Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Swedish producer is trying to to accelerate the process of extracting the elements vital for hi-tech products

    It is deep winter with temperatures dropping to -20C. The sun never rises above the horizon, instead bathing Sweden’s most northerly town of Kiruna in a blue crepuscular light, or “civil twilight” as it is known, for two or three hours a day stretching visibility a few metres, notwithstanding heavy snow.

    But 900 metres below the arctic conditions, a team of 20 gather every day, forgoing the brief glimpse of natural light and spearheading the EU’s race to mine its own rare earths.Despite identification of several deposits around the continent, and some rare earth refineries including Solvay in France, there are no operational rare earth mines in Europe.

    Continue reading...

  • As climate breakdown puts millions more people at flood risk, traumatised homeowners are finding common voice

    Darren Ridley is always on high alert, constantly checking his phone for rain warnings – even in the middle of the night.

    “Our whole family is permanently on edge,” he says. “If we hear rain, day or night, we’re up and checking the house. I can’t sleep without replaying our flood plan in my head for weaknesses.”

    Continue reading...

  • Alnmouth, Northumberland: They were once the rocky abode of a burrowing worm, and are normally found at sea not on the beach

    Each time we visit this beach, the landscape of the strand has changed. Giant boulders are exposed or disappear completely. Bladderwrack accumulates in spongy piles – tricky to walk on – then is taken back by the sea to leave smooth clean sand. Sometimes there’s sea coal, at other times heaps of periwinkles and limpets. Wind and tides are forever shaping and reshaping the coast.

    Today, after a turbulent sea, there are crunchy razor clams underfoot. Sharp-edged, they were named after the cut-throat razors used for wet shaves. These are molluscs that drag themselves beneath the sand using strong muscular “feet”. To make their downward passage smoother they shoot out a jet of water, which led to the delightful Scottish name of spoots. Their pale shells stand out against the background of sea‑moulded nuggets of coal, along with broken crab claws and the spiral skeletons of whelks.

    Continue reading...

  • Richest 1% took 10 days while wealthiest 0.1% needed just three days to exhaust annual carbon budget, study shows

    The world’s richest 1% have used up their fair share of carbon emissions just 10 days into 2026, analysis has found.

    Meanwhile, the richest 0.1% took just three days to exhaust their annual carbon budget, according to the research by Oxfam.

    Continue reading...

  • Severe weather, driven by two low-pressure systems merging, is expected to bring power outages and hazardous road conditions

    Atlantic Canada is under widespread weather warnings for snow, freezing rain and strong winds as a winter storm moves across the region. In Newfoundland, up to 40cm of snow fell on Sunday, along with wind gusts of about 74mph, creating blizzard-like conditions.

    The storm began late on Sunday and is forecast to persist until Tuesday morning. Freezing rain warnings are in place across Nova Scotia, including Annapolis and Kings counties, while parts of New Brunswick could get up to 25cm of snow on Monday.

    Continue reading...

  • Unlike in food, there is no upper limit on the amount of pesticide residue levels in flowers. But after French officials linked the death of a florist’s child to exposure in pregnancy, many in the industry are now raising the alarm

    On a cold morning in December 2024, florist Madeline King was on a buying trip to her local wholesaler when a wave of dizziness nearly knocked her over. As rows of roses seemed to rush past her, she tried to focus. She quickly picked the blooms she needed and left.

    I’m not doing this any more, she thought.

    Continue reading...

  • Experts and community trying to untangle mystery of outburst that saw water travel almost 10km overland into a bigger lake

    Manoel Dixon had just finished dinner one night last May when a phone dinged nearby with a Facebook message.

    Dixon, 26, was at his family’s hunting camp near their northern Quebec home town of Waswanipi. They knew the fellow hunter who was messaging Dixon’s father, but what he wrote didn’t make sense.

    Continue reading...

  • A deadly fungus has already wiped out 90 species and threatens 500 more but Anthony Waddle is hoping gene replacement could be their salvation

    Standing ankle-deep in water between two bare cottonwood trees on a hot spring day, eight-year-old Anthony Waddle was in his element. His attention was entirely absorbed by the attempt to net tadpoles swimming in a reservoir in the vast Mojave desert.

    It was “one of the perfect moments in my childhood”, he says.

    Continue reading...

  • Cyclists prepare for Australia’s big race by training in extreme temperatures – and they have noticed a contradiction in the relationship with Santos

    The first time Maeve Plouffe trained in the heat, she was in Paris in the lead-up to the Olympics. It was supposed to be an easy ride to help get used to the conditions. When she returned, she fainted from heat sickness.

    “That’s how badly I was affected,” she says. “Racing in extreme heat is like playing chicken with your environment.”

    Continue reading...

  • ‘I don’t think anyone realised how bad it would get,’ says one resident, who says she might need a boat or a helicopter

    Ashleigh Brieffies is standing on the front steps of her home in central Queensland on Monday afternoon as knee-deep water sweeps over the grounds of her property.

    “If it comes up another 2ft we’ll probably be underwater,” says Brieffies, who lives in Clermont. “I think we’ll be looking for a boat or a chopper.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen