Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Earlier this year, the city was hit by its longest power cut since the second world war. But were those responsible eco-terrorists, agents of the far-right, or even Russian proxies?

    Sebastian Brandt, chief technician of the Immanuel hospital in the leafy, affluent Wannsee district of Berlin, guessed something was wrong as soon as he opened the window of his home and smelled diesel. It was 3 January, a freezing Saturday morning, and luckily the hospital opposite had relatively few patients on this post-holiday weekend. As he looked out, the diesel fumes told him that the emergency generator – a huge, deafening, decades-old machine in the basement – had kicked in. That meant the hospital was no longer getting power from the grid. And that meant Brandt was not going to have a quiet weekend.

    Although an emergency generator keeps a hospital running, it has its limitations. Surgical procedures have to be cancelled, and though generators are tested regularly, no one can be certain what will happen when they are kept running for days on end. The generator tank in the Immanuel hospital contained about 3,000 litres of diesel, and Brandt had calculated it would burn about 550 litres a day; when the grid operator informed the hospital that the outage might last until the end of the following week, Brandt was quickly dispatched to fetch more diesel from the nearest petrol station that was still on the grid. Meanwhile, he’d heard that a neighbouring hospice was going to move its patients to the hospital, too.

    Continue reading...

  • Increasing coastal erosion has hit communities’ livelihoods and put lifestyles under threat

    The remains of the road linking two towns in south Devon lie crumbled on the foreshore in a mess of tarmac, steel and concrete.

    The dramatic coastal road, known as the Slapton Line, has an environmentally protected freshwater lake on one side and the sea on the other, and links the towns of Kingsbridge and Dartmouth. But this year, winter storms demolished a section of the A road between Torcross and Slapton, which is at the frontline of rising sea levels and coastal erosion, fulfilling a destiny that was predicted more than 30 years ago, but that has not been prepared for.

    Continue reading...

  • Cambridgeshire: It was nearly ready to fly but it was partly out of its chrysalis and partly still in it

    On Sunday morning, I was pottering in the garden wondering what to do. I saw a flapping coming from my wildflower patch, so I went to my clump of clover. I pushed it away, only to reveal a large white butterfly fresh out of its chrysalis. It had been drying its damp wings in the sun.

    Then I realised that part of the butterfly’s chrysalis was still on its wing, and the other wing was already dry and ready to fly. I watched the butterfly for a while. The butterfly tried to get the chrysalis off, but it had used up all its energy. I realised that it needed some help, so I tugged the chrysalis as gently as I could. The butterfly didn’t move but the chrysalis did, so I tugged a little bit harder and off it came.

    Continue reading...

  • Figures show domestic flower growers are expanding their market share, as the government gives sector official recognition

    British flower farmers have long resembled David faced with their own particular Goliath – the imported flower industry. More than 80% of cut flowers bought by UK consumers are shipped or flown in. However, recent figures show domestic growers are expanding their market share.

    Chloë Dunnett, the founder of Sitopia Farm, a London-based organic farm growing food and flowers, says: “Our flower sales are up 65% for the year and turnover is increasing year on year as the public and florists look for flowers that are seasonal, environmentally friendly and hyperlocal – consumer power can be very effective.”

    Continue reading...

  • ‘Living archive’ will mark loss of Northumberland landmark with storytelling, sound and sculpture using saved wood

    A new artwork will transform preserved wood from the felled Sycamore Gap tree into a “living archive” after a public vote.

    The community arts charity Helix Arts and George King Architects were named winners of the vote on Saturday, after being shortlisted for a National Trust commission in March.

    Continue reading...

  • The US, Russia, Iran and Saudi Arabia – some of the highest oil-producing nations and major greenhouse gas emitters – opposed the measure

    The UN has voted 141-8 to adopt a resolution backing a world court opinion that countries have a legal obligation to address climate change, with the US – which is the world’s biggest historical emitter – among the small group opposing it.

    The UN secretary general, António Guterres, said Wednesday’s general assembly vote, in which 28 countries abstained, underscored that governments are responsible for protecting citizens from the “escalating climate crisis”.

    Continue reading...

  • Phenomenon, often seen around Britain’s coast at this time of year, is caused by a combination of algae and weather

    At this time of year a sinister-looking substance can often be sighted around Britain’s coast: a frothy foam piled up along the shoreline or appearing in long ribbons offshore. People sometimes assume this foam is the result of pollution or sewage dumping. In fact it is a common natural phenomenon produced by a combination of algae and weather.

    Sea algae start to grow in April as conditions warm. The most common sort, phaeocystis, is not toxic and forms part of the marine food chain. When the algal bloom dies it leaves a brown scum of organic material with surfactant properties, which, like soap, lowers the surface tension of the water.

    Continue reading...

  • What does a surge in ocean temperatures, compounded with El Niño, bode for the summer?

    An enormous marine heatwave off the US west coast is ringing alarm bells among ocean and atmospheric scientists as new data shows its ecological and environmental effects are intensifying.

    The unusual area of warm water has persisted since peaking in size during September 2025 and still stretches thousands of miles from the California coastline – more than halfway across the Pacific – affecting a vast triangle-shaped region of oceanic habitats from Hawaii to British Columbia and southward to Mexico.

    Continue reading...

  • Authorities are cracking down on rights activists fighting for Indigenous people threatened by authoritarianism, extractivism and climate breakdown

    The operation began at 9am Moscow time, but took place across all of Russia’s 11 time zones. Almost simultaneously, agents of the federal security service (FSB) raided the homes and workplaces of 17 Indigenous rights activists.

    Officers carried out searches, confiscated laptops and phones, and arrested and interrogated activists about participation in international forums. Most were let go; many have since left the country. Others remain in Russia, but will no longer speak up.

    Continue reading...

  • In the country’s north, mining has ravaged Indigenous lands and lives for decades. Is history repeating itself as renewable energy schemes arrive on their doorstep?

    In the heart of the dry tropical forest, Maria Elena Aguilar Uriana walks past towering cacti, her ancestors’ graves, and patterned clothes blowing in the wind. Her brow is furrowed, her hands fixed on her hips. She points to a former watering hole, now nothing but dust.

    “Our children are malnourished and dying,” she says. “It’s all because of the mining. It has destroyed our landscape, our homes, our lives.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen