Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Strategy paper released with budget allows new oil and gas projects to move ahead if they are linked to existing fields

    The government has ruled out new North Sea oil and gas exploration or lower taxes for fossil fuel companies as it struggles to protect workers from the industry’s collapse.

    In a strategy paper, Ed Miliband confirmed the crackdown on new North Sea exploration – although the energy secretary will still allow new offshore fossil fuel projects to move ahead as long as they are linked to existing fields.

    Continue reading...

  • The Mohana of Pakistan’s Sindh province once thrived on the lake but pollution and drought have caused the fragile ecosystem to collapse, along with their way of life

    At the mouth of Lake Manchar, gentle lapping disturbs the silence. A small boat cuts through the water, propelled by a bamboo pole scraping the muddy bottom of the canal.

    Bashir Ahmed manoeuvres his frail craft with agility. His slender boat is more than just a means of transport. It is the legacy of a people who live to the rhythm of water: the Mohana. They have lived for generations on the waters of Lake Manchar in Sindh province, a vast freshwater mirror covering nearly 250 sq km. The lake, once the largest in Pakistan, was long an oasis of life. Now, it is dying.

    Bashir Ahmed in his boat on the lake, next to simple huts built on top of the right bank outfall drain

    Continue reading...

  • Environmental charity Fidra says 168 of 195 SSSIs it surveyed are contaminated with tiny pellets

    Plastic nurdles have been found in 84% of important nature sites surveyed in the UK.

    Nurdles are tiny pellets that the plastics industry uses to make larger products. They were found in 168 of 195 sites of special scientific interest (SSSIs), so named because of the rare wildlife they harbour. They are given extra protections in an effort to protect them from pollution.

    Continue reading...

  • Emotions ran high at the UN climate summit in Brazil, which was hit by its first major protest in four years

    It was a tense moment. A group of about 50 people from the Munduruku, an Indigenous people in the Amazon basin, had blocked the entrance to the Cop30 venue in protest, causing long lines of delegates to snake down access roads, simmering in the morning heat.

    Continue reading...

  • As the government, Marineland of Canada and activists remain at loggerheads over whales’ fate, health and freedom of beloved animals hangs in balance

    Jelly Bean’s son Bertie Botts is an adorable little “ham sandwich”. Orion – nicknamed “Onion Ring” – is a large but fiercely protective friend. Zephyr has “ants in his pants” and wiggles like a worm. Lillooet is the “biggest cuddle bug” with a heart of gold.

    Thirty captive beluga whales in a Canadian amusement park have become pawns in a tussle between a shuttered park, local and national governments and animal rights activists.

    Continue reading...

  • Environmental body says modest investment and changes can help preserve long list of animals, fungi and lichen

    Almost 3,000 species ranging from glorious birds to tiny lichen are in peril in Wales because they are clinging on in a handful of locations or even fewer, a groundbreaking report has revealed.

    The report from Natural Resources Wales (NRW) highlights that, since the millennium, 11 species have already been lost to Cymru, including the turtle dove and belted beauty moth. It warns that 2,955 other terrestrial or freshwater species are at serious risk because they are confined to five locations or fewer.

    Continue reading...

  • Wellington, Somerset: The five years we’ve spent transforming this patch has been recognised with an RHS award. We’re proud, but we’re not done yet

    Volunteers from Transition Town Wellington (TTW) are out in the rain on Fox’s Field this morning – there’s always work to be done, whatever the weather. Five years back, this 8.5-acre field was just rough grass and nettles; today, it’s a thriving forest garden encircled by a food hedge, or “fedge”. Saplings we’d planted as knee‑high muddy twigs now spread their branches above us. There are winding woodchip pathways, a riot of herbs, seven‑foot high cardoons holding their fat black seedheads up to the lowering sky.

    We’re clearing the grass and old hay from on top of the black plastic clearance mulch, heaving it into wheelbarrows and piling it up into new heaps to make compost for next year’s mulch.

    Continue reading...

  • For op shops, setting prices is a delicate balance. Too high and they risk pricing out customers, too low and it becomes difficult to cover costs

    I was at a tip shop looking for a whisk, expecting to find one for $1, maybe $2, when a small pair of tongs caught my eye. The price, written on the metal with permanent marker, was $10.

    I snapped a photo and sent it to a group of op-shopping friends. “Tip shop pricing!” I wrote. “Tell ’em they’re dreamin’,” one quipped. After all, a pair on Kmart’s website that looked the same – but cleaner – cost $1.75.

    Sign up for the fun stuff with our rundown of must-reads, pop culture and tips for the weekend, every Saturday morning

    Continue reading...

  • As I watched the news about Australia’s devastating bushfires in 2020 I felt compelled to help. It was the start of a new relationship with nature, and a reminder of my childhood joie de vivre

    As hookup sites go, it was in another league. I was looking for a different kind of soulmate and I was spoilt for choice. Would it be Floyd, “a stylish poser and a winner of hearts”? Or Bobby, “who loves cuddling and is a bit of a showoff”? Or could it be the “beautiful and incredibly sweet Morris with a gentle nature”? One stood out. Not only was he “very affectionate” but he was also “a bit of a troublemaker – always exploring and often found sitting on the rocks”. Just what I was looking for; I swiped right. That’s how I met Jarrah. My koala.

    A month before, in 2020, I’d seen a newsflash about the bushfires in Australia. The effect on the continent’s wildlife was devastating. An estimated 61,000 koalas had been killed or injured among 143 million other native mammals. There were two things I felt I could do from the UK: one was to make koala mittens to protect their burnt paws (following a pattern I found online); and two, I could adopt a koala and send monthly donations to protect them in the wild. So I joined the Australian Koala Foundation, which is dedicated to the marsupials’ survival.

    Continue reading...

  • Scientists excited by progress in bold project to see if native species can train themselves to survive alongside cats

    In the middle of the Australian outback’s arid deserts, many of the country’s distinctive small marsupials – the bilbies, bandicoots and quolls – have been missing for a century or more, wiped out by land clearing and the hunting prowess of feral cats. Felis catus – introduced by European invaders and settlers – was too fast and too agile for the native mammals that had not evolved with this voracious and adaptable new predator.

    While efforts to rid the landscape of cats have so far failed, a group of scientists have entered into a bold project to see if small marsupials can train themselves to survive alongside the cats that drove their species almost to extinction.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen