Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Judgment in The Hague orders Netherlands to do more to protect Caribbean people in its territory from impacts of climate crisis

    The Dutch government discriminated against people in one of its most vulnerable territories by not helping them adapt to climate change, a court has found.

    The judgment, announced on Wednesday in The Hague, chastises the Netherlands for treating people on the island of Bonaire, in the Caribbean, differently to inhabitants of the European part of the country and for not doing its fair share to cut national emissions.

    Continue reading...

  • Everything felt like it was swelling, and despite my diligent consumption of water and Hydralyte, I couldn’t quite escape the persistent, low-level nausea. Even thinking took longer

    My mother grew up in Warracknabeal, a speck of a town four hours from Melbourne, Australia, in the wide, wheat country of the Wimmera – that part of Victoria where the sky starts to stretch, where you can see weather happening 100 kilometres away.

    Once or twice a year, our family would pack into the rattling old LandCruiser and drive up to visit my grandmother. It can’t always have been blistering weather but my memories of those trips are shot through with summer heat: the peeling paint of my grandmother’s house, the blasted-dry grass of the reserve over the road and its ancient metal monkey bars, so hot they burned your hands. Once, a dust storm blew up while we were there, engulfing the small weatherboard house in howling dirty orange.

    Continue reading...

  • People in south-west mop up after Storm Chandra and prepare for next bout of rain, with major incident declared

    In the early hours, the Wade family’s boxer puppy began barking. Thinking it needed to be let out, they traipsed downstairs and opened the back door – to be greeted not by their neat garden but an expanse of water.

    “It was like a sea out there,” said James Wade. Over the coming hours the water crept into their home on a modern estate in Taunton, forcing James, his wife, Faye, and their three children, six, 11 and 12, out and into emergency accommodation.

    Continue reading...

  • Rest of UK has resisted calls to make builders install bricks that provide nesting for swifts and other endangered birds

    Swift bricks will be installed in all new buildings in Scotland after the Scottish parliament voted in favour of a law to help endangered cavity-nesting birds.

    The Scottish government and MSPs across the parties backed an amendment by Scottish Green Mark Ruskell to make swift bricks mandatory for all new dwellings “where reasonably practical and appropriate”.

    Continue reading...

  • Popularity of EVs in country is part of global trend of emerging markets spurning fossil fuel cars at surprising speeds

    When Berke Astarcıoğlu bought a BMW i3 in 2016, he was one of just 44 people in a country of 80 million to buy a battery electric vehicle (BEV) that year. By the time he bought a Tesla in 2023, BEVs were no longer a complete oddity in Turkey, making up 7% of new car sales.

    Fast-forward two years and electric cars are selling so fast that Turkey has caught up with the EU in its rate of adoption. Its market is now the fourth largest in Europe, behind Germany, the UK and France.

    Continue reading...

  • West Dartmoor, Devon: It’s quite normal for greater spotteds to start staking out territories in January, less so on a plastic box near my bedroom window

    The electrical junction box, fixed to the top of the roadside telegraph pole, displays a yellow sign that warns “Danger of death”. Not that the bird perched on top seemed the slightest bit concerned – the acoustics are exceptional.

    I was first woken one snowy morning early in January to short bursts of drilling outside the window. While I’m familiar with the territorial sounds of woodpeckers in my village, which lies close to the historic landmark of Brentor church, this noise was different. It had the resonance of someone impatiently tapping their fingers on a desktop, with the speed of a marching band snare-drum roll.

    Continue reading...

  • Manufacturers use method that labels plastic as ‘circular’ and climate-friendly, despite being mostly fossil-based

    Europe’s supermarket shelves are packed with brands billing their plastic packaging as sustainable, but often only a fraction of the materials are truly recovered from waste, with the rest made from petroleum.

    Brands using plastic packaging – from Kraft’s Heinz Beanz to Mondelēz’s Philadelphia – use materials made by the plastic manufacturing arm of the oil company Saudi Aramco.

    This article is part of a cross-border investigation, supported by IJ4EU and coordinated by the independent journalist Ludovica Jona, with the media outlets the Guardian, Voxeurop, Mediapart (France), Altreconomia (Italy), Público (Spain), Investigative Reporting Denmark, Deutsche Welle (Germany) and with reporters Lorenzo Sangermano and Lucy Taylor

    Continue reading...

  • After debris balls closed Sydney beaches in October 2024, Guardian Australia reported they could be linked to sewage outfalls. Authorities were less keen to talk

    Last week, after torrential rain in Sydney, fresh poo balls washed up on the beach at Malabar, the closest beach to the problematic Malabar sewage treatment plant.

    Signs were erected on the beach warning people not to touch the “debris balls” or swim. But authorities didn’t let the wider community know. There were no other warnings issued by Sydney Water, the Environment Protection Authority (EPA) or the state government.

    Continue reading...

  • Funding cuts, conspiracy theories and ‘powder keg’ pine plantations have seen January’s forest fires tear through Chubut in southern Argentina

    Lucas Chiappe had known for a long time that the fire was coming. For decades, the environmentalist had warned that replacing native trees in the Andes mountain range with highly flammable foreign pine was a recipe for disaster.

    In early January, flames raced down the Pirque hill and edged closer to his home in the Patagonian town of Epuyén, Argentina, where he had lived since the 1970s. Thirty people with six motor pumps fought for hours, hoses stretched for kilometres, but “there was no way”.

    Continue reading...

  • As the temperature nears 49C in the Mallee region, residents take refuge in air-conditioned rooms

    In the slanting, late-afternoon summer sun, the fields around the small Australian town of Ouyen – almost 450km north-west of Melbourne – turn the colour of honey. The edges shimmer with silver, that old cruel trick of feigning water where it hasn’t rained for weeks.

    Summer is always hot out here in the sparse, flat Mallee, but this year is shaping up to be particularly harsh. Just two weeks ago, on Thursday 8 January, Ouyen got to 47.5C. On Monday it reached 44.3C.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen