Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Objavljeno u Životinje

Zakon o zaštiti životinja relativno je nov (datira iz 2006.). Baziran je na EU direktivama iz 1983., koje su do današnjeg dana doživjele nekoliko izmjena. Hrvatski zakon je ažuriran 2013. godine. Kad su zastupnici raspravljali i usvojili završni tekst Zakona u veljači 2013., jasno su preporučili da se javna svijest o zaštiti životinja treba podići. Zakon je opet ažuriran 2019. godine, te se kao većina hrvatskih zakona redovito revidiran.

Zastupnik Laburista Branko Vukšić napomenuo je kako mijenjanje Zakona u skladu s europskim direktivama nije dovoljna garancija da dosadašnje prakse neće ostati „balkanske“. Definirao je isti Zakon o zaštiti životinja kao „najgaženiji u Hrvatskoj“. U zemlji u kojoj mnogo kršenja različitih zakona izmiče kontroli institucija, to je zaista zabrinjavajuće. Nažalost, izjava gospodina Vukšića nije bila retorička smicalica, već istina.

Zakoni i pomoć za životinje u nevolji

Organizacije za zaštitu životinja, kao što su registrirane udruge Noina Arka i Zaklada za zaštitu životinja Split uvelike se oslanjaju na javnu financijsku podršku, ali iznos koji im je dostupan nije usporediv s ostalim europskim zemljama. Što se kućnih ljubimaca tiče, postoji mnogo regulacija koje propisuju kako se o životinjama treba brinuti (Pravilno držanje životinja, od 2019. godine, članak 51 Zakon o zaštiti životinja «Narodne novine» br. 102/17, 32/19.), Međutim, osiguravanje dobrobiti životinja se sramotno zanemaruje. Ukoliko se netko prema životinjama ponaša neprilično, imate pravo nazvati inspekciju koja bi trebala izviditi situaciju i poduzeti mjere koje smatraju primjerenima s obzirom na važeće zakone. Na Hvar inspektori dolaze iz Splita. Psi se mogu oduzeti vlasnicima ili uspavati. Vlasnike se može kazneno goniti. Međutim, malo se koga kazneno gonilo, a još manje se njih osudilo. Na splitskom Općinskom sudu, na primjer, dvadeset slučajeva okrutnosti prema životinjama koji su prijavljeni od 2006. do 2013. su okarakterizirani neosnovanima. Društva za zaštitu životinja u Splitu su opravdano zabrinuta, da ne kažem preneražena. Postoji nada da je Zakon postrožen u siječnju 2013. s uvođenjem jednogodišnjih zatvorskih kazni za one koje se osudi za okrutnost prema životinjama, te da će tužiteljstva biti bolje pripremljena, a osude za prijestupnike strože.

Veliki problem je manjak prikladnih skloništa za životinje. Ima ih premalo po Hrvatskoj i mnoga imaju poteškoće u stvaranju uvjeta sukladnih sa Zakonom. Neko vrijeme postojala su dva skloništa u Splitu koja su opsluživala šire područje i koja su bila najbliža Hvaru. Oba su zatvorili inspektori 2011. godine, usprkos protestima ljubitelja životinja. Životinje u skloništima premještene su u Šibenik, što je sad najbliže sklonište Hvaru. Bilo koja životinja koja ne bi našla dom u 60 dana bila bi uspavana. Dr. Zdenka Filipović je veterinarski kirurg u Splitu koja je vodila jedno od dva skolništa koja su zatvorena. Po zatvaranju, nastavila je pomagati tražeći domove za neželjene životinje te je osnovala Zakladu za zaštitu životinja Split s ciljem otvaranja novog skloništa s „Ne-ubij“ motom koji bi osigurao da se životinje ne uspavljuju dok ne nađu dom ili umru prirodnom smrću. Bilo bi prvo svoje vrste u Hrvatskoj. Gradnja doma u Kaštel Sućurcu odmah do Splita počela je 2013., ali se otvaranje odgodilo kad je inspektor odbio izdati nužnu dozvolu za korištenje na temelju činjenice da različiti dijelovi zgrade ne zadovoljavaju zakonske norme.

Kako sad stvari stoje, životinjska skloništa u Hrvatskoj suočena su s različitim problemima:

  1. ima ih premalo
  2. pretrpana su s neželjenim životinjama
  3. čno ne mogu pružiti zadovoljavajuće uvjete za spašene životinje
  4. ako ne zadovolje zakonske standarde i uvjete, zatvaraju se.

Naravno, potpuno je ispravno da inspektori zatvaraju centre koji ne zadovoljavaju minimalne standarde za brigu o životinjama. No ovo za životinje u većini slučajeva znači smrt. Potrebno je više podrške za postojeće centre kako bi pružali sve što Zakon propisuje. I hitno nam je potreban nacionalni pokret kako bi se osnovali prikladna životinjska skloništa diljem Hrvatske.

Zaklada Bestie: napokon veliki uspjeh

Nakon početnih odgoda, Zaklada za zaštitu životinja Split osnovala je u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita ustanovu za spašavanje životinja, sada nazvanu Sklonište za životinje Bestie, koja funkcionira po najvišim standardima. Unatoč poteškoćama u suočavanju s prevelikom potražnjom, spašeni psi dobivaju najbolju moguću skrb, ne samo medicinske potrepštine, hranu, vodu i sklonište, već i socijalizaciju, šetnje, ljetna kupanja i osnovnu obuku. Program osigurava dobro poznavanje potreba i osobnosti pasa, što im pomaže da pronađu prave vlasnike. Sklonište također prima ograničeni broj mačaka. Volonteri su bitni u pomaganju posvećenom osoblju u upravljanju centrom, a Bestie postiže visoku razinu komunikacije s lokalnim školama i međunarodnim organizacijama kako bi pobudio stalni interes i podršku ljubitelja životinja, bilo da žive ili prolaze kroz to područje.

Situacija na Hvaru

Neželjene životinje na Hvaru mogu lutati ili biti ubijene. Vlasnik na Hvaru koji želi napustiti životinju očigledno neće potrošiti vrijeme i novac na odlazak u sklonište u Šibenik. Štenci i mačići obično se ostavljaju blizu kampova i kuća za odmor tijekom turističke sezone ili ispred škola tijekom ostatka godine. Neki od njih nađu domove i prežive.

Sara je napuštena zajedno s nekoliko braće i sestara negdje u brdima iznad Jelse. Vjerojatno se radilo o okotu neželjenih štenaca. Lutali su po selima nekoliko dana prije nego što je većina njih pronašla domove. Sara, njemački ovčar, narasla je iz male nakupine dlake u dobru, sretnu životinju. Nekoliko godina poslije, ona živi malo na Hvaru, malo na Sardiniji.

Billy je napušten u selu Pitve u srpnju 2009. Pokušao se sprijateljiti s nekim gostima, koji su ga hranili nekoliko dana. Ipak, s obzirom da je bio mladi pas (star manje od godinu dana), volio se igrati s cipelama i drugim osobnim stvarima pa je ljudima brzo dosadio. Vjerovatno je bio dio obitelji s malom djecom te je možda odbačen jer je previše narastao ili je bio skup za hraniti ili je bio destruktivan u kući (zbog nedostatka pravilnog dresiranja). Bio je nevjerojatno brižan pas koji je žudio za ljudskom pažnjom. Pronašao je dobar dom u Zavali, ali ga novi vlasnik nije mogao kontrolirati kad bi bio izvan kuće. Srećom, tijekom sezone njemački su se turisti zaljubili u Billy-ja te je on sretan otišao u novi dom u Njemačkoj s velikim vrtom i okućnicom za igranje.

Mačke se napušta češće od pasa. Mačić Nana pronađena je s bratom i sestrom blizu groblja u Hvaru od strane talijanskih ljubitelja životinja, Marine i Riharda u srpnju 2012. Donijeli su ih u Pitve, otkrivši u prijašnjem posjetu da su neki od mještana ljubitelji životinja. Njih troje su se ubrzo prilagodili na novi okoliš te su odlučili da je najsigurnije mjesto za boravak, izuzev perioda hranjenja, unutrašnjost suhozida.

To je ostao njihov dom dok nisu narasli te otkrili nove prilike za hranjenje. Kad su bile dovoljno stare, Nana i njezina sestra su sterilizirane. Svo troje su doživjeli odraslu dob, ali je, nažalost, Nanin brat netragom nestao, a sestru je ubio bezobzirni vozač koji je kroz selo vozio prebrzo. Nana je također bila nestala tijekom sezone, stvarajući bojazan da je umrla, ali se ponovno pojavila nakon sezone te je vjerojatno iskoristila dobrodušnost nekih posjetitelja kako bi se hranila bolje, kao što to mačke obično i čine.

Pojedinci na Hvaru koji vole životinje čine koliko je god moguće kako bi pomogli beskućnicima i lutalicama. Očigledno postoji hitna potreba da se realizira sustav brige za njih te pronalaska domova. Hvar ne može riješiti ovaj problem samostalno. Efikasan sustav pomoći životinjama mora se uspostaviti na nacionalnoj razini. Ovaj proces trebao bi krenuti s vrha, tako da središnja vlast potakne i ohrabri podršku koje mogu pružiti lokalne zajednice.

© Vivian Grisogono 2013, tekst ažuriran u veljači 2024. godine

Prevodio: Bartul Mimica i dr.

Nalazite se ovdje: Home info Životinje Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Eco Environment News feeds

  • Webcam set up to monitor egg-bearing nest atop oak tree guarded by dozens of volunteers in Usk valley

    At 9.15am the male bird took off and soared towards the reservoir in search of a meal. Sixty minutes later he was back, and over the next hour or so he and his mate took turns sharing the fish he had caught and sitting on their three eggs.

    The appearance of these two ospreys on farmland in the Usk valley in mid-Wales is seen as a milestone in the recovery of the species.

    Continue reading...

  • Exclusive: Treasury threat an example of ‘scare tactics’ to help force through private sector deal, sources suggest

    Whitehall officials have been at loggerheads over the fate of Thames Water since the Treasury told the environment department that it would have to meet the cost of a multibillion pound temporary nationalisation.

    Britain’s biggest water company recently came within days of running out of money. Thames is in a desperate race to find a buyer willing to inject cash, with the US private equity firm KKR in pole position.

    Continue reading...

  • This week the presenter turns 99. To celebrate, we asked 99 nature lovers – including Margaret Atwood, Jane Fonda, Bono, Kate Winslet and Michael Palin – how he has helped us see the world with fresh eyes

    Presenter, nature activist
    It’s all about truth. Ask yourself, “Has David ever knowingly lied to me?” No, never. He may have told us things 40 years ago that science has updated, but he’s always told us the truth. In an age when it’s hard to trust anyone, that stands as his greatest asset.

    Continue reading...

  • Tebay, Cumbria: It’s a job that makes me feel truly part of the ecosystem – and with 79 yows lambed already, we’re nearly halfway there

    Lambing each spring is a time when I find myself going round and round in circles. At least three times a day I do a lap of the farm, checking on the yows and lambs, making notes about which have lambed and how many lambs they have had. I’m also troubleshooting; looking out for lambs that are cold, hungry or inactive, and for yows on the verge of lambing. Just a flick of the tail or turn of the head can give it away.

    It’s also time to notice things: hawthorn beginning to blossom, bluebells looking like they might flower soon, two noisy oystercatchers, a buzzard circling overhead. It’s an active world and I’m not just an observer, I’m part of the whole landscape and ecosystem.

    Continue reading...

  • Warm weather means strawberries, aubergines and tomatoes have come weeks earlier than expected

    A glut of early strawberries, aubergines and tomatoes has hit Britain with the dry, warm weather eliminating the usual “hungry gap”, growers say.

    It has been a sunny, very dry spring, with the warmest start to May on record and temperatures predicted to reach up to 30C at the earliest point on record, forecasters have said.

    Continue reading...

  • A ‘wetter farming’ project explores rehydrating peatland to help grow crops in boggier conditions while cutting CO2 emissions

    “I really don’t like the word ‘paludiculture’ – most people have no idea what it means,” Sarah Johnson says. “I prefer the term ‘wetter farming’.”

    The word might be baffling, but the concept is simple: paludiculture is the use of wet peatlands for agriculture, a practice that goes back centuries in the UK, including growing reeds for thatching roofs.

    Continue reading...

  • A feasibility report using historical maps and ecological data is raising excitement: ‘It would be a slow process’

    On the eve of the gold rush, California was teeming with grizzly bears – as many as 10,000 of them. They were so popular that the Bear Flag Republic – a short-lived attempt by a group of US settlers to break away from Mexico in 1846 – used the animals as their mascot; an image that still adorns California’s flag.

    But by the mid-1920s, the bears were all gone. The last documented sighting of a grizzly bear in California was in the spring of 1924 in Sequoia national park, a lonesome bear wandering among the trees.

    Continue reading...

  • That distinctive ‘new furniture smell’ is a sign that harmful compounds are being released. Here are ways to sidestep the environmental and health risks of cheap furniture

    You’ve heard of fast fashion – but what about fast furniture?

    It’s the cheap stuff churned out in mass quantities with little regard for quality, all designed to be ditched within just a few years.

    Continue reading...

  • Invasive buffel grass is destroying native rangelands and increasing bushfire risk, but farmers say eradicating it would ‘cripple the beef industry’

    Buffel is a simple grass causing an almighty kerfuffle across the country as it progresses through nomination as a weed of national significance.

    The perennial grass (Cenchrus ciliaris) is native to Africa and was accidentally introduced to the Australian outback via seeds hitchhiking on camel harnesses, before being deliberately planted through the early and mid-20th century as a summer-growing pasture. It grows in tall tufts with a fluffy flowering head and has spread through the arid and semi-arid rangelands of inland Australia.

    Sign up to receive Guardian Australia’s fortnightly Rural Network email newsletter

    Continue reading...

  • Environmentalists worry that the post-Brexit legislation will allow the destruction of rare and fragile ecosystems

    Walk along the gin-clear River Itchen in Hampshire and you might see otters, salmon, kingfishers and clouds of mayflies, all supported by the unique ecosystem of the chalk stream.

    The UK has no tropical rainforests or tigers; its wildlife is arguably more modest in appearance. But its chalk streams are some of the rarest habitats in the world – there are only 200, and England boasts 85% of them. If you look properly, they are as biodiverse and beautiful as any rainforest.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen