Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: ‘Fish sludge’ in coastal waters now has nutrient levels equivalent to those in untreated effluent of country the size of Australia, report finds

    Norwegian fish farms are filling fjords and other coastal waters with nutrient pollution equivalent to the raw sewage of tens of millions of people each year, a report has found.

    Norway is the largest farmed salmon producer in the world, and nutrients in fish feed are excreted directly into coastal waters. Analysis from the Sunstone Institute found that Norwegian aquaculture released 75,000 tonnes of nitrogen, 13,000 tonnes of phosphorus and 360,000 tonnes of organic carbon in 2025.

    Continue reading...

  • Appeal launched to buy Nottinghamshire cottage, where tree was planted in 19th century, and turn it into heritage centre

    Campaigners have launched an appeal to try to save for the nation the mother tree of perhaps the most popular cooking apple in the world.

    The original bramley apple tree, which grows in the garden of a cottage in Southwell, Nottinghamshire, is for sale, with the cottage put on the market by its owner, Nottingham Trent University.

    Continue reading...

  • Orban Wallace’s documentary avoids big clashes between landowners and campaigners in favour of wide-ranging exploration

    Orban Wallace’s film about the right-to-roam movement shows us a campaigning group with a simple, reasonable aim: to give walkers in England and Wales the same rights that people have in Scotland, courtesy of the Scottish Outdoor Access Code, brought into being by the Land Reform (Scotland) Act of 2003. There, walkers have the right to temporary, non-motorised access – which is to say walking, cycling and camping, carried out responsibly – to most land, public or private. These rights have now existed for some time without the apocalyptic end to the countryside as we know it.

    Whether some in the right-to-roam movement in England want something more than that, or are prepared to protest more vehemently than simply organising peaceful mass trespass events, is another question. The film interviews landowners such as Francis Fulford, who has long been the media’s favourite outspoken reactionary toff, a sort of posh version of Viz Comic’s Farmer Palmer, snarling “Get off my land”. There are other, more thoughtful landowners, including Hugh Inge-Innes-Lillingston, who cheerfully admits how silly his name is, and is open to developing new ideas about managed access. As far as profiteering goes, I found myself thinking of a remark made by Tara Palmer-Tomkinson: “Land doesn’t really bring in a lot of money until they build a motorway through it.”

    Continue reading...

  • Exclusive: Minister says proposals show government’s ambition, as it faces unprecedented pressure from Greens

    Tree nurseries could be built at prisons, and military ranges could be turned into heathland or peat bogs as part of an ambitious plan to make government land more nature-friendly, the environment secretary has said.

    Speaking before elections this week in which Labour is under pressure from the Green party, Emma Reynolds said such projects showed the government’s intent in restoring natural habitats.

    Continue reading...

  • Buxton, Derbyshire: A glimpse of gloop in the water, a hasty net purchase, and it was confirmed – palmate newts have moved in. But how long had they been there?

    It has been a source of excitement for weeks that we have found ourselves custodians of newts. Judging by the numbers present and the age of our pond, they have probably been here at least a decade. Yet neither our neighbours nor our predecessors at the address knew of any.

    I happened to notice a gloop of air rise at the pond surface. That glimpse triggered a few minutes’ scrutiny, and lo, there it was: a palmate newt. It led to a hasty net purchase. Several days later, at the first speculative sweep of the mesh, with which we had hoped to catch at least a single example, it came up with nine. They have been the talk of the house ever since.

    Continue reading...

  • Lobbyist Tara Singh says stripping projects of subsidy contracts would undermine investor confidence in UK

    Britain could be beset by levels of economic chaos last seen under Liz Truss if a Reform UK government were to fulfil its promise to strip renewable energy projects of subsidy contracts, according to the industry’s chief lobbyist.

    The anti-renewables policy put forward by Nigel Farage’s populist party would severely undermine investor confidence in the energy industry and across the wider UK economy, the new chief executive of RenewableUK said.

    Continue reading...

  • International Energy Agency analysis shows methane leaks remained at near-record highs in 2025

    Methane emissions from the energy sector remained at near record levels in 2025, the International Energy Agency has concluded.

    Tackling the emissions could make billions of cubic metres of gas available to international markets, a top priority as the war in the Middle East squeezes energy supplies, the IEA said in a report.

    Continue reading...

  • Group that worked with AOC and Bernie Sanders seeks to counter claim that climate policy is politically toxic

    Americans do not care about the climate crisis, only economic issues: that’s the message some wonks have put forth in the past year, as the Trump administration has dismantled environmental protections. But the shift away from climate is misguided, an influential group of progressives is arguing.

    “The climate crisis is a core driver of the cost-of-living crisis and instability we see across the economy,” says a new policy platform from left-leaning thinktank Climate and Community Institute (CCI).

    Continue reading...

  • In December 1982, South African Rodney Wilkinson walked four bombs into Koeberg power station – the crown jewel of the apartheid state – pulled the pins and then left on his bicycle. How did he do it?

    At 21, Rodney Wilkinson was the best fencer in South Africa: national champion in foil and sabre, second in epee. He had toured Europe and Argentina. He had not stood on the Olympic podium, because South Africa was banned. The apartheid state had taken that from him, along with everything else it took from everyone.

    One evening in August 1971, Wilkinson stood in the gym at the University of the Witwatersrand in Johannesburg, foil in hand. He was facing his coach Vincent Bonfil, a 25-year-old Englishman who had represented Britain as a reserve at the 1968 Mexico Olympics, and who was now in Johannesburg finishing a master’s thesis in metallurgy. They were working on a technique in which both fencers lunge simultaneously, and the one who reads the other’s move a split second earlier wins the point. They came at each other. Wilkinson’s foil caught the edge of Bonfil’s sleeve. There was a pop.

    Continue reading...

  • Melbourne zoo’s new breeding centre hopes to safeguard the future of the critically endangered Victorian grassland earless dragon

    The dragons’ lair looks deceptively ordinary: a pair of pale green portables, tucked behind the reptile enclosure at Melbourne zoo.

    But the plain exterior belies its hidden treasures. Inside, dozens of Victorian grassland earless dragons, blissfully unaware of their status as Australia’s most imperilled reptile, are basking on rocks, gobbling up crickets or lapping up “dew”, expertly misted by their keeper Zac Harkin.

    Sign up to get climate and environment editor Adam Morton’s Clear Air column as a free newsletter

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen