Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Virunga park ranger says babies are well cared for by mother Mafuko but high infant mortality makes first weeks critical

    It was noon by the time Jacques Katutu first saw the newborn mountain gorillas. Cradled in the arms of their mother, Mafuko, the tiny twins clung to her body for warmth in the forest clearing in Virunga national park, in eastern Democratic Republic of the Congo (DRC).

    Katutu, head of gorilla monitoring in Virunga, has seen dozens of newborns in his 15 years as a ranger. But, he tells the Guardian, even he was touched by the sight of the fragile infant males, who face serious obstacles if they are to become silverbacks one day.

    Continue reading...

  • As international treaty comes into force, bill to make it law in Britain is moving at ‘glacial pace’ through parliament

    The UK risks being shut out of a historic oceans summit because parliament has failed to ratify the UN’s high seas treaty, environmental charities and campaigners have warned.

    The high seas treaty, formally known as the Agreement on the Conservation and Sustainable Use of Marine Biological Diversity of Areas Beyond National Jurisdiction, comes into force on Saturday, after two decades of talks.

    Continue reading...

  • Cranbrook, Kent: I have a stretch of leggy hawthorn that needs attention, so I head out into the cold with my axe and billhook

    Wire netting is everywhere in the Kent Weald – barbed boundaries to ancient pastures where sheep and cattle still idly graze. But what did farmers do for the hundreds of years before stock fencing was invented?

    Hedges, so rooted in what we wistfully consider to be our natural landscape, are in fact human-made features, planted almost solely for the purpose of enclosure. Unmanaged hedges are not a permanent solution, though: young trees mature, trunks become bare, and animal‑sized holes appear, rendering them useless. To remedy this, the practice of hedge laying was developed; unlike bricklaying, it is an act of maintenance rather than creation.

    Continue reading...

  • Todolí foundation produces varieties from Buddha’s hands to sudachi and hopes to help citrus survive climate change

    It was on a trip with a friend to the east coast of Spain that the chef Matthew Slotover came across the “Garden of Eden”, an organic farm growing citrus varieties he had never heard of. The Todolí Citrus Foundation is a nonprofit venture and the largest private collection of citrus in the world with more than 500 varieties, and its owners think the rare fruit could hold the genetic secrets to growing citrus groves that can deal with climate change.

    The farm yields far more interesting fruit than oranges and lemons for Slotover’s menu, including kumquat, finger lime, sudachi and bergamot.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • Architects and designers have recycled ancient practice of collecting rainwater to make buildings ecologically friendly

    When the legendary Taiwanese rock band Mayday were due to perform in Beijing one evening in May 2023, some fans were worried that the rainy weather could affect the show. Mayday were taking to the stage in Beijing’s National Stadium, also known as the Bird’s Nest, built for the 2008 Olympics. Like the real-life twig piles that give the building its nickname, the stadium is built with an intricate and highly porous lattice, made of steel.

    “Don’t worry too much,” reassured an article published by the official newsletter for China’s ministry of water resources. “The Bird’s Nest also has its ‘secret weapon’!”

    Continue reading...

  • This week’s furore is microplastics researchers’ ozone moment. If they fail, the powerful plastics lobby will step into the breach

    Are we being injured and killed by ubiquitous, teeny-tiny shards of toxic plastic? Or aren’t we? For many months, the Guardian has reported a series of worrying scientific results that our bodies are full of jagged microplastic particles that could be giving us everything from heart attacks to reproductive problems.

    But on Tuesday, the Guardian revealed that a significant number of scientists think many of these studies showed no such thing. Or maybe they did. The methods are new and riddled with problems, so we can’t always reliably tell.

    Debora MacKenzie is a science journalist and author of Stopping the Next Pandemic: How Covid-19 Can Help Us Save Humanity

    Continue reading...

  • From Sydney’s northern beaches to the bottom of the Atlantic – the story of a man who won a trip of a lifetime in a local supermarket competition

    Bandra, Mumbai, 1998.

    Andrew Rogers, a 34-year-old Sydney greenkeeper, was visiting family in India with his wife, Winnie, and one-year-old son, Terence. Inside, as aunties prepared breakfast – the kitchen a sanctuary from the humid, honking streets – the phone rang.

    Continue reading...

  • From ride-to-work challenges to waste-conscious catering, making your office more environmentally minded doesn’t have to be a slog

    January marks the start of a new work year, and as Australians head back to the office, site or shop floor, it’s a good opportunity to revisit and refresh some wasteful work practices.

    Most people spend a considerable amount of time at work so actions we take there can be meaningful, says Helen Oakey, chief executive at Renew, a not-for-profit that advocates for people to live sustainably.

    Continue reading...

  • Exclusive: Secret report suggests fats, oils and grease accumulate in ‘inaccessible dead zone’ at Malabar plant, then dislodge when pumping pressure ‘rapidly increases’

    A giant fatberg, potentially the size of four Sydney buses, within Sydney Water’s Malabar deepwater ocean sewer has been identified as the likely source of the debris balls that washed up on Sydney beaches a year ago.

    Sydney Water isn’t sure exactly how big the fatberg is because it can’t easily access where it has accumulated.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen