Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Reaching agreement in divisive political landscape shows ‘climate cooperation is alive and kicking’, says UN climate chief

    The world is not winning the fight against the climate crisis but it is still in that fight, the UN climate chief has said in Belém, Brazil, after a bitterly contested Cop30 reached a deal.

    Countries at Cop30 failed to bring the curtain down on the fossil fuel age amid opposition from some countries led by Saudi Arabia, and they underdelivered on a flagship hope – at a conference held in the Amazon – to chart an end to deforestation.

    Continue reading...

  • Blazes that smoulder in the permafrost, only to reignite, are extending fire season though winter, leaving vegetation struggling to recover

    In May 2023, a lightning strike hit the forest in Donnie Creek, British Columbia, and the trees started to burn. It was early in the year for a wildfire, but a dry autumn and warm spring had turned the forest into a tinderbox, and the flames spread rapidly. By mid-June, the fire had become one of largest in the province’s history, burning through an area of boreal forest nearly twice the size of central London. That year, more of Canada burned than ever before.

    The return of cold and snow at the close of the year typically signal the end of the wildfire season. But this time, the fire did not stop. Instead, it smouldered in the soil underground, insulated from the freezing conditions by the snowpack. The next spring, it reemerged as a “zombie fire” that continued to burn until August 2024. By then, more than 600,000 hectares (1.5m acres) had been destroyed.

    Continue reading...

  • Conchologists, and citizen scientists team up to seek out endangered mollusc species along River Thames

    It is tiny, hairy and “German” – and it could be hiding underneath a piece of driftwood near you. Citizen scientists and expert conchologists are teaming up to conduct the first London-wide search for one of Britain’s most endangered molluscs.

    The fingernail-sized German hairy snail (Pseudotrichia rubiginosa) is found in fragmented patches of habitat mostly along the tidal Thames.

    Continue reading...

  • The fingerprints of Russia and Saudi Arabia are all over the decision text in Brazil. But a group of nations led by Colombia and the Netherlands offer hope

    • Genevieve Guenther is the founding director of End Climate Silence

    The 30th conference of the parties (Cop30), the annual climate summit of all nations party to the UNFCCC, just ended. Stakeholders are out in the media trying spin the outcome as a win. Simon Stiell, climate change executive secretary for the UN is, for instance, praising Cop30 for showing that “climate cooperation is alive and kicking, keeping humanity in the fight for a liveable planet”. But let us be clear. The conference was a failure. Its outcome, the decision text known as the Global Mutirão or Global Collective Effort, is, in essence, a form of climate denial.

    In 2023, the Intergovernmental Panel on Climate Change(IPCC) determined that the world had already developed, or planned to develop, too much fossil fuel to be able to halt global heating at 2C. It acknowledged that the capital assets built up around fossil fuels must be stranded – that is to say, abandoned and not used – if warming was to be limited to 2C. But the Cop30 decision text ignores all this. Indeed, it never even mentions fossil fuels.

    Genevieve Guenther is the founding director of End Climate Silence, and the author of The Language of Climate Politics

    Continue reading...

  • In western Chad, villagers are desperately trying to hold back the sand as the climate crisis wreaks havoc on one of the hottest countries in the world

    On the ochre sands of Kanem, the neat vegetable gardens and silver-green palm trees of Kaou oasis stand out, incongruous in this desert province of 70,000 sq km in western Chad.

    Oases such as this, on the edge of the Sahara, have sustained human life in the world’s deserts for thousands of years. Globally, an estimated 150 million people rely on the water, arable land and access to trade networks they provide. But in Chad, such oases are disappearing fast.

    Continue reading...

  • Government panel’s final report calls for ‘radical reset’ of planning and environmental rules to get reactors built faster and cheaper

    The UK has become the “most expensive place in the world” to build a nuclear power station because of overly complex bureaucracy and regulation, according to a government review.

    The nuclear regulatory taskforce was set up by Keir Starmer in February after the government promised to rip up “archaic rules” and slash regulations to “get Britain building”.

    Continue reading...

  • Cross-party coalition behind proposals hope eco-friendly scheme for million people could begin before end of decade

    In the next few years, spades could be in the ground for a city made of wood, in the middle of the largest new nature reserve created in England in decades, with four-bedroom homes on sale for £350,000.

    It sounds too good to be true, but a cross-party coalition of campaigners is trying to make a “forest city” to house a million people a reality, with construction commencing by the end of this parliament. It would be the first such project in England since the purpose-built new town of Milton Keynes in the 1960s.

    Continue reading...

  • Alison Gaffney believes her son’s rare leukaemia was caused by dumped toxic waste from the town’s steelworks

    Alison Gaffney and Andy Hinde received the devastating news that their 17-month-old son, Fraser, had a rare type of leukaemia in 2018.

    Two years of gruelling treatment followed, including chemotherapy, radiotherapy and immunotherapy, before a stem cell transplant. Fraser, then aged three, made a “miraculous recovery” from the surgery, before doctors declared the cancer in remission.

    Continue reading...

  • Australia’s largest synchronous condenser begins testing in Victoria, joining an expanding network operators say will reduce the grid’s reliance on fossil fuels

    Nestled amid green rolling hills in western Victoria, 150 tonnes of metal has begun spinning to help secure the electricity grid.

    Next to the Ararat terminal station and inside a large grey shed, a steel blue “pony motor” turns a massive rotor at 750 revolutions a minute.

    Sign up to get climate and environment editor Adam Morton’s Clear Air column as a free newsletter

    Continue reading...

  • Black soldier fly larvae turn food waste into valuable protein meal and other byproducts – and Australian producers say the industry is about to take off

    In the back streets of Kenya’s capital, Nairobi, where children play football on vacant dirt blocks beside apartment blocks, a concrete building stands behind a wobbly corrugated iron fence. It seems an unlikely place for an agricultural revolution.

    The half-built building is flanked by a 10m-long greenhouse and from it emerges Winnie Wambui. The 24-year-old is an engineering student, business owner and entrepreneur – and her crop is black soldier flies.

    Sign up to receive Guardian Australia’s fortnightly Rural Network email newsletter

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen