Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • John Ray, 17th-century botanist who coined words petal and pollen, was a tutor at Cambridge when he created his first garden

    He coined the terms petal and pollen, helped to lay the foundations of modern biology and is widely regarded as the greatest English naturalist of the 17th century.

    But it was while he was a young college tutor at Cambridge in the 1650s that the botanist John Ray – also known as “the father of natural history” – created his first known garden and began to systematically study plants for the first time.

    Continue reading...

  • Nottinghamshire tree, one of Europe’s oldest and largest, fails to produce leaves after being stressed by series of hot, dry summers

    The Major oak, one of Europe’s oldest, largest and most celebrated ancient trees, has died.

    The huge tree, which has grown in Sherwood Forest in Nottinghamshire, England, for at least 1,000 years, failed to produce any leaves this year, after becoming stressed by a series of hot, dry summers.

    Continue reading...

  • The Biodiversity Heritage Library is an invaluable online archive of historic texts on species living and lost supplied by the world’s leading museums and universities. Now its future is in doubt

    Some go there to read about the wood that Victorian manufacturers used to make walking sticks. Others want to see an illustration of a Tasmanian tiger or marvel at the field diary of one of the first known botanists to explore the Antarctic.

    Over the past 20 years, more than 64m pages have been made freely available through the Biodiversity Heritage Library (BHL) – a digital treasure trove for fans of the natural world. More than 680 museums, universities, libraries and scientific institutions from China, Singapore, Australia and New Zealand to Europe, Africa, Mexico, Canada and the US, have contributed to the library.

    Manuscript on parchment from the Circa instans. Dating from about 1190, it is the oldest book in the digital library. Photograph: LuEsther T Mertz Library/New York Botanical Garden/Biodiversity Heritage Library

    Continue reading...

  • More than half of Ayetoro – a Christian utopia founded in the 1940s – has been lost to the ocean, and its remaining people are running out of options

    In the early hours of 15 February 2019, the Atlantic Ocean came for Arowo Victoria’s livelihood. The 60-year-old retired midwife was asleep when neighbours began banging on her door, shouting that the sea had started covering buildings along the nearby coastline.

    By the time she got to her small shop, she discovered that the Atlantic had already swept it away, destroying the business she had built with borrowed money after retirement.

    Continue reading...

  • We are told the natural world is ‘breaking down’. But forests don’t work like aeroplanes or human hearts

    The Amazon rainforest, according to a 2021 study, is losing its capacity as a carbon sink and now emits more than it absorbs. In the tropics, marine scientists are reporting that coral reefs are in decline, threatening fish stocks. Equally concerning is research into the Atlantic Meridional Overturning Circulation (Amoc), a vast system of ocean currents that helps regulate the climate and is at risk of collapsing this century. The entire global ecosystem appears to be losing its ability to function.

    We find this view in newspapers, magazines, technical reports and the journals of learned societies. But thinking about the environment in terms of its functions is also how many of us tend to understand the world. We may think that forests exist to produce oxygen, wetlands to filter water and bees to pollinate our crops.

    Of special interest to humanity is the relationship of biodiversity to the variety of services provided by ecosystems and, in particular, to the stability of the flow of those services, such as the maintenance of the gaseous composition of the atmosphere, preservation of soils, recycling of nutrients and provision of food from the sea.

    Continue reading...

  • Warmer winters and springs are drying out wetlands and the birds are missing out on an abundance of insects to eat

    When we think of spring migrant birds, it is easy to focus on songbirds such as warblers, flycatchers and swallows. Yet during late spring, many are waders – passing through Britain on their way north to breed in the high Arctic from their winter quarters in sub-Saharan Africa.

    According to the British Trust for Ornithology’s regular migration blog, it has been a good year for waders: including more common species such as ringed and grey plovers, bar-tailed godwit, sanderling and knot.

    Continue reading...

  • Blackwater Estuary, Essex: Near a vast sweep of flats and creeks, one small pool has become a destination for both me and a parade of shore birds

    I saw in this summer with the brief stays of Arctic-bound birds. Waders from the south came in such number and variety to my local patch near Tollesbury that for one week in May I went down to the marsh every dawn and dusk. I went to watch and feel the motion of it all at the turn of tide and time. Everything was change.

    They kept coming, new species every day, ready to leave even as they arrived at this pool in the north-east corner of a field by the vast sweep of flats and creeks that give Essex more coastline than any other county in England.

    Continue reading...

  • Many small-scale landowners now include conservation measures alongside everyday farming. But progress is precarious, and the threat of guerrilla violence and poverty remain whichever candidate wins

    Like most people settling in the area, Pablo Peña was seeking to escape violence and make a living from a patch of land when he moved to Guaviare in central Colombia. While his life has been strongly marked by conflict and deforestation, more than 30 years on he now focuses on community work and conservation.

    Peña first visited Guaviare during his mandatory military service. Years later, in 1994, he settled down to farm in Guaviare’s Calamar, a town in a remote corner of the Amazon.

    Continue reading...

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen