Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • From LNG to drilling in Alaska, here’s everything you need to know about Trump’s energy and climate executive orders

    Through a flurry of executive orders, a newly inaugurated Donald Trump has made clear his support for the ascendancy of fossil fuels, the dismantling of support for cleaner energy and the United States’ exit from the fight to contain the escalating climate crisis.

    “We will drill, baby, drill,” the president said in his inaugural address on Monday. “We have something that no other manufacturing nation will ever have – the largest amount of oil and gas of any country on Earth, and we are going to use it. We’re going to use it.”

    Continue reading...

  • Instead of burning or transporting their garden waste, residents of an English village built their own composting site

    In the village of Thrupp, where houses are spread out over steep winding roads in the narrow Frome Valley, it’s difficult for lorries to get through to collect garden waste.

    It leaves some people with the choice of lengthy car trips to a nearby town to take their green waste to a facility, or burning their rubbish in small bonfires that have prompted many irate social media posts.

    Continue reading...

  • Mark Avery to stand down from role with Wild Justice but won’t completely give up campaigning, he insists

    If government ministers and civil servants are grey squirrels, they may think they can rest easy – the predatory pine marten in the Westminster jungle is leaving them in peace.

    A campaigner who has “created a landscape of fear” over the authorities’ failure to protect nature is stepping back from Wild Justice to spend more time with the wildlife – and grandchildren – in his garden.

    Continue reading...

  • As the captain of a royal research ship, I break ice to get to British stations in the Antarctic. It’s great fun - but getting stuck is always a risk

    I have been working for the British Antarctic Survey since I was 19. I started icebreaking on my first trip to the Antarctic and got hooked. Now I am the captain of the royal research ship Sir David Attenborough and I find icebreaking addictive.

    It’s unique in a maritime career to have the ability, even as a junior officer, to do quite intricate ship handling and manoeuvring at all stages. Ships break the ice continually, 24/7 – so the whole bridge team gets to do it.

    Continue reading...

  • A decade ago, up to 1,000 of the apex predators lived in one South African bay. Now they have gone, fleeing from killer whales. But the gap they have left creates problems for other species

    The first carcass of a great white, a small female, washed up in South Africa on 9 February 2017. The 2.6-metre-long body had no hook or net marks, ruling out human involvement. Whatever had killed her had vanished. So too had all the other great white sharks in Gansbaai on the Western Cape, Dr Alison Towner noticed.

    “We had several sharks acoustically tagged, and later realised three had moved as far as Plettenberg Bay and Algoa Bay, more than 500km [300 miles] east,” says the Rhodes University marine biologist.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: As the ice thins and the paths begin to stick, the ravens and owls are getting busy with their breeding season

    Up on Cyrn y Bwch (Horns of the Buck), known as Old Racecourse Common, a plateau on the edge of the Oswestry Uplands, winter comes and goes in a week. There are still white punctuation marks fallen from the rich quiet of a snow spell that feels dreamlike now as the puddle ice thins to kitchen film and paths turn claggy.

    The thaw is a kind of recall as the past returns. Mounds of heather, the grey, private memories of a heath, like an old tune muffled by bracken and birch. The racecourse grandstand ruins where 18th-century punters watched their fortunes gallop away like horses over the hills. West, the green folds of Powys. East, the sunlit plains of north Shropshire fading towards the Wrekin floating on the horizon. South, a track rolls down through conifers where a small stand of beech and oak are trapped, shadowy apparitions imprisoned in the vertical lines of the plantation.

    Continue reading...

  • The original cotton totes have a ‘disarmingly short’ life cycle – so demand is high for a more environmentally friendly version

    This year’s It bag isn’t made by any of the usual designers. And if this bag could talk, it wouldn’t say “calf leather” so much as “wash me at 40C”. What’s more, in an ideal world, you would never want to buy another again.

    The “forever tote” is big business. Usually made from calico, an unbleached cotton designed to be reused, it’s similar to the cotton bags you have balled up at the bottom of a drawer, except it’s sturdy, with a reinforced base and handles, sometimes a pocket, often coloured (Yves Klein blue seems especially popular), and always conspicuously branded with logos. Demand is high.

    Continue reading...

  • Many palm species in the city are receptive to embers, hard to extinguish – and probably helped spread the fires

    When the Los Angeles wildfires broke out on the morning of 7 January, some of the most dramatic images were of palm trees set ablaze along Sunset Boulevard. In the days that followed, burning palms became a symbol to illustrate what may be the costliest wildfires in history, which left at least 25 dead and destroyed thousands of structures.

    The trees are icons of the city. They also played a role in spreading the flames, researchers and fire officials say.

    Continue reading...

  • Fans of the flower – known as Putricia – say they are ‘obsessed’ with the plant, although they have ‘never smelt that before’

    In Sydney, word is spreading: a rare endangered plant named after a deformed penis is beginning to unfurl.

    Outside Sydney’s Royal Botanic Garden greenhouse on Thursday, a diverse crowd of hundreds has formed. International tourists wait expectantly by families and young, trendy couples. Babies are everywhere.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

  • Acronyms, in-jokes and online fan clubs spring up as viewers across the globe prepare for Sydney’s first corpse bloom in 15 years – from a safe distance

    In a Sydney greenhouse, a tall pointed flower is about to bloom for the first time in years.

    To the scientific community, the Botanic Gardens of Sydney’s corpse flower is known as amorphophallus titanum, which translates to large, deformed penis. But online, the rare endangered plant has taken on a new name: Putricia.

    Sign up for Guardian Australia’s breaking news email

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen