Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • While wildlife populations crash globally, research finds designated areas enable recovery of threatened species

    Wildlife and humans are thriving within sites recognised by Unesco, research has found, allowing for the recovery of threatened species and habitats around the world.

    While wildlife populations have crashed globally by nearly three-quarters since 1970, those within Unesco-protected areas have remained largely stable.

    Continue reading...

  • One way to pay for wildlife conservation is to allow the rich to bag a few animals for high prices. But critics see this approach as an exercise in neocolonialism

    You can kill almost anything if you’re willing to pay. Big or small. Land, water or air. Ten a penny or one of the last of its kind. There’s nearly always a way, though it might not make you popular. The Niassa special reserve, a vast reservation larger than Switzerland, stretches for 190 miles along the northern rim of Mozambique, taking in 4.2m hectares of woodland and rivers. The reserve, one of the world’s largest protected areas, is home to elephants, leopards, hyenas, zebras and about 1,000 wild lions.

    That word, however: protected. It applies to some, but not all, of its animal inhabitants. Each year, a specific number are set aside for sacrifice, for the greater good. Not long ago,I joined an expedition in Niassa, with one of Africa’s top game-hunting companies.

    Continue reading...

  • Exclusive: Report finds Natural England has created no new SSSIs, which protect areas from development, since 2023

    The government’s wildlife watchdog for England is failing to save nature because it has stopped giving protection to rare wildlife and habitats, according to a new report.

    No new sites of special scientific interest (SSSIs) have been designated by Natural England since 2023. SSSIs are nationally or internationally important places for rare wildlife and habitats. Without the designation, endangered species can be at risk of being lost to development.

    Continue reading...

  • ‘Stone age’ system of booking cross-border rail tickets holding back climate action by consumers, says thinktank

    Europe’s “stone age” system of booking train tickets makes it needlessly difficult for travellers to avoid polluting flights, a report has found.

    Booking equivalent train tickets is “difficult or impossible” on almost half of the EU’s busiest international air routes, analysis from the Transport & Environment (T&E) thinktank shows.

    Continue reading...

  • UK’s Rare Breeds Survival Trust says calf numbers of white park cattle last year were less than two-thirds of 2022 level

    An ancient breed of cattle whose ancestors are thought to have accompanied the Celts as they were pushed to Britain’s fringes by the Romans has been designated as urgently at risk by a UK conservation charity.

    Publishing its 2026 watchlist on Tuesday, the Rare Breeds Survival Trust moved white park cattle to its “priority” category as new calf numbers sank last year to less than two-thirds of their 2022 level.

    Continue reading...

  • The country is seeing an increase in human-wildlife conflict as the number of megafauna, including rhinos and tigers, grows. But there are efforts to tackle the problem around Chitwan national park through education and training

    The tourists lining the steep embankment buzzed with excitement, phones out, snapping away in the twilight as a wild Indian rhinoceros grazed below the Nepali village of Sauraha. Climbing to the main street, the rhino ambled down the middle of the road.

    Local people warned tourists to give it plenty of space. All manner of wheeled vehicles slowed, then passed. The rhino turned its horn at a cyclist passing too close, triggering gasps from the assembled crowd.

    A manager uses torchlight to guide a wild Indian rhinoceros through the grounds of his hotel in Sauraha

    Continue reading...

  • Knotbury, Staffordshire: A truly special dawn, when last night’s ice lingered on everything, and I was joined by no fewer than six ring ouzels

    As I drove to this tiny moorland hamlet, the dawn sky looked so grey that I imagined it must have 100% cloud cover. Actually, there was none, and as the blue slowly crept in overhead, I could see that frost was everywhere.

    I also realised that there was no breeze and every sound seemed distilled, so I stopped by the first farm to record my blackbird. He has mastered the sweetest imitations of displaying golden plovers, but this was my first chance to capture them. And there he was, doing his plover notes, but throwing in snippets of curlew as extras, and when he stood in profile at the roof apex, singing, bill wide, throat feathers spiked against the heavens, I knew the morning would be magical.

    Continue reading...

  • Kerbside wheelie bins have been used in Australia since the 1980s but the recycling rate is stuck at 44%. Will another recycling bin make a difference?

    There’s no garbage truck in Kamikatsu.

    Instead, the Japanese town’s 1,400 residents take their waste to the local recycling centre, or “Gomi station”, and sort it themselves into more than 40 different categories.

    Sign up to get climate and environment editor Adam Morton’s Clear Air column as a free newsletter

    Continue reading...

  • As the rising number of vessels in the icy waters increases the risk of environmental disaster, scientists are scrambling to find potential solutions

    Last winter, inside the subarctic Churchill Marine Observatory in Canada, scientists embarked on an experiment they hoped would result in a gamechanging remedy for polluted Arctic waters. They released130 litres of diesel into an ice-covered pool filled with raw seawater pumped in from Hudson Bayand naturally occurring oil-eating microbes. The technique had been used successfully during the Deepwater Horizon oil spill in the Gulf of Mexico, and the scientists wanted to see if they could break down oil in colder waters.

    The microbes were sluggish in response and the population showed little change after the first three weeks, says Eric Collins, a microbiologist at the University of Manitoba in Winnipeg, who led the project. But that did not last. “When we went back eight weeks later, we saw that there was a big change,” Collins says. “One particular bacterium grew to a very high abundance in the tanks and it was clear that it was feeding on the oil.” But two months is too long to wait should an oil spill occur. Time is of the essence.

    Continue reading...

  • Sarah Finch’s fight against drilling led to a landmark ruling on fossil fuel emissions – and a leading environmental prize

    It started with a notice in the local newspaper and ended with winning one of the world’s most prestigious environmental prizes. In 2010, Sarah Finch was flicking through the local planning notices when one caught her eye: a proposal to drill for oil at Horse Hill in Surrey, just outside Crawley, over the border in West Sussex, 6 miles (10km) from her home.

    Surrey is not the kind of place one expects to find the oil industry. It’s a county of little villages, farms, woods and commuter railway stations. Its semi-rural landscape stretches off towards the horizon in a typically English green patchwork. It is difficult to envision it littered with nodding donkey pumpjacks and gas flares.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen