Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Britain’s toads have begun their spring migration, putting them at even greater risk than usual. Here’s how – and why – we should look after them

    There’s a touch of old magic about toads, those shapeshifters of myth, superstition and folklore. Charismatic creatures with the pleasing Latin binomial bufo bufo, common toads have astonishing copper- or gold-coloured eyes and rugged, textured skin. “People say they look warty, which I’ve always thought is a bit unfair,” says Dr Silviu Petrovan, a conservationist and toad population researcher.

    More prosaically, toads are great for your garden. “We say toads are a gardener’s best friend, because they eat all the pests,” says Jenny Tse-Leon, the head of conservation and impact at the British amphibian charity Froglife. Their spring migration is a dramatic event, during which hundreds of thousands of animals travel back to their ancestral breeding ponds. “Like the wildebeest of the Serengeti,” says Tse-Leon. “They’re just a lot smaller than wildebeest.” The males “piggyback” on potential partners: “You see them riding on the female’s back to get a lift to the pond.”

    Continue reading...

  • Early spring sightings show colourful insect is a resident species for first time in decades, says conservation charity

    The large tortoiseshell – an elusive and enigmatic butterfly that became extinct in Britain in the last century – is a UK resident species once again, with a flurry of early spring sightings.

    Britain’s list of native butterflies has increased to 60 with the return of the insect after individuals emerged from hibernation in woodlands in Kent, Sussex, Hampshire, Dorset, Cornwall and the Isle of Wight.

    Continue reading...

  • Jessika Roswall cites Poland and Finland, which have made border areas near Russia or its allies ‘more hostile’ to cross

    Countries should look to rewild their land borders as a deterrence to invasion and build up other geographical defences to attack, Europe’s environment chief has said.

    Jessika Roswall, the EU’s commissioner for the environment, water resilience and a competitive circular economy, said nature should be used to improve national security. “Investing in nature and using nature as a natural border control is necessary, and actually increases biodiversity. It’s a win-win,” she said.

    Continue reading...

  • A Guardian investigation with DeSmog reveals thousands of tonnes of fish are illegally turned into fishmeal and oil off the coast of Guinea-Bissau

    The only ice factory on Bubaque, an island in west Africa’s Guinea-Bissau, is out of service. Local fishers, such as Pedro Luis Pereira, are forced to source ice from factories on the mainland, about 70km away – a six-hour round trip by boat.

    “The machines have been broken for months,” Pereira says, as he pulls in his nets on the shore of the island inside the protected Bijagós archipelago. “We’ve alerted the ministry of fisheries, but so far, no one has come to fix them.”

    Foreign industrial vessels anchored near the port of Bissau. Photograph: Davide Mancini

    Continue reading...

  • Lower Ouseburn, Newcastle upon Tyne: Under boardwalks, in concrete, on window ledges, seeds borne by water and carried on feet survive

    The Ouseburn slides glassily, reflecting clouds, as it moves towards the Tyne. These lower reaches are tidal, once used for loading coal barges, here in the industrial heart of Newcastle. From glassworks, bottleworks, potteries and flax mills, the area is now transformed into waterside cafes, bars and housing. The burn flows through a variety of habitats: a wooded dene beneath a soaring viaduct, past stables, a farm and converted factories, exposed mud and ivied ruins, an evolving cityscape, its plants often overlooked.

    We study the ground while joggers and prams go past and progress is slow; there’s so much life here in the footpath margins. James Common has researched the city’s plants for six years and his book Urban Flora of Newcastle and North Tyneside is published on Monday. He found the Lower Ouseburn to be the fifth most diverse 1km square of the 188 he covered, the others being nature reserves and the Victorian park of Jesmond Dene. This vibrancy is the result of movement, of people and industry, animals and ships’ ballast, seeds borne by the river or carried on feet.

    Continue reading...

  • Private equity group EQT to take 42% stake as supplier faces scrutiny over environmental record and CEO’s pay

    A leading European investor will pump fresh funding into Yorkshire Water including helping to cover a £600m loan, despite recent heavy sewage fines and a scandal over executive pay at the utility company.

    EQT, a Swedish private equity group, said on Monday it would take a 42% stake in Kelda Holdings, the Jersey-registered parent company of Yorkshire Water, which has 5.7 million customers across Yorkshire and parts of the East Midlands and Lincolnshire.

    Continue reading...

  • Self-styled ‘punk’ beer company bought land in 2020, pledging to plant Scotland’s ‘biggest ever forest’

    The self-styled “punk” beer company BrewDog sold its Highland estate for a knockdown price after abandoning its efforts to plant Scotland’s “biggest ever forest” there.

    BrewDog’s co-founder James Watt claimed its Lost Forest project at Kinrara in the Cairngorms national park would cover a “staggering area” and capture tens of millions of tonnes of CO2 during its lifetime.

    Continue reading...

  • Like Stonehenge, the Australian coastal landmark is first seen from a busy highway – and locals warn charging a fee for safe viewing could make existing congestion worse

    How much is a view worth? The Victorian public is asking itself that question after the state government announced on Monday that it would impose visitor fees on one of its most spectacular landmarks, the Twelve Apostles.

    Bookings would be required and a fee payable for parking and access to the $126m Twelve Apostles Visitor Centre, the gateway to the main viewing decks for the famous sea stacks – columns of remnant rock from the eroded Victorian coastline, visible along the winding, 240km-long Great Ocean Road.

    Sign up for a weekly email featuring our best reads

    Continue reading...

  • zack mennell made a costume out of nappies and waded into filthy waterways saying: ‘I’m going to be the parasite.’ The performance artist’s project became more literal than originally intended

    On the Deptford foreshore, a ghoulish figure is sinking into the Thames. Performance artist zack mennell (who writes their name in lower case) wades to their belly button as a crowd watches on. As they dip down further, their mutant costume – sewn together from 24 adult nappies – swells with water … and waste.

    mennell’s work smears the personal and political across their body. The Thames performance is the finale of a project called (para)site, made in response to revelations of sewage discharge in our waterways and a reaction to the way benefit claimants are labelled as a drain on society. “OK,” mennell thought, “I’m going to be the parasite.” Their taking on of pollution was more literal than they intended; they contracted Weil’s disease from rat urine in the water.

    Continue reading...

  • Well-intentioned laws designed to safeguard nature frequently have the opposite effect

    The importance of protecting nature is not up for debate. One in six species in Britain is threatened with extinction. Since 1970, more than half our flowering plants have decreased in areas where they once thrived. In the 1950s, Britain’s hedgehog population was 30m strong. Now, it is believed to be under a million.

    All this demands action. The problem is that a lot of the action we’ve taken – mainly in the form of legislation – fails to target the biggest drivers of nature loss. Instead, it bites when we try to build: wind turbines, solar farms, railways or nuclear power plants, making their construction lengthier, more expensive or, in some cases, impossible.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen