Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: Whistleblower figures show large rise in ‘serious’ to ‘minor’ downgrades based on water company evidence

    Environment Agency (EA) staff have downgraded thousands of serious pollution incidents by water companies in England without visiting to investigate, data unearthed by freedom of information (FoI) requests suggests.

    The figures were obtained by Robert Forrester, a whistleblower who left the agency in January and has spent nine years shining a light on the state of the water industry. His identity was revealed in the Channel 4 docudrama Dirty Business this week, and he has vowed to carry on fighting to expose the truth.

    Continue reading...

  • There is no end in sight to the pollution caused by a ‘broken’ system. Experts say it could even be getting worse

    Sarah Lambert took her usual morning swim for 40 minutes off Exmouth town beach before her volunteer shift helping disabled people get access to the water.

    A wheelchair user herself, Lambert’s regular sea swims twice a week between the lifeboat station and HeyDays restaurant were the perfect form of exercise for her disability.

    Continue reading...

  • Hood hill, North Yorkshire: It’s a huge sycamore on top of a hill with amazing views of the Dales. Now we just have to get to it

    A crisp clear day and welcome relief from a soggy winter – we’re off on my favourite walk, to Sammy’s Tree. There’s nothing to beat a hill climb on a winter’s day – frost and ice underfoot, the odd patch of snow on the hills above. We start on a track through mature conifers and ancient cherry trees, passing some hazel trees, their catkins already fully extended. A fallow deer, all legs and mottles, scurries away through the trees (much better than seeing a dead one on the roadside) and a flock of finches races through the treetops.

    Then we burst out on to the open hillside which is covered in dormant heather and bilberry. A pair of grey squirrels chase each other round a stunted scrub oak, the green and grey lichen on the branches letting us know how clean the air is up here. At last, we’re on the ridge, with a sharp drop on either side and views stretching more than 30 miles over the Vale of York to the Yorkshire Dales. The sharp nose of Penhill, the gateway to Wensleydale, sparkles in the sunlight. We pass a crater showing where a bomber crashed in the second world war. Then, finally, we reach the top and the best bit of all – Sammy’s tree! It’s a huge sycamore that crowns the hill on the remains of a Norman motte-and-bailey fortress – and it just has to be climbed.

    Continue reading...

  • Understanding biodiversity within species is key to our understanding of why nature works the way it does, say researchers

    • Words and photographs by Roberto García-Roa

    Twelve miles from the heart of Rome, Dr Javier Ábalos pauses his walk, lifts his sunglasses and points. To his right, perched on a rocky wall, sits a beautiful lizard. Its body is coated in charcoal-black tones speckled with striking yellow across a green dorsum, and its head, with a prominent jaw, is splashed with fluorescent blue spots. The reptile basks in the sun, unconcerned by our presence.

    About 80 miles (130km) drive farther along the road that connects the capital with the small village of Poggio di Roio, the researcher from the University of Valencia has barely stepped out of the car when he spots another lizard. This one is smaller, with a brownish body and a narrower head crisscrossed by a network of dark stripes.

    Researchers fear the common wall lizard of the white morph could be driven to extinction by the arrival of a new variation

    Continue reading...

  • Ice Memory Foundation’s specially dug ‘sanctuary’ offers storage for cores, which hold thousands of years of history

    Last month the Ice Memory Foundation opened the first ever sanctuary for mountain ice cores in Antarctica, where samples will be stored for centuries to come.

    The cores, typically 10cm in diameter and a metre or more long, are stored in a specially excavated ice cave. The first to be laid down came from two Alpine glaciers that are rapidly shrinking.

    Continue reading...

  • The annual competition draws thousands of entries from across the world and brings together images from below the water’s surface that show the diversity and challenges of subaquatic life

    Continue reading...

  • Local river defenders force U-turn by occupying grain terminal operated by one of US powerhouses of world trade

    “A victory for life.” That was the triumphal message from Indigenous campaigners in the Brazilian Amazon this week after they staved off a threat to the Tapajós River by occupying a grain terminal operated by Cargill, the biggest privately owned company in the United States.

    “The river won, the forest won, the memory of our ancestors won,” said the campaigners in Santarém when it was clear their actions had forced the Brazilian government into a U-turn on plans to privatise one of the world’s most beautiful waterways and expand its role as a soy canal.

    Continue reading...

  • Litter picking groups struggle to stem tide of rubbish after reported incidents rose 10% in last year

    Last Wednesday, in a layby outside Brackley, Northamptonshire, Trish Savill and her band of self-styled Wombles proudly took photos of their morning’s work: 28 bags stacked neatly against the verge.

    It had taken them an hour, but they had barely made a dent in the sprawl of unrecognisable, rotting refuse already working its way into the soil, mixed with dumped white goods and some more dubious finds.

    Continue reading...

  • Falling groundwater, extreme heat and water-intensive farming are accelerating land collapse, forcing a rethink in agricultural practices

    Fatih Sik was drinking tea with friends at home when he heard a rumbling sound outside that grew to a loud boom, like a volcano had erupted nearby. From the window, he saw water and mud shoot into the sky, as high as the tallest trees, less than 100 metres away.

    The 47-year-old knew what it was, because it is common in Karapınar, Konya, a vast agricultural province known as Turkey’s breadbasket. A giant sinkhole had opened up on his land. Fifty metres wide and 40 metres deep, it had appeared almost a year to the day after a previous one had formed. It was August – the hottest month of the year.

    Continue reading...

  • With most Scots supportive of reintroducing the wild cat, charities are focusing on those whose jobs could be affected

    Could lynx, the elusive wild cat driven to extinction in Britain more than 1,000 years ago, become the new Loch Ness monster? “Whether Nessie’s there or not, she draws tourists,” said Margaret Luckwell, a resident of Moray, Scotland. “It would be the same with lynx. I’d love to see a lynx in the wild.”

    Luckwell’s view is a majority one among local people gathering at village halls across the Highlands, as a painstaking consultation slowly gathers momentum for the apex predator’s return to Scottish forests.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen