Eco Hvar

Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - ￡25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Eco Environment News feeds

  • Farage’s Clacton-on-Sea constituency worst ‘tree desert’ in England, research shows

    Woodland Trust also finds significant north-south divide in tree cover, leaving many people at risk of poor health

    Nigel Farage’s constituency of Clacton-on-Sea is a “tree desert”, leaving people more exposed to air pollution, poorer health, lower life expectancy and the impact of rising temperatures, according to a new report.

    The Essex town is rated the worst-performing for equal access to trees in England, with the highest proportion of urban residents – 98.2% – living in neighbourhoods with critically low access to trees.

    Continue reading...

  • UN members prepare for pivotal vote on landmark ICJ climate justice ruling

    If resolution is passed, governments will recognisetheir legal responsibility to cut greenhouse gas emissions

    The UN’s willingness to tackle the climate crisis in a fair and legal way will be tested next week during a critical vote of the UN general assembly in New York.

    Every member state is being asked to back a series of landmark findings on climate justice from the international court of justice (ICJ) as part of a new political resolution. If passed, it will mean governments recognise they have a legal responsibility to cut their greenhouse gas emissions, including tackling fossil fuels.

    Continue reading...

  • Choughs reappear at Tintagel Castle in Cornwall after decades of absence

    King Arthur is said to have transformed into a chough when he died, its red feet and beak representing his bloody end

    Decades after disappearing from the jagged cliffs around Tintagel Castle on the coast of north Cornwall, a bird with legendary connections to the area has returned.

    The custodian of Tintagel, English Heritage, and local ornithologists have declared that choughs – charismatic corvids with red beaks and feet – are back.

    Continue reading...

  • Typical English roast dinner potentially ‘drenched’ in 102 pesticides, says report

    Greenpeace finds cocktail of pesticides including seven banned in EU may have been used on seven categories of vegetables and soft fruit

    It is a beautiful early summer Sunday afternoon and you have stopped for a pub lunch. A waiter sets down a roast served with carrots, peas, parsnips, potatoes and onion gravy, and then for pudding, strawberries and cream. It feels like the perfect rustic meal to accompany a day in the country.

    However, a report by Greenpeace, published on Thursday, has found that the ingredients of the traditional Sunday roast have potentially been treated with a cocktail of more than 100 pesticides. Data from the Fera pesticide usage survey for 2024, showed 102 – including seven banned in the EU – were used on seven vegetable and soft fruit categories.

    Continue reading...

  • Roots of resilience: the experts working to bolster apples against the climate crisis

    Scientists are focusing on improving apples’ resilience after stressors like wild temperature swings and drought

    Terence Robinson still remembers the Valentine’s Day Massacre – of 2015, not 1929.

    For the Cornell University horticulture professor, the term doesn’t conjure up Tommy guns and Al Capone’s Chicago. Instead of a gangster, the culprit in Robinson’s massacre was the weather. And its victims were the apple orchards of the north-eastern United States.

    Continue reading...

  • Why the weather was on no one’s side in general strike of 1926

    A warm spell mitigated some of the effects of the strike but colder weather would have taken their own toll

    May 1926 is remembered in Britain for the general strike, when the TUC called out millions of workers in support of miners who had been locked out while fighting a pay cut.

    The strike, which lasted from 3 May to 12 May, took place during a spell of relatively mild weather with little rain. Transport was disrupted but fine conditions allowed many people to walk or cycle to work. There was a shortage of coal but this was mitigated because there was less need for heating. The TUC, fearing legal action and doubting the strike could be sustained, called it off after nine days.

    Continue reading...

  • Country diary: This weary traveller has escaped the hunter’s gun | Sarah Lambert

    Maxey Cut, Cambridgeshire: There’s so much precious wildlife around this old flood-relief channel, including sea trout and eels. But I’ve come to hear the purr of the turtle dove

    The morning air is moist and utterly still. Above the flood bank, dappled grey cirrocumulus parts to a clear blue. Birds sound from every side: the cuckoo’s insistent call over a chorus of warblers – the sedge warbler’s machine-gun rattle, the willow warbler’s falling cadence, and, piercing them all, the explosive eruptions of a Cetti’s warbler buried deep in cover.

    But it is the turtle dove that I have come to hear: that low, tender purring, almost lost in the greater chorus. When it comes, my heart lifts. I find a lone bird on a telegraph wire, one of its favoured perches. Through the binoculars, I make out a pink-grey breast, a neat black-and-white collar, and rust‑red feathers on the back, each one finely marked with black.

    Continue reading...

  • How a kindergarten teacher became the accidental guardian of 200 king penguins

    When the birds started nesting on her land at Useless Bay, Chile, Cecilia Durán Gafo decided she would protect them from people and predators

    Five pairs of rubbery feet carry velvet-sheathed black-and-white bodies towards the rope line separating the king penguins from the dozen or so visitors, who look on in awe. As these emissaries shuffle over, a hundred of their cohorts parade on a nearby bank, splashing around in the water and regurgitating food into their chicks’ open beaks.

    The king penguin (Aptenodytes patagonicus)makes its home almost exclusively on islands in the Southern Ocean. But it has been coming to this wind-battered bay in southern Chile’s Tierra del Fuego region for hundreds of years, probably because its shallow shores offer protection from marine predators and humans.

    Continue reading...

  • Go big or go home: how The Lost Giants revived the ancient art of goliath-making

    Ever fancied creating your own enormous effigy? One Cornish art collective has reinvigorated the practice – and now they want to draw on the public’s skills, too

    This New Year’s Eve, environmentalist and author Lisa Schneidau did something she had never done before. She welcomed in 2026 with giants. “At a certain time of the evening, they started appearing from all over the town. Then everyone flooded out of their houses and congregated into a massive procession of giants and lights and drums and music. It was absolutely extraordinary.”

    Schneidau’s fairytale experience happened in Lostwithiel, the Cornish home town of the art collective The Lost Giants (TLG), a group of craftspeople and artists reviving the British tradition of making giants and beasties and goliaths. The giants she celebrated with were made of wooden frames and cloth, papier-mache and card, but were full of life.

    To apply for a giant, go to The Lost Giants website

    Continue reading...

  • Yorkshire’s WallFest launched to protect crumbling boundary wall of ‘world’s first nature reserve’

    Pioneering environmentalist Charles Waterton enclosed his parkland and lake near Wakefield in the 1820s

    Over four years in the 1820s, Charles Waterton built a 9ft-high, 3-mile-long wall around the parkland and lake of Walton Hall. The fox- and poacher-proof boundary enclosed what could be the world’s first nature reserve, completed in Yorkshire 200 years ago.

    Waterton, an eccentric, controversial and pioneering environmentalist, built nest boxes, special banks for sand martins and innovative bird hides, and offered local people sixpence for every hedgehog they brought into his reserve.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen
Copyright © 2026 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.