Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Objavljeno u Životinje

Zakon o zaštiti životinja relativno je nov (datira iz 2006.). Baziran je na EU direktivama iz 1983., koje su do današnjeg dana doživjele nekoliko izmjena. Hrvatski zakon je ažuriran 2013. godine. Kad su zastupnici raspravljali i usvojili završni tekst Zakona u veljači 2013., jasno su preporučili da se javna svijest o zaštiti životinja treba podići. Zakon je opet ažuriran 2019. godine, te se kao većina hrvatskih zakona redovito revidiran.

Zastupnik Laburista Branko Vukšić napomenuo je kako mijenjanje Zakona u skladu s europskim direktivama nije dovoljna garancija da dosadašnje prakse neće ostati „balkanske“. Definirao je isti Zakon o zaštiti životinja kao „najgaženiji u Hrvatskoj“. U zemlji u kojoj mnogo kršenja različitih zakona izmiče kontroli institucija, to je zaista zabrinjavajuće. Nažalost, izjava gospodina Vukšića nije bila retorička smicalica, već istina.

Zakoni i pomoć za životinje u nevolji

Organizacije za zaštitu životinja, kao što su registrirane udruge Noina Arka i Zaklada za zaštitu životinja Split uvelike se oslanjaju na javnu financijsku podršku, ali iznos koji im je dostupan nije usporediv s ostalim europskim zemljama. Što se kućnih ljubimaca tiče, postoji mnogo regulacija koje propisuju kako se o životinjama treba brinuti (Pravilno držanje životinja, od 2019. godine, članak 51 Zakon o zaštiti životinja «Narodne novine» br. 102/17, 32/19.), Međutim, osiguravanje dobrobiti životinja se sramotno zanemaruje. Ukoliko se netko prema životinjama ponaša neprilično, imate pravo nazvati inspekciju koja bi trebala izviditi situaciju i poduzeti mjere koje smatraju primjerenima s obzirom na važeće zakone. Na Hvar inspektori dolaze iz Splita. Psi se mogu oduzeti vlasnicima ili uspavati. Vlasnike se može kazneno goniti. Međutim, malo se koga kazneno gonilo, a još manje se njih osudilo. Na splitskom Općinskom sudu, na primjer, dvadeset slučajeva okrutnosti prema životinjama koji su prijavljeni od 2006. do 2013. su okarakterizirani neosnovanima. Društva za zaštitu životinja u Splitu su opravdano zabrinuta, da ne kažem preneražena. Postoji nada da je Zakon postrožen u siječnju 2013. s uvođenjem jednogodišnjih zatvorskih kazni za one koje se osudi za okrutnost prema životinjama, te da će tužiteljstva biti bolje pripremljena, a osude za prijestupnike strože.

Veliki problem je manjak prikladnih skloništa za životinje. Ima ih premalo po Hrvatskoj i mnoga imaju poteškoće u stvaranju uvjeta sukladnih sa Zakonom. Neko vrijeme postojala su dva skloništa u Splitu koja su opsluživala šire područje i koja su bila najbliža Hvaru. Oba su zatvorili inspektori 2011. godine, usprkos protestima ljubitelja životinja. Životinje u skloništima premještene su u Šibenik, što je sad najbliže sklonište Hvaru. Bilo koja životinja koja ne bi našla dom u 60 dana bila bi uspavana. Dr. Zdenka Filipović je veterinarski kirurg u Splitu koja je vodila jedno od dva skolništa koja su zatvorena. Po zatvaranju, nastavila je pomagati tražeći domove za neželjene životinje te je osnovala Zakladu za zaštitu životinja Split s ciljem otvaranja novog skloništa s „Ne-ubij“ motom koji bi osigurao da se životinje ne uspavljuju dok ne nađu dom ili umru prirodnom smrću. Bilo bi prvo svoje vrste u Hrvatskoj. Gradnja doma u Kaštel Sućurcu odmah do Splita počela je 2013., ali se otvaranje odgodilo kad je inspektor odbio izdati nužnu dozvolu za korištenje na temelju činjenice da različiti dijelovi zgrade ne zadovoljavaju zakonske norme.

Kako sad stvari stoje, životinjska skloništa u Hrvatskoj suočena su s različitim problemima:

  1. ima ih premalo
  2. pretrpana su s neželjenim životinjama
  3. čno ne mogu pružiti zadovoljavajuće uvjete za spašene životinje
  4. ako ne zadovolje zakonske standarde i uvjete, zatvaraju se.

Naravno, potpuno je ispravno da inspektori zatvaraju centre koji ne zadovoljavaju minimalne standarde za brigu o životinjama. No ovo za životinje u većini slučajeva znači smrt. Potrebno je više podrške za postojeće centre kako bi pružali sve što Zakon propisuje. I hitno nam je potreban nacionalni pokret kako bi se osnovali prikladna životinjska skloništa diljem Hrvatske.

Zaklada Bestie: napokon veliki uspjeh

Nakon početnih odgoda, Zaklada za zaštitu životinja Split osnovala je u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita ustanovu za spašavanje životinja, sada nazvanu Sklonište za životinje Bestie, koja funkcionira po najvišim standardima. Unatoč poteškoćama u suočavanju s prevelikom potražnjom, spašeni psi dobivaju najbolju moguću skrb, ne samo medicinske potrepštine, hranu, vodu i sklonište, već i socijalizaciju, šetnje, ljetna kupanja i osnovnu obuku. Program osigurava dobro poznavanje potreba i osobnosti pasa, što im pomaže da pronađu prave vlasnike. Sklonište također prima ograničeni broj mačaka. Volonteri su bitni u pomaganju posvećenom osoblju u upravljanju centrom, a Bestie postiže visoku razinu komunikacije s lokalnim školama i međunarodnim organizacijama kako bi pobudio stalni interes i podršku ljubitelja životinja, bilo da žive ili prolaze kroz to područje.

Situacija na Hvaru

Neželjene životinje na Hvaru mogu lutati ili biti ubijene. Vlasnik na Hvaru koji želi napustiti životinju očigledno neće potrošiti vrijeme i novac na odlazak u sklonište u Šibenik. Štenci i mačići obično se ostavljaju blizu kampova i kuća za odmor tijekom turističke sezone ili ispred škola tijekom ostatka godine. Neki od njih nađu domove i prežive.

Sara je napuštena zajedno s nekoliko braće i sestara negdje u brdima iznad Jelse. Vjerojatno se radilo o okotu neželjenih štenaca. Lutali su po selima nekoliko dana prije nego što je većina njih pronašla domove. Sara, njemački ovčar, narasla je iz male nakupine dlake u dobru, sretnu životinju. Nekoliko godina poslije, ona živi malo na Hvaru, malo na Sardiniji.

Billy je napušten u selu Pitve u srpnju 2009. Pokušao se sprijateljiti s nekim gostima, koji su ga hranili nekoliko dana. Ipak, s obzirom da je bio mladi pas (star manje od godinu dana), volio se igrati s cipelama i drugim osobnim stvarima pa je ljudima brzo dosadio. Vjerovatno je bio dio obitelji s malom djecom te je možda odbačen jer je previše narastao ili je bio skup za hraniti ili je bio destruktivan u kući (zbog nedostatka pravilnog dresiranja). Bio je nevjerojatno brižan pas koji je žudio za ljudskom pažnjom. Pronašao je dobar dom u Zavali, ali ga novi vlasnik nije mogao kontrolirati kad bi bio izvan kuće. Srećom, tijekom sezone njemački su se turisti zaljubili u Billy-ja te je on sretan otišao u novi dom u Njemačkoj s velikim vrtom i okućnicom za igranje.

Mačke se napušta češće od pasa. Mačić Nana pronađena je s bratom i sestrom blizu groblja u Hvaru od strane talijanskih ljubitelja životinja, Marine i Riharda u srpnju 2012. Donijeli su ih u Pitve, otkrivši u prijašnjem posjetu da su neki od mještana ljubitelji životinja. Njih troje su se ubrzo prilagodili na novi okoliš te su odlučili da je najsigurnije mjesto za boravak, izuzev perioda hranjenja, unutrašnjost suhozida.

To je ostao njihov dom dok nisu narasli te otkrili nove prilike za hranjenje. Kad su bile dovoljno stare, Nana i njezina sestra su sterilizirane. Svo troje su doživjeli odraslu dob, ali je, nažalost, Nanin brat netragom nestao, a sestru je ubio bezobzirni vozač koji je kroz selo vozio prebrzo. Nana je također bila nestala tijekom sezone, stvarajući bojazan da je umrla, ali se ponovno pojavila nakon sezone te je vjerojatno iskoristila dobrodušnost nekih posjetitelja kako bi se hranila bolje, kao što to mačke obično i čine.

Pojedinci na Hvaru koji vole životinje čine koliko je god moguće kako bi pomogli beskućnicima i lutalicama. Očigledno postoji hitna potreba da se realizira sustav brige za njih te pronalaska domova. Hvar ne može riješiti ovaj problem samostalno. Efikasan sustav pomoći životinjama mora se uspostaviti na nacionalnoj razini. Ovaj proces trebao bi krenuti s vrha, tako da središnja vlast potakne i ohrabri podršku koje mogu pružiti lokalne zajednice.

© Vivian Grisogono 2013, tekst ažuriran u veljači 2024. godine

Prevodio: Bartul Mimica i dr.

Nalazite se ovdje: Home životinje Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Eco Environment News feeds

  • Swedish producer is trying to to accelerate the process of extracting the elements vital for hi-tech products

    It is deep winter with temperatures dropping to -20C. The sun never rises above the horizon, instead bathing Sweden’s most northerly town of Kiruna in a blue crepuscular light, or “civil twilight” as it is known, for two or three hours a day stretching visibility a few metres, notwithstanding heavy snow.

    But 900 metres below the arctic conditions, a team of 20 gather every day, forgoing the brief glimpse of natural light and spearheading the EU’s race to mine its own rare earths.Despite identification of several deposits around the continent, and some rare earth refineries including Solvay in France, there are no operational rare earth mines in Europe.

    Continue reading...

  • As climate breakdown puts millions more people at flood risk, traumatised homeowners are finding common voice

    Darren Ridley is always on high alert, constantly checking his phone for rain warnings – even in the middle of the night.

    “Our whole family is permanently on edge,” he says. “If we hear rain, day or night, we’re up and checking the house. I can’t sleep without replaying our flood plan in my head for weaknesses.”

    Continue reading...

  • Alnmouth, Northumberland: They were once the rocky abode of a burrowing worm, and are normally found at sea not on the beach

    Each time we visit this beach, the landscape of the strand has changed. Giant boulders are exposed or disappear completely. Bladderwrack accumulates in spongy piles – tricky to walk on – then is taken back by the sea to leave smooth clean sand. Sometimes there’s sea coal, at other times heaps of periwinkles and limpets. Wind and tides are forever shaping and reshaping the coast.

    Today, after a turbulent sea, there are crunchy razor clams underfoot. Sharp-edged, they were named after the cut-throat razors used for wet shaves. These are molluscs that drag themselves beneath the sand using strong muscular “feet”. To make their downward passage smoother they shoot out a jet of water, which led to the delightful Scottish name of spoots. Their pale shells stand out against the background of sea‑moulded nuggets of coal, along with broken crab claws and the spiral skeletons of whelks.

    Continue reading...

  • Richest 1% took 10 days while wealthiest 0.1% needed just three days to exhaust annual carbon budget, study shows

    The world’s richest 1% have used up their fair share of carbon emissions just 10 days into 2026, analysis has found.

    Meanwhile, the richest 0.1% took just three days to exhaust their annual carbon budget, according to the research by Oxfam.

    Continue reading...

  • Severe weather, driven by two low-pressure systems merging, is expected to bring power outages and hazardous road conditions

    Atlantic Canada is under widespread weather warnings for snow, freezing rain and strong winds as a winter storm moves across the region. In Newfoundland, up to 40cm of snow fell on Sunday, along with wind gusts of about 74mph, creating blizzard-like conditions.

    The storm began late on Sunday and is forecast to persist until Tuesday morning. Freezing rain warnings are in place across Nova Scotia, including Annapolis and Kings counties, while parts of New Brunswick could get up to 25cm of snow on Monday.

    Continue reading...

  • Unlike in food, there is no upper limit on the amount of pesticide residue levels in flowers. But after French officials linked the death of a florist’s child to exposure in pregnancy, many in the industry are now raising the alarm

    On a cold morning in December 2024, florist Madeline King was on a buying trip to her local wholesaler when a wave of dizziness nearly knocked her over. As rows of roses seemed to rush past her, she tried to focus. She quickly picked the blooms she needed and left.

    I’m not doing this any more, she thought.

    Continue reading...

  • Experts and community trying to untangle mystery of outburst that saw water travel almost 10km overland into a bigger lake

    Manoel Dixon had just finished dinner one night last May when a phone dinged nearby with a Facebook message.

    Dixon, 26, was at his family’s hunting camp near their northern Quebec home town of Waswanipi. They knew the fellow hunter who was messaging Dixon’s father, but what he wrote didn’t make sense.

    Continue reading...

  • A deadly fungus has already wiped out 90 species and threatens 500 more but Anthony Waddle is hoping gene replacement could be their salvation

    Standing ankle-deep in water between two bare cottonwood trees on a hot spring day, eight-year-old Anthony Waddle was in his element. His attention was entirely absorbed by the attempt to net tadpoles swimming in a reservoir in the vast Mojave desert.

    It was “one of the perfect moments in my childhood”, he says.

    Continue reading...

  • Cyclists prepare for Australia’s big race by training in extreme temperatures – and they have noticed a contradiction in the relationship with Santos

    The first time Maeve Plouffe trained in the heat, she was in Paris in the lead-up to the Olympics. It was supposed to be an easy ride to help get used to the conditions. When she returned, she fainted from heat sickness.

    “That’s how badly I was affected,” she says. “Racing in extreme heat is like playing chicken with your environment.”

    Continue reading...

  • ‘I don’t think anyone realised how bad it would get,’ says one resident, who says she might need a boat or a helicopter

    Ashleigh Brieffies is standing on the front steps of her home in central Queensland on Monday afternoon as knee-deep water sweeps over the grounds of her property.

    “If it comes up another 2ft we’ll probably be underwater,” says Brieffies, who lives in Clermont. “I think we’ll be looking for a boat or a chopper.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen