Pesticidi, zarada, mučenje

Izraz očajnog terora na majmunčevu licu nezaboravna je slika, noćna mora svakome tko je iole empatičan prema žrtvama mučenja, bio to čovjek ili životinja. Životinje su najveće žrtve opasnih kemikalija.

Ipak, u piktogramima upozorenja koji se pojavljuju na pakiranjima kemikalija životinje nisu uključene.

Marketinški genij osmislio je izraz “sredstva za zaštitu bilja”, blagi eufemizam kojim prikriva stvarnost otrovnih kemijskih pesticida. Osigurao je paravan za buduće marketinške trikove, oksimoron “sigurni pesticidi” i povezani koncept “održivog korištenja pesticida”. “Konvencionalna poljoprivreda” još je jedan pogrešan pojam, pokušaj kojim nas se pokušava uvjeriti da je poljoprivreda bazirana na kemijskim pesticidima oduvijek bila norma. Sve ove besramne zablude osmišljene su da zbunjuju javnost te lokalne, državne i međunarodne vlasti navuku da daju podršku agrokemijskoj industriji i njezinoj ogromnoj zaradi.

U studenom 2019. godine novoizabrana hrvatska ministrica poljoprivrede Marija Vučković usprotivila se zabrani glifosata, sastavnog dijela najčešće korištenih pesticida na svijetu, uključujući “Roundup”. Dana 2. ožujka 2020. u pisanom odgovoru na pitanje od portala 'Total Croatia News'  postavljeno u skladu sa Zakonom o slobodi informiranja, službena podrška ministarstva potvrđena je iznijevši da nema “bitnih znanstvenih dokaza” o štetnosti glifosata. Ovo je iznenađujuće, budući da postoji mnogo vjerodostojnih znanstvenih dokaza da glifosat može biti vrlo opasan za zdravlje i okoliš.

Ključni problem je pitanje “znanstvenih dokaza”. U Europskoj uniji, kao i Sjedinjenim američkim državama, odobrenja kojima se dozvoljava oglašavanje i uporaba pesticida, gotovo se isključivo temelje na neobjavljenim “znanstvenim istraživanjima” koju sponzorira agrokemijska industrija. Za razliku od toga, nezavisna istraživanja objavljene u renomiranim časopisima zanemaruju se. U slučaju glifosata, ovo je dovelo do kontradikcije između zaključka Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC, agencija za rak u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije) da je glifosat “vjerojatno genotoksičan i kancerogen” (link na engleskom) te suprotnog stajališta promovirano od strane Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) (link na engleskom) i Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) (link na engleskom). Dok se IARC oslanja na propisno provjerena objavljena istraživanja (link na engleskom), EFSA i EPA u obzir su uzeli samo istraživanja sponzorirana od strane industrije koja su uglavnom neobjavljena a često i tajna. U Europi procedure za autorizaciju pesticida su znatno neispravne

Majmun sjedi u strahu, stegnutog vrata, tjednima i mjesecima se bespomoćno podvrgavajući svakodnevnom mučenju uzorkovanja otrova dok ga smrt ne stigne.

Europska unija primjenjuje načela dobre laboratorijske prakse (DLP) (link na engleskom) kao sredstvo kojim osigurava da se laboratorijska ispitivanja “ispravno” provode. Ovaj sustav daleko je od pouzdanog. Izvješće objavljeno 2020. godine (link na engleskom) otkrilo je da je laboratorij farmakologije i toksikologije (LFT) u Hamburgu tijekom razdoblja od nekih 15 godina lažiralo DLP istraživanja o toksičnosti, na primjer, zamjenom umrlih životinja živim te zataškavanjem otkrića o raku. Hamburški LFT provodi regulaciona istraživanja u ime farmaceutske i kemijske industrije, stoga se može zaključiti da su rezultati manipulirani kako bi odgovarali interesima industrije. LFT odgovaran je za brojna istraživanja glifosata od kojih su neki korišteni kada je supstanca ponovno odobrena od strane Europske unije 2017. godine.

Kemijski pesticidi potencijalno su opasni tijekom proizvodnje, distribucije i primjene; otrovi se mogu širiti zrakom, zemljom i vodom; može ih se dalje prenijeti preko obuće i odjeće; izdržljivi su u okolišu gdje se mogu akumulirati; prevladavaju u hrani koju jedemo, koja je proizvodena "konvencionalnim" metodama. “ Sigurne razine opasnih tvari definiraju se kao količine koje ne prelaze određenu granicu. Ta granica predstavlja teoretsku količinu koja može načiniti štetu, okolišu a osobito ljudskom zdravlju. Količina bilo kojeg dozvoljenog pesticida u hrani je dana kao "maksimalna razina ostataka" ili MRO. Europska agencija za kemikalije (ECHA) 07. ožujka izdala je popis od 4612 odobrenih biocidnih proizvoda i 854 aktivnih biocidnih tvari. Budući da popis ne uključuje fungicide i herbicide, isti nije potpun. 200 tvari identificirano je kao "vrlo zabrinjavajuće" (tj. izrazito opasno), a ECHA otvoreno je priznala da je agrokemijska industrija kriva što potrošačima nije pružila odgovarajuće informacije i upozorenja o rizicima (link na engleskom). Popis pesticida koji se koristi u Hrvatskoj, a koji popisuje Eco Hvar, na prvi pogled pokazuje da je velika većina potencijalno vrlo štetna za ljudsko zdravlje, a velik broj može biti i fatalan.

Ispitivanje radi utvrđivanja takozvane razine sigurnosti za pojedinačne tvari potpuno je irelevantno za stvarnost uporabe pesticida. U praksi, gdje se primjenjuje takozvana konvencionalna poljoprivreda, više kemikalija se obično primjenjuje na jednom području. Nitko ne može znati kakvi bi njihovi kombinirani učinci mogli biti na okoliš, divlje životinje te zdravlje ljudi ili životinja. Ispitivanje pesticida na životinjama kakvo se do sad prakticiralo nebitno je, neetično i strašno okrutno. ECHA navodi da treba koristiti alternativne vrste testiranja (link na engleskom), a testiranje na životinjama kao posljednje sredstvo. To se ne događa. Na tisuće životinja svih vrsta bilo je i nastavlja biti mučeno i žrtvovano u uzaludnim pokušajima da se dokaže nemoguće, a to je da su pesticidi možda "sigurni". Nema šanse.

Više detalja o laboratorijskoj prijevari možete pročitati na ovoj poveznici(link na engleskom) ali BUDITE UPOZORENI! Informacije su uznemirujuće, osobito ako ste ljubitelj životinja. Ako ste punoljetni državljanin EU, možete poduzeti mjere protiv industrije pesticida i njegove bezočne prakse potpisivanjem europske građanske inicijative "Spasimo pčele i poljoprivrednike", kampanja za progresivno smanjenje uporabe pesticida diljem regije, ujedno i za obnavljanje biološke raznolikosti i pružanje podrške poljoprivrednicima kako bi im se pomoglo u tranziciji s pesticida na sigurnije primjene u poljoprivredi. Ako želite učiniti nešto na praktičnoj razini, odabir kupovine samo organskih proizvoda najsnažnija je poruka koju možete poslati onima koji kontroliraju proizvodnju hrane a time činite i najbolje za svoje zdravlje.

© Vivian Grisogono, ožujak 2020.

Prijevod: Dinka Barbić

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Pesticidi, zarada, mučenje

Eco Environment News feeds

  • National Trust says one year after reintroduction they are enriching habitats and may be having kits this summer

    They were released this time last year with fanfare, much hope and also, perhaps, a little trepidation.

    Twelve months on, there have been ups and downs for the first beavers to be (officially) reintroduced into the wild in England since the semiaquatic mammals were hunted to extinction 400 years ago.

    Continue reading...

  • Conserving the watershed of the Tana and improving farming methods is securing water supplies and livelihoods alike in a changing climate

    When in 2017 David Nyoro became one of the first farmers to partner with Africa’s first water fund to conserve the watershed of Kenya’s biggest river, he received 180 high-value avocado seedlings. The 67-year-old’s farming methods had been dominated by annual crops that left large sections of his five-acre piece of land bare, increasing soil erosion and contributing to river sedimentation. “We used to lose a lot of topsoil to the river. Such loss of soil nutrients and poor farming practices meant we had less farm produce,” he says.

    The avocado seedlings enabled him to grow his farm income to close to 2m Kenyan shillings (about £11,500 at today’s exchange rates), with each mature avocado tree yielding 70kg (154lbs) annually. He introduced cover crops to improve soil health and reduce soil erosion and sediment loads.

    Continue reading...

  • Number fell 23% year on year in 2025 but waste companies say recycling systems still under strain from sheer volume

    More than 6m vapes and vape pods are still being discarded every week in the UK, with waste management companies warning the sheer volume continues to strain recycling systems despite the ban on disposable e-cigarettes.

    According to research by the recycling campaign group Material Focus, the 6.3m vapes and pods thrown away each week in 2025 represented a 23% reduction from the previous year.

    Continue reading...

  • Lots of us aren’t very keen on bats. But the more we find out about them, the more amazing they turn out to be

    Bats have a bad rep: in a recent survey by the Bat Conservation Trust (BCT), 46% of people expressed negative feelings about bats. But just look at them! Bat carer Liz Vinson, a volunteer with the BCT, calls them “little furry humans with huge jazz hands. They have individual characters: some are divas; some are bone idle.”

    Shirley Thompson, BCT’s honorary education officer, has been championing bats since the 1980s. “I still think they’re magic,” she says. “The more you find out about them, the more you realise what amazing creatures they are.”

    Continue reading...

  • Strikes on oil facilities burned thousands of tons of stored fuel, producing a pall of toxic smoke

    Black rain fell in Iran earlier this month, a grim phenomenon seen previously in other war zones.

    Strikes on oil facilities burned thousands of tons of stored fuel. Unlike the clean controlled combustion inside an engine, uncontrolled burning leaves many particles of unburned fuel, producing a pall of toxic smoke over affected areas.

    Continue reading...

  • Deerness Valley, County Durham: Rushes were matches before matches were invented, vital to the rural poor for a little light in the dark. Time to give them a try myself

    From a distance, with a little imagination, they look like a prickle of porcupines. Closer, they are spiky clumps of soft-rush Juncus effusus: prolific seed-setters, invaders with relentlessly spreading rhizomes, which seem to creep further across this pasture with every passing year. A native plant revelling in our new climate, after another mild, wet winter tips the struggle for domination of waterlogged grazing land even further in its favour.

    Superficially, this is one of the least charismatic members of our native flora, with its bundles of long, olive green, quill-like leaves, but splitting these open reveals hidden beauty. Inside lies pith packed with tiny silver star-shaped cells, with their rays joined at their tips, forming a three-dimensional lattice: Stellate parenchyma in botanical parlance.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • This labor-intensive way of eating isn’t for everyone – and I’m not sure it’s for me. It requires planning and flexibility

    When I called Robin Greenfield, an environmental activist and author, his assistant answered. “We’re stopped really quick,” Marielle said, adding “he is harvesting a ton of wild onions right now. He’ll be on in just a minute.”

    I waited, curious to see his haul and bemused by his willingness to delay an interview for wild vegetables. I had called Greenfield, who wrote Food Freedom about the year he grew and foraged 100% of his food, to talk about just how possible, or hard, it is to do just that.

    Continue reading...

  • Rena Effendi’s film Searching for Satyrus began with a quest for the endangered insect that bears her family name. Before long, she was reckoning with secrets, lies and the mysterious life of her wayward dad

    High in the Caucasus mountains, the photojournalist Rena Effendi is searching for the butterfly that bears the name of the father she hardly knew. It is rocky, bleak, beautiful – and impossible. The grass is fried yellow by the increasingly fierce summer sun, the butterfly’s food has been grazed by sheep and, if it exists at all, Satyrus effendi usually flies only as a single insect across a square kilometre of rock, scree and slope.

    A butterfly hunt makes an unlikely subject for a prize-winning documentary, but Searching for Satyrus is a gripping quest that reveals a remarkable part of the world little known to western audiences while examining issues from war and nationalism to global heating and extinction. Ultimately, however, Effendi’s search for her father’s butterfly becomes a moving reckoning with the secrets and lies in her family and the life of her wayward father.

    Continue reading...

  • Jono Ridler has battled loneliness and fatigue as he aims to break the record for the longest unassisted staged swim – and raise awareness about fragile marine life

    First he hears a faint chatter coming from the ocean depths, then clicks and squeaks as the creatures draw closer. From the murky edges of his goggles they appear, swift and agile, darting within 10cm of his bare outstretched arms and following him for a time, as he swims hundreds of metres off the coast of New Zealand.

    Jono Ridler, an ultra-distance swimmer who is 1,254km (779 miles) into his world record attempt for the longest-ever unassisted staged swim, has learned to hear dolphins more than 15 minutes before they reach him and long before his support boats can see them.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen