Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home vaša pisma Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Preserving the Amazonian rainforest keeps communities safe from the health risks of wildfires and deforestation, research has found

    For Bolivian park ranger Marcos Uzquiano, the fallout from wildfires in the Amazon goes far beyond the damage they do to wildlife and biodiversity. “It’s devastating – it undermines all the functions and benefits that forests provide to Indigenous communities. They affect the air we breathe and cause respiratory infections, eye irritation and throat inflammation,” he says.

    Uzquiano’s experience at Beni Biosphere Reserve is reflected in new research which suggests that preserving Amazonian forests helps to protect millions from disease. Analysing 20 years of data on 27 diseases – including malaria, Chagas disease and hantavirus – researchers found that municipalities in the Amazon biome near healthy forests on Indigenous lands across eight countries faced a lower risk of disease.

    Continue reading...

  • As Swiss glaciers melt at an ever-faster rate, new species move in and flourish, but entire ecosystems and an alpine culture can be lost

    • Photographs by Nicholas JR White

    From the slopes behind the village of Ernen, it is possible to see the gouge where the Fiesch glacier once tumbled towards the valley in the Bernese Alps. The curved finger of ice, rumpled like tissue, cuts between high buttresses of granite and gneiss. Now it has melted out of sight.

    People here once feared the monstrous ice streams, describing them as devils, but now they dread their disappearance. Like other glaciers in the Alps and globally, the Fiesch is melting at ever-increasing rates. More than ice is lost when the giants disappear: cultures, societies and entire ecosystems are braided around the glaciers.

    The Aletsch glacier viewed from Moosfluh, looking towards the Olmenhorn and Eggishorn peaks

    Continue reading...

  • Blackstone founder Stephen Schwarzman acted legally, but residents complained to Southern Water

    A Donald Trump-backing billionaire has been stopped from transporting water in tankers to fill a lake on his Wiltshire estate during a drought.

    Southern Water has told tanker companies to cease delivering water to Stephen Schwarzman’s 2,500-acre estate after local residents filmed vehicles going day and night to its grounds.

    Continue reading...

  • Phil Bellamy’s daughters refuse to ride in his electric car without travel sickness tablets. Are there other solutions?

    It was a year in to driving his daughter to school in his new electric vehicle that Phil Bellamy discovered she dreaded the 10-minute daily ride – it made her feel sick in a way no other car did.

    As the driver, Bellamy had no problems with the car but his teenage daughters struggled with sickness every time they entered the vehicle. Research has shown this is an issue – people who did not usually have motion sickness in a conventional car found that they did in EVs.

    Continue reading...

  • Drakes Broughton, Worcestershire: The scourge of rural litter is enough to bring anyone together, even a farmer and us, trying to camp for the night in his field

    In deepest rural Worcestershire – unfamiliar country for a mountaineer and a Welshman – we need a place to sleep. Our hedged lane skirts a little copse, and tired eyes pick out a gap; a couple of big steps over the brambles and we’re in. We haul the bike trailer (heavy with cans and bottles, picked up over some 300 miles on England’s dirty roads) into the woods. Damien Gabet, with whom I’m here to wild camp, is on a 1,000-mile journey in the shape of a Lucozade bottle as part of an anti-litter campaign, all the while removing as many plastic bottles as he can fit in his small orange trailer.

    Beyond the wood is a field where the corn has been cut: a perfect spot, hidden from view, disturbing no one. Stars start to blink awake as we make our home for the night. Suddenly, the rumble of an engine – a silver Range Rover turns the corner. A familiar weariness grip me: I’m already resigned to being moved on, to take some stick for our trespass.

    Continue reading...

  • The corporate-financed backlash to calls for global climate progress has been greatly empowered by the Trump administration. It’s never been more critical to challenge the misinformation that could turn a crisis into a catastrophe

    Support the Guardian’s independent, fact-based journalism today

    A little over a decade ago I published a book, This Changes Everything, which explored the reality of the climate crisis as a confrontation between capitalism and the planet. For a few years after the book came out, it seemed like we might just win a breakthrough. A cascade of large and militant mobilisations pressed the case for keeping warming below 1.5C as global calls for a green new deal grew louder and louder. Countries across the world announced long-term plans to reduce emissions and to hit net-zero targets; so did some of the largest corporations on the planet.

    And then … well, we all know what happened. A corporate-financed backlash on all fronts. In the first 100 days of Trump’s second term, his administration took more than 140 actions to roll back environmental rules and push for greater use of fossil fuels. He signed executive orders to ease restrictions on their extraction and export, filled his cabinet with oil industry supporters, gutted federal agencies on the forefront of the climate crisis, and cancelled life-saving environmental justice projects.

    Join George Monbiot and special guests on 16 September for a special climate assembly to discuss the growing and dramatic political and corporate threats to the planet. Book tickets – in person or livestream

    Continue reading...

  • Exclusive: Leachate is tankered to treatment works where it mixes with sewage and industrial effluent

    More than 750,000 tonnes of liquid from landfills are mixed with sewage at water treatment works and spread on farmland across England each year, it can be revealed.

    Generated by hundreds of landfills across the country, leachate – the liquid that drains through landfill waste carrying a cocktail of chemicals – is regularly tankered to sewage treatment works, where it mixes with domestic sewage and industrial effluent to create sludge, also described as “biosolids”.

    Continue reading...

  • Traditional owners have lost repeated legal challenges over the 40-gigalitre-per year water licence at Singleton Station – and now they’re taking it to the high court

    When parts of nature die and species are lost, traditional owners like Maureen Jipiyiliya Nampijinpa O’Keefe feel deep grief.

    In Kaytetye country, near Tennant Creek in the Northern Territory, life and death are controlled by access to water.

    Traditional owner Maureen Jipiyiliya Nampijinpa O’Keefe, a Kaytetye-Warlpiri woman, is one of the leading voices opposing the groundwater licence

    Sign up to receive Guardian Australia’s fortnightly Rural Network email newsletter

    Continue reading...

  • Quantum sensing, satellite tracking and AI are part of an accelerating arms race in detection that should prompt a re-evaluation of Australia’s defence strategy

    Military history is littered with the corpses of apex predators.

    The Gatling gun, the battleship, the tank. All once possessed unassailable power – then were undermined, in some cases wiped out, by the march of new technology.

    Continue reading...

  • ‘I just want them to pay up what they owe me, rehab that country and get the hell out of here,’ says farmer Patricia Goodwin

    Sandstone cliffs rise from the brigalow scrubaround the tin and timber farmhouse of Patricia Goodwin at theback of Bluff, a tiny town in the central Queensland highlands.

    One ridge stands out from the rest. Stripped of all vegetation, the blacks and browns of its earthen ramparts loom over the landscape like the citadel of a Mad Max warlord. This is no natural formation – it is the spoil of an open cut metallurgical coalmine.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen