Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Even as weather extremes worsen, the voices calling for the rolling back of environmental rules have grown louder and more influential

    In the timeless week between Christmas and the new year, two Spanish men in their early 50s – friends since childhood, popular around town – went to a restaurant and did not come home.

    Francisco Zea Bravo, a maths teacher active in a book club and rock band, and Antonio Morales Serrano, the owner of a popular cafe and ice-cream parlour, had gone to eat with friends in Málaga on Saturday 27 December. But as the pair drove back to Alhaurín el Grande that night, heavy rains turned the usually tranquil Fahala River into what the mayor would later call an “uncontrollable torrent”. Police found their van overturned the next day. Their bodies followed after an agonising search.

    Continue reading...

  • Rising temperatures are forcing some ski resorts to close, while leaving others at greater risk of extreme weather

    Avalanches kill about 100 people in Europe each year, with vast masses of ice, snow and rock regularly crashing down on hikers and skiers who have been caught unawares.

    The structure of the snow, angle of the slope and variation of the weather can dictate whether a gentle disturbance – like a gust of wind or the glide of a snowboard – can trigger a deadly shift in the mountain.

    Continue reading...

  • Australian collections of the endangered and notoriously unpredictable flowers have popped off in recent years, as ‘personas’ like Putricia, Stinkerella and Smellanie prove a hit with nosy spectators

    From little things glorious fetid things grow. Corpse flower blooms, once vanishingly rare, are becoming more commonplace in Australia.

    More than a dozen bloomed across the country in 2025, including the infamous Putricia in Sydney, Morpheus in Canberra, Big Betty in Cooktown, and Spud and co in Cairns. But with plants kept in gardens across the country, and blooming more frequently after their first flower, you could catch a whiff of one soon.

    Continue reading...

  • Animal rights activists disagree with authorities on how best to handle boom in primate population near Table Mountain

    At the edge of Da Gama Park, where the Cape Town suburb meets the mountain, baboons jumped from the road to garden walls to roofs and back again. Children from South African navy families living in the area’s modest houses played in the street. Some were delighted; some wary; most were unfazed by the animals.

    A few miles away, overlooking a soaring peak and sweeping bay, Nicola de Chaud showed photos of food strewn across her kitchen by a baboon. In another incident, a baboon threw one of her dogs across the veranda. In January, a male baboon lunged at her and refused to leave the house for 10 minutes.

    Continue reading...

  • Subspecies driven to extinction by hungry whalers returns after ‘back breeding’ programme using partial descendants

    Giant tortoises, the life-giving engineers of remote small island ecosystems, are plodding over the Galápagos island of Floreana for the first time in more than 180 years.

    The Floreana giant tortoise (Chelonoidis niger niger), a subspecies of the giant tortoise once found across the Galápagos, was driven to extinction in the 1840s by whalers who removed thousands from the volcanic island to provide a living larder during their hunting voyages.

    Continue reading...

  • Romney Marsh, Kent: It’s a family outing, raking the wet sand looking for plump shellfish. Out of everyone, though, I’m the most enthusiastic

    The vast tidal flats are empty save for the hunched figures of three black-backed gulls considering a decomposed dogfish, and four humans (one rather small) trudging through the endless silt. A light mist obscures the coast with its string of motley houses and, on the breeze, there is only the distant soughing of shallow waves chasing foam over the sand. There is the piquancy of seclusion and its attendant danger here, perhaps the closest thing Kent has to wilderness.

    I’m relishing the long walk in this lonely place, but my children are less enthusiastic about our annual pilgrimage to the cockle beds, a typically cold affair as the quality of shellfish diminishes in spring and summer. We’re travelling well armed, brandishing handmade rakes with formidable tines of six-inch nails, while the youngest carries a hopeful white bucket. About half a mile offshore, our labour begins.

    Continue reading...

  • Government announces tougher measures to tackle unlicensed sites as ‘prolific waste criminal’ is ordered to pay £1.4m

    A new 33-strong drone unit is being deployed to investigate the scourge of illegal waste dumping across England, the government has announced.

    The improvements to the investigation of illegal waste dumping – which costs the UK economy £1bn a year – come as the ringleader of a major waste crime gang was ordered to pay £1.4m after being convicted at Birmingham crown court.

    Continue reading...

  • In an edited extract from her latest book, Hazel Sheffield sets out a new blueprint for community stewardship

    It was a Saturday in February 2020 when the flood came. It had been a wet winter, so wet it seemed that before the month was out, the brown trout of the River Taff might be washed clean out into Cardiff Bay before the fishing season had even begun. But this is Wales. People are used to a spot of rain. No one realised how bad it would get.

    For two days, it hammered on the windows of the houses at the top of the South Wales Valleys, where people tucked in their children before a sleepless night. It poured into the rivers at the bottom. By the time the rain departed again, many people would be standing in water up to their knees.

    Continue reading...

  • Rivers drained dry to create artificial snow, a forest cut down for the bobsleigh track – IOC’s claims to prioritise sustainability at Milano Cortina exposed

    On the foothills of the mountains, by the banks of the river in Cortina, there was a forest. It was full of tall larch trees. Arborists said the oldest of them had been there for 150 years and dendrologists that it was unique because it was unusual to find a monocultural forest growing at such a low altitude in the southern Alps.

    The locals knew mostly it was the place where the old wooden bobsleigh run was, where you went on your walks in summer or autumn, or when you wanted to play tennis on the small courts built near the bottom. They called it the Bosco di Ronco and it isn’t there any more.

    Continue reading...

  • A staple in African and Arab communities for millennia, camel milk is now being marketed as a ‘superfood’

    Caroline’s sultry and soulful eyes are hooded and heavy-lashed.

    “She’s straight out of central,” Paul Martin whispers, gazing at his star performer with admiration.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen