Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Climate change committee finds move to renewable energy would also bring health, economic and security benefits

    Achieving the UK’s net zero target by 2050 will cost less than a single oil shock and bring health and economic benefits while insulating the country against future costs, the government’s climate advisers have forecast.

    Eliminating the UK’s reliance on fossil fuels by adopting renewable energy and green technologies, such as electric vehicles and heat pumps, would be the best and most cost-effective option for the future economy, the Climate Change Committee (CCC) found.

    Continue reading...

  • Analysis has found more than 3,000 mining operations within the most naturally precious areas of the planet, a much bigger footprint than previously thought

    Weda Bay is just one example of a global trend that could see the mining industry expand into some of Earth’s last areas of wilderness in search of minerals and materials to feed the global economy.

    Analysis produced for the Guardian by a group of academic researchers found more than 3,267 mining operations within key biodiversity areas (KBAs), accounting for nearly 5% of the mining sector’s global footprint. China, Brazil, Argentina and Mexico top the rankings for total surface mining area within key biodiversity areas, the most naturally precious areas of the planet.

    Continue reading...

  • Hemmed in by the sea and poor transport links, many young people from the Yorkshire town feel trapped, but there is also a pride in the area

    It’s the morning after a wet and stormy day in the Yorkshire seaside town of Scarborough. The waves, which the previous day had been crashing dramatically on the harbour walls, have calmed and a few brave souls have entered the water with surfboards. There is a man throwing a ball for his dog on the beach and a kayaker bobbing on the waves.

    Just up from the seafront in the centre of town, Jack and Charlie, both 17, are leaning forward listening to a story from 19-year-old Keane about his recent visit to a drama school in London, where he is hoping to apply for a place on an actor training course once he has saved enough money.

    Scarborough, on the North Yorkshire coast, was one of England’s first seaside resorts

    Continue reading...

  • Study shows animals hear very high frequencies, making it possible to design a deterrent to cut deaths

    Hedgehogs have been discovered to hear high-frequency ultrasound, raising hopes that they could be deterred from dangerous roads with ultrasound repellers.

    Vehicles are estimated to kill up to one in three hedgehogs, a big factor in the much-loved mammal’s drastic decline across Europe over recent decades.

    Continue reading...

  • They will soon be looking for nest sites to begin the huge effort of raising their brood of between eight and 10 chicks

    If there were an award for the most underrated British garden bird, the blue tit may well come out on top. Feisty and fascinating, this colourful little creature is so common and familiar that we often take it for granted.

    This could be because of the blue tit’s ubiquity. In both the main garden bird surveys in the UK – the RSPB’s annual Big Garden Birdwatch and the long-running BTO Garden BirdWatch – the species is always in the top five. With roughly 3 million breeding pairs, blue tits are as common in urban and suburban gardens as they are in rural ones.

    Continue reading...

  • Knightwood Inclosure, New Forest: I realise my knowledge of my favourite haunt is the size of the spidery-speck hanging in the heather

    In soft sunlight the woodland wakes. Brimstone butterflies boast their presence, a raven pair rattle overhead, and the first scents of warming earth drift upwards. Spring shouts its arrival across Knightwood Inclosure, home of the New Forest’s girthiest tree, the Knightwood Oak. It falls on deaf ears though; knelt in mud, immersed in undergrowth, I’m mesmerised in micro.

    In front of me, suspended on barely-there thread, hangs a speck of a spider. It was the disco-ball water droplets, clinging to its intricately woven web, that enticed me in. The spider is so small that my eyes and camera struggle to focus, flicking from a cream and tawny-coloured orb to a faded heather flower. When I do lock on, the abdominal markings gain clarity: inky black lines encasing two small spots.

    Continue reading...

  • More than 100,000 people have tuned in to watch ‘kākāpō cam’, which captures a rare flightless bird sleeping, tidying her nest and fighting off intruders

    On an island in New Zealand’s remote south , one of the world’s strangest and rarest parrots – the kākāpō – is caring for her tiny chick as fans from across the globe watch on.

    Through the black and white lens of a hidden camera, a fluffy orb with a kazoo-like squeak jostles for food from its mother’s beak. The mother, Rakiura, is attentive – scooping her chick under her large green wings, fending off an intruding bird, and periodically tidying her nest.

    This article was amended on 12 March 2026. The kākāpō featured in the story lives on an island in New Zealand’s remote south, not the southern fjords, as previously reported.

    Continue reading...

  • The Australian artist was a relentless self-promoter, prolific painter and pro wrestler. He loved a tall tale – but his true story was remarkable

    If you checked out the Archibald prize finalists back in 1983, one painting in particular might have caught your eye. Taking up seven feet of wall space, Dr Brown and Green Old Time Waltz is a psychedelic portrait of Bob Brown, rendered in rich colours and filled with hidden details: from faces smuggled into the trees to little green men walking around Brown’s feet.

    But just as noteworthy as the painting was the man standing next to it. Clad in hand-painted clothes, with painted false teeth in his mouth and a walking stick he didn’t really need in his hand, stood Harold “the Kangaroo” Thornton, the artist and self-described “greatest genius that ever lived”.

    Sign up for the fun stuff with our rundown of must-reads, pop culture and tips for the weekend, every Saturday morning

    Continue reading...

  • Recent attack on plants led to fears of escalating strikes, but Iran knows drought has left it equally vulnerable

    In 1983, the CIA determined that the most crucial commodity in the Gulf was its desalinated potable water.

    Although the loss of a single plant could be handled, “successful attacks on several plants in the most dependent countries could generate a national crisis that could lead to panic flights from the country and civil unrest”. And the greatest threat to the region’s water supply? “Iran.”

    Continue reading...

  • Reaching up to 100ft, these massive piles contain tonnes of salt that keep roads clear – but pose environmental risks

    Most mountains take tens of millions of years to form. Toronto’s newest mountain took just days.

    Towering atop the crowns of evergreens, it has no skeleton of limestone or granite. There are no spires, cornices or headwalls. It is simply piles upon piles of snow, mixed with a toxic cocktail of road salt, antifreeze, oil, coffee cups and lost keys. It is the final resting place for the forces of nature that have battered the city in recent weeks – and a daunting environmental hazard.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen