ZAŠTO KINEZI NE BROJE KALORIJE, Lorraine Clissold

Autorica: Lorraine Clissold 

Naziv originala:“ Why the Chinese don't count calories“. Vlastito izdanje 2008. godine

U Hrvatskoj knjigu je izdala Mozaik knjiga 2010. godine. Prijevod Mihaela Velina

Vrlo interesantna knjiga o kineskom poimanju hrane i prehrane. Tradicionalna prehrana Kinezima omogučava da jedu dobro i obilno, da se ne debljaju, a ne trebaju se „patiti“ raznim dijetama kao ljudi zapadne civilizacije, kako se nebi udebljali ili bi smanjili masne naslage po tijelu.

Knjiga ne govori samo o hrani (u njoj ima i recepata) kao o bitnom pokretaču svih ljudskih funcija nego i o shvaćanju života u svoj njegovoj punoći. U kineskoj kulturi dominantan je holistički pristup pa to vrijedi i za kulturu hranjena. Hrana ima zadatak osnažiti ljudski chi zbog čega treba jesti živu hranu, a ne industrijski prerađenu. Osim toga biljna hrana, posebno hrana iz svježih listova koji su puni sunčeve energije je bolja od mesa jer chi iz mesa je izveden iz energije biljaka koje je životinja jela. U kineskoj kuhinji vegetarijanstvo nije ništa više prisutno nego u drugim kulturama. Samo je količina mesa u bitno manjoj količini i meso nije u „glavnoj ulozi“ u obroku.

Kinezi imaju tri glavna obroka – mi bismo rekli tri ručka. I svaki obrok treba sadržavati svih pet glavnih okusa, kiselo. gorko, slano, slatko i ljuto. Samo takav obrok je potpun i omogućava svim organima uravnotežen rad. Svaki okus potpomaže rad neknog vitalnog organa. Tako kiseli okus utječe na rad jetre i gušterače, gorki na rad srca i tankog crijeva, slatki na slezenu i želudac, ljuti na pluča i debelo crijevo te slani na bubrege i mjehur. Potrebno je naučiti koji je dominantan okus svake namirnice, no to nije previše složeno. Gorak i ljut okus jednostavno se dobivaju i dodavanjem raznih začina.

U prehrani važna je i životna dob. U starijoj životnoj dobi treba jesti više gorke i ljute hrane. Slatka hrana nije dominantna ni u jednoj životnoj dobi, ali je treba svakodnevno jesti. Kinezi ne jedu slatku hranu na kraju obroka kao desert, nego je ukomponiraju negdje u sredini obroka. Obzirom da im tijelo primi uravnotežen obrok koji potiče rad svih vitalnih organa tijelo im ne traži posebne slastice, kao što je navika zapadnjaka.

Knjiga nas poučava da je uravnoteženost ključni princip u kineskoj kuhinji. I ne samo u kuhinji već je to jedan od ključnih principa kineske životne filozofije . I svaki način prehrane utemeljen na tom principu je dobar i održava nas u dobrom stanju. NK

Autorica: Lorraine Clissold 

Naziv originala:“ Why the Chinese don't count calories“. Vlastito izdanje 2008. godine

U Hrvatskoj knjigu je izdala Mozaik knjiga 2010. godine. Prijevod Mihaela Velina

Vrlo interesantna knjiga o kineskom poimanju hrane i prehrane. Tradicionalna prehrana Kinezima omogučava da jedu dobro i obilno, da se ne debljaju, a ne trebaju se „patiti“ raznim dijetama kao ljudi zapadne civilizacije, kako se nebi udebljali ili bi smanjili masne naslage po tijelu.

Knjiga ne govori samo o hrani (u njoj ima i recepata) kao o bitnom pokretaču svih ljudskih funcija nego i o shvaćanju života u svoj njegovoj punoći. U kineskoj kulturi dominantan je holistički pristup pa to vrijedi i za kulturu hranjena. Hrana ima zadatak osnažiti ljudski chi zbog čega treba jesti živu hranu, a ne industrijski prerađenu. Osim toga biljna hrana, posebno hrana iz svježih listova koji su puni sunčeve energije je bolja od mesa jer chi iz mesa je izveden iz energije biljaka koje je životinja jela. U kineskoj kuhinji vegetarijanstvo nije ništa više prisutno nego u drugim kulturama. Samo je količina mesa u bitno manjoj količini i meso nije u „glavnoj ulozi“ u obroku.

Kinezi imaju tri glavna obroka – mi bismo rekli tri ručka. I svaki obrok treba sadržavati svih pet glavnih okusa, kiselo. gorko, slano, slatko i ljuto. Samo takav obrok je potpun i omogućava svim organima uravnotežen rad. Svaki okus potpomaže rad neknog vitalnog organa. Tako kiseli okus utječe na rad jetre i gušterače, gorki na rad srca i tankog crijeva, slatki na slezenu i želudac, ljuti na pluča i debelo crijevo te slani na bubrege i mjehur. Potrebno je naučiti koji je dominantan okus svake namirnice, no to nije previše složeno. Gorak i ljut okus jednostavno se dobivaju i dodavanjem raznih začina.

U prehrani važna je i životna dob. U starijoj životnoj dobi treba jesti više gorke i ljute hrane. Slatka hrana nije dominantna ni u jednoj životnoj dobi, ali je treba svakodnevno jesti. Kinezi ne jedu slatku hranu na kraju obroka kao desert, nego je ukomponiraju negdje u sredini obroka. Obzirom da im tijelo primi uravnotežen obrok koji potiče rad svih vitalnih organa tijelo im ne traži posebne slastice, kao što je navika zapadnjaka.

Knjiga nas poučava da je uravnoteženost ključni princip u kineskoj kuhinji. I ne samo u kuhinji već je to jedan od ključnih principa kineske životne filozofije . I svaki način prehrane utemeljen na tom principu je dobar i održava nas u dobrom stanju. NK

Nalazite se ovdje: Home Knjige Knjige o zdravlju i prehrani ZAŠTO KINEZI NE BROJE KALORIJE, Lorraine Clissold

Novosti: Ekologija.hr

Izvor nije pronađen

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.