Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Objavljeno u Životinje

Zakon o zaštiti životinja relativno je nov (datira iz 2006.). Baziran je na EU direktivama iz 1983., koje su do današnjeg dana doživjele nekoliko izmjena. Hrvatski zakon je ažuriran 2013. godine. Kad su zastupnici raspravljali i usvojili završni tekst Zakona u veljači 2013., jasno su preporučili da se javna svijest o zaštiti životinja treba podići. Zakon je opet ažuriran 2019. godine, te se kao većina hrvatskih zakona redovito revidiran.

Zastupnik Laburista Branko Vukšić napomenuo je kako mijenjanje Zakona u skladu s europskim direktivama nije dovoljna garancija da dosadašnje prakse neće ostati „balkanske“. Definirao je isti Zakon o zaštiti životinja kao „najgaženiji u Hrvatskoj“. U zemlji u kojoj mnogo kršenja različitih zakona izmiče kontroli institucija, to je zaista zabrinjavajuće. Nažalost, izjava gospodina Vukšića nije bila retorička smicalica, već istina.

Zakoni i pomoć za životinje u nevolji

Organizacije za zaštitu životinja, kao što su registrirane udruge Noina Arka i Zaklada za zaštitu životinja Split uvelike se oslanjaju na javnu financijsku podršku, ali iznos koji im je dostupan nije usporediv s ostalim europskim zemljama. Što se kućnih ljubimaca tiče, postoji mnogo regulacija koje propisuju kako se o životinjama treba brinuti (Pravilno držanje životinja, od 2019. godine, članak 51 Zakon o zaštiti životinja «Narodne novine» br. 102/17, 32/19.), Međutim, osiguravanje dobrobiti životinja se sramotno zanemaruje. Ukoliko se netko prema životinjama ponaša neprilično, imate pravo nazvati inspekciju koja bi trebala izviditi situaciju i poduzeti mjere koje smatraju primjerenima s obzirom na važeće zakone. Na Hvar inspektori dolaze iz Splita. Psi se mogu oduzeti vlasnicima ili uspavati. Vlasnike se može kazneno goniti. Međutim, malo se koga kazneno gonilo, a još manje se njih osudilo. Na splitskom Općinskom sudu, na primjer, dvadeset slučajeva okrutnosti prema životinjama koji su prijavljeni od 2006. do 2013. su okarakterizirani neosnovanima. Društva za zaštitu životinja u Splitu su opravdano zabrinuta, da ne kažem preneražena. Postoji nada da je Zakon postrožen u siječnju 2013. s uvođenjem jednogodišnjih zatvorskih kazni za one koje se osudi za okrutnost prema životinjama, te da će tužiteljstva biti bolje pripremljena, a osude za prijestupnike strože.

Veliki problem je manjak prikladnih skloništa za životinje. Ima ih premalo po Hrvatskoj i mnoga imaju poteškoće u stvaranju uvjeta sukladnih sa Zakonom. Neko vrijeme postojala su dva skloništa u Splitu koja su opsluživala šire područje i koja su bila najbliža Hvaru. Oba su zatvorili inspektori 2011. godine, usprkos protestima ljubitelja životinja. Životinje u skloništima premještene su u Šibenik, što je sad najbliže sklonište Hvaru. Bilo koja životinja koja ne bi našla dom u 60 dana bila bi uspavana. Dr. Zdenka Filipović je veterinarski kirurg u Splitu koja je vodila jedno od dva skolništa koja su zatvorena. Po zatvaranju, nastavila je pomagati tražeći domove za neželjene životinje te je osnovala Zakladu za zaštitu životinja Split s ciljem otvaranja novog skloništa s „Ne-ubij“ motom koji bi osigurao da se životinje ne uspavljuju dok ne nađu dom ili umru prirodnom smrću. Bilo bi prvo svoje vrste u Hrvatskoj. Gradnja doma u Kaštel Sućurcu odmah do Splita počela je 2013., ali se otvaranje odgodilo kad je inspektor odbio izdati nužnu dozvolu za korištenje na temelju činjenice da različiti dijelovi zgrade ne zadovoljavaju zakonske norme.

Kako sad stvari stoje, životinjska skloništa u Hrvatskoj suočena su s različitim problemima:

  1. ima ih premalo
  2. pretrpana su s neželjenim životinjama
  3. čno ne mogu pružiti zadovoljavajuće uvjete za spašene životinje
  4. ako ne zadovolje zakonske standarde i uvjete, zatvaraju se.

Naravno, potpuno je ispravno da inspektori zatvaraju centre koji ne zadovoljavaju minimalne standarde za brigu o životinjama. No ovo za životinje u većini slučajeva znači smrt. Potrebno je više podrške za postojeće centre kako bi pružali sve što Zakon propisuje. I hitno nam je potreban nacionalni pokret kako bi se osnovali prikladna životinjska skloništa diljem Hrvatske.

Zaklada Bestie: napokon veliki uspjeh

Nakon početnih odgoda, Zaklada za zaštitu životinja Split osnovala je u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita ustanovu za spašavanje životinja, sada nazvanu Sklonište za životinje Bestie, koja funkcionira po najvišim standardima. Unatoč poteškoćama u suočavanju s prevelikom potražnjom, spašeni psi dobivaju najbolju moguću skrb, ne samo medicinske potrepštine, hranu, vodu i sklonište, već i socijalizaciju, šetnje, ljetna kupanja i osnovnu obuku. Program osigurava dobro poznavanje potreba i osobnosti pasa, što im pomaže da pronađu prave vlasnike. Sklonište također prima ograničeni broj mačaka. Volonteri su bitni u pomaganju posvećenom osoblju u upravljanju centrom, a Bestie postiže visoku razinu komunikacije s lokalnim školama i međunarodnim organizacijama kako bi pobudio stalni interes i podršku ljubitelja životinja, bilo da žive ili prolaze kroz to područje.

Situacija na Hvaru

Neželjene životinje na Hvaru mogu lutati ili biti ubijene. Vlasnik na Hvaru koji želi napustiti životinju očigledno neće potrošiti vrijeme i novac na odlazak u sklonište u Šibenik. Štenci i mačići obično se ostavljaju blizu kampova i kuća za odmor tijekom turističke sezone ili ispred škola tijekom ostatka godine. Neki od njih nađu domove i prežive.

Sara je napuštena zajedno s nekoliko braće i sestara negdje u brdima iznad Jelse. Vjerojatno se radilo o okotu neželjenih štenaca. Lutali su po selima nekoliko dana prije nego što je većina njih pronašla domove. Sara, njemački ovčar, narasla je iz male nakupine dlake u dobru, sretnu životinju. Nekoliko godina poslije, ona živi malo na Hvaru, malo na Sardiniji.

Billy je napušten u selu Pitve u srpnju 2009. Pokušao se sprijateljiti s nekim gostima, koji su ga hranili nekoliko dana. Ipak, s obzirom da je bio mladi pas (star manje od godinu dana), volio se igrati s cipelama i drugim osobnim stvarima pa je ljudima brzo dosadio. Vjerovatno je bio dio obitelji s malom djecom te je možda odbačen jer je previše narastao ili je bio skup za hraniti ili je bio destruktivan u kući (zbog nedostatka pravilnog dresiranja). Bio je nevjerojatno brižan pas koji je žudio za ljudskom pažnjom. Pronašao je dobar dom u Zavali, ali ga novi vlasnik nije mogao kontrolirati kad bi bio izvan kuće. Srećom, tijekom sezone njemački su se turisti zaljubili u Billy-ja te je on sretan otišao u novi dom u Njemačkoj s velikim vrtom i okućnicom za igranje.

Mačke se napušta češće od pasa. Mačić Nana pronađena je s bratom i sestrom blizu groblja u Hvaru od strane talijanskih ljubitelja životinja, Marine i Riharda u srpnju 2012. Donijeli su ih u Pitve, otkrivši u prijašnjem posjetu da su neki od mještana ljubitelji životinja. Njih troje su se ubrzo prilagodili na novi okoliš te su odlučili da je najsigurnije mjesto za boravak, izuzev perioda hranjenja, unutrašnjost suhozida.

To je ostao njihov dom dok nisu narasli te otkrili nove prilike za hranjenje. Kad su bile dovoljno stare, Nana i njezina sestra su sterilizirane. Svo troje su doživjeli odraslu dob, ali je, nažalost, Nanin brat netragom nestao, a sestru je ubio bezobzirni vozač koji je kroz selo vozio prebrzo. Nana je također bila nestala tijekom sezone, stvarajući bojazan da je umrla, ali se ponovno pojavila nakon sezone te je vjerojatno iskoristila dobrodušnost nekih posjetitelja kako bi se hranila bolje, kao što to mačke obično i čine.

Pojedinci na Hvaru koji vole životinje čine koliko je god moguće kako bi pomogli beskućnicima i lutalicama. Očigledno postoji hitna potreba da se realizira sustav brige za njih te pronalaska domova. Hvar ne može riješiti ovaj problem samostalno. Efikasan sustav pomoći životinjama mora se uspostaviti na nacionalnoj razini. Ovaj proces trebao bi krenuti s vrha, tako da središnja vlast potakne i ohrabri podršku koje mogu pružiti lokalne zajednice.

© Vivian Grisogono 2013, tekst ažuriran u veljači 2024. godine

Prevodio: Bartul Mimica i dr.

Nalazite se ovdje: Home info Životinje Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: Whistleblower figures show large rise in ‘serious’ to ‘minor’ downgrades based on water company evidence

    Environment Agency (EA) staff have downgraded thousands of serious pollution incidents by water companies in England without visiting to investigate, data unearthed by freedom of information (FoI) requests suggests.

    The figures were obtained by Robert Forrester, a whistleblower who left the agency in January and has spent nine years shining a light on the state of the water industry. His identity was revealed in the Channel 4 docudrama Dirty Business this week, and he has vowed to carry on fighting to expose the truth.

    Continue reading...

  • There is no end in sight to the pollution caused by a ‘broken’ system. Experts say it could even be getting worse

    Sarah Lambert took her usual morning swim for 40 minutes off Exmouth town beach before her volunteer shift helping disabled people get access to the water.

    A wheelchair user herself, Lambert’s regular sea swims twice a week between the lifeboat station and HeyDays restaurant were the perfect form of exercise for her disability.

    Continue reading...

  • Hood hill, North Yorkshire: It’s a huge sycamore on top of a hill with amazing views of the Dales. Now we just have to get to it

    A crisp clear day and welcome relief from a soggy winter – we’re off on my favourite walk, to Sammy’s Tree. There’s nothing to beat a hill climb on a winter’s day – frost and ice underfoot, the odd patch of snow on the hills above. We start on a track through mature conifers and ancient cherry trees, passing some hazel trees, their catkins already fully extended. A fallow deer, all legs and mottles, scurries away through the trees (much better than seeing a dead one on the roadside) and a flock of finches races through the treetops.

    Then we burst out on to the open hillside which is covered in dormant heather and bilberry. A pair of grey squirrels chase each other round a stunted scrub oak, the green and grey lichen on the branches letting us know how clean the air is up here. At last, we’re on the ridge, with a sharp drop on either side and views stretching more than 30 miles over the Vale of York to the Yorkshire Dales. The sharp nose of Penhill, the gateway to Wensleydale, sparkles in the sunlight. We pass a crater showing where a bomber crashed in the second world war. Then, finally, we reach the top and the best bit of all – Sammy’s tree! It’s a huge sycamore that crowns the hill on the remains of a Norman motte-and-bailey fortress – and it just has to be climbed.

    Continue reading...

  • Understanding biodiversity within species is key to our understanding of why nature works the way it does, say researchers

    • Words and photographs by Roberto García-Roa

    Twelve miles from the heart of Rome, Dr Javier Ábalos pauses his walk, lifts his sunglasses and points. To his right, perched on a rocky wall, sits a beautiful lizard. Its body is coated in charcoal-black tones speckled with striking yellow across a green dorsum, and its head, with a prominent jaw, is splashed with fluorescent blue spots. The reptile basks in the sun, unconcerned by our presence.

    About 80 miles (130km) drive farther along the road that connects the capital with the small village of Poggio di Roio, the researcher from the University of Valencia has barely stepped out of the car when he spots another lizard. This one is smaller, with a brownish body and a narrower head crisscrossed by a network of dark stripes.

    Researchers fear the common wall lizard of the white morph could be driven to extinction by the arrival of a new variation

    Continue reading...

  • Ice Memory Foundation’s specially dug ‘sanctuary’ offers storage for cores, which hold thousands of years of history

    Last month the Ice Memory Foundation opened the first ever sanctuary for mountain ice cores in Antarctica, where samples will be stored for centuries to come.

    The cores, typically 10cm in diameter and a metre or more long, are stored in a specially excavated ice cave. The first to be laid down came from two Alpine glaciers that are rapidly shrinking.

    Continue reading...

  • The annual competition draws thousands of entries from across the world and brings together images from below the water’s surface that show the diversity and challenges of subaquatic life

    Continue reading...

  • Local river defenders force U-turn by occupying grain terminal operated by one of US powerhouses of world trade

    “A victory for life.” That was the triumphal message from Indigenous campaigners in the Brazilian Amazon this week after they staved off a threat to the Tapajós River by occupying a grain terminal operated by Cargill, the biggest privately owned company in the United States.

    “The river won, the forest won, the memory of our ancestors won,” said the campaigners in Santarém when it was clear their actions had forced the Brazilian government into a U-turn on plans to privatise one of the world’s most beautiful waterways and expand its role as a soy canal.

    Continue reading...

  • Litter picking groups struggle to stem tide of rubbish after reported incidents rose 10% in last year

    Last Wednesday, in a layby outside Brackley, Northamptonshire, Trish Savill and her band of self-styled Wombles proudly took photos of their morning’s work: 28 bags stacked neatly against the verge.

    It had taken them an hour, but they had barely made a dent in the sprawl of unrecognisable, rotting refuse already working its way into the soil, mixed with dumped white goods and some more dubious finds.

    Continue reading...

  • Falling groundwater, extreme heat and water-intensive farming are accelerating land collapse, forcing a rethink in agricultural practices

    Fatih Sik was drinking tea with friends at home when he heard a rumbling sound outside that grew to a loud boom, like a volcano had erupted nearby. From the window, he saw water and mud shoot into the sky, as high as the tallest trees, less than 100 metres away.

    The 47-year-old knew what it was, because it is common in Karapınar, Konya, a vast agricultural province known as Turkey’s breadbasket. A giant sinkhole had opened up on his land. Fifty metres wide and 40 metres deep, it had appeared almost a year to the day after a previous one had formed. It was August – the hottest month of the year.

    Continue reading...

  • With most Scots supportive of reintroducing the wild cat, charities are focusing on those whose jobs could be affected

    Could lynx, the elusive wild cat driven to extinction in Britain more than 1,000 years ago, become the new Loch Ness monster? “Whether Nessie’s there or not, she draws tourists,” said Margaret Luckwell, a resident of Moray, Scotland. “It would be the same with lynx. I’d love to see a lynx in the wild.”

    Luckwell’s view is a majority one among local people gathering at village halls across the Highlands, as a painstaking consultation slowly gathers momentum for the apex predator’s return to Scottish forests.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen