Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home Korisni linkovi Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Exclusive: Testing in Bentham, home to UK’s highest recorded Pfas levels, finds one in four have blood levels in greatest risk category

    Alarming levels of toxic forever chemicals have been found in the blood of people living in a town previously revealed to be contaminated with the UK’s highest recorded level of Pfas.

    Pfas, short for per- and polyfluoroalkyl substances and commonly known as forever chemicals because of their persistence in the environment, have been linked to a wide range of serious illnesses, including some cancers. They are used in a variety of consumer products but one of their most prolific uses is in firefighting foam.

    Continue reading...

  • The insects covered its largest area since 2018, despite threats from habitat loss, climate crisis and pesticides

    The population of monarch butterflies in Mexico increased 64% this winter, compared with the same period in 2025, offering a glimmer of hope for an insect considered at risk of extinction.

    The figures, released this week by the World Wildlife Fund (WWF) Mexico, showed that the area occupied by monarchs expanded to 2.93 hectares (7.24 acres) of forest from 1.79 hectares (4.42 acres) the previous winter, the largest coverage since 2018.

    Continue reading...

  • A US startup supplies spray for fast-growing loblolly pines with the hope of increasing biodiversity – and reducing the need for artificial fertiliser

    At a commercial tree nursery near Evans, western Louisiana, 5m pine seedlings are packed on to 12 vast circular irrigation tables, each as wide as a football field. Last September, many of these young trees were sprayed with what looked like muddy water.

    The substance was in fact a liquid extract teeming with hundreds of species of wild soil fungi. Brad Ouseman, the nursery manager, is confident he will see results from this fungal inoculation, which is intended to improve yields and reduce the need for artificial fertilisers.

    Continue reading...

  • The tiny size of the particles means they can become deposited deep in people’s lungs, causing a health risk

    New research has found that burning “smokeless” or low-smoke fuels may be causing new air pollution hazards on streets and in homes.

    These fuels are sold as alternatives to burning coal, wood and peat at home, but tests reveal their smoke contains large quantities of tiny ultrafine particles, smaller than the wavelength of light, that can deposit themselves deep in our lungs.

    Continue reading...

  • In Denmark, the spread of solar panels has become a divisive issue among voters, especially in rural areas

    In one telling of the story, the golden fields of a proud farming nation are under attack. Besieged by an industrial sprawl of solar panels, they are being smothered at the behest of an urban elite.

    That narrative has failed to thrive in conservative heartlands such as Texas and Hungary, which have embraced solar power while lambasting green rules. But it is taking root in Denmark, the most climate-ambitious nation on Earth. “We say yes to fields of wheat,” said Inger Støjberg, the leader of the rightwing populist Denmark Democrats in a speech in 2024. “And we say no to fields of iron!”

    Continue reading...

  • Stranmillis University College, Belfast:There’s a fuss going on high up in the trees, as these early breeders have already got going with this year’s brood

    A robin is singing. Moonlight gleams through the trees. These woods are home to a breeding colony of grey herons and, until recently, their incessant yells were part of the dawn chorus. Today, the quietness of an established heron nest high in a beech tree is good news. Herons share parental care and one of the pair is up there – right on time for these early breeders – brooding a clutch of eggs.

    Another heron calls out as it swoops through a gap in the trees. The intense storms that preceded this year’s breeding season felled several trees – and their traditional nest sites. The incoming heron lands in a nearby pine tree, where its mate is guarding a messy bundle of twigs. This pair are still building their nest. Both male and female herons have long black crest feathers, and lacy plumes on the throat and back but, in this case, I’ve no trouble identifying the sexes. The male preens his mate before mounting her. There’s a few seconds of wing-flapping, squirming and tail-wagging. After he slides off, the female tucks her bill into her breast feathers and closes her eyes.

    Continue reading...

  • Lovehoney sponsors Aphrodite-themed ‘pleasure garden’ full of flowers associated with love and sex

    It is one of the most prestigious events of the UK social calendar, but the great and good attending Chelsea flower show may be in for a shock this year as the Royal Horticultural Society unveils a sex-themed garden sponsored by a company that sells vibrators.

    Lovehoney, a sex toy company, is sponsoring an Aphrodite-themed “pleasure garden” full of flowers and plants associated with love and sex.

    Chelseaflowershow will be held at the Royal Hospital Gardens from 19 to 23 May.

    Continue reading...

  • Asking for coffee in a reusable cup or reusing shopping bags is second nature for many, but bringing your own containers for takeaway can take getting used to. Here are some tips to get started

    • Change by degrees offers life hacks and sustainable living tips each Saturday to help reduce your household’s carbon footprint

    • Got a question or tip for reducing household emissions? Email us at changebydegrees@theguardian.com

    Before the advent of cheap, single-use take away packaging, legend has it that Australian families used to bring saucepans to their local Chinese restaurant to pick up their Friday night take-out. Until the early 1980s, when concerns about ink contamination outlawed it, fish and chips came wrapped in old newspapers.

    These days, Australians’ love affair with caffeine has made reusable coffee cups ubiquitous, and most of us have a stack of tupperware at home for school lunches. Yet fronting up to the salad bar or deli counter with your own container still feels a bit weird.

    Continue reading...

  • Closure of strait of Hormuz – a key fertilizer production and transportation route – has squeezed farmers as prices jump

    Rodney Bushmeyer has been farming as long as he can remember. Bushmeyer’s father was a farmer, as was his grandfather.

    The family-run Bushmeyer Farms in Illinois dates back more than 100 years, when his ancestors came to the US from Germany. They acquired the first 80 acres cost-free as homesteaders, cleared the land, and worked it.

    Continue reading...

  • In the middle of the city, traditional growers blend crops with native species to preserve Pedra Branca state park’s biodiversity

    The sound of the scythes wielded by brothers Jorge and Ubirajara Cardia breaks the silence in the hills of Vargem Grande, in the south-west zone of Rio de Janeiro city. Quilombola from the Cafundá Astrogilda community, they harvest bananas the same way their ancestors used to. Every week, they select the bunches of prata, maçã, and Cavendish bananas, cut them down and, on the back of their mules, go down the hillside with the newly harvested crop.

    Through sloping ways in the forest, they travel about 5km (3 miles) along paths first opened by the Indigenous Tupinambápeople and enslaved workers of African descent.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen