Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Environmental charity Fidra says 168 of 195 SSSIs it surveyed are contaminated with tiny pellets

    Plastic nurdles have been found in 84% of important nature sites surveyed in the UK.

    Nurdles are tiny pellets that the plastics industry uses to make larger products. They were found in 168 of 195 sites of special scientific interest (SSSIs), so named because of the rare wildlife they harbour. They are given extra protections in an effort to protect them from pollution.

    Continue reading...

  • Environmental body says modest investment and changes can help preserve long list of animals, fungi and lichen

    Almost 3,000 species ranging from glorious birds to tiny lichen are in peril in Wales because they are clinging on in a handful of locations or even fewer, a groundbreaking report has revealed.

    The report from Natural Resources Wales (NRW) highlights that, since the millennium, 11 species have already been lost to Cymru, including the turtle dove and belted beauty moth. It warns that 2,955 other terrestrial or freshwater species are at serious risk because they are confined to five locations or fewer.

    Continue reading...

  • Wellington, Somerset: The five years we’ve spent transforming this patch has been recognised with an RHS award. We’re proud, but we’re not done yet

    Volunteers from Transition Town Wellington (TTW) are out in the rain on Fox’s Field this morning – there’s always work to be done, whatever the weather. Five years back, this 8.5-acre field was just rough grass and nettles; today, it’s a thriving forest garden encircled by a food hedge, or “fedge”. Saplings we’d planted as knee‑high muddy twigs now spread their branches above us. There are winding woodchip pathways, a riot of herbs, seven‑foot high cardoons holding their fat black seedheads up to the lowering sky.

    We’re clearing the grass and old hay from on top of the black plastic clearance mulch, heaving it into wheelbarrows and piling it up into new heaps to make compost for next year’s mulch.

    Continue reading...

  • It took some oblique wording, but Saudi Arabia made a last-minute decision to sign deal that marks departure for Cop

    Dawn was breaking over the Amazonian city of Belém on Saturday morning, but in the windowless conference room it could have been day or night. They had been stuck there for more than 12 hours, dozens of ministers representing 17 groups of countries, from the poorest on the planet to the richest, urged by the Brazilian hosts to accept a settlement cooked up the day before.

    Tempers were short, the air thick as the sweaty and exhausted delegates faced up to reality: there would not be a deal here in Brazil. The 30th UN climate conferencewould end in abject failure.

    Continue reading...

  • The Nature inFocus photography competition 2025 announced its winners at the Nature inFocus festival hosted at Jayamahal Palace in Bengaluru, India.

    Close to 16,000 images were submitted by more than 1,250 photographers from more than 38 countries.

    Continue reading...

  • Scarborough and Bognor Regis among places where water is so polluted it is not recommended for swimming

    One in seven (13%) of England’s bathing waters are rated as polluted, and one in 14 so polluted they are not recommended for swimming.

    Famous beaches including Bognor Regis, Scarborough’s South Bay and Littlehaven Beach in South Shields were all rated “poor” in the latest classifications from the Environment Agency, which means they are not recommended for swimming.

    Continue reading...

  • At Maple Farm, nature is returning in droves: nightingales, grass snakes, slowworms, bats and insects. All due to the vision of a group determined to accelerate its recovery

    The manically melodic song of the nightingale is a rare sound in Britain these days, but not at Maple Farm. Four years ago, a single bird could be heard at this secluded spot in rural Surrey; this summer, they were everywhere. “We were hearing them calling all night, from five different territories,” says Meg Cookson, lead ecologist for the Youngwilders, pointing to the woodland around us. A group of Youngwilders were camping out at the site, but the birds were so loud, “we couldn’t sleep all night,” says Layla Mapemba, the group’s engagement lead. “We were all knackered the next day, but it was so cool.” An expert from the Surrey Wildlife Trust came to help them net and ring one of the nightingales the next morning, Cookson recalls: “He’d never held a nightingale in his hands before. He was crying.”

    Rewilding is by definition a slow business, but here at Maple Farm, after just four years, the results are already visible, and audible. The farm used to be a retirement home for horses. Now it’s a showpiece for the Youngwilders’ mission: to accelerate nature recovery, in one of the most nature-depleted countries in the world, and to connect young people (18-30-year-olds) with a natural world they are often excluded from, and a climate crisis they are often powerless to prevent. Global heating continues, deforestation destroys natural habitats, and another Cop summit draws to a disappointing conclusion in Brazil – so who could blame young people for wanting to take matters into their own hands?

    Continue reading...

  • Scientists excited by progress in bold project to see if native species can train themselves to survive alongside cats

    In the middle of the Australian outback’s arid deserts, many of the country’s distinctive small marsupials – the bilbies, bandicoots and quolls – have been missing for a century or more, wiped out by land clearing and the hunting prowess of feral cats. Felis catus – introduced by European invaders and settlers – was too fast and too agile for the native mammals that had not evolved with this voracious and adaptable new predator.

    While efforts to rid the landscape of cats have so far failed, a group of scientists have entered into a bold project to see if small marsupials can train themselves to survive alongside the cats that drove their species almost to extinction.

    Continue reading...

  • As Mumbai sees increased energy demand from new datacenters, particularly from Amazon, the filthiest neighbourhood in one of India’s largest cities must keep its major coal plants

    Each day, Kiran Kasbe drives a rickshaw taxi through his home neighbourhood of Mahul on Mumbai’s eastern seafront, down streets lined with stalls selling tomatoes, bottle gourds and aubergines–and, frequently, through thick smog.

    Earlier this year, doctors found three tumours in his 54-year-old mother’s brain. It’s not clear exactly what caused her cancer. But people who live near coal plants are much more likely to develop the illness, studies show, and the residents of Mahul live a few hundred metres down the road from one.

    Continue reading...

  • Blazes that smoulder in the permafrost, only to reignite, are extending fire season though winter, leaving vegetation struggling to recover

    In May 2023, a lightning strike hit the forest in Donnie Creek, British Columbia, and the trees started to burn. It was early in the year for a wildfire, but a dry autumn and warm spring had turned the forest into a tinderbox, and the flames spread rapidly. By mid-June, the fire had become one of largest in the province’s history, burning through an area of boreal forest nearly twice the size of central London. That year, more of Canada burned than ever before.

    The return of cold and snow at the close of the year typically signal the end of the wildfire season. But this time, the fire did not stop. Instead, it smouldered in the soil underground, insulated from the freezing conditions by the snowpack. The next spring, it reemerged as a “zombie fire” that continued to burn until August 2024. By then, more than 600,000 hectares (1.5m acres) had been destroyed.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen