Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home info Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: Whistleblower figures show large rise in ‘serious’ to ‘minor’ downgrades based on water company evidence

    Environment Agency (EA) staff have downgraded thousands of serious pollution incidents by water companies in England without visiting to investigate, data unearthed by freedom of information (FoI) requests suggests.

    The figures were obtained by Robert Forrester, a whistleblower who left the agency in January and has spent nine years shining a light on the state of the water industry. His identity was revealed in the Channel 4 docudrama Dirty Business this week, and he has vowed to carry on fighting to expose the truth.

    Continue reading...

  • There is no end in sight to the pollution caused by a ‘broken’ system. Experts say it could even be getting worse

    Sarah Lambert took her usual morning swim for 40 minutes off Exmouth town beach before her volunteer shift helping disabled people get access to the water.

    A wheelchair user herself, Lambert’s regular sea swims twice a week between the lifeboat station and HeyDays restaurant were the perfect form of exercise for her disability.

    Continue reading...

  • Hood hill, North Yorkshire: It’s a huge sycamore on top of a hill with amazing views of the Dales. Now we just have to get to it

    A crisp clear day and welcome relief from a soggy winter – we’re off on my favourite walk, to Sammy’s Tree. There’s nothing to beat a hill climb on a winter’s day – frost and ice underfoot, the odd patch of snow on the hills above. We start on a track through mature conifers and ancient cherry trees, passing some hazel trees, their catkins already fully extended. A fallow deer, all legs and mottles, scurries away through the trees (much better than seeing a dead one on the roadside) and a flock of finches races through the treetops.

    Then we burst out on to the open hillside which is covered in dormant heather and bilberry. A pair of grey squirrels chase each other round a stunted scrub oak, the green and grey lichen on the branches letting us know how clean the air is up here. At last, we’re on the ridge, with a sharp drop on either side and views stretching more than 30 miles over the Vale of York to the Yorkshire Dales. The sharp nose of Penhill, the gateway to Wensleydale, sparkles in the sunlight. We pass a crater showing where a bomber crashed in the second world war. Then, finally, we reach the top and the best bit of all – Sammy’s tree! It’s a huge sycamore that crowns the hill on the remains of a Norman motte-and-bailey fortress – and it just has to be climbed.

    Continue reading...

  • Understanding biodiversity within species is key to our understanding of why nature works the way it does, say researchers

    • Words and photographs by Roberto García-Roa

    Twelve miles from the heart of Rome, Dr Javier Ábalos pauses his walk, lifts his sunglasses and points. To his right, perched on a rocky wall, sits a beautiful lizard. Its body is coated in charcoal-black tones speckled with striking yellow across a green dorsum, and its head, with a prominent jaw, is splashed with fluorescent blue spots. The reptile basks in the sun, unconcerned by our presence.

    About 80 miles (130km) drive farther along the road that connects the capital with the small village of Poggio di Roio, the researcher from the University of Valencia has barely stepped out of the car when he spots another lizard. This one is smaller, with a brownish body and a narrower head crisscrossed by a network of dark stripes.

    Researchers fear the common wall lizard of the white morph could be driven to extinction by the arrival of a new variation

    Continue reading...

  • Ice Memory Foundation’s specially dug ‘sanctuary’ offers storage for cores, which hold thousands of years of history

    Last month the Ice Memory Foundation opened the first ever sanctuary for mountain ice cores in Antarctica, where samples will be stored for centuries to come.

    The cores, typically 10cm in diameter and a metre or more long, are stored in a specially excavated ice cave. The first to be laid down came from two Alpine glaciers that are rapidly shrinking.

    Continue reading...

  • The annual competition draws thousands of entries from across the world and brings together images from below the water’s surface that show the diversity and challenges of subaquatic life

    Continue reading...

  • Local river defenders force U-turn by occupying grain terminal operated by one of US powerhouses of world trade

    “A victory for life.” That was the triumphal message from Indigenous campaigners in the Brazilian Amazon this week after they staved off a threat to the Tapajós River by occupying a grain terminal operated by Cargill, the biggest privately owned company in the United States.

    “The river won, the forest won, the memory of our ancestors won,” said the campaigners in Santarém when it was clear their actions had forced the Brazilian government into a U-turn on plans to privatise one of the world’s most beautiful waterways and expand its role as a soy canal.

    Continue reading...

  • Litter picking groups struggle to stem tide of rubbish after reported incidents rose 10% in last year

    Last Wednesday, in a layby outside Brackley, Northamptonshire, Trish Savill and her band of self-styled Wombles proudly took photos of their morning’s work: 28 bags stacked neatly against the verge.

    It had taken them an hour, but they had barely made a dent in the sprawl of unrecognisable, rotting refuse already working its way into the soil, mixed with dumped white goods and some more dubious finds.

    Continue reading...

  • Falling groundwater, extreme heat and water-intensive farming are accelerating land collapse, forcing a rethink in agricultural practices

    Fatih Sik was drinking tea with friends at home when he heard a rumbling sound outside that grew to a loud boom, like a volcano had erupted nearby. From the window, he saw water and mud shoot into the sky, as high as the tallest trees, less than 100 metres away.

    The 47-year-old knew what it was, because it is common in Karapınar, Konya, a vast agricultural province known as Turkey’s breadbasket. A giant sinkhole had opened up on his land. Fifty metres wide and 40 metres deep, it had appeared almost a year to the day after a previous one had formed. It was August – the hottest month of the year.

    Continue reading...

  • With most Scots supportive of reintroducing the wild cat, charities are focusing on those whose jobs could be affected

    Could lynx, the elusive wild cat driven to extinction in Britain more than 1,000 years ago, become the new Loch Ness monster? “Whether Nessie’s there or not, she draws tourists,” said Margaret Luckwell, a resident of Moray, Scotland. “It would be the same with lynx. I’d love to see a lynx in the wild.”

    Luckwell’s view is a majority one among local people gathering at village halls across the Highlands, as a painstaking consultation slowly gathers momentum for the apex predator’s return to Scottish forests.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen