Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • UK Climate Change Committee voices concern over Scotland’s progress on decarbonising buildings and reliance on unproved technologies

    Scotland has finally produced realistic short-term plans on cutting its climate emissions, but there is “real concern” about the credibility of its overall strategy, the UK’s climate policy watchdog has found.

    Nigel Topping, the chair of the UK Climate Change Committee, said there were “flashing amber lights” about the quality and seriousness of some of the Scottish government’s medium- and long-term proposals to reach net zero by 2045.

    Continue reading...

  • Researchers say solitary bottlenose has adapted well to city waters, but tighter controls on boat traffic and human behaviour are needed

    Italian scientists monitoring the movements of a dolphin in the Venice lagoon have said humans are the ones who need managing, rather than wildlife.

    Known as Mimmo, the bottlenose dolphin has been spotted on several occasions since it made its first appearance in June last year, prompting a research team from the University of Padova to spring into action.

    Continue reading...

  • Thousands more people across Devon and Cornwall could join case against water firm

    A group legal claim against South West Water alleging sewage pollution into coastal waters is harming businesses and individuals has been expanded across Devon and Cornwall.

    Thousands more individuals could now join the first environmental community group legal action against a water company over the impact of sewage pollution.

    Continue reading...

  • Walthamstow Wetlands, London: They’re professional skulkers, loud but highly elusive. And yet there one is, out of the reeds, to be remembered for ever

    It’s weather you’d emigrate to avoid. Gloomy and cold – Tupperware sky and drizzle in the air. But tranquil, at least. Small mercies. Walthamstow Wetlands – a 211-hectare nature reserve centred on 10 reservoirs in north-east London. Jewel in the Lee Valley’s crown, and as good a place for waterbirds as any in the capital.

    Six tufted ducks drift across – a posse of monochrome floaters on a mission to nowhere. A little grebe – floating powder puff – does its trademark jump-and-dive, surfacing 30 seconds later, 25 yards to the left of where I expected. Extreme peace descends on me. Birdfulness, the best way to be.

    Continue reading...

  • Volunteer group Citizens of the Reef made the find as part of the Great Reef Census

    Citizen scientists have discovered what they believe is one of the largest coral colonies ever documented on the Great Barrier Reef.

    The coral spans approximately 111 metres in maximum length and covers an estimated area of 3,973 sq m – about half the size of a soccer field.

    Continue reading...

  • Researchers discover rare periods of a few thousands years when climate unexpectedly awoke from slumber

    During the ”snowball Earth” period about 700m years ago, Earth’s climate shut down. The planet was encased in ice and insulated from seasonal variations: spring, summer, autumn and winter all stopped. Or at least that was the theory.

    Recent examination of some ancient rocks from the west coast of Scotland have now overturned that thinking, suggesting there were periods during snowball Earth when the climate woke up.

    Continue reading...

  • Critics say proposal to fold department into a new ‘mega ministry’ will dilute accountability and put nature protections at risk

    New Zealand’s government is seeking to abolish its dedicated environment ministry to cut down on bureaucracy, a move critics say could dilute environmental protections.

    Under the plan, the department would be folded into a new “mega-ministry” that will cover housing, urban development, transport, local government and the environment.

    Continue reading...

  • Armed groups and a state-owned refinery’s oil leaks have displaced Barrancabermeja’s fishing community and poisoned a paradise once full of manatees and jaguars

    Standing on her wooden canoe, a machete in her hand, Yuly Velásquez hacks away at reeds matted with blackened sludge. Close by, a burst oil pipe has released a slick of crude into the San Silvestre wetlands in Barrancabermeja, Colombia’s oil city, choking the water and its wildlife.

    “The destruction is immense,” says Velásquez, president of Fedepesan, a sustainable fishing organisation. “For the fish, the animals and flora, it means immediate death.”

    Continue reading...

  • The Belgian ceremony attracts beekeepers from the Netherlands, France and Germany keen to boost dark bee numbers and stop the spread of the hybrid honeybee

    Every summer, 1,000 virgin queens descend on the Belgian town of Chimay. During the “wedding flight”, a male attaches to the female. His endophallus (penis equivalent) is torn off and he falls to the ground and dies. Mission accomplished.

    Beekeepers come and pick up their fertilised queens in small colourful hives, driving them back home, sometimes more than 300km away. They will use the genetic material gathered in south Belgium to build new colonies in the Netherlands, France and Germany.

    Continue reading...

  • In an edited extract from her latest book, Hazel Sheffield sets out a new blueprint for community stewardship

    It was a Saturday in February 2020 when the flood came. It had been a wet winter, so wet it seemed that before the month was out, the brown trout of the River Taff might be washed clean out into Cardiff Bay before the fishing season had even begun. But this is Wales. People are used to a spot of rain. No one realised how bad it would get.

    For two days, it hammered on the windows of the houses at the top of the South Wales Valleys, where people tucked in their children before a sleepless night. It poured into the rivers at the bottom. By the time the rain departed again, many people would be standing in water up to their knees.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen