Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home info Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Warm weather means strawberries, aubergines and tomatoes have come weeks earlier than expected

    A glut of early strawberries, aubergines and tomatoes has hit Britain with the dry, warm weather eliminating the usual “hungry gap”, growers say.

    It has been a sunny, very dry spring, with the warmest start to May on record and temperatures predicted to reach up to 30C at the earliest point on record, forecasters have said.

    Continue reading...

  • A ‘wetter farming’ project explores rehydrating peatland to help grow crops in boggier conditions while cutting CO2 emissions

    “I really don’t like the word ‘paludiculture’ – most people have no idea what it means,” Sarah Johnson says. “I prefer the term ‘wetter farming’.”

    The word might be baffling, but the concept is simple: paludiculture is the use of wet peatlands for agriculture, a practice that goes back centuries in the UK, including growing reeds for thatching roofs.

    Continue reading...

  • Greatest growth in rural areas as increase in homes with wood-burning stoves contributes to new air pollution hotspots

    Growing numbers of UK homes with wood-burning stoves are leading to new air pollution hotspots.

    Analysis by led by University College London (UCL) found that the spatial density of burners is related to the amount of air pollution that builds up in neighbourhoods on winter evenings. The greatest density of wood burners was found in urban areas outside major cities. The list was topped by Worthing, Norwich, Reading, Cambridge and Hastings councils, which all had more than 100 wood burners per square kilometre.

    Continue reading...

  • From the turtle-nesting beaches of Italy to Greek island bird havens, across the Mediterranean campaigners are fighting to protect habitats from tourists seeking a picture-perfect holiday

    In the summer months in Puglia, southern Italy, the battle for the beaches begins before dawn. Armed with tractors, beach owners flatten every imperfection from the sand, dragging it to sift out anything large enough to be considered waste. As the sun rises, tourists flood the coastline, often unaware of what lies hidden beneath their feet.

    Two feet below the surface, delicate eggs laid by loggerhead sea turtles (Caretta caretta) are waiting to hatch. For the turtles, the beach is not a beauty spot but a habitat.

    Continue reading...

  • Cairngorms national park: They’re in there somewhere, performing their morning breeding displays this time of year. But some things are better left unseen

    There’s an inexorable pull into the pinewoods in these spring early mornings. On the loch, the sun-kissed mist is lifting and a male goldeneye displays, tipping its head back as it ripples across the water. Skeins of overwintering geese are still leaving for their breeding grounds farther north, and yet the summer’s chiffchaffs are also calling; I hear the first willow warblers too. Bright green clover-like leaves foretell the sprinklings of wood sorrel soon to come, and a flock of yellow-green and black streaked siskins flash in the sunlight – but I resist the temptation to follow them into the heart of the woods, for other spring rituals are taking place there.

    It’s the time of year for early morning capercaillie leks, where the males congregate in hidden clearings in the middle of the woodsto display and attract a mate. Capercaillies are huge members of the grouse family, thought to have inhabited old-growth pinewoods like these since the last ice age. In the UK, they’re only found in the pinewoods of Scotland, with the Cairngorms their stronghold. They’re incredible birds. The females are a cryptic brown, the males even bigger, with a red-rimmed eye, black and white with a fan-like tail that they spread during display. Their decline in Scotland has been precipitous, from more than 20,000 in the 1970s to just over 500 now.

    Continue reading...

  • Exclusive: Britain is key financial hub for destructive fossil fuel mega-projects, according to research

    Banks in the City of London have poured more than $100bn (£75bn) into companies developing “carbon bombs” – huge oil, gas and coal projects that would drive the climate past internationally agreed temperature limits with catastrophic global consequences – according to a study.

    Nine London-based banks, including HSBC, NatWest, Barclays and Lloyds are involved in financing companies responsible for at least 117 carbon bomb projects in 28 countries between 2016 – the year after the landmark Paris agreement was signed – and 2023, according to the study.

    Continue reading...

  • Invasive buffel grass is destroying native rangelands and increasing bushfire risk, but farmers say eradicating it would ‘cripple the beef industry’

    Buffel is a simple grass causing an almighty kerfuffle across the country as it progresses through nomination as a weed of national significance.

    The perennial grass (Cenchrus ciliaris) is native to Africa and was accidentally introduced to the Australian outback via seeds hitchhiking on camel harnesses, before being deliberately planted through the early and mid-20th century as a summer-growing pasture. It grows in tall tufts with a fluffy flowering head and has spread through the arid and semi-arid rangelands of inland Australia.

    Sign up to receive Guardian Australia’s fortnightly Rural Network email newsletter

    Continue reading...

  • Environmentalists worry that the post-Brexit legislation will allow the destruction of rare and fragile ecosystems

    Walk along the gin-clear River Itchen in Hampshire and you might see otters, salmon, kingfishers and clouds of mayflies, all supported by the unique ecosystem of the chalk stream.

    The UK has no tropical rainforests or tigers; its wildlife is arguably more modest in appearance. But its chalk streams are some of the rarest habitats in the world – there are only 200, and England boasts 85% of them. If you look properly, they are as biodiverse and beautiful as any rainforest.

    Continue reading...

  • As big companies and informal miners blame each other for the damage to rivers and forests, mining risks long-term harm to those living nearby

    The small town of Muzo, nestled deep in Colombia’s emerald-rich valleys of Boyacá province, is a place where the soil holds great wealth. Brick-red homes and tin-roof shacks cling to the mountainside, their bases resting on black sand and dark mud. Below, the Río Minero weaves through the valley, its waters tainted by the silt and debris of continuous excavation.

    The region’s natural beauty is marred by scattered waste and discarded mining materials, evidence of an industry that supports the town’s economy – but also harms its environment.

    Continue reading...

  • Most countries have no fossil fuel reserves, but no country in the world is without renewable energy resources. For a country such as Iceland, the world leader in renewables, this statement is clear to see. The island nation has made good use of its volcanoes and glaciers, which help provide 100% of its electricity and almost all its heat energy. But what about other countries that don't have Iceland's unique geology to rely on. Josh Toussaint-Strauss finds out how the world has managed to reach the impressive milestone of more than 40% of global electricity demand coming from clean power sources, and how other countries such as the UK are making this energy transition happen, despite a distinct lack of volcanoes

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen