Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Ice Memory Foundation’s specially dug ‘sanctuary’ offers storage for cores, which hold thousands of years of history

    Last month the Ice Memory Foundation opened the first ever sanctuary for mountain ice cores in Antarctica, where samples will be stored for centuries to come.

    The cores, typically 10cm in diameter and a metre or more long, are stored in a specially excavated ice cave. The first to be laid down came from two Alpine glaciers that are rapidly shrinking.

    Continue reading...

  • The annual competition draws thousands of entries from across the world and brings together images from below the water’s surface that show the diversity and challenges of subaquatic life

    Continue reading...

  • Local river defenders force U-turn by occupying grain terminal operated by one of US powerhouses of world trade

    “A victory for life.” That was the triumphal message from Indigenous campaigners in the Brazilian Amazon this week after they staved off a threat to the Tapajós River by occupying a grain terminal operated by Cargill, the biggest privately owned company in the United States.

    “The river won, the forest won, the memory of our ancestors won,” said the campaigners in Santarém when it was clear their actions had forced the Brazilian government into a U-turn on plans to privatise one of the world’s most beautiful waterways and expand its role as a soy canal.

    Continue reading...

  • Isley Marsh, Devon: The birdlife is mostly staying still in the downpour, not least these large, striking waders that we’re lucky to have here

    Rain washes across the saltmarsh, numbing my lips and fingers. The deluge is unavoidable, as it has been all year. It’s been one of the wettest winters on record and harder to get around. Glimpsing a huddle of white feathers, I try to silence my squelching, not wanting to disturb the sheltering bird. Its wings flare, as though preparing for flight, but the little egret remains in place. It considers the pool at its feet, buffered from the rain by the reeds.

    Behind it, the silver River Taw winds into the estuary. Standing on the track, I catch the shimmering white breasts of lapwings at the water’s edge, fluttering like the tail of a kite before takeoff. They ripple but do not fully rise. The only real movement is from the water. Rain sheets in from the side; the river surges with the tide while the rest of us stand, crouch or falter in the murk, unable to muster the same momentum.

    Continue reading...

  • A new mini power station and lithium extraction facility near Redruth are set to bolster green energy and create jobs

    Just outside the perimeter fence stand the hulking remains of grand stone engine houses, a testament to Cornwall’s proud tin and copper mining history.

    But inside is a shiny new mini power station and lithium extraction plant that is once again accessing rich underground resources in the far south-west of Britain.

    Continue reading...

  • As fish stocks dwindle, surf tourism may offer a lifeline to traditional caballitos de totora fishers, whose vessels are thought to be among the first ever used to ride waves

    Just before dawn, in a scene that has repeated itself over thousands of years on the north coast of Peru, fishers drag boats made of bound reeds to the water’s edge and, kneeling on them, use paddles shaped from split bamboo to row out into the Pacific Ocean to catch their breakfast. A few hours later, these surfer fishers return with netfuls of their catch, riding waves on the final stretch back to the shore. From the main beach in Huanchaco – a seaside town near the city of Trujillo – the fish are taken to sell at the market or to beachfront restaurants preparing meals for tourists.

    The four-metre-long reed vessels – known as caballitos detotorain Spanish, or “little reed horses” – are placed upright on their ends by the promenade on El Mogote beach so that the seawater drains away and they are ready to be used the next morning.

    Continue reading...

  • Changes threaten ecosystems as flowering falls out of sync with fruit-eating, seed-dispersing animals and pollinators

    Tropical flowers are blooming months earlier or later than they used to because of climate breakdown, with potentially “cascading impacts across ecosystems”, according to a study of 8,000 plants dating back 200 years.

    Researchers looked at flowers from a range of countries, including Brazil, Ecuador, Ghana and Thailand, home to the most biodiverse ecosystems on Earth, but also the most understudied.

    Continue reading...

  • Falling volcanic ash has for years been viewed as a nuisance. But a Sicilian project has discovered its agricultural potential and wants to spread the word

    In the Sicilian town of Giarre overlooking Mount Etna, Andrea Passanisi, a tropical and citrus fruits producer, uses an unusual fertiliser on his 100-hectare (247-acre) stretch of land: volcano ash.

    Like hundreds of farmers and citizens of rural towns perched on the slopes of Europe’s highest and most active volcano, the 41-year-old’s family has had to deal with the nuisance of falling volcanic ash for generations. But it is only in recent years that the quantity of ash has become so excessive that it required an alternative approach.

    Continue reading...

  • Sunrise is a majestic spectacle – but we should be grateful for the miles of vacuum between us and the star

    Dawn on a still morning is a majestic spectacle, as sunlight spills silently across the landscape and the Earth gradually emerges from darkness. Sunrise has inspired countless pieces of music striving to express this soundless experience in audible form. But if we could actually hear the sun, it would be deafening.

    The sun is a giant nuclear fusion reactor, converting hydrogen into helium and releasing massive amounts of energy in the form of heat – and sound. Sound is essentially vibration and needs a medium to travel through.

    Continue reading...

  • Atmospheric machine-gun has fired storm after deadly storm at the region this year, leaving a trail of widespread destruction

    For Andrés Sánchez Barea, in Spain, it was the fear that arose when water started to spurt from plug sockets. For Nelson Duarte, in Portugal, it was the helplessness that hit as violent winds smacked down trees and tore tiles from roofs. For Amal Essuide, in Morocco, it was the reality that dawned when a corpse was pulled onboard a boat in the flooded medina.

    Each moment of horror is a fragment of the destruction wrought by an atmospheric machine-gun that in recent weeks has fired storm after storm at the western Mediterranean. Scientists do not know if climate breakdown helped pull the trigger, but research suggests it loaded the chamber with bigger bullets.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen