Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Objavljeno u Ljubimci

Luki i njegov dvonožni “roditelj” Ivica stalno obilaze Hvar, koristeći stare staze, i ovako pomažu u održavanju starih puteva. Uživaju u lijepoj prirodi i posjetu povijesnih spomenika, od kojih ima puno na otoku.

Luki, 'na vrhu svijeta'! Luki, 'na vrhu svijeta'! Foto: Ivica Drinković

Poviše Jelse se nalazi Tor, na 235 m nadmorske visine, i svake godine Luki i Ivica ga posječuju u proljeće i / ili u jesen.

Luki i Đuro na putu prema Toru. Foto: Ivica Drinković

Put prema Toru iz Jelse krene iz crkve od Gospe Zdravlja i vodi kroz polja i neobrađene terene. Kad se dođe do raskrižja gdje se put dijeli, lijevo se ide za Galešnik i desno za Tor, taj direktan put prema Toru je vrlo strm i neravan, a je lakše ići preko Galešnika. Ukupno treba oko 40 minuta za doći direktno do Tora, ali šetnja može trajati dulje ako nemate dobru kondiciju ili hoćete obratiti više pažnje na prekrasnu okolinu. Naravno, treba imati vodu sa sobom, i se obući prikladno. Važno je nositi dobre cipele - a ne japanke!

Tor. Foto: Kantharos, ljubaznošću Eduarda Viskovića

Tor je još uvijek impozantna zgrada: opis iz istraživanja po projektu „Jadranski otoci“ navodi da je: „Djelomično rekonstruirana grčka kula s mjerama od 6,17 x 7,33 m i 6 m visine. Zidovi su građeni u suhozidu masivnim blokovima s anatirozom na uglovima. Južni zid ima ulaz rekonstruiran s vrlo oskudnim dokazima. Nalazište je smješteno na istaknutom grebenu s odličnim pogledom na Stari Grad, Brač i kopno. Kula je podignuta na bedemu manje gradine... [koja je] zaštićena s tri strane strmim terasnim padinama, a s južne strane suhozidnim bedemom s unutrašnjom obzidom. Bedem mjeri 45 m dužine, 16,4 m širine i 3,6 m visine. Manje područje sjeverno od bedema možda je dio prostora za stanovanje. Bedem je iskopavao M. Zaninović i [V] Mirosavljević. Na osnovu nalaza Zaninović je predložio dataciju gradnje kule u 4/3 st. p. Kr.“

Načelnik Jelse Niko Duboković sa Richardom Burtonom, prosinac 1875. Foto iz arhiva obitelji Nika Dubokovića, ljubaznošću Ecije Benković Duboković

U Hvarskom statutu (1331.) spominje se Tor iznad Jelse. Kroz stoljeće su se arheolozi zainteresirani za Tor i predložili svoje teorije o njegovom gradnju i funkciji. Englez Sir Richard Burton je posjetio Tor u prosincu 1875. godine, i je bio oduševljen. Niko Duboković Nadalini (1965.) je dao svoje mišljenje o Toru: „U grčke spomenike spada i kula Tor nad Jelsom, građena istom tehnikom (nacrt 1 : 100 HA). Služila je očevidno za kontrolu sigurnosti hvarske ravnice, jer ima isto tako veliki segment vizuale kao i Galešnik. Dominira velikim vidnim poljem od Makarskog kanala do ulaza u starogradsku uvalu. Ta je tvrđavica bila veoma čvrsta, možda zbog blizine Ilira koji su se, kod dolaska kolonista kao što je logično, povukli ali su se - prema Diodoru Sicilskom - povukli »na čvrsta mjesta« ostavivši došljacima najplodnije tlo (što je vrlo brzo dovelo do velikog sukoba, u čemu je pomogla Issa). A ta čvrsta mjesta morala bi biti visoravan od Vratnika (Samotorca) prema istoku, te uvale ispod visoravni nad Jelsom i dalje.“ Grgo Novak je napisao: „U IV. stoljeće treba metnuti i kulu »Tor«, koja se diže na jednom brežuljku na jugu nad Jelsom“; Nikša Petrić je tumačio (1986. god.): „... Castrum vetus, osim što je nadaleko kontrolirao morske pristupe otoka, jer je upravo na točkama Grad i Tor pristup iz istočnog dijela ne središnji dio otoka, tj. na središnji prostor Hvara koji se prostire od Jelse do Starog Grada. U helenističkom razdoblju takva je bila funkcija i obližnje utvrde Tor.“

Luki kod Tora. Foto: Ivica Drinković

Međutim, ima još puno za istraživati na tom nalazištu, i nedavno po inicijativi Muzeja Općine Jelsa je počeo ozbiljan projekt iskopavanja u nadi da će se otkriti odgovore na neriješena pitanja iz davne prošlosti.

Mirko Crnčević je opisao projekt za 'Slobodnu Dalmaciju':

„U sklopu projekta obnove i valorizacije utvrde Tor iznad Jelse na Hvaru, koji se provodi u organizaciji Muzeja općine Jelsa, obavljeno je revizijsko arheološko istraživanje unutar i oko tog antičkog lokaliteta, što ga je izvela tvrtka “Kantharos” iz Hvara.

Utvrda Tor, kao jedno od ključnih arheoloških nalazišta na škoju, spominje se u povijesnim izvorima već od 15. stoljeća, a zanimanje za nju raste od 19. stoljeća kada se počinje razvijati arheološka znanost. Znakovito je da je prva arheološka istraživanja tog lokaliteta proveo arheolog Vladimir Mirosavljevićtijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Iskopanje na nalazištu. Foto: 'Kantharos', ljubaznošću Eduarda Viskovića

U nekoliko kampanja iskopano je više sondi, a u samo jednoj od njih pronađeni su arheološki nalazi. Najvažniji bio je nalaz novca grčkih kolonija Pharosa i Isse, a pronađeno ognjište prema analizi materijala od kojeg je građeno pripada 3. stoljeću prije Krista.

Arheolog hvarskih korijena Marin Zaninović pretpostavio je da u to razdoblje posljedično treba staviti i gradnju Tora.

Masivni kameni blokovi Tora. Foto: Ivica Drinković

– Kula Tor, prema Zaninoviću, građena je za vrijeme vladavine Demetrija Farskog u trećem stoljeću prije Krista da bi služila kao promatračnica Starogradskog polja i brodovlja. Prema drugoj skupini autora, Tor je izgrađen čak stoljeće ranije, kad i grčka kolonija Pharos, kao promatračnica polja. Revizijska istraživanja financirana od Ministarstva kulture trebala su nam dati nove spoznaje o gradini i utvrdi. Otvorene su dvije arheološke sonde koje, nažalost, nisu dale novih podataka – kaže arheolog Eduard Visković.

Daljnja istraživanja u ovoj godini usredotočit će se na dva područja. Na sjevernu prilaznu padinu brijega, gdje se na brojnim malim terasama koje su dijelom prirodne, a dijelom izrađene ljudskom rukom, pronalaze ulomci prapovijesne i crvenkaste antičke keramike i crijepa, a naročito u podnožju kamo su dospjele erozijom tla.

Tor. Foto: Ivica Drinković

Te terase su, pretpostavlja se, podgradinsko naselje. Drugo područje istraživanja bit će stotinjak metara niže od početka strmine gradinskog brijega, tamo gdje on prelazi u zaravan i blaže padine na kojima su aktivni vinogradi.

Naime, uz put koji vodi u Jelsu, prije pedesetak godina pronađeni su grobovi. Prema opisu materijala koji je u njima pronađen, posudica i kopči, radilo se o ilirsko-grčkim ukopima, odnosno najvjerojatnije o ilirskim grobovima s helenističkim materijalom.

Recimo i to da osim arheoloških istraživanja, program zaštite i očuvanja utvrde Tor, koji je Muzej općine Jelsa započeo 2017. godine uz financijsku potporu Ministarstva kulture, također uključuje radove konstruktivne sanacije i rekonstrukcije objekta.

– Sva potrebna dokumentacija za te radove pribavljena je prethodnih godina, pa očekujemo i početak sanacijskih radova. Kulturno-povijesna vrijednost tog lokaliteta i dominantan položaj kule s koje se prostire pogled na Jelšansko i Starogradsko polje te na Hvarski kanal, privlače različite skupine izletnika.

Pogled sa Tora. Foto: Ivica Drinković

Planirana obnova kule kao i njezina primjerena prezentacija svakako će pridonijeti pozitivnom iskustvu kako domaćih tako i stranih izletnika. Osim toga, kula Tor, zajedno s lokalitetom Galešnik koji se nalazi na obližnjoj uzvisini, predstavlja izniman resurs našeg prostora što se itekako može privesti svrsi kulturnog, arheološkog, pa i općenito aktivnog turizma – ističe Marija Plenković, ravnateljica Muzeja.“

Iz 'Slobodne Dalmacije', 26.05.2020., © Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija :

Nažalost radovi nisu se napredovali u 2020, jer zbog potresa ministarstvo povuklo sva sredstva.

Zahvaljujem Ivici Drinkoviću za dopuštenje korištenja njegovih fotografija; Eciji Benković Duboković koja čuva obiteljski arhiv - - Jelsa, pomorska povijest - crtice - i je dopustila korištenje sliku od Richarda Burtona sa Načelnikom Kapetanom Nikom Dubokovićem; Eduardu Viskoviću, vlasniku tvrke 'Kantharos' specijalizirane za arheologiju i fotografiranje, koji je dopustio korištenje slike iz arheoloških radova na Toru; i Mirku Crnčeviću koji je dozvolio reprodukcju teksta o projektu obnove i valorizacije utvrde Tor.

Izvori:

Burton, R. F. 1876. “The Long Wall of Salona and the Ruined Cities of Pharia and Gelsa Di Lesina.” The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, vol. 5, pp. 252–300. JSTOR, www.jstor.org/stable/2840891. (p.293) https://www.jstor.org/stable/2840891?seq=1#metadata_info_tab_contents

Duboković Nadalini, N. 1965. O fazama razvitka kulture na Hvaru (Orijentacijska skica).Publikacija Historjskog arhiva Hvar 14/1965. u: Duboković Nadalini, N. 2001. Odabrani radovi. Književni krug, Split. ISBN 953-163-176-X. (str. 159)

Novak, G. 1972. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. 3. izdanje (str. 29)

Duboković Nadalini, N. 1989. Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa. pub. 'Turistkomerc', Zagreb, in the series Pocket guides for tourists. English translation Karla Cizelj (p. 91)

Gaffney, V., Kirigin, B., Petrić, M., Vujnović, N., Čače, S. 1997. Projekt Jadranski otoci. Svezak 1. Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska. TEMPUS REPARATUM. BAR International Series 660. (str.151)

Petrić, N., ed. Maroević, T. 2015. Zavičaju Hvaru. Sabrane studije i članci. Matica Hrvatska Hvar, Književni krug Split. (str. 189)

 

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Luki, čuvar hvarskih bisera: Tor

Eco Environment News feeds

  • From LNG to drilling in Alaska, here’s everything you need to know about Trump’s energy and climate executive orders

    Through a flurry of executive orders, a newly inaugurated Donald Trump has made clear his support for the ascendancy of fossil fuels, the dismantling of support for cleaner energy and the United States’ exit from the fight to contain the escalating climate crisis.

    “We will drill, baby, drill,” the president said in his inaugural address on Monday. “We have something that no other manufacturing nation will ever have – the largest amount of oil and gas of any country on Earth, and we are going to use it. We’re going to use it.”

    Continue reading...

  • Instead of burning or transporting their garden waste, residents of an English village built their own composting site

    In the village of Thrupp, where houses are spread out over steep winding roads in the narrow Frome Valley, it’s difficult for lorries to get through to collect garden waste.

    It leaves some people with the choice of lengthy car trips to a nearby town to take their green waste to a facility, or burning their rubbish in small bonfires that have prompted many irate social media posts.

    Continue reading...

  • Mark Avery to stand down from role with Wild Justice but won’t completely give up campaigning, he insists

    If government ministers and civil servants are grey squirrels, they may think they can rest easy – the predatory pine marten in the Westminster jungle is leaving them in peace.

    A campaigner who has “created a landscape of fear” over the authorities’ failure to protect nature is stepping back from Wild Justice to spend more time with the wildlife – and grandchildren – in his garden.

    Continue reading...

  • As the captain of a royal research ship, I break ice to get to British stations in the Antarctic. It’s great fun - but getting stuck is always a risk

    I have been working for the British Antarctic Survey since I was 19. I started icebreaking on my first trip to the Antarctic and got hooked. Now I am the captain of the royal research ship Sir David Attenborough and I find icebreaking addictive.

    It’s unique in a maritime career to have the ability, even as a junior officer, to do quite intricate ship handling and manoeuvring at all stages. Ships break the ice continually, 24/7 – so the whole bridge team gets to do it.

    Continue reading...

  • A decade ago, up to 1,000 of the apex predators lived in one South African bay. Now they have gone, fleeing from killer whales. But the gap they have left creates problems for other species

    The first carcass of a great white, a small female, washed up in South Africa on 9 February 2017. The 2.6-metre-long body had no hook or net marks, ruling out human involvement. Whatever had killed her had vanished. So too had all the other great white sharks in Gansbaai on the Western Cape, Dr Alison Towner noticed.

    “We had several sharks acoustically tagged, and later realised three had moved as far as Plettenberg Bay and Algoa Bay, more than 500km [300 miles] east,” says the Rhodes University marine biologist.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: As the ice thins and the paths begin to stick, the ravens and owls are getting busy with their breeding season

    Up on Cyrn y Bwch (Horns of the Buck), known as Old Racecourse Common, a plateau on the edge of the Oswestry Uplands, winter comes and goes in a week. There are still white punctuation marks fallen from the rich quiet of a snow spell that feels dreamlike now as the puddle ice thins to kitchen film and paths turn claggy.

    The thaw is a kind of recall as the past returns. Mounds of heather, the grey, private memories of a heath, like an old tune muffled by bracken and birch. The racecourse grandstand ruins where 18th-century punters watched their fortunes gallop away like horses over the hills. West, the green folds of Powys. East, the sunlit plains of north Shropshire fading towards the Wrekin floating on the horizon. South, a track rolls down through conifers where a small stand of beech and oak are trapped, shadowy apparitions imprisoned in the vertical lines of the plantation.

    Continue reading...

  • The original cotton totes have a ‘disarmingly short’ life cycle – so demand is high for a more environmentally friendly version

    This year’s It bag isn’t made by any of the usual designers. And if this bag could talk, it wouldn’t say “calf leather” so much as “wash me at 40C”. What’s more, in an ideal world, you would never want to buy another again.

    The “forever tote” is big business. Usually made from calico, an unbleached cotton designed to be reused, it’s similar to the cotton bags you have balled up at the bottom of a drawer, except it’s sturdy, with a reinforced base and handles, sometimes a pocket, often coloured (Yves Klein blue seems especially popular), and always conspicuously branded with logos. Demand is high.

    Continue reading...

  • Many palm species in the city are receptive to embers, hard to extinguish – and probably helped spread the fires

    When the Los Angeles wildfires broke out on the morning of 7 January, some of the most dramatic images were of palm trees set ablaze along Sunset Boulevard. In the days that followed, burning palms became a symbol to illustrate what may be the costliest wildfires in history, which left at least 25 dead and destroyed thousands of structures.

    The trees are icons of the city. They also played a role in spreading the flames, researchers and fire officials say.

    Continue reading...

  • Fans of the flower – known as Putricia – say they are ‘obsessed’ with the plant, although they have ‘never smelt that before’

    In Sydney, word is spreading: a rare endangered plant named after a deformed penis is beginning to unfurl.

    Outside Sydney’s Royal Botanic Garden greenhouse on Thursday, a diverse crowd of hundreds has formed. International tourists wait expectantly by families and young, trendy couples. Babies are everywhere.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • Acronyms, in-jokes and online fan clubs spring up as viewers across the globe prepare for Sydney’s first corpse bloom in 15 years – from a safe distance

    In a Sydney greenhouse, a tall pointed flower is about to bloom for the first time in years.

    To the scientific community, the Botanic Gardens of Sydney’s corpse flower is known as amorphophallus titanum, which translates to large, deformed penis. But online, the rare endangered plant has taken on a new name: Putricia.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen