Eco Hvar

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Farage’s Clacton-on-Sea constituency worst ‘tree desert’ in England, research shows

    Woodland Trust also finds significant north-south divide in tree cover, leaving many people at risk of poor health

    Nigel Farage’s constituency of Clacton-on-Sea is a “tree desert”, leaving people more exposed to air pollution, poorer health, lower life expectancy and the impact of rising temperatures, according to a new report.

    The Essex town is rated the worst-performing for equal access to trees in England, with the highest proportion of urban residents – 98.2% – living in neighbourhoods with critically low access to trees.

    Continue reading...

  • UN members prepare for pivotal vote on landmark ICJ climate justice ruling

    If resolution is passed, governments will recognisetheir legal responsibility to cut greenhouse gas emissions

    The UN’s willingness to tackle the climate crisis in a fair and legal way will be tested next week during a critical vote of the UN general assembly in New York.

    Every member state is being asked to back a series of landmark findings on climate justice from the international court of justice (ICJ) as part of a new political resolution. If passed, it will mean governments recognise they have a legal responsibility to cut their greenhouse gas emissions, including tackling fossil fuels.

    Continue reading...

  • Choughs reappear at Tintagel Castle in Cornwall after decades of absence

    King Arthur is said to have transformed into a chough when he died, its red feet and beak representing his bloody end

    Decades after disappearing from the jagged cliffs around Tintagel Castle on the coast of north Cornwall, a bird with legendary connections to the area has returned.

    The custodian of Tintagel, English Heritage, and local ornithologists have declared that choughs – charismatic corvids with red beaks and feet – are back.

    Continue reading...

  • Typical English roast dinner potentially ‘drenched’ in 102 pesticides, says report

    Greenpeace finds cocktail of pesticides including seven banned in EU may have been used on seven categories of vegetables and soft fruit

    It is a beautiful early summer Sunday afternoon and you have stopped for a pub lunch. A waiter sets down a roast served with carrots, peas, parsnips, potatoes and onion gravy, and then for pudding, strawberries and cream. It feels like the perfect rustic meal to accompany a day in the country.

    However, a report by Greenpeace, published on Thursday, has found that the ingredients of the traditional Sunday roast have potentially been treated with a cocktail of more than 100 pesticides. Data from the Fera pesticide usage survey for 2024, showed 102 – including seven banned in the EU – were used on seven vegetable and soft fruit categories.

    Continue reading...

  • Roots of resilience: the experts working to bolster apples against the climate crisis

    Scientists are focusing on improving apples’ resilience after stressors like wild temperature swings and drought

    Terence Robinson still remembers the Valentine’s Day Massacre – of 2015, not 1929.

    For the Cornell University horticulture professor, the term doesn’t conjure up Tommy guns and Al Capone’s Chicago. Instead of a gangster, the culprit in Robinson’s massacre was the weather. And its victims were the apple orchards of the north-eastern United States.

    Continue reading...

  • Why the weather was on no one’s side in general strike of 1926

    A warm spell mitigated some of the effects of the strike but colder weather would have taken their own toll

    May 1926 is remembered in Britain for the general strike, when the TUC called out millions of workers in support of miners who had been locked out while fighting a pay cut.

    The strike, which lasted from 3 May to 12 May, took place during a spell of relatively mild weather with little rain. Transport was disrupted but fine conditions allowed many people to walk or cycle to work. There was a shortage of coal but this was mitigated because there was less need for heating. The TUC, fearing legal action and doubting the strike could be sustained, called it off after nine days.

    Continue reading...

  • Country diary: This weary traveller has escaped the hunter’s gun | Sarah Lambert

    Maxey Cut, Cambridgeshire: There’s so much precious wildlife around this old flood-relief channel, including sea trout and eels. But I’ve come to hear the purr of the turtle dove

    The morning air is moist and utterly still. Above the flood bank, dappled grey cirrocumulus parts to a clear blue. Birds sound from every side: the cuckoo’s insistent call over a chorus of warblers – the sedge warbler’s machine-gun rattle, the willow warbler’s falling cadence, and, piercing them all, the explosive eruptions of a Cetti’s warbler buried deep in cover.

    But it is the turtle dove that I have come to hear: that low, tender purring, almost lost in the greater chorus. When it comes, my heart lifts. I find a lone bird on a telegraph wire, one of its favoured perches. Through the binoculars, I make out a pink-grey breast, a neat black-and-white collar, and rust‑red feathers on the back, each one finely marked with black.

    Continue reading...

  • How a kindergarten teacher became the accidental guardian of 200 king penguins

    When the birds started nesting on her land at Useless Bay, Chile, Cecilia Durán Gafo decided she would protect them from people and predators

    Five pairs of rubbery feet carry velvet-sheathed black-and-white bodies towards the rope line separating the king penguins from the dozen or so visitors, who look on in awe. As these emissaries shuffle over, a hundred of their cohorts parade on a nearby bank, splashing around in the water and regurgitating food into their chicks’ open beaks.

    The king penguin (Aptenodytes patagonicus)makes its home almost exclusively on islands in the Southern Ocean. But it has been coming to this wind-battered bay in southern Chile’s Tierra del Fuego region for hundreds of years, probably because its shallow shores offer protection from marine predators and humans.

    Continue reading...

  • Go big or go home: how The Lost Giants revived the ancient art of goliath-making

    Ever fancied creating your own enormous effigy? One Cornish art collective has reinvigorated the practice – and now they want to draw on the public’s skills, too

    This New Year’s Eve, environmentalist and author Lisa Schneidau did something she had never done before. She welcomed in 2026 with giants. “At a certain time of the evening, they started appearing from all over the town. Then everyone flooded out of their houses and congregated into a massive procession of giants and lights and drums and music. It was absolutely extraordinary.”

    Schneidau’s fairytale experience happened in Lostwithiel, the Cornish home town of the art collective The Lost Giants (TLG), a group of craftspeople and artists reviving the British tradition of making giants and beasties and goliaths. The giants she celebrated with were made of wooden frames and cloth, papier-mache and card, but were full of life.

    To apply for a giant, go to The Lost Giants website

    Continue reading...

  • Yorkshire’s WallFest launched to protect crumbling boundary wall of ‘world’s first nature reserve’

    Pioneering environmentalist Charles Waterton enclosed his parkland and lake near Wakefield in the 1820s

    Over four years in the 1820s, Charles Waterton built a 9ft-high, 3-mile-long wall around the parkland and lake of Walton Hall. The fox- and poacher-proof boundary enclosed what could be the world’s first nature reserve, completed in Yorkshire 200 years ago.

    Waterton, an eccentric, controversial and pioneering environmentalist, built nest boxes, special banks for sand martins and innovative bird hides, and offered local people sixpence for every hedgehog they brought into his reserve.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen
Copyright © 2026 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.