Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Sudden shifts from wet to dry weather, or vice versa, may foil typical drought- and flood-prevention measures

    Rising temperatures may trigger a dangerous increase in “hydroclimatic whiplash” in rivers that would make traditional approaches to flood and drought planning insufficient, a study has found.

    As temperatures rise owing to the worsening climate crisis, rivers will experience increasingly rapid transitions between heavy downpours and long dry spells – called hydroclimatic whiplash events – because a warmer atmosphere holds more moisture, intensifying rainfall extremes.

    Continue reading...

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

  • Frome, Somerset: This much-maligned midsummer menace has few friends among humans, but look closely and you might find an orgy of eating and mating

    Eyes smarting, throat tickling, nostrils dog-wet, I pick my way along a thready footpath up the combe, only half-prepared for the next irritation. Nettles, I am watching you. But not well enough it seems, for a sneaky one hidden under the skirts of encroaching grasses and umbellifers grazes the back of my bare calf. It induces that tingling somewhere between pain and pleasure – one that quickly develops into a needling throb.

    It is hard to love a nettle. This much-loathed plant may be one of the first that many children learn to identify, for their own protection. It has a secondhand look, with wrinkly, crinkly jagged hearts for leaves. It has no sheen; it does not shine. Near-invisible fine hairs on the upper surfaces give the dulled green a dusty, soiled appearance.

    Continue reading...

  • Nearly every indicator of climate change is flashing red. But we still hold the tools available to bring the planet back into balance

    The ocean is running a fever. In 2025, the number of days of marine heatwaves – prolonged spells when the sea turns abnormally, dangerously warm – was more than triple what it was in the early 1990s.

    These are not abstract statistics. A severe and persistent marine heatwave bleaches coral reefs, strips away the kelp forests that shelter young fish, empties fishing grounds and – if occurring frequently – can tip whole ecosystems past the point of recovery.

    Karina Von Schuckmann is an IGCC author and senior adviser of Mercator Ocean International

    Continue reading...

  • Two-thirds of Americans say they are worried about climate but level of media coverage does not reflect this

    US political and media discourse has drifted away from the climate crisis amid a frontal assault by Donald Trump upon policies to limit global heating and the president’s pugnacious demands to “drill, baby, drill” for more oil and gas.

    Yet while elite attention on climate has waned, even among some previously vocal Democrats who have wound back on criticism of the fossil fuels that are overheating our planet, the American public remains concerned about the climate crisis and continues to favour action to deal with it, according to experts and polling.

    Continue reading...

  • Sea ice is melting fast, worsening the climate crisis, but a bold attempt to rethicken it is showing early signs of success

    ‘This would have been a wild dream a year ago,” says Andrea Ceccolini, standing on Arctic sea ice just a 4-mile snowmobile ride from the Inuit town of Cambridge Bay, northern Canada. To his left are sky blue ponds of meltwater created in the last few days by a sun that no longer sets in the high north summer. To his right, the sea ice is still a brilliant white, the light dusting of snow on top continuing to sparkle.

    “It’s incredibly different, the boundary – I mean, you can point to it,” he says. The difference is the result of a bold geoengineering experiment being conducted by Ceccolini’s company, Real Ice, funded by the UK government.

    Continue reading...

  • We are told the natural world is ‘breaking down’. But forests don’t work like aeroplanes or human hearts

    The Amazon rainforest, according to a 2021 study, is losing its capacity as a carbon sink and now emits more than it absorbs. In the tropics, marine scientists are reporting that coral reefs are in decline, threatening fish stocks. Equally concerning is research into the Atlantic Meridional Overturning Circulation (Amoc), a vast system of ocean currents that helps regulate the climate and is at risk of collapsing this century. The entire global ecosystem appears to be losing its ability to function.

    We find this view in newspapers, magazines, technical reports and the journals of learned societies. But thinking about the environment in terms of its functions is also how many of us tend to understand the world. We may think that forests exist to produce oxygen, wetlands to filter water and bees to pollinate our crops.

    Of special interest to humanity is the relationship of biodiversity to the variety of services provided by ecosystems and, in particular, to the stability of the flow of those services, such as the maintenance of the gaseous composition of the atmosphere, preservation of soils, recycling of nutrients and provision of food from the sea.

    Continue reading...

  • Many small-scale landowners now include conservation measures alongside everyday farming. But progress is precarious, and the threat of guerrilla violence and poverty remain whichever candidate wins

    Like most people settling in the area, Pablo Peña was seeking to escape violence and make a living from a patch of land when he moved to Guaviare in central Colombia. While his life has been strongly marked by conflict and deforestation, more than 30 years on he now focuses on community work and conservation.

    Peña first visited Guaviare during his mandatory military service. Years later, in 1994, he settled down to farm in Guaviare’s Calamar, a town in a remote corner of the Amazon.

    Continue reading...

  • Residents of West Oakland, which suffers from toxic waste and high pollution rates, rally against a coal export facility

    West Oakland, a California neighborhood known for its rich history of Black activism from the Pullman Porters’ union to the Black Panthers, might not seem like the site of the country’s next great coal project.

    But that’s exactly what the Trump administration is pushing for – with the injection of $75m to build a sprawling coal export terminal in the nearby port of Oakland.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen