Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Fifteen years after a tsunami caused the Fukushima nuclear accident, only bears, raccoons and boar are seen on the streets. But the authorities and some locals want people to move back

    Norio Kimura pauses to gaze through the dirt-flecked window of Kumamachi primary school in Fukushima. Inside, there are still textbooks lying on the desks, pencil cases are strewn across the floor; empty bento boxes that were never taken home.

    Along the corridor, shoes line the route the children took when they fled, some still in their indoor plimsolls, as their town was rocked by a magnitude-9 earthquake on the afternoon of 11 March 2011 which went on to cause the world’s worst nuclear disaster since Chornobyl.

    Continue reading...

  • Scientists expect 41% of the projected global population to face the extremes, with ‘no part of the world’ immune

    The number of people living with extreme heat will more than double by 2050 if global heating reaches 2C, according to a new study that shows how the energy demands for air conditioners and heating systems are expected to change across the world.

    No region will escape the impact, say the authors. Although the tropics and southern hemisphere will be worst affected by rising heat, the countries in the north will also find it difficult to adapt because their built environments are primarily designed to deal with a cooler climate.

    Continue reading...

  • Initiatives such as London’s ULEZ can be a model for other cities. But even more could be done to save lives and protect us from deadly toxins in the air

    Breathwork is everywhere, whether it’s in yoga studios, corporate retreats or self-help reels. We’re told to “just breathe”. Be mindful. Lower our stress levels. Inhale. Exhale. In the yogic tradition, bringing clean air into our lungs and our body (pranayama in Sanskrit) is about purifying and detoxing, and then exhaling what we don’t need. That all sounds great if you live on a remote island or in the middle of a forest – but what if that air isn’t cleansing us, but making us sick?

    According to the World Health Organization, 99% of the global population is exposed to air-pollution levels that exceed its health-based guidelines and air pollution is now the world’s single largest environmental risk, linked to nearly 7 million premature deaths each year. This isn’t an issue of future climate collapse or one that will affect future generations. This is about today – and the damage polluted air is doing to our hearts, lungs, brains and blood vessels.

    Prof Devi Sridhar is chair of global public health at the University of Edinburgh

    Fit Forever: Wellness for midlife and beyond
    On Wednesday 28 January 2026, join Annie Kelly, Devi Sridhar, Joel Snape and Mariella Frostrup, as they discuss how to enjoy longer and healthier lives, with expert advice and practical tips. Book tickets here or at guardian.live

    Continue reading...

  • Ripon City Wetlands and Welburn, North Yorkshire: First a starling ​and then a robin​ arrived like visitations​. I am truly grateful for ​them both

    I’ve heard it said that birds come to people who’ve lost someone dear. It seemed a nice thing to believe, but I never really imagined it might be true. But neither did I imagine losing my only sibling at the age of 53. Nic’s childhood nickname, Twinkle, was apt. She was the brightest, kindest person I’ve ever known, and the ferocity of the cancer that took her in barely a month just before Christmas blindsided us all.

    A few days after she slipped away, we went with friends to watch a starling murmuration. It’s something we do most years, but never before have we seen a bird tumble from the throng and crash at our feet like a feathered meteorite. I scooped her into my hat. Sometimes all a stunned bird needs to recover is a warm, safe place to rest. But it wasn’t to be, and so now that impossibly beautiful body is buried* under our damson tree. Star. Sister. Bird. Blossom. All the same interchangeable stuff.

    Continue reading...

  • Britain among 10 countries to build 100GW grid in North Sea linking countries through subsea cables

    The German chancellor, Friedrich Merz, has said he wants the North Sea to become the “largest reservoir of clean energy worldwide”, as he announced plans to accelerate efforts to link up offshore wind power projects with Europe.

    The UK and nine other European countries have agreed to accelerate the rollout of offshore windfarms in the 2030s and build a power grid in the North Sea, in a landmark pact to turn the ageing oil basin into a “clean energy reservoir”.

    Continue reading...

  • The variety and scope of entries to the global Walk of Water photography contest reflect the intimate connection between water and humanity

    Continue reading...

  • Environmental charity to prioritise water capture and storage as it urges gardeners to prepare for ‘new normal’

    The Royal Horticultural Society has unveiled emergency plans to protect its gardens from major water shortages in the future.

    The environmental charity, which owns and operates five renowned public gardens in England, said on Saturday it will invest in more water-capture and water-management projects in 2026 after severe droughts last year.

    Continue reading...

  • As the temperature nears 49C in the Mallee region, residents take refuge in air-conditioned rooms

    In the slanting, late-afternoon summer sun, the fields around the small Australian town of Ouyen – almost 450km north-west of Melbourne – turn the colour of honey. The edges shimmer with silver, that old cruel trick of feigning water where it hasn’t rained for weeks.

    Summer is always hot out here in the sparse, flat Mallee, but this year is shaping up to be particularly harsh. Just two weeks ago, on Thursday 8 January, Ouyen got to 47.5C. On Monday it reached 44.3C.

    Continue reading...

  • Therapy lights, sunrise alarm clocks and infrared saunas can all help shake the winter blues as the weather drops

    As a lifelong Canadian, I’m no stranger to that familiar sinking feeling in my chest as the days get shorter, dimmer and colder. I suffer from seasonal affective disorder (Sad), which also affects about one in 20 people in the US.

    “Sad is a type of depression that happens at certain times of the year, usually in the fall and winter when there’s less sunlight,” said Dr Stefanie Mazer, a licensed psychologist and founder of the psychology practice Mindwise, Inc. Changes in sunlight can affect your body’s internal clock and levels of serotonin and melatonin, which influence mood and sleep, Mazer explained. People with Sad often feel low energy, sadness and irritability, with noticeable changes in sleeping or eating.

    For gentle wake-ups in the morning:
    Hatch Restore 3 Sunrise Alarm Clock

    Continue reading...

  • The most popular posts on r/animalid are exotic lizards and rare birds – but it’s the haziest trail cam screenshots that feel the most dangerous, the most spectacular

    I spent the first decade of my life in Vancouver Island, Canada, in an area rich with parks, lakes and forests. Deer would occasionally wander into our neighbourhood and nibble on the blossoms in our front yard. In that neck of the (literal) woods, mountains and deer also mean cougars.

    My sister and I would play at a local park, then walk home along a track parallel to a dense forest. My older sister, being three and a half years ahead of me in life and therefore lightyears ahead of me in wisdom, would helpfully declare that if we encountered a cougar it would attack me, not her, as I’m the smaller prey.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen