Eco Hvar

Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - ￡25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Eco Environment News feeds

  • Ministers must reassure consumers feeding cattle Bovaer is safe, says Lady Sheehan

    Government should point to evidence of FSA licensing of additive, says chair of environment and climate change committee

    The government must urgently reassure consumers that feed additives given to cattle to reduce methane emissions are harmless, and a vital tool in tackling the climate crisis, the chair of an influential parliamentary committee has warned.

    Lady Sheehan, chair of the environment and climate change committee of the House of Lords, called on ministers to step up as a row has blown up over the prospective use of the additive Bovaer in British dairy herds supplying Arla, the dairy company.

    Continue reading...

  • Drylands now make up 40% of land on Earth, excluding Antarctica, study says

    An area nearly a third larger than India turned permanently arid in past three decades, research shows

    An area of land nearly a third larger than India has turned from humid conditions to dryland – arid areas where agriculture is difficult – in the past three decades, research has found.

    Drylands now make up 40% of all land on Earth, excluding Antarctica. Three-quarters of the world’s land suffered drier conditions in the past 30 years, which is likely to be permanent, according to the study by the UN Science Policy Interface, a body of scientists convened by the United Nations.

    Continue reading...

  • Cotton-and-squid-bone sponge can soak up 99.9% of microplastics, scientists say

    Filter performs well in removing plastic pollution from water and Chinese researchers say it appears to be scalable

    A sponge made of cotton and squid bone that has absorbed about 99.9% of microplastics in water samples in China could provide an elusive answer to ubiquitous microplastic pollution in water across the globe, a new report suggests.

    Just as importantly, the filter’s production appears to be scalable, the University of Wuhan study authors said in the paper, which was peer-reviewed and published in the journal Science Advances. That would address a problem that has stymied the use of previous microplastic filtration systems that were successful in controlled settings, but could not be scaled up.

    Continue reading...

  • Country diary: A local rarity, a mug of hot chocolate in bird form | Lev Parikian

    Tooting, London: The ferruginous duck at my local-ish pond is likely an escapee, meaning hardcore birders might not bother with it. But not I

    A day of incipient winter, sun bright in sharp blue sky. Hat and gloves weather. Tooting Common pond is home to ducks and geese and swans (oh my!) – what a birding friend dismissively calls “the usual rubbish”. But for a few weeks now there has been a glamorous addition, a rarity, flown in from wherever to bestow a hint of the exotic on these everyday urban surroundings.

    A ferruginous duck – “fudge duck” for short, the nickname felicitously combining abbreviation and a succinct description of the bird’s colour. Reports say that it’s a first-winter female “of unknown origin”. This is code for “probably escaped from a wildfowl collection but without a leg ring we can’t be certain”. Hardcore birders, valuing the truly wild above all else, might sniff at an escapee, but a bird is a bird. Besides, I have never seen a ferruginous duck, and while I wouldn’t usually make a special journey for a sighting, this is merely a short extension of my daily walk. It would be rude not to.

    Continue reading...

  • BP shifts offshore wind to joint venture amid retreat from renewables

    Energy company’s deal with Japan’s Jera will allow it to focus on exploiting oil and gas assets

    BP has agreed a deal worth up to £4.5bn to build offshore windfarms with Japan’s biggest power producer, in a shift that will allow it to gain some access to zero-carbon wind energy while focusing on fossil fuels.

    The FTSE 100 company will create a 50-50 joint-venture with the Japanese power generator Jera to combine their offshore wind assets, the companies announced on Monday.

    Continue reading...

  • Harrogate Spring Water planning to cut down wood planted by schoolchildren

    Conservation groups join those who helped plant woodland in opposing expansion of bottling plant

    Harrogate Spring Water, which is owned by the multinational Danone, is planning to cut down a wood planted by schoolchildren in order to expand its bottling factory in the North Yorkshire town.

    Two primary schools, along with other local volunteers, helped to plant 450 trees in a project aimed at fighting climate breakdown organised by the Rotary Club of Harrogate almost 20 years ago.

    Continue reading...

  • How anger at Australia’s rollout of renewables is being hijacked by a new pro-nuclear network

    An alliance of political groups is harnessing real fears about the local impact of wind and solar farms – and using them to spruik nuclear power

    The entrance is marked by an AI-generated image of a dead whale, floating among wind turbines. On the first floor of the East Maitland bowling club, dire warnings are being shared about how offshore wind may impact the Hunter region – alongside a feeling of not being consulted, of being steamrolled.

    “Environment and energy forums” like this one in late November have been held up and down the east of Australia, aiming to build a resistance to the country’s renewable energy transition.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • ‘I feel dizzy but I can’t stop’: global heating is already making kiln workers’ lives unbearable. And it will only get worse

    Researchers mapped brick kilns across India and used climate models to forecast the levels of heat stress workers face between now and 2050

    • Photographs by Ishan Tankha

    “I work with fire. But this has been the hottest ever, even for me,” says Harilal Rajput, squinting in the blazing midday sun. Rajput, 41, is a chief fire worker at a brick kiln near the town of Danapur on the outskirts of Patna, capital of the eastern state of Bihar. He is a migrant worker; his wife, a farmer, lives in neighbouring Uttar Pradesh with their three children.

    It is almost 1pm on a June afternoon and neither Rajput nor the nine fire workers he supervises have had any food since the previous night. They will eat only when their eight-hour shift ends at about 4pm. His team, he says, is “running on water”.

    Continue reading...

  • ‘My right side was paralysed, I was so sick’: the pesticide poisonings in Brazil that lead back to the UK

    Investigation uncovers how chemicals like diquat, banned in the UK but legal to export, are causing health problems in the global south

    Valdemar Postanovicz was at home after a day tending to his tobacco crop when his limbs seized up. “All of the right side of my body was paralysed. I couldn’t feel my foot and my hand. My mouth twisted to the right,” he says.

    He feared it was a stroke. In fact, he was suffering ­symptoms of acute ­pesticide poisoning. Postanovicz, 45, had absorbed Reglone, a powerful herbicide based on the chemical diquat. “It was only one time in my life, but I felt so sick,” he says.

    Continue reading...

  • ‘Let things go feral’: how to do carbon-positive gardening in your own back yard

    Carbon-positive farming is a simple concept: remove carbon from the atmosphere and put it into the soil. How can it work for back yard gardens?

    My vegetable garden is a jungle. The grass is waist-high, the weeds have consumed my gardening tools and representatives from all classes of the animal kingdom – possibly also a jabberwocky – are enjoying a comfortable existence in there, eating my salad greens and each other.

    Letting things go feral seemed like a good idea. I had recently learned about carbon-positive agriculture, sometimes called carbon farming, and wanted to apply those principles on a smaller suburban scale in my Blue Mountains vegetable and fruit-growing endeavours. The goal: ever more luscious tomatoes, enormous zucchini, sweet raspberries and bushels of tart, juicy apples.

    Sign up for the fun stuff with our rundown of must-reads, pop culture and tips for the weekend, every Saturday morning

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Mogu li i mikroorganizmi pomo?‡i u zaštiti Jadranskoga mora?

    Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 5. Rodna ravnopravnost

    U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 14. Oceani, mora i morski resursi

    Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 12. Održiva proizvodnja i potrošnja

    Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • O ciljevima održivog razvoja: Cilj 9. Infrastruktura, industrija, inovacije

    Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.

     

Copyright © 2024 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.