Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Trillions of insects embark, largely unnoticed, on epic journeys every year across mountain ranges, deserts and seas, and it is only now, as their numbers suffer huge declines, that scientists are tracking their movements

    On a cloudless sunny day in October 1950, ornithologists Elizabeth and David Lack stood on a mountain pass in the Pyrenees and observed a once-in-a-lifetime spectacle – clouds of migrating insects.

    Up to 500 butterflies were fluttering past them every hour through the 2,200m-high Puerto de Bujaruelo mountain pass on the French-Spanish border. By mid-afternoon dragonflies were skimming through, outnumbering the butterflies by 10 to one. The spaces between were filled with thousands of tiny flies.

    Continue reading...

  • Exclusive: finding out who owns land will become simpler under plans to make the best use of green spaces and hit net zero targets

    Finding out who owns land in England is to become much simpler because a paywall will be lifted from large parts of the Land Registry, the government is to announce.

    A small number of landowners control the majority of land but finding out who owns what is difficult to piece together, even for government departments, owing to the way the Land Registry operates. Freeing up access will make it easier to determine ownership of key areas, such as river catchments, grouse moors and peatland.

    Continue reading...

  • Frome, Somerset: A small patch of land, leased by the council, will be the site of a new community project. And so we descend, ready to rewrite its future

    Who crawled along Snail’s Bottom? Who found beauty on Bonnyleigh Hill? Who measured Little Acre Farm? This small patch of Somerset – like everywhere else in Britain – is a storied landscape, every feature named and memorialised by mostly forgotten individuals. Our job over the next two hours is to take one such name, one such story, and overwrite it with something better.

    Over a level crossing, through a kissing gate and on to a public footpath running down sloping ground. I had only been told the local epithet for this banana-shaped paddock after we moved here, though my arm already understood its origin. A priapic stallion, its coat studded with burdock burrs like a peppered mackerel, had clamped its jaws around my humerus. “That’s bitey horse field,” people told me. Bitey no more, for the poor fly-grazing beast has left, and our ever-proactive town council has secured the land on a 99-year lease.

    Continue reading...

  • Perhaps the biggest surprise is that it tricks ants into moving its seeds with a scent that mimics their larvae

    Plants are superb at enticing animals to pollinate their flowers or carry off their seeds. But one plant co-opts an astonishing combination of fire, bees and ants to mastermind its reproduction.

    The South African Natal crocus, Apodolirion buchananii, has a gloriously bright white flower that emerges from the ground before its leaves appear in early spring. But the flower only blooms shortly after fire breaks out naturally in its native grasslands, leaving it standing like a beacon among the blackened grass to help lure bee pollinators, with an irresistible sweet scent that wafts through the air.

    Continue reading...

  • Exclusive: Fixing a leak can be simple and equivalent to closing a coal power station, making lack of action maddening, say analysts

    The world’s worst mega-leaks of the potent greenhouse gas methane in 2025 have been revealed by an analysis of satellite data.

    The super-polluting plumes from oil and gas facilities have a colossal heating impact on the climate but often result from poor maintenance and can be simple to fix. The assessment found dozens of mega-leaks, each having the same global heating impact as a coal-fired power station.

    Continue reading...

  • Our photojournalist explores the Cornish landmark on the eve of its anniversary and meets some of its staff, visitors, plants and creatures

    “Give me a sleeping bag and I’ll happily sleep here overnight,” says Kim Mackintosh as she wanders amid the vibrant flora of the Mediterranean biome at the Eden Project on the eve of the tourist attraction’s 25th anniversary.

    Loupe in hand, the leader of the biome’s horticulture team is marvelling at an array of plants that have recently come into bloom, tenderly examining the yellow furry buds of an Acacia glaucoptera before flogging a Grevillea flower to dispense its rich, honey-flavoured nectar.

    Kim Mackintosh inspects the ‘kangaroo paw’ of an Anigozanthos through her loupe. All photographs by Jonny Weeks

    Continue reading...

  • From fluffy owlets to rosy-hued flamingos, Claire Rosen’s portraits of live birds took her on a journey that touched on colonialism, wallpaper design … and chickens

    Continue reading...

  • Prof Kaveh Madani, winner of the Stockholm water prize, was accused of sabotage with his environmental work

    Eight years before he got the call telling him he had won the Stockholm water prize, Prof Kaveh Madani was being interrogated by Iran’s Revolutionary Guards, accused of being a spy for the CIA, MI6 or the Mossad.

    Today he is in exile and on Wednesday won the world’s most prestigious water prize for combining “groundbreaking research on water management with policy, diplomacy and global outreach, often under personal risk and political complexity”.

    Continue reading...

  • As the hit travelogue about the worlds beneath us becomes a film, its maker takes us on a voyage through Las Vegas storm drains and the caves of Yucatán – via Goatchurch Cavern in the bowels of Somerset

    Just off the B3134 in Somerset is a portal to the underworld. The smaller of two openings to Goatchurch Cavern, it’s called the Tradesman’s Entrance – and through it I am squeezing. After tumbling on my bum over damp smooth rock, lacerating a jumpsuit in the process, I venture down and down, sometimes crawling, sometimes standing upright, trying to find footholds in the dark.

    I’m here with film-maker Robert Petit, so he can show me something of what he’s been experiencing for the past five years, on his way to making an endearingly poetic documentary film called Underland, which riffs on nature-writer Robert Macfarlane’s bestselling 2019 subterranean travelogue of the same name. We’re heading 100ft underground to the Boulder Chamber where, over sugary snacks, I will quiz him about his obsession.

    Continue reading...

  • The detection at a popular park of ‘one of the worst invasive species to reach Australia’ is causing concern that suppression efforts are cracking

    The Newmarket women’s football side was gearing up for its clash against crosstown club New Farm United in Brisbane’s inner northern suburbs on Saturday morning when a message pinged in the team’s group chat.

    Just hours before kick-off, the game was postponed, to a date undetermined.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen