drinković, 25. ožujka 2017. Foto: Vivian Grisogono

Kampanja HDZ-a je za Anitu Drinković bila prva, na koju je imala utjecaja. 25. ožujka je održala dobro-posjećen sastanak, na kojem je Gabrijela Žalac, HDZ-ova Ministrica Regionalnog Razvoja i EU Fondova, opisala rad svog ministarstva i njegovu važnost za otočne zajednice poput onih otoka Hvara.

Anita Drinković predstavila je svoj program, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Anitina izborna kampanja je službeno počela u subotu, 6. svibnja. Nakon što je jutro provela šireći svoj šarm, dobro raspoloženje i domaće poslastice po Jelšanskim kafićima, ona i njezina zamjenica dr. Željka Barbić-Peronja su navečer predstavili svoj detaljan program u punoj Svečanoj Dvorani Jelšanskog Općinskog Doma.

Ivo Duboković održao je početni sastanak svoje skupine. Foto: Vivian Grisogono

Nasuprot tome, kasnije te večeri, Ivo Duboković je održao prvi sastanak svoje izabrane nezavisne skupine u svom vinskom podrumu. Razmjena ideja je bila prijateljska, obilna, slobodna i plodna. Postavljeni su temelji kampanje njegove liste. Realno gledajući, male nezavisne liste su na rubu glavnih zbivanja. Njihov je primarni cilj dobiti zastupljenost u Vijeću, gdje mogu igrati važnu ulogu u stvaranju političke ravnoteže, uvodeći objektivnost u situacije u kojima stranački interesi mogu ugroziti najbolji interes zajednice kao cjeline.

Slogan za nezavisnu listu Ive Dubokovića

Slogan za Ivinu listu ´Da skužoš, MORE BOJE´ (otočni dijalekt za ´Oprostite, ali MOŽE BOLJE). Eco Hvar se slaže. Sa stajališta udruge Eco Hvar, postoji mnogo aspekata lokalnog života, koji bi se trebali poboljšati, od kojih su većina bile nade istaknute nakon izbora prije četiri godine. Nitko tada nije slušao, možda ovaj put?

1. Javni zahodi. U Jelsi i Vrboskoj trebao bi postojati sanitarni čvor dostupan 24 sata dnevno. Privremene sanitarne prostorije bi trebale biti u blizini svih javnih plaža kao što je to slučaj na Braču.

WC u blizini javne plaže na Braču. Foto: Vivian Grisogono

2. Oprema za recikliranje otpada je hitno potrebna.

3. Toksični otpad. Oprema za zbrinjavanje korištenog motornog ulja trebaju biti široko dostupni. Ljude treba poticati da rabljene baterije bacaju u za to predviđena mjesta u onim supermarketima, koji ih prihvaćaju. Tamo bi trebali biti i posebna mjesta za prikupljanje limenki i kanistara, koje se koriste za toksične kemikalije kao što su boje i pesticidi, te sustav za njihov transfer u ovlaštena odlagališta na kopnu.

4. Otrovi:

(i) Praksa distribucije otrova za štakore svim kućanstvima u polietilenskim vrećama bi trebala prestati, jer je opasna po zdravlje i ujedno kontrproduktivna, budući da štetočine postaju otporne.

(ii) Sprejanje ulica kemijskim insekticidima bi trebalo biti zabranjeno - to je a) opasno za zdravlje i b) u najboljem slučaju nedjelotvorno, u najgorem kontraproduktivno.

(iii) Herbicidi i insekticidi trebaju biti zabranjeni na javnim površinama. Vijeće bi trebalo usvojiti prirodne alternative kemijskim otrovima.

5. Smeće. Na javnim površinama bi trebalo biti više koševa za smeće i potrebno je i više mjera i načina na nagovaranje ljudi na odgovorno odlaganje smeća. Trebaju se redovito organizirati volonterska čišćenja, posebno sa ciljem da se djeca educiraju o smanjivanju produkcije smeća i ne zagađivanju okoliša.

6. Grafiti. Grafiti trebaju biti očišćeni čim se pojave, što obeshrabruje počinitelje.

7. Vijeće bi trebalo poticati metode ekološke poljoprivrede na sve moguće načine, kako bi se poboljšalo javno zdravlje i okoliš.

8. Praksa zelenih kućanstva. Vijeće bi trebalo poticati uporabu ekološki prihvatljivih sredstava za čišćenje i pranje, kako bi se smanjila kemijska onečišćenja u moru i na kopnu.

9. Planiranje cesta. Trebale bi postojati bolje mogućnosti za bicikliste i šetače, kako za mještane tako i za goste. Biciklističke i pješačke staze su hitno potrebne!

10. Urbana poboljšanja. U planove za javne površine bi trebalo uključiti više stabala i biljaka. Sukulenti bi osigurali cijelogodišnje zelenilo i dodatne boje u teglama oko popločanih područja. Otočne ceste bi trebalo ostaviti da cvjetaju divljim cvjetovima, koje bi trebalo pokositi samo jednom ili dvaput godišnje - ljepše, lakše i jeftinije! Jelsi treba više vještih hortikulturnih praksi.

Golo tlo u parku, svibanj 2017.g. Foto: Vivian Grisogono

11. Dobrobit životinja. Vijeće bi trebalo pružiti punu potporu inicijativi udruge Eco Hvar za brigu o napuštenim životinjama i sprečavanju okrutnosti nad životinjama.

12. Suradnja. Vijeće bi trebalo surađivati s lokalnim volonterskim grupama i dobrotvornim organizacijamam, također sa ostalim lokalnim vlastima na otoku, posebno u odnosu na projekte važne za svih, kao što je osiguranje energije.

Ostale lokalne liste, koje su se prijavile za izbore u Jelsi tek trebaju predstaviti svoje programe. Eco Hvar se nada, da će biti mnogo zajedničkih temelja, utirući put prema konsenzusu u Vijeću, bez obzira na stranačku politiku. Nadamo se, da će biti dobar odaziv birača, tako da tko god bude izabran za Načelnika ili u Vijeće može biti siguran, da ima pravu podršku većine građana. Nije važno koja stranka ili grupa pobjedi. Važno je samo, da pojedinci, koji dobiju Jelšansko Vijeće na upravljanje na naredne četiri godine, budu sposobni, pošteni i marljivi. I najvažnije od svega, da nisu vođeni interesima stranačke politike niti osobnim ambicijama. Ako rade za najbolji interes cijele zajednice, rezultat njihovog rada će biti mir, sklad, red i prosperitet, koji će biti od koristi za svih nas. Ključna je suradnja a birači su vitalan dio cijelog procesa.

 © Vivian Grisogono MA(Oxon) 2017

Prevodila Ivana Župan

 

 

 

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Izbori u Jelsi, 2017.god.

Eco Environment News feeds

  • Farmed kelp could produce plastic substitutes, beauty products and food supplements. Just steer clear of seaweed chocolate

    Think sun, sea, Skye – and seaweed. It’s early summer off the west coast of Scotland, and Alex Glasgow is landing a long string of orangey-black seaweed on to the barge of his water farm. It emerges on what looks like a washing line heavy with dirty rags, hoicked up from the depths. And yet, this slippery, shiny, salty substance might, just might, be going to save the planet.

    When it comes to sustainability, seaweed is about as shipshape as it gets. Minimal damage to the environment, check. No use of pesticides, check. Diversifies ocean life, check. Uses no land, check. And, in the case of Skye’s seaweed farm, spoils no one’s view, check.

    Kyla Orr and Martin Welch of KelpCrofters check the crop from their boat

    Continue reading...

  • Most comprehensive analysis ever of conflict-driven climate impacts shows emissions greater than those generated by 175 countries in a year

    The climate cost of the first two years of Russia’s war on Ukraine was greater than the annual greenhouse gas emissions generated individually by 175 countries, exacerbating the global climate emergency in addition to the mounting death toll and widespread destruction, research reveals.

    Russia’s invasion has generated at least 175m tonnes of carbon dioxide equivalent (tCO2e), amid a surge in emissions from direct warfare, landscape fires, rerouted flights, forced migration and leaks caused by military attacks on fossil fuel infrastructure – as well as the future carbon cost of reconstruction, according to the most comprehensive analysis ever of conflict-driven climate impacts.

    Continue reading...

  • Diving with marine life such as blue sharks is growing in popularity in the UK, spurred by footage of encounters on social media

    We have only been waiting in the grey Atlantic swell a few moments when the first flash of metallic blue appears in the water. A blue shark, a few miles from the coast of Penzance in Cornwall, emerges from the depths. It is time to get in the water – but part of my brain rebels.

    “It’s not what you think it will be like … not that ingrained fear that everyone has about sharks. But until you get in the water with them, that fear will remain,” the guide says to the group.

    Continue reading...

  • Bangalow Koalas and private landholders have planted more than 377,000 trees across the region

    In 2016 a friend phoned Linda Sparrow about a 400-metre stretch of koala trees on the western edge of Bangalow, a small regional town in northern New South Wales.

    The landscape in the region had long since been cut back by loggers and farmers, and there were precious few eucalyptus trees left to provide refuge for koalas looking for food or shelter.

    Continue reading...

  • Hexton, Hertfordshire: On the chalk hills in early summer, green is dominant – but only until the yellows take over

    The rain-soaked chalk hills are a celebration of green: the green of crimped agrimony leaves and glaucous sedge blades; of horsetail, hogweed and unripe wayfaring berries. Greenery everywhere, energising everything. I hear it in the whitethroat’s scratchy bursts, see it in sunlight on spent cowslips and feel it in the pull of my breath as I climb the hill. I wonder if it’s the heightened sensitivity of the human eye to green light that has brought on this verdant synaesthesia. Whatever the reason, the intensity of colour fuses and confuses my senses, making it hard to spot the green orchids I’ve come here to see.

    But as the path narrows, the abundance of orchids – all of them common twayblades (Neottia ovata) – is such that I almost tread on one. Kneeling in the grass for a closer look, I can see inflorescences rising from pairs of egg-shaped leaves, each with a slender downy stem and green flowers held aloft on short stalks. Every year I’m astonished by the huge personalities of these miniature blooms. The labellum (the lower modified petal) is deeply forked like a pair of legs, and banded with two dark green stripes that mark a nectar-bearing groove.

    Continue reading...

  • Captive breeding in Norway has built up numbers endangered by the climate crisis and golden eagles but only a more diverse population will survive in the long term

    Deep in the Norwegian mountains, amid a vast expanse of bright snow and howling winds, Toralf Mjøen throws a piece of meat into a fenced enclosure and waits for a pair of dark eyes to appear from the snowy den.

    These curious and playful arctic foxes know Mjøen well. He has been the caretaker at this breeding facility for 17 years, going up the mountain daily to feed them at their enclosures near the small village of Oppdal, about 250 miles north of Oslo.

    Continue reading...

  • Many people fear the UK’s draughty old properties are too great a challenge for the technology

    Heat pumps could be the single largest step a household can take to reduce their carbon emissions while saving money on their bills. But many in Britain fear that, even though millions of homes across Europe have benefited from the shift away from gas or oil boilers, the UK’s draughty old homes could prove too great a challenge for the technology.

    The concern is unsurprising given that the UK has some of the least energy efficient homes in Europe. A study by the smart home company tado° monitored 80,000 users across Europe to find how quickly properties lose heat when outdoor temperatures fall to zero. It found that UK homes lost on average 3C after five hours without heating, compared with just 1C in Germany and 0.9C in Norway.

    Continue reading...

  • Pennsylvania families worry about rising cases of rare cancer with well pads near homes and stalled House bills

    One evening in 2019, Janice Blanock was scrolling through Facebook when she heard a stranger mention her son in a video on her feed. Luke, an outgoing high school athlete, had died three years earlier at age 19 from Ewing’s sarcoma, a rare bone cancer.

    Blanock had come across a live stream of a community meeting to discuss rare cancers that were occurring with alarming frequency in south-western Pennsylvania, where she lives.

    Continue reading...

  • Porto Alegre’s poorest neighborhoods, often closest to rivers and with the worst infrastructure, bore brunt of crisis

    It had been raining for nearly a week when the floodwaters first reached Marcelo Moreira Ferreira’s home in Porto Alegre, the capital of Brazil’s southernmost state, Rio Grande do Sul.

    His wife and their four children left to seek shelter with relatives, but Ferreira, 51, wanted to stay: his father had built the modest one-storey structure and he had lived there his entire life.

    Continue reading...

  • Having created a watchdog for the environment, the government took its teeth out and muzzled it. Can public outrage rouse the Environment Agency to action?

    When Helen Nightingale joined the National Rivers Authority, the predecessor to the Environment Agency, in 1991, she thought of her work as a calling. She had been fascinated by nature since she was a child, when she used to poke around in the earth on her father’s allotment, looking for worms and beetles. In her job, Nightingale spent most of her time walking along the rivers in Lancashire and Merseyside, taking water samples and testing oxygen levels. She was responsible for protecting rivers, and she often learned about sewage and pesticide pollution from members of the public who called a dedicated hotline. “They’d phone you up and say, ‘There’s something wrong.’ And you would go out straight away,” she recalled. “You stood a much better chance of figuring out what was wrong if you could get there quickly.”

    Nightingale, who has a Lancastrian accent and curly blond hair, investigated pollution like a hard-nosed police detective inspecting a crime scene. She would visit dairy farms, industrial estates and sewage treatment plants, dressed in a raincoat and boots with steel toe caps, and usually started with the same question: “Can I look at your drains?” The work was demanding, and the pay, when Nightingale started, was just £9,500 a year (the UK average at the time was around £12,000), but she was proud to be protecting the environment. “It was a dream job,” she told me. “If we sat in the office, our boss would say, ‘Why are you here? Go out and look at something.’”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.