Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • National Trust says one year after reintroduction they are enriching habitats and may be having kits this summer

    They were released this time last year with fanfare, much hope and also, perhaps, a little trepidation.

    Twelve months on, there have been ups and downs for the first beavers to be (officially) reintroduced into the wild in England since the semiaquatic mammals were hunted to extinction 400 years ago.

    Continue reading...

  • Conserving the watershed of the Tana and improving farming methods is securing water supplies and livelihoods alike in a changing climate

    When in 2017 David Nyoro became one of the first farmers to partner with Africa’s first water fund to conserve the watershed of Kenya’s biggest river, he received 180 high-value avocado seedlings. The 67-year-old’s farming methods had been dominated by annual crops that left large sections of his five-acre piece of land bare, increasing soil erosion and contributing to river sedimentation. “We used to lose a lot of topsoil to the river. Such loss of soil nutrients and poor farming practices meant we had less farm produce,” he says.

    The avocado seedlings enabled him to grow his farm income to close to 2m Kenyan shillings (about £11,500 at today’s exchange rates), with each mature avocado tree yielding 70kg (154lbs) annually. He introduced cover crops to improve soil health and reduce soil erosion and sediment loads.

    Continue reading...

  • Number fell 23% year on year in 2025 but waste companies say recycling systems still under strain from sheer volume

    More than 6m vapes and vape pods are still being discarded every week in the UK, with waste management companies warning the sheer volume continues to strain recycling systems despite the ban on disposable e-cigarettes.

    According to research by the recycling campaign group Material Focus, the 6.3m vapes and pods thrown away each week in 2025 represented a 23% reduction from the previous year.

    Continue reading...

  • Lots of us aren’t very keen on bats. But the more we find out about them, the more amazing they turn out to be

    Bats have a bad rep: in a recent survey by the Bat Conservation Trust (BCT), 46% of people expressed negative feelings about bats. But just look at them! Bat carer Liz Vinson, a volunteer with the BCT, calls them “little furry humans with huge jazz hands. They have individual characters: some are divas; some are bone idle.”

    Shirley Thompson, BCT’s honorary education officer, has been championing bats since the 1980s. “I still think they’re magic,” she says. “The more you find out about them, the more you realise what amazing creatures they are.”

    Continue reading...

  • Strikes on oil facilities burned thousands of tons of stored fuel, producing a pall of toxic smoke

    Black rain fell in Iran earlier this month, a grim phenomenon seen previously in other war zones.

    Strikes on oil facilities burned thousands of tons of stored fuel. Unlike the clean controlled combustion inside an engine, uncontrolled burning leaves many particles of unburned fuel, producing a pall of toxic smoke over affected areas.

    Continue reading...

  • Deerness Valley, County Durham: Rushes were matches before matches were invented, vital to the rural poor for a little light in the dark. Time to give them a try myself

    From a distance, with a little imagination, they look like a prickle of porcupines. Closer, they are spiky clumps of soft-rush Juncus effusus: prolific seed-setters, invaders with relentlessly spreading rhizomes, which seem to creep further across this pasture with every passing year. A native plant revelling in our new climate, after another mild, wet winter tips the struggle for domination of waterlogged grazing land even further in its favour.

    Superficially, this is one of the least charismatic members of our native flora, with its bundles of long, olive green, quill-like leaves, but splitting these open reveals hidden beauty. Inside lies pith packed with tiny silver star-shaped cells, with their rays joined at their tips, forming a three-dimensional lattice: Stellate parenchyma in botanical parlance.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • Driving fast is in ‘the German DNA’, say lovers of the speed-limit free autobahn, but support in the country for a restriction is growing

    Death-defying thrills are not what draws Lutz Leif Linden to zip down the autobahn faster than a plane taking off. Instead, the feeling of freedom and an appreciation of technological mastery play a part in his “almost loving relationship” with driving cars faster than most people can imagine.

    The top speed he has reached on the road in Germany, the world’s only democracy without a blanket speed limit on motorways, is 400km/h (249mph). “It’s like an airplane,” said Linden, the president of the Automobile Club of Germany (AvD). “You are faster than an Airbus at start.”

    Continue reading...

  • This labor-intensive way of eating isn’t for everyone – and I’m not sure it’s for me. It requires planning and flexibility

    When I called Robin Greenfield, an environmental activist and author, his assistant answered. “We’re stopped really quick,” Marielle said, adding “he is harvesting a ton of wild onions right now. He’ll be on in just a minute.”

    I waited, curious to see his haul and bemused by his willingness to delay an interview for wild vegetables. I had called Greenfield, who wrote Food Freedom about the year he grew and foraged 100% of his food, to talk about how possible, or hard, it is to do just that.

    Continue reading...

  • Rena Effendi’s film Searching for Satyrus began with a quest for the endangered insect that bears her family name. Before long, she was reckoning with secrets, lies and the mysterious life of her wayward dad

    High in the Caucasus mountains, the photojournalist Rena Effendi is searching for the butterfly that bears the name of the father she hardly knew. It is rocky, bleak, beautiful – and impossible. The grass is fried yellow by the increasingly fierce summer sun, the butterfly’s food has been grazed by sheep and, if it exists at all, Satyrus effendi usually flies only as a single insect across a square kilometre of rock, scree and slope.

    A butterfly hunt makes an unlikely subject for a prize-winning documentary, but Searching for Satyrus is a gripping quest that reveals a remarkable part of the world little known to western audiences while examining issues from war and nationalism to global heating and extinction. Ultimately, however, Effendi’s search for her father’s butterfly becomes a moving reckoning with the secrets and lies in her family and the life of her wayward father.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen