Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Diljem Europe, čini se da je zabranjivanje pušenja na javnim mjestima reduciralo pojavu pušenja. Ipak, čini se ne u Hrvatskoj, najnovijoj ćlanici EU. Da, postoji zakon koji ograničava uporabu duhanskih proizvoda (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda) i njegova najranija verzija iz 2008. ustanovila je se u obaveznom školskom programu djecu mora obavijestiti o opasnostima pušenja (članak 22).

Hrvatska je supotpisnica Konvencije o okviru kontrole nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije od 2.6.2014., a primljena je kao punopravna članica 12.10.2008. 11.1. 2011. Hrvatska je prezentirala prvo izvješće od prevalenciji pušenja u zemlji, iako tek koristeći podatke iz 2001. i pokazujući šokantno visok broj pušača za sve dobne skupine. Međutim, zakon da se obuzda duhan postepeno je ojačan.

Oglašavanje i prodaja duhana

Duhanskim kompanijama zabranjuje se oglašavati vlastite proizvode direktno i indirektno bilo kakvim promotivnim materijalima ili sponzorstvima (članak 9); mladi ispod 18 godina ne smiju kupovati cigarete ili druge proizvode namijenjene za pušenje; duhanski proizvodi ne smiju se prodavati preko interneta ili na automatima (članak 11); nije dozovoljeno pušiti tijekom javnog nastupa iako su filmovi i umjetnička djela iznimke; mediji (televizija i tisak) ne smiju pokazivati kako ljudi puše u promotivne svrhe (članak 12); pušenje je zabranjeno na svim zatvorenim javnim mjestima; pušenje se zabranjuje do 20 metara od ulaza u bilo koju zdravstvenu instituciju; pušenje je zabranjeno na mjestima gdje se odvija briga za djecu ili obrazovanje (članak 13).

Mjesta za pušenje

Pušenje je dozvoljeno na određenim mjestima u psihijatrijskim bolnicama i zatvorima (članak 13). U javnim prostorima, s dovoljno velikim površinama, pušenje je dozvoljeno u označenim sobama koje su odvojene od ostatka prostora tako da dim duhana ne može prodrijeti u njih. Pušački prostor ne smije biti manji od 10m2 i ne smije biti veći od 20% ukupnog prostora (članak 14). Pušački prostori moraju biti opremljeni posebnom opremom za ventilaciju sa sustavom koji mjeri unosi li se zrak u skladu s propisima (članci 16-20). Pušački prostor bi trebao biti u potpunosti odvojen, sa kliznim vratima koja se sama zatvaraju. Trebao bi biti jasno označen znakom „Prostor za pušače“ iznad izlaza. U slučaju kvara ventilacijskog sustava, znak „Pušenje je zabranjeno zbog kvara ventilacijskog sustava“ bi trebao zamijeniti prethodno spomenuti znak (članak 15). U manjim kafićima i lokalima gdje se poslužuje piće bez hrane, vlasnik može odlučiti je li prostor namijenjen pušačima ili nepušačima. Ukoliko je pušenje dozvoljeno, trebao bi na ulazu postojati natpis koji to označava te bi trebao biti postavljen adekvatni ventilacijski sustav za filtriranje koji vrši 10 izmjena zraka po satu. Također bi trebala biti prisutna upozorenja o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje u obliku postera ili letaka (članak 20a).

Primjenjivanje zakona

Osiguravanje postojanja prostora za nepušače dužnost je vlasnika nekretnine. Primjenu zakona osigurava sanitarna inspektori, zdravstveni inspektori, prosvjetni inspektori, inspektori rada i gospodarski inspektori Državnog inspektorata (članak 25). Postoje novčane kazne od 30 000 do 150 000 kuna za kršenje zakona zbog poslovnih razloga. Pojedinci koji dozvoljavaju pušenje u kafićima i restoranima gdje je to zabranjeno suočeni su s kaznama od 500 do 1 000 kuna (članak 28), a netko tko nudi ili puši cigarete u nepušačkim javnim prostorima može se kazniti s 1 000 kuna (članak 29).

 

Zakon u praksi
Učestalost pušenja u Hrvatskoj iznimno je visoka. Ankete su pokazale da mladi u Hrvatskoj puše cigarete i piju alkohol više od europskog prosjeka. Mlade ljude se očigledno nije uspjelo odvratiti od pušenja, čak ni profesionalne sportaše. Nevjerojatno, ali mnogi članovi rukometne momčadi Jelse, sporta koji je ozbiljno shvaćen u Hrvatskoj, kratit će vrijeme do prijevoza na utakmicu pušeći i pijući pivo.

Na Hvaru sigurno, a možda i u cijeloj Hrvatskoj, restrikcije vezane uz pušenje krše se češće nego što se to primjećuje. Uobičajeno je da restorani ignoriraju pušenje u vlastitim prostorijama. U nekim restoranima, kuhari i konobari puše čak u kuhinji. Tijekom koncerta na kojem sam bila nedavno, sjedeći u stražnjem dijelu dvorane, ometao me oblak dima koji se širio po cijelom prostoru, čini se iz backstage-a, gdje pušenje, dakako, nije dozvoljeno.

Duhanske strategije

Mjere kojima se ograničava uporaba duhana još uvijek se smišljaju diljem svijeta. U Europi, Irska kroči put s ambicioznim planom da se zemlju u potpunosti oslobodi duhana do 2025. Program se implementira korak po korak. Nakon inicijalnog Zakona o javnom zdravlju iz 2002., 2003. se zabranilo pušenje na poslu. Deset godina kasnije, 2013., predložene su nove mjere uključujući zabranu pušenja u parkovima i na plažama, odnosno bilo gdje u blizini institucija za djecu i škola. Irska ima Centar za kontrolu duhana u Dublinu gdje se na regularnoj bazi promatraju pušačke navike u zemlji unutar programa u kojem je cilj stvoriti društvo bez duhana. Iako se većina vlada slaže da je duhan štetan i skup za zdravstveni sektor te da bi se trebao obuzdati, ako ne i potpuno zabraniti, anti-duhansko zakonodavstvo je u različitim stadijima u različitim dijelovima svijeta. ASH (Djelovanje na zdravlje i pušenje) je globalna kampanja koja za cilj ima poboljšati zdravlje redukcijom pušenja i obuzdavanjem utjecaja duhanskih tvrtki. U Australiji, Tasmanija je imala najstrože anti-pušačke regulacije na radnom mjestu, dok se neke druge države karakterizira kao „loše“, sudeći prema ASH Australiji, koja je koordinirala kampanju za „Australiju bez dima“ od 2002. do završetka rada ASH Australije u prosincu 2013. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Ministarstvo zdravlja je promoviralo akcije reduciranja broja pučaša kako bi se izgradila budućnost „bez dima“, u skladu s manifestom britanske Vlade iz 1998. koje se zove „Pušenje ubija“. 2008., na 10. godišnjicu manifesta, ASH UK je objavila dokument „Nadilazeći Pušenje ubija“, s ciljem daljnje zaštite djece od ovisnosti pušenja. Također u UK, u veljači 2010. Nacionalni institu za zdravlje i izvrsnost njege (NICE) objavio je smjernice „Školske intervencije za prevenciju pušenja“.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila optimistično izvješće o globalnoj duhanskoj epidemiji 2013., hvaleći se uspjehom anti-pušačkih kampanja i zakona, imamo razloga vjerovati da napredak u obuzdavanju uporabe duhana nije ravnocrtan. Velika prepreka uvođenju anti-pušačkih zakona je ogroman utjecaj koji imaju vodeće duhanske kompanije. Naprimjer, u UK 2013. godine, veliku brigu među borcima za zdravlje izazvala je činjenica da su dva važna „thinktank-a“, Institut Adam Smith i Institut za ekonomska pitanja (koji su objavljivali radove o duhanskim problemima i utjecali na stvaranje vladinih politika), primali značajna novčana sredstva od duhanske industrije.

Protivnici anti-pušačke legislative tvrde da ljude imaju pravo izabrati i da prihodi od poreza na duhanske proizvode igraju veliku ulogu u bilo kojem nacionalnom budžetu. Međutim, postuje kontra-argumenti.

Rizici na zdravlje zbog uporabe duhana su skupi

Troškovi zdravstvene njege koji pokrivaju bolesti povezane uporabom duhana su visoki, viši no što mnogi ljudi misle, zato što je duhan faktor u toliko različitih bolesti, bilo da su za život opasne ili samo život otežavaju. Pušenje je najočitije povezano s bolestima pluća i emfizemom. Kao što bi vam bilo koji fizioterapeut potvrdio, tekućina iskašljana iz pluća pušača s kroničnim bronhitisom nije lijep prizor. Pluća nisu jedini dio tijela na koji negativno utječe duhan – svi organi pate, a najviše opasnosti postoji za srce i mozak. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da duhan ubija barem pola korisnika te je odgovoran za smrti 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću. Ministarstvo zdravlja SAD-a procjenjuje da u SAD-u 8.6 milijuna ljudi živi s ozbiljnom bolesti koju je uzrokovalo pušenje.

 

Sloboda izbora

Svaki normalan čovjek ima pravo izabrati što želi unutar zakona vlastite zemlje. Pušači gotovo uvijek podcjenjuju neugodu i štetu koju njihova navika uzrokuje onima oko njih. Nekad su pušači pitali one oko njih smeta li im prije pripaljivanja. U današnje doba pušači uglavnom zauzimaju stav ako je pušenje dozvoljeno na javnom mjestu, naprimjer na terasi kafića, činjenica da nekom na tom mjestu to može smetati nije važna. Tako niječu pravo ne-pušača da izabiru okoliš bez duhanskog dima. Vanjski prostori gdje je pušenje dozvoljeno su upropašteni te pušači podjecnjuju ili zanemaruju rizik koji dim nosi. Naprimjer, na trajektima Jadrolinije, dim iz vanjskih koridora ulazi u nepušačke prostore, dok je na palubama svjež morski zrak uglavnom potisnut duhanskim dimom, ako vremenski uvjeti to dopuštaju. Pušač koji stoji na vratima nepušačkog prostora može zagaditi zrak u toj sobi u nekoliko sekunda. Poznato je da je pasivno pušenje opasno. Odrasli se obično mogu maknuti od neposrednog zagađenja, no vrlo često je dim toliko pervazivan da ga ne mogu izbjeći u potpunosti. Prave žrtve situacije su djeca koja ne mogu birati. Posebno je uznemiravajuće vidjeti koliko mladih hrvatskih žena puši tijekom trudnoće i koliko roditelja puši odmah iznad vlastitog djeteta, bez svijesti o užasnoj potencijalnoj šteti koju mogu izazvati. Pored očekivanih problema na dišni sustav, djeca pate od povećanog rizika od Legg-Calvé-Parthesove bolesti (potencijalno ozbiljnog stanja za kukove) zbog pasivnog pušenja.

Pušenje i okoliš

Duhanski dim ostaje u okolišu. Zidovi prostorija koje koriste pušači postaju sve crnji, a miris ostaje utkan u pokućstvo. Odbačeni opušci zadržavaju miris mjesecima, usprkos kiši i vjetru. Pušači odbacuju opuške bezobzirno. Stavljaju ih u rupe na zidovima ili između stijena na plažama. Bacaju se na zemlju pored biljaka i u more. Izbacuju se u velikim količinama iz pepeljara. Čine strašan nered te stvaraju veliki rizik od požara u toplim klimama kad se ne ugase pravilno. Opušci su otrovni, posebno ribama. Istraživanje provedeno 2010. je pokazalo da se opušci mogu iskoristiti u dobre svrhe pri prevenciji korozije jedne vrste čelika, ali ovo još nije dovelo ni do jedne praktične aplikacije. Nikotin u duhanu je od 19. stoljeća korišten kao prirodni pesticid, što bi bila puno bolja uporaba od ljudskog trovanja njime.

Napredak i prostor za poboljšanje

Stavovi prema pušenju su se mijenjali, ponekad na bolje, ponekad na gore. U ranom 20. stoljeću pušenje je bilo rašireno, pogotovo među muškarcima, dok se od žena očekivalo da manje puše, pogotovo ne u javnosti. Reklame za cigarete nalazile su se posvuda, asocirajući s tom navikom zdravlje, sreću, profinjenost, muževnost, ženstvenost, tjelesnu kondiciju i osobnu slobodu – dakle, suprotnost onoga do čega ovisnost o duhanu zaista dovodi. 1960ih, duhanska sponzorstva postala su uobičajena u različitim sportovima poput Formule ili tenisa. Ironično, pušači su u nepovoljnom položaju u većini sportova zbog smanjenog kapaciteta pluća jer gube oko trećinu kapaciteta pušeći do dva sata prije fizičke aktivnosti. Zaustavljanje tako očito obmanjujućih promotivnih kampanja jedan je od velikih uspjeha anti-duhanske legislative.

Razvijene su alternative cigaretama, poput duhana bez dima, duhana koji se žvače i e-cigareta, ali sve imaju loše strane i povezane rizike za zdravlje. Tužan je ogled na ljudsko društvo činjenica da se tvari, koje su očito štetne korisniku i drugima, uopće koriste i to bez brige za moguće posljedice. Još je žalosnija sila koja gura kontinuirani marketing duhanskih proizvoda – motiv profita.

cigarette packet warning

Mnogi su razlozi koji uzrokuju to da ljudi postaju pušači, mogi faktori diktiraju hoće li tko postati ovisan i hoće li uspjeti odreći se te navike. Vrlo često na mlade ljude djeluje pritisak vršnjaka, želja da se bude dijelom grupe, bez obzira na posljedice. Temeljite promjene vjerojatno možemo očekivati tek kad navika izađe iz mode te kad posebno mladi na pušenje prestanu gledati kao na nešto što je „cool“, zrelo i samo-afirmirajuće. Pušenje stvara negativan i neprihvatljiv okoliš ustajalog zraka, prljavog pepela, otrovnih opušaka s višestrukim posljedicama na zdravlje. Da bismo pobijedili bitku za bolju kvalitetu života, moramo uspostaviti novu stvarnost:

NE KORISTITI JE COOL!

© Vivian Grisogono 2013.
Prijevod: Bartul Mimica
 
Rizici, Izvor: Alexandrov, Ludmil B.; Ju, Young Seok; Haase, Kerstin; Loo, Peter Van; Martincorena, Iñigo; Nik-Zainal, serena; Totoki, Yasushi; Fujimoto, Akihiro; Nakagawa, Hidewaki; Shibata, Tatsuhiro; Campbell, Peter J.; Vineis, Paolo; Phillips, David H.; stratton, Michael R. 2016. Mutational signatures associated with tobacco smoking in human cancer. Science. Vo. 354, issue 6312, pp 618-622 (04 November 2016)
Molim prijavite se ako želite komentarati
Nalazite se ovdje: Home Informacije Zdravlje Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Eco Environment News feeds

  • Senior climate figures warn North Sea drilling would encourage fossil fuel exploitation by developing countries

    Opening new oil and gas fields in the North Sea would “send a shock wave around the world”, imperilling international climate targets, undermining the UK’s climate leadership and encouraging developing countries to exploit their own fossil fuel reserves, experts have warned.

    The UK government is under stiff pressure from the oil industry, the Conservatives, Nigel Farage’s Reform UK party, some trade unions and parts of the Treasury to give the green light to new oil and gas fields, despite clear evidence that doing so would not cut prices and would have almost no effect on imports.

    Continue reading...

  • Use of glyphosate has risen 10-fold in 30 years, raising fears for public health

    It was Scottish farmers in the 1980s who pioneered the practice of spraying glyphosate on their wheat just before harvest. Struggling in the damp glens to get their crop to dry evenly, they came up with the idea of accelerating the process by killing it a week or two before harvesting.

    Glyphosate, then a revolutionary herbicide that killed everything plant-based but spared animal life, seemed perfect for the job. Soon the practice spread to wetter, colder agricultural regions around the world.

    Continue reading...

  • Cardiff: Robin then blue tit, siskin then goldfinch … I love this ritual, but I’m persuaded that it deserves more careful thought

    I’ve been away from my bird feeder for months and, on my return, one of my priorities is to restock it. This has become a ritual, and I feel great joy in observing the strict order in which the birds arrive.

    I sit down and wait for the local population to remember my table and spread the word. It’s not long before they come in sequence, no less predictable than court etiquette. The first to venture for sunflower seeds is the robin. The blue tit, in a whirr of wings, comes a close second. These two act as food tasters. Other species, out of sight, watch intently to see if the daring survive. They do, so dunnocks arrive, then a pair of chaffinches, picking up spilt seeds from the ground.

    Continue reading...

  • Sandra Laville has been reporting on England’s sewage crisis for years. She answered your questions on the water privatisation scandal.

    Guardian environment correspondent Sandra Laville’s reporting on the sewage crisis in English water has helped to expose a scandal of privatisation that has created a swell of fury across the political divide.

    Sandra has now finished answering your questions. Read the Q&A below.

    The government has put the cost of renationalising water at £100bn. But this is a disputed figure. Academics working with the People’s Commission on the Water Sector say this figure is ‘serious scaremongering created on biased evidence’ which was paid for by water companies. It is based on the Regulatory Capital Value of companies as determined by Ofwat, not the” true and fair value in law”, which reflects losses from market failures, like the cost of pollution or the monopoly profits taken by shareholders and banks.

    The route to renationalisation could come via the system set up legally when the companies were privatised. Under the law companies can be put into special administration if they are unable to pay debts, if they breach licence obligations, such as on sewage pollution, or failing to supply water, and if it is considered in the public interest to do so. Special administration is a form of temporary renationalisation.

    This is the million dollar question! While tackling separation across the whole network at once is considered too disruptive and costly, particularly in urban environments, the chartered institute of water and environmental management says moving towards separated systems is their key focus to address urban pollution and storm water sewage releases. New developments, for example, are now mandated to have separate pipes for foul wastewater and surface water run off.

    They also want to see the increased use of sustainable drainage systems like water butts, and storage basins for existing properties, to reduce the amount of runoff into the system. Keeping gardens rather than paving them over, and creating so called sponge cities is also key to tackling pollution.

    The UK was described as the dirty man of Europe back in the 70s and 80s, due to levels of pollution. For example in coastal towns there were no water treatment plants to treat sewage, raw sewage was just pumped and dumped into the sea. It was only when the EU directives came in that the clean up began. Chief amongst these was the Urban Wastewater directive, the Water Framework directive, and the Bathing Water directive.

    Since leaving the EU there have been fears that these pieces of legislation could be watered down. James Bevan, as CEO of the Environment Agency, talked about changing the Water Framework Directive, essentially to make it easier for rivers to pass tests for chemical and biological health. Currently no river is rated as in good overall health under the WFD where rivers have to pass both chemical and biological health tests.

    Continue reading...

  • Like so many flying insects, these essential pollinators are suffering because of habitat loss and the overuse of chemicals. Here’s how to give them a healthier, happier home

    We know about honeybees and bumblebees, but most of the UK’s bees are neither: they’re solitary bees, loners who come in a dizzying range of sizes, colours and varieties – more than 240 species. Have you heard, for instance, of the hairy-footed flower bee? “They’re one of the first bees to emerge each year,” says Laura Larkin, the chief conservation officer at Buglife. “The males have got fantastic little fluffy bits on their feet.”

    How about leaf-cutter bees, which chomp “a perfectly circular hole” out of leaves to build their nests? Or bright-orange tawny mining bees, wool-carder bees, ivy bees? “There are so many of them and I’m still learning,” says Kate Bradbury, a wildlife gardener, writer, bee lover and the author of One Garden Against the World. “They’re just great – there’s a solitary bee for every occasion.”

    Continue reading...

  • Taking sand from the Nigerian city’s lagoon to supply a building boom harms more than fish – it affects the entire food chain, erodes coastlines and is depriving fishing communities of their livelihoods

    Before dawn, when the noise of Lagos’s danfobusesfills the air and generators rumble to life, the city’s lagoon is already stirring. Not from fish splashing or canoes gliding, but from the long suction pipes of the dredging machines, pulling up the lagoon bed and spitting out wet sand that will be used in the construction of high-rise blocks, housing estates and flyovers.

    Sand dredging is regulated by the Lagos state government and the waterways authority but in a city of more than 20 million people, where sharp sand has never been in higher demand, not all dredging is being done by the book.

    Dredging leaves its mark on the landscape along the shores of the Lagos Lagoon in Epe

    Continue reading...

  • Shahid Bagheri leaking fuel towards Hara mangrove forest, home to migrating birds and endangered turtles

    An oil slick from a stricken Iranian ship threatens to contaminate one of the Middle East’s most important wetlands, satellite image analysis suggests, making it one of a number of spills posing a risk to the livelihoods of coastal communities in the Gulf.

    The Shahid Bagheri, a drone carrier, began leaking heavy fuel oil in Iranian territorial waters near the strait of Hormuz after it was hit by a US warplane in the first few days of the US-Israel attack on Iran.

    Continue reading...

  • Tim Friede put his ‘ass on the line’ to help stop snakebite deaths – whose numbers appear to be rising amid the climate crisis

    As we overheat and degrade our planet, more people are set to come into contact, sometimes fatally, with venomous snakes. One man hopes to provide an unusual solution to this, after subjecting himself to 200 intentional snakebites to his body.

    For nearly 20 years, Tim Friede, 58, allowed some of the most lethal snakes in the world to bite him so he could build up an immunity that could one day be developed into a universal antivenom.

    Continue reading...

  • The birds – not native to the South Australian island – have covered a school in faeces, torn up infrastructure and damaged crops

    Thousands of little corellas that have been terrorising the inhabitants of Kangaroo Island have been culled but it won’t be enough to fix the problem, authorities say.

    The birds, which are not native to the island, have covered a local school in faeces, torn up infrastructure, damaged crops and caused mental distress to residents with their screeching.

    Continue reading...

  • Worst polluters hold world’s future in their hands as they benefit from higher fossil fuel prices, but global trends favour renewables

    Oil stands at about $110 a barrel and some forecasts have predicted it could reach $150. Food prices are on the rise and are expected to leap further owing to the fertiliser supply crunch, leading the World Food Programme USA to warn that global food insecurity could reach record levels, with 45 million more people pushed into acute hunger. Industries from steel to chemicals have alerted markets that they face shortages and soaring costs, while households across the world are feeling the pinch – people have been told to turn down their thermostats, take the bus or cycle, and cut their speed on motorways.

    The impact of the US-Israel war on Iran – the third global shock in six years, after Russia’s full-scale invasion of Ukraine and the Covid-19 pandemic – has laid bare how reliant our economies still are on fossil fuels. Simon Stiell, the UN climate chief, said in March: “Fossil fuel dependency is ripping away national security and sovereignty and replacing it with subservience and rising costs.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen