Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Many now concerned about ability to make living in fast-changing climate after one of worst grain harvests recorded

    Record heat and drought cost Britain’s arable farmers more than £800m in lost production in 2025 in one of the worst harvests recorded, analysis has estimated.

    Three of the five worst harvests on record have now occurred since 2020, leaving some farmers asking whether the growing impacts of the climate crisis are making it too financially risky to sow their crops. Farmers are already facing heavy financial pressure as the costs of fertilisers and other inputs have risen faster than prices.

    Continue reading...

  • Reports of escaped wallabies are on the rise, especially in southern England. But how easy is it to spot these strange and charismatic marsupials – and why would a quintessentially Australian creature settle here?

    It was about 9.30 or 10 on a dark, late November night; Molly Laird was driving her pink Mini home along country lanes to her Warwickshire cottage. Suddenly, the headlights’ beam picked up an animal sitting in the road. “I thought it was a deer at first,” Molly tells me. “But when it moved, its tail wasn’t right, and it was hopping. It took me a while to realise, but I thought: that’s a kangaroo!”

    Molly’s next thought was: “I’m going insane,” closely followed by, “No one’s going to believe me.” So she got out her phone and filmed it. Later, she posted the video on social media, where she was told it was likely to be not a kangaroo, but its smaller cousin, the red-necked wallaby.

    Continue reading...

  • Residents report homes shaking from quake with epicentre near the village of Silverdale in Lancashire

    Residents were shaken by what felt like an “underground explosion” after England’s strongest earthquake in two years affected towns and villages across Lancashire and Cumbria.

    A 3.3-magnitude earthquake was felt as far as 30 miles from the epicentre near the coastal village of Silverdale in Lancashire shortly after 11.23pm on Wednesday, with reports of tremors being felt in Blackpool.

    Continue reading...

  • Australian eco community is a sanctuary for native animals and a showcase of sustainable living

    Bill Smart has never heard the word “solarpunk”. But the softly spoken 77-year-old lights up when given the definition from Wikipedia: a literary, artistic and social movement that envisions and works towards actualising a sustainable future interconnected with nature and community.

    Solar refers not just to renewable energy but to an optimistic, anti-dystopian vision of the future. Punk is an allusion to its countercultural, do-it-yourself ethic.

    Continue reading...

  • Abbotsbury, Dorset: Long ago this was the place to come and wish for a husband. It is empty today, but still so full of presence

    Two ascending buzzards dazzle against the sun as I climb to St Catherine’s Chapel alone on its hill above the sea. It is the saint’s own feast day (25 November), when women once came to recite a charm for getting married. The traditional wording was blunt: “A husband, St Catherine, a handsome one, St Catherine, a rich one, St Catherine, a nice one, St Catherine, and soon, St Catherine.” Impatient supplicants added in dialect: “arn‑a‑one’s better than narn-a-one” (anyone’s better than no one).

    Today, I am the only person there. The lichened walls of golden sandstone are pitted and worn by gales and salt, the east window so eroded that it has been boarded over for renovation. Inside it is quite bare, long ago stripped of its medieval stained glass and fittings, nothing but pale stone and sunlight printing shadows on the walls.

    Continue reading...

  • Study reveals US earmarked billions to stockpile critical minerals for military use, including precision-guided weaponry and AI-driven warfare

    The accelerating global arms race is hindering climate action as critical minerals that are key to a sustainable future are being diverted to make the latest military hardware, according to a report

    The study from the Transition Security Project – a joint US and UK venture – reveals how the Pentagon is stockpiling huge stores of critical minerals that are needed for a range of climate technologies including solar panels, wind turbines, electric vehicles and battery storage.

    Continue reading...

  • Nootka lupins, introduced in the 1940s to repair damaged soil, are rampaging across the island, threatening its native species

    It was only when huge areas of Iceland started turning purple that authorities realised they had made a mistake. By then, it was too late. The Nootka lupin, native to Alaska, had coated the sides of fjords, sent tendrils across mountain tops and covered lava fields, grasslands and protected areas.

    Since it arrived in the 1940s, it has become an accidental national symbol. Hordes of tourists and local people pose for photos in the ever-expanding fields in June and July, entranced by the delicate cones of flowers that cover the north Atlantic island.

    Continue reading...

  • The demand for use in cooling in Sydney alone is expected to exceed the volume of Canberra’s total drinking water within the next decade

    As Australia rides the AI boom with dozens of new investments in datacentres in Sydney and Melbourne, experts are warning about the impact these massive projects will have on already strained water resources.

    Water demand to service datacentres in Sydney alone is forecast to be larger than the volume of Canberra’s total drinking water within the next decade.

    Continue reading...

  • At 88, the Canadian reflects on a golden era of underwater discovery and how shipwrecks and the cruel sea are the ‘greatest of all teachers’

    Joe MacInnis admits there are simply too many places to begin telling the story of life in the ocean depths. At 88, the famed Canadian undersea explorer, has many decades to draw on. There was the time he and a Russian explorer and deep-water pilot, Anatoly Sagalevich, were snagged by a telephone wire strung from the pilot house of the Titanic, trapping the pair two and a half miles below the surface.

    Another might be the moment he and his team stared in disbelief through a porthole window at the Edmund Fitzgerald, the 222-metre (729ft) ship that vanished 50 years ago into the depths of Lake Superior, so quickly that none of the crew could issue a call for help. MacInnis and his team were the first humans to lay eyes on the wreck.

    MacInnis diving in Lake Huron, off Tobermory, Canada, in 1969. Photograph: Don Dutton/Toronto Star/Getty Images

    Continue reading...

  • Even tiny ponds can create biodiversity hotspots, as well as helping out during heatwaves and heavy rain

    A few years ago I created a little pond in my back garden. It’s barely bigger than a paving slab, but since the pond has been in place we have had a garden teeming with frogs, hedgehogs have taken up residence and bird life has abounded.

    Not only do humble ponds like this give nature a boost; they also help to buffer climate extremes. In recent decades, Britain’s ponds have been disappearing, with research revealing that more than half of our dense network of ponds has been lost since the 1900s. Lucy Clarke and colleagues found that 58% of ponds in the Severn Vale region of the UK had been lost since the 1900s, with the average distance between ponds increasing by 25 metres over that time. Similar trends can be seen worldwide, with intensive agriculture and urbanisation obliterating these seemingly insignificant bodies of water.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen