Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Mersey Valley Way takes in Manchester and Stockport on its 13-mile route with other walks to be identified in 2026

    A new river walk has been announced by the government as ministers try to improve access to nature in England.

    The 13-mile (21km) walk will go through Greater Manchester and the north-west of England. There will be a river walk in each region of the country by the end of parliament, the government has pledged.

    Continue reading...

  • Secondhand tobacco smoke and routine tasks such as operating the stove shown to be biggest emitters of indoor pollution in UK homes

    Christmas and New Year is a time when many people will be at home. Being indoors can give us a degree of protection from outdoor air pollution, but it can also trap pollution we produce inside our homes.

    Risks from secondhand tobacco smoke are well known and the effect is perhaps best seen by comparison of health data before and after indoor smoking bans. A study of 47 indoor smoking bans in public spaces found hospital admissions for heart attacks decreased by an average of 12%, but people are less aware of other indoor pollutants and how to minimise them.

    Continue reading...

  • As part of the Guardian’s Against the tide series, readers aged 18 to 30 share what they love about living in their coastal town, the challenges and why they often choose to leave

    Megan, a 24-year-old from the Isle of Wight, is very familiar with saying goodbye. She decided university wasn’t for her and remembers how, one by one, she waved off her friends who left the island to study. Many never came back.

    Continue reading...

  • Provisional figures in government mandate’s first year show 20% shortfall in levels of SAF supplied for UK flights

    The take-up of sustainable aviation fuels is on course to fall short of the UK government’s first annual mandate, official figures suggest.

    Production data published by the Department for Transport (DfT) covering most of 2025 shows that sustainable fuels (SAF) only accounted for 1.6% of fuel supplied for UK flights – 20% less fuel in volume than the 2% needed to fulfil the requirement.

    Continue reading...

  • We look back over the year’s wildlife photographs, and hand out some much-deserved gongs to brilliant and beautiful creatures around the world

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: Boxing Day has its own more violent customs between humans and animals. That’s not the world I choose to live in

    The sparrows are a shuffling, chirruping shadow in the bushes, a static of anticipation. They are waiting for food, calling for it. They have not forgotten what the poet Emily Dickinson describes, in her poem Victory Comes Late, as “God keeps his oath to sparrows, / Who of little love / Know how to starve!” However, sparrows do seem to live in a much more vivid and emotional society than as mere victims of an indifferent nature that is economical at the expense of compassion.

    To say they come to the feeding station sounds a bit grand for a small bird table, a few hanging fat balls and a scattering of seed and mealworms in a back yard in Oswestry. The first adventurers edge in, not just to explore the food source but to play in a space of subtle changes that have happened in their place. When the whole host, quarrel or ubiquity move in, there must be over 30 birds. The energy of their performance is contagious.

    Continue reading...

  • Low-cost tech and joined-up funding have reduced illegal logging, mining and poaching in the Darién Gap – it’s a success story that could stop deforestation worldwide

    There are no roads through the Darién Gap. This vast impenetrable forest spans the width of the land bridge between South and Central America, but there is almost no way through it: hundreds have lost their lives trying to cross it on foot.

    Its size and hostility have shielded it from development for millennia, protecting hundreds of species – from harpy eagles and giant anteaters to jaguars and red-crested tamarins – in one of the most biodiverse places on Earth. But it has also made it incredibly difficult to protect. Looking after 575,000 hectares (1,420,856 acres) of beach, mangrove and rainforest with just 20 rangers often felt impossible, says Segundo Sugasti, the director of Darién national park. Like tropical forests all over the world, it has been steadily shrinking, with at least 15% lost to logging, mining and cattle ranching in two decades.

    Continue reading...

  • From Copenhagen’s cycle lanes and Vienna’s shared parks to Barcelona and London’s unfulfilled potential, better living is close at hand

    The angry rumble of a speeding SUV. The metallic smog of backlogged traffic. The aching heat of sun-dried neighbourhoods baking in an oven of concrete and asphalt.

    For most people, the mundane threats that plague our environments are likely to annoy more than they spark dread. But for scientists who know just how dangerous our surroundings can be, the burden of knowledge weighs heavy each day. Across Europe, environmental risks cause 18% of deaths from cardiovascular disease and 10% of deaths from cancer. Traffic crashes in the EU kill five times more people than murders.

    Continue reading...

  • Seaweed has become a key cash crop as climate change and industrial trawling test the resilient culture of the semi-nomadic Vezo people

    Along Madagascar’s south-west coast, the Vezo people, who have fished the Mozambique Channel for countless generations, are defined by a way of life sustained by the sea. Yet climate change and industrial exploitation are pushing this ocean-based culture to its limits.

    Coastal villages around Toliara, a city in southern Madagascar, host tens of thousands of the semi-nomadic Vezopeople, who make a living from small-scale fishing on the ocean. For centuries, they have launched pirogues, small boats carved from single tree trunks, every day into the turquoise shallows to catch tuna, barracuda and grouper.

    A boat near lines of seaweed, which has become a main source of income for Ambatomilo village as warmer seas, bleached reefs and erratic weather accelerate the decline of local fish populations

    Continue reading...

  • The activist and author of Here Comes the Sun discusses rapid advances in solar and wind power and how the US ceded leadership in the sector to its main rival

    Bill McKibben’s book The End of Nature, published in 1989, warned early of the dangers of climate changes and he has been campaigning and writing ever since. His most recent book, Here Comes the Sun, takes a look at the soaring potential of renewable energy

    Is your latest book a more optimistic take on this world?

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen