Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • Many now concerned about ability to make living in fast-changing climate after one of worst grain harvests recorded

    Record heat and drought cost Britain’s arable farmers more than £800m in lost production in 2025 in one of the worst harvests recorded, analysis has estimated.

    Three of the five worst harvests on record have now occurred since 2020, leaving some farmers asking whether the growing impacts of the climate crisis are making it too financially risky to sow their crops. Farmers are already facing heavy financial pressure as the costs of fertilisers and other inputs have risen faster than prices.

    Continue reading...

  • Reports of escaped wallabies are on the rise, especially in southern England. But how easy is it to spot these strange and charismatic marsupials – and why would a quintessentially Australian creature settle here?

    It was about 9.30 or 10 on a dark, late November night; Molly Laird was driving her pink Mini home along country lanes to her Warwickshire cottage. Suddenly, the headlights’ beam picked up an animal sitting in the road. “I thought it was a deer at first,” Molly tells me. “But when it moved, its tail wasn’t right, and it was hopping. It took me a while to realise, but I thought: that’s a kangaroo!”

    Molly’s next thought was: “I’m going insane,” closely followed by, “No one’s going to believe me.” So she got out her phone and filmed it. Later, she posted the video on social media, where she was told it was likely to be not a kangaroo, but its smaller cousin, the red-necked wallaby.

    Continue reading...

  • Residents report homes shaking from quake with epicentre near the village of Silverdale in Lancashire

    Residents were shaken by what felt like an “underground explosion” after England’s strongest earthquake in two years affected towns and villages across Lancashire and Cumbria.

    A 3.3-magnitude earthquake was felt as far as 30 miles from the epicentre near the coastal village of Silverdale in Lancashire shortly after 11.23pm on Wednesday, with reports of tremors being felt in Blackpool.

    Continue reading...

  • Australian eco community is a sanctuary for native animals and a showcase of sustainable living

    Bill Smart has never heard the word “solarpunk”. But the softly spoken 77-year-old lights up when given the definition from Wikipedia: a literary, artistic and social movement that envisions and works towards actualising a sustainable future interconnected with nature and community.

    Solar refers not just to renewable energy but to an optimistic, anti-dystopian vision of the future. Punk is an allusion to its countercultural, do-it-yourself ethic.

    Continue reading...

  • Abbotsbury, Dorset: Long ago this was the place to come and wish for a husband. It is empty today, but still so full of presence

    Two ascending buzzards dazzle against the sun as I climb to St Catherine’s Chapel alone on its hill above the sea. It is the saint’s own feast day (25 November), when women once came to recite a charm for getting married. The traditional wording was blunt: “A husband, St Catherine, a handsome one, St Catherine, a rich one, St Catherine, a nice one, St Catherine, and soon, St Catherine.” Impatient supplicants added in dialect: “arn‑a‑one’s better than narn-a-one” (anyone’s better than no one).

    Today, I am the only person there. The lichened walls of golden sandstone are pitted and worn by gales and salt, the east window so eroded that it has been boarded over for renovation. Inside it is quite bare, long ago stripped of its medieval stained glass and fittings, nothing but pale stone and sunlight printing shadows on the walls.

    Continue reading...

  • Study reveals US earmarked billions to stockpile critical minerals for military use, including precision-guided weaponry and AI-driven warfare

    The accelerating global arms race is hindering climate action as critical minerals that are key to a sustainable future are being diverted to make the latest military hardware, according to a report

    The study from the Transition Security Project – a joint US and UK venture – reveals how the Pentagon is stockpiling huge stores of critical minerals that are needed for a range of climate technologies including solar panels, wind turbines, electric vehicles and battery storage.

    Continue reading...

  • Nootka lupins, introduced in the 1940s to repair damaged soil, are rampaging across the island, threatening its native species

    It was only when huge areas of Iceland started turning purple that authorities realised they had made a mistake. By then, it was too late. The Nootka lupin, native to Alaska, had coated the sides of fjords, sent tendrils across mountain tops and covered lava fields, grasslands and protected areas.

    Since it arrived in the 1940s, it has become an accidental national symbol. Hordes of tourists and local people pose for photos in the ever-expanding fields in June and July, entranced by the delicate cones of flowers that cover the north Atlantic island.

    Continue reading...

  • The demand for use in cooling in Sydney alone is expected to exceed the volume of Canberra’s total drinking water within the next decade

    As Australia rides the AI boom with dozens of new investments in datacentres in Sydney and Melbourne, experts are warning about the impact these massive projects will have on already strained water resources.

    Water demand to service datacentres in Sydney alone is forecast to be larger than the volume of Canberra’s total drinking water within the next decade.

    Continue reading...

  • At 88, the Canadian reflects on a golden era of underwater discovery and how shipwrecks and the cruel sea are the ‘greatest of all teachers’

    Joe MacInnis admits there are simply too many places to begin telling the story of life in the ocean depths. At 88, the famed Canadian undersea explorer, has many decades to draw on. There was the time he and a Russian explorer and deep-water pilot, Anatoly Sagalevich, were snagged by a telephone wire strung from the pilot house of the Titanic, trapping the pair two and a half miles below the surface.

    Another might be the moment he and his team stared in disbelief through a porthole window at the Edmund Fitzgerald, the 222-metre (729ft) ship that vanished 50 years ago into the depths of Lake Superior, so quickly that none of the crew could issue a call for help. MacInnis and his team were the first humans to lay eyes on the wreck.

    MacInnis diving in Lake Huron, off Tobermory, Canada, in 1969. Photograph: Don Dutton/Toronto Star/Getty Images

    Continue reading...

  • Even tiny ponds can create biodiversity hotspots, as well as helping out during heatwaves and heavy rain

    A few years ago I created a little pond in my back garden. It’s barely bigger than a paving slab, but since the pond has been in place we have had a garden teeming with frogs, hedgehogs have taken up residence and bird life has abounded.

    Not only do humble ponds like this give nature a boost; they also help to buffer climate extremes. In recent decades, Britain’s ponds have been disappearing, with research revealing that more than half of our dense network of ponds has been lost since the 1900s. Lucy Clarke and colleagues found that 58% of ponds in the Severn Vale region of the UK had been lost since the 1900s, with the average distance between ponds increasing by 25 metres over that time. Similar trends can be seen worldwide, with intensive agriculture and urbanisation obliterating these seemingly insignificant bodies of water.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen