Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: documents chronicle years-long campaign to make it easier to build intensive livestock units

    Ministers are rewriting planning rules to make it easier to build intensive livestock farms despite concerns about water pollution, air quality and local opposition.

    Documents obtained by the Guardian under the Freedom of Information Act show that proposed changes to the national planning policy framework (NPPF) were discussed by ministers and officials in response to concerns of the country’s leading chicken producers, who have been lobbying on the issue for at least two years.

    Continue reading...

  • Waste of 700 Boomtown festival attendees used to produce 540 litres of fertiliser for native tree project

    Scientists are aiming to grow 4,500 trees at a national park with the help of fertiliser made from festivalgoers’ urine.

    The fertiliser was created by the Bristol-based startup NPK Recovery, which connected its unit to a block of toilets used by 700 revellers at Boomtown festival in Hampshire in July last year.

    Continue reading...

  • Oil crisis triggered by blockade of strait of Hormuz prompts emergency measures to protect supply and halt rising prices

    Shrinking fuel stocks and soaring prices are leading countries around the world to burn coal, ration fuel, shorten work weeks and tell citizens to stay at home.

    Fossil fuel supplies have reduced since the war against Iran led to the closure of the strait of Hormuz, a crucial shipping route for oil and seaborne gas. The shortfall has prompted emergency measures as government’s attempt to halt rising costs that have thrown economies into chaos.

    Continue reading...

  • Britain’s swift population fell by two-thirds between 1995 and 2023. Make their lives a little easier with a bit more food and more places to nest

    Swifts are wheeling, screaming endurance athletes. They don’t touch the earth for nine months of the year and fly about 14,000 miles annually – travelling from sub-Saharan Africa to nest in the UK, then back again. In Britain, they’re the sign that summer is coming or taking its leave. In between, they provide a heart-soaring display of beauty. No wonder they’re beloved.

    “Swifts spark joy,” says Hannah Bourne-Taylor, a passionate swift advocate and author of Nature Needs You: The Fight to Save Our Swifts.

    Continue reading...

  • From balloon arches at parties to mass balloon releases at funerals, these bits of floating rubber and plastic can have disastrous effects on wildlife. As some retailers are refusing to sell them, here are some alternatives

    I remember, as a child, hanging on to one specific party balloon for what seemed like years. I don’t remember how or where I acquired it, but it had initially floated high, bobbing against the ceiling, and, over time, lost its buoyancy, coming to rest on the carpet. Yet, when a family friend asked if they should pop the now sad-looking balloon, I assumed they were joking – like when an adult asks, teasingly, if they should eat your last slice of birthday cake – and was distraught when they followed through. I didn’t care that it had become grubby and partly deflated – I’d had that balloon for what felt like for ever.

    This, it turns out, is the problem with many balloons. Not that clingy young children might become over-attached to them, but that they are often a single-use plastic – and even biodegradable alternatives such as latex balloons do not decompose quickly, meaning they can pose a significant risk to wildlife and the environment. In 2019, scientists found that balloons eaten by seabirds are more likely to kill them than other kinds of plastic – yet they do not seem to have been earmarked in the same way as, for example, plastic straws. If anything, balloon-based decor has become more popular in recent years, with balloon arches or tunnels deployed not just at birthdays but at events ranging from baby showers to shop openings. Balloon drops are used at New Year’s Eve celebrations and graduation parties, and balloon releases have also endured – particularly at funerals, where the unleashing of helium-filled balloons signifies the letting-go of a loved one.

    Continue reading...

  • Nettlecombe, Dorset: Logging is typically a job for a machine, but French Comtois are highly manoeuvrable and have just the right amount of horsepower

    A heave and a grunt and a sudden rush as the felled tree trunk starts to move, dragged on a chain behind Etty’s stocky chestnut hindquarters.

    Etty is a 12-year-old mare who works with Toby Hoad of Dorset Horse Logging. Their partnership requires mutual understanding and constant communication, as he explains: “You’ve really got to build up a relationship; you’ve got to build up trust. I can drop the reins, and she will pull out the log out for me if it’s in a tight spot.”

    Continue reading...

  • After being pushed to ‘distress’ by people trying to film and take selfies with the cattle in Kent, the fold has had to be taken away from public view

    Name: Highland cows.

    Age: More than 1,000 years old.

    Continue reading...

  • The more than 100 bat species living in the Mozambican reserve’s labyrinth of caves play a key role in maintaining a fragile ecosysytem that benefits wildlife and people

    • Words and photographs by Kang-Chun Cheng

    After wriggling gingerly into a damp, cool cave, Raúl da Silva Armando Chomela waits for his eyes to adjust. Donning latex gloves, a helmet fitted with a headlamp, and a mask to protect his lungs from fine particles and bacteria, the molecular biologist from the Mozambican port city of Beira gazes into the shadowy recesses for signs of bats.

    He has spent two years in these claustrophobic spaces studying the winged mammals and their excrement. “Guano is far more than just bat droppings,” he says. “If I had to describe it in one word, I’d say ‘ecosystem’.”

    Continue reading...

  • Exclusive: Guardian investigation into reliability of methane certification issued by MiQ reveals weakness of voluntary model

    A rapidly expanding certification scheme run by a UK nonprofit and used by major gas companies may be understating the actual methane emissions it purports to certify, a Guardian investigation has found.

    BP, ExxonMobil and EQT are among the producers that have turned to London-based MiQ to demonstrate that their US-produced natural gas complies with the European Union Methane Regulation, or EUMR, which aims to curb energy-related emissions.

    Jess Staufenberg contributed additional reporting to this piece. The investigation was supported by Journalismfund Europe and Gas Outlook.

    Continue reading...

  • Research from the University of Exeter find that the method could help reduce thefts by as much as 50%

    Gulls thrive on snatching chips from unwary beachgoers, but now research shows that painting a pair of eyes on takeaway boxes could put gulls off, reducing thefts by as much as 50%.

    Laura Kelley, from the University of Exeter, and colleagues presented herring gulls with tempting takeaways at a number of seaside towns in Devon and Cornwall. When faced with a choice between a box with eyes painted on it and a plain box, the gulls were slower to approach the box with eyes and less likely to peck at it. And the findings, which are published in Ecology and Evolution, show that the effect is sustained, with gulls remaining wary of the boxes with eyes on them, even after repeated exposure.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen