Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Charity advises replacing seed and nut feeders, where birds gather, with small amounts of mealworms, fat balls or suet

    Garden birds should not be fed seeds and nuts over the summer months, the RSPB has said, in an attempt to reduce the spread of avian diseases.

    Bird lovers are being urged to take down their bird feeders between May and October to help birds such as the greenfinch, whose numbers have plummeted after the spread of trichomonosis, a parasitic disease transmitted more easily when birds cluster around feeders in the warmer months.

    Continue reading...

  • Brigg, Lincolnshire: The peas are in and next up are maize and wildflowers, but with our fuel use running to 50,000 litres a year, I have one eye on the news

    Spring has sprung, and with warming soils we start planting our more delicate crops such as peas. With the chatter of skylarks in the background, we slowly drill our way across this 15-hectare field using a three-metre precision drill that carefully places the seed. Six weeks ago, this would have cost £7.50 per hectare on fuel, now it’s £15 per hectare – a severe shock to the farm’s finances.

    It’s not often that an arable farmer’s mind is so focused on global events, but our fuel use tops 50,000 litres a year and the Middle East conflict is having profound consequences. Thankfully, we’re partly protected. Over the last seven or eight years, we have transitioned to a low-disturbance approach to establishing crops, disturbing the top inch only. This means less tractor use and healthier soil – a big priority here. Fertiliser prices are also a worry. Common practice is to buy a year’s worth every June, but prices are skyrocketing, and there’s no UK production any more to help us out.

    Continue reading...

  • In a village in Norway, humans representing flora and fauna of all kinds meet to reimagine ‘nature-centric governance’

    “My ask of humans is quite large,” says the northern bat to a room of reindeer, wolf lichen, bog, and other beings. “It’s a shift of consciousness, and an understanding that … we are a relation.”

    The scene could come from a sci-fi novel imagining a more-than-human uprising. In fact, it’s from a recent “interspecies council” in Oppdal, Norway, in which non-humans – spoken for by humans – convened to discuss the region’s future.

    Continue reading...

  • Campaigners say birds could die trying to access ancestral nests that were sealed during rail refurbishment

    Some swifts returning to Britain to breed will be unable to access their ancestral nesting holes after they were blocked in a £7.5m refurbishment of a Derbyshire railway viaduct, campaigners say.

    Nature lovers had appealed to Network Rail to unblock three holes which were among at least nine swift nesting sites on the twin viaducts at Chapel Milton, on the edge of the Peak District.

    Continue reading...

  • New study describes what may be the first case of a unified community of chimps, in Uganda, turning on itself

    On a June day in 2015, primatologist Aaron Sandel was quietly observing a small cluster of the Ngogo chimpanzee group in Uganda’s Kibale national park when he noticed something strange. As other members of the chimpanzees’ wider group moved closer through the forest, the chimpanzees in front of him began to display nervous behaviour. They grimaced and touched each other for reassurance, acting more like they were about to meet strangers than close companions.

    In hindsight, Sandel said, that moment was the first sign of what would become a years-long bloody conflict between a once close-knit group of chimps.

    Continue reading...

  • Residents of Fleetwood say continuous foul smell from Transwaste site is causing illness and making life hell

    In the week that many families went to the coast for the fresh sea air or the tang of fish and chips, visitors to one Lancashire resort inhaled a rather more unpleasant aroma.

    “Welcome to Fleetwood,” read the local newspaper headline. “The town that smells of bin juice.”

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • From California to Alabama, people of color are building communal spaces rooted in care and tradition

    Zappa Montag steps outside his home to a thicket of redwoods, Pacific madrones and oak trees. Dozens of fruit trees dot the 76 hectares (189 acres), along with a large garden replete with squash, cucumbers, tomatoes, beans, corn and peppers. Nearby, a small stream runs through a valley surrounded by hills. At Black to the Land, the ecovillage in Boonville, California, Montag and five other Black people steward the land off the grid, relying on well water and powered solely by solar panels. The intentional community, as it’s called, is located in a rural area 115 miles (185km) north of San Francisco. Montag said it was an effort to “reverse-gentrify the country”.

    Black Americans and Indigenous people have long gathered in intentional communities, defined as small groups of people who live in the same area based on shared values and a common vision. They come in many forms, including co-housing spaces in urban environments where people have their own units and share communal spaces.

    Continue reading...

  • On Monday, a public inquiry will reopen, nine years after the plan was proposed and a toxic local battle began

    When Fidelma O’Kane retired more than a decade ago from her career as a social worker and lecturer, she thought she would be “travelling and having a glass of wine and eating chocolate and reading books” while based in the quiet, hilly corner of rural County Tyrone where she has lived almost all her life.

    It didn’t quite work out that way. Instead, an idle remark from a neighbour would set O’Kane on a path that would become an all-consuming mission. A mining company, the neighbour told her, was planning to drill for long-rumoured reserves of gold in the Sperrins, the low peatland mountain range in Northern Ireland where O’Kane’s family has lived for generations.

    Continue reading...

  • Neill says ‘one of the most beautiful and remote places in the world’ will be permanently changed if Bendigo-Ophir wins fast-track approval

    The grapevines in Sam Neill’s vineyard in Central Otago – a picturesque region known for its undulating hills and wines – are pregnant with pinot noir grapes, almost ripe for picking as autumn arrives.

    “My family has been here for over 150 years. I’m connected to this land like nowhere else on earth,” the 78-year-old actor and winemaker says. “It’s perfect for wine. It’s great for tourism. And it’s one of the most beautiful and strange, remote places in the world.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen