Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - 25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Eco Environment News feeds

  • Struggling fishers in Hastings say the industry is dying after a deal giving away access to its waters made a tough job impossible

    A small flotilla of gaily coloured fishing boats line the shingle beach at Hastings, East Sussex. Behind them are the bulldozers that shunt them into the waves and beyond, in neat rows, are black wooden fishermen’s huts and fish stalls, where on a good day teenage daughters, wives and retired skippers sell some of the day’s catch.

    This is the Stade, a Saxon word for “landing place” from where wooden boats have set off since before William the Conqueror arrived in 1066.

    Peter White outside his shed. He has been fishing for 52 years

    Continue reading...

  • Exclusive: Government failure to close loophole allows 600,000 tonnes to be shipped abroad each year

    A plastic recycling industry potentially worth £2bn and 5,000 jobs is dying in the UK because of government failure to close a loophole that allows 600,000 tonnes of plastic waste to be exported each year.

    The Guardian can reveal that in the past two years 21 plastic recycling and processing factories across the UK have shut down due to the scale of exports, the cheap price of virgin plastic and an influx of cheap plastic from Asia, according to data gathered by industry insiders.

    Continue reading...

  • Report by joint intelligence committee delayed, with concerns expressed that it may not be published

    The UK’s national security is under severe threat from the climate crisis and the looming collapse of vital natural ecosystems, with food shortages and economic disaster potentially just years away, a powerful report by the UK’s intelligence chiefs is due to warn.

    However, the report, which was supposed to launch on Thursday at a landmark event in London, has been delayed, and concerns have been expressed to the Guardian that it may have been blocked by number 10.

    Continue reading...

  • Official reports are likely to overlook heat’s role in a death. As US temperatures rise, experts say the true toll needs to be counted

    Among the autopsy reports that made my heart skip a beat was Hannah Rose Moody.

    One morning last May, the 31-year-old set out on a favourite desert hike near her home in Scottsdale, Arizona. It was already 91F (33C) when she set off. On Instagram, she told her 50,000 followers: “Conquering this trail as a last hurrah before summer hits ☀️… I have like 5 gallons of water with me don’t worry .”

    Continue reading...

  • Hitchin, Hertfordshire: Some insects have evolved a long proboscis to reach the nectar of salvias and fuschias. Some take a cheeky shortcut

    Pandemonium in the kitchen: “Hummingbird hawk moth on the salvia!” And there it is, that unmistakable shimmering flight above the patio; the moth’s wingbeats so rapid it appears motionless as it sips from the tubular blooms of Salvia Amethyst Lips.

    It’s only the second time I’ve seen a hummingbird hawk moth (Macroglossum stellatarum) in our suburban garden. I spotted the first last year, darting from flower to flower in the honeysuckle – another species with long corolla tubes made up of fused petals. The hawk moth’s choice of tubular flowers is unsurprising, given that Macroglossum means long-tongued. Using its 25-28mm-long proboscis, this formidable day-flying moth can take refreshment from the parts other pollinators cannot reach.

    Continue reading...

  • Plant inventories dating back to 1884 and nearly thrown away enable unique time-lapse study of biodiversity in Swiss meadows

    For two years, a team of Swiss researchers crossed the country by train, car and foot, carrying with them a red frame measuring 30 by 30 centimetres. At 277 sites they placed the frame in the grass and counted all of the plant species within it.

    The scientists were retracing a path set more than 100 years earlier, when two botanists had done the same thing in exactly the same meadows, long before such plant inventories became common.

    Continue reading...

  • Environmental group seeks damages from Welsh Water and two chicken producers, alleging responsibility for pollution in Wye, Lugg and Usk

    Almost 4,000 people in England and Wales are taking legal action over what they allege is six years of sewage pollution that has devastated three rivers, including the Wye.

    In the largest environmental group action of recent times, 3,943 residents and business owners are seeking substantial damages from Welsh Water and the leading chicken producers Avara Foods Ltd and Freemans of Newent Ltd, alleging they are responsible for “extensive and widespread pollution” in the Wye, Lugg and Usk.

    Continue reading...

  • A project to restore coastal wetland leads to astonishing discoveries of a host of life: seeds and plant scraps, as well as water fleas, worms, larvae and plankton

    When Shelby Riskin was handed disk-shaped samples of century-old soil from Toronto’s waterfront, the ecosystem ecologist was hopeful she might find trace evidence of plants – cattails, bulrushes, water lilies and irises – that had once populated a long-destroyed wetland.

    But when she and a graduate student peered through a microscope, they watched in astonishment as a brown wormlike creature greedily munching through green clumps of algae as if more than 130 years hadn’t passed since its last meal.

    Continue reading...

  • Test pulses from lightning impulse generators can be used to ensure lightning protection is functioning properly

    Lightning protection is mandatory for schools, high-rise blocks of flats, churches and factories in the UK. It is also essential for electrical equipment, the testing of which may involve using a portable lightning generator.

    A lightning inspector’s annual check is mainly visual confirmation that lightning rods are intact, the necessary connections are in place and nothing has been damaged by lightning in the previous year. Inspectors check that surge protectors, which prevent lightning from overloading a building’s electrical circuits, are in place and working. Inspection may also involve physical testing, such as measuring the conductivity of lightning rods.

    Continue reading...

  • Dairy and beef producers among those concerned about how pesticide use affects their land as well as water quality on the mid-north coast

    Tensions are simmering across the New South Wales mid-north coast.

    On one side are dairy and beef farmers, and residents who moved to the region for the landscape and the lifestyle. On the other are blueberry farmers, whose holdings have expanded dramatically in the past few years.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen