Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Objavljeno u Životinje

Zakon o zaštiti životinja relativno je nov (datira iz 2006.). Baziran je na EU direktivama iz 1983., koje su do današnjeg dana doživjele nekoliko izmjena. Hrvatski zakon je ažuriran 2013. godine. Kad su zastupnici raspravljali i usvojili završni tekst Zakona u veljači 2013., jasno su preporučili da se javna svijest o zaštiti životinja treba podići. Zakon je opet ažuriran 2019. godine, te se kao većina hrvatskih zakona redovito revidiran.

Zastupnik Laburista Branko Vukšić napomenuo je kako mijenjanje Zakona u skladu s europskim direktivama nije dovoljna garancija da dosadašnje prakse neće ostati „balkanske“. Definirao je isti Zakon o zaštiti životinja kao „najgaženiji u Hrvatskoj“. U zemlji u kojoj mnogo kršenja različitih zakona izmiče kontroli institucija, to je zaista zabrinjavajuće. Nažalost, izjava gospodina Vukšića nije bila retorička smicalica, već istina.

Zakoni i pomoć za životinje u nevolji

Organizacije za zaštitu životinja, kao što su registrirane udruge Noina Arka i Zaklada za zaštitu životinja Split uvelike se oslanjaju na javnu financijsku podršku, ali iznos koji im je dostupan nije usporediv s ostalim europskim zemljama. Što se kućnih ljubimaca tiče, postoji mnogo regulacija koje propisuju kako se o životinjama treba brinuti (Pravilno držanje životinja, od 2019. godine, članak 51 Zakon o zaštiti životinja «Narodne novine» br. 102/17, 32/19.), Međutim, osiguravanje dobrobiti životinja se sramotno zanemaruje. Ukoliko se netko prema životinjama ponaša neprilično, imate pravo nazvati inspekciju koja bi trebala izviditi situaciju i poduzeti mjere koje smatraju primjerenima s obzirom na važeće zakone. Na Hvar inspektori dolaze iz Splita. Psi se mogu oduzeti vlasnicima ili uspavati. Vlasnike se može kazneno goniti. Međutim, malo se koga kazneno gonilo, a još manje se njih osudilo. Na splitskom Općinskom sudu, na primjer, dvadeset slučajeva okrutnosti prema životinjama koji su prijavljeni od 2006. do 2013. su okarakterizirani neosnovanima. Društva za zaštitu životinja u Splitu su opravdano zabrinuta, da ne kažem preneražena. Postoji nada da je Zakon postrožen u siječnju 2013. s uvođenjem jednogodišnjih zatvorskih kazni za one koje se osudi za okrutnost prema životinjama, te da će tužiteljstva biti bolje pripremljena, a osude za prijestupnike strože.

Veliki problem je manjak prikladnih skloništa za životinje. Ima ih premalo po Hrvatskoj i mnoga imaju poteškoće u stvaranju uvjeta sukladnih sa Zakonom. Neko vrijeme postojala su dva skloništa u Splitu koja su opsluživala šire područje i koja su bila najbliža Hvaru. Oba su zatvorili inspektori 2011. godine, usprkos protestima ljubitelja životinja. Životinje u skloništima premještene su u Šibenik, što je sad najbliže sklonište Hvaru. Bilo koja životinja koja ne bi našla dom u 60 dana bila bi uspavana. Dr. Zdenka Filipović je veterinarski kirurg u Splitu koja je vodila jedno od dva skolništa koja su zatvorena. Po zatvaranju, nastavila je pomagati tražeći domove za neželjene životinje te je osnovala Zakladu za zaštitu životinja Split s ciljem otvaranja novog skloništa s „Ne-ubij“ motom koji bi osigurao da se životinje ne uspavljuju dok ne nađu dom ili umru prirodnom smrću. Bilo bi prvo svoje vrste u Hrvatskoj. Gradnja doma u Kaštel Sućurcu odmah do Splita počela je 2013., ali se otvaranje odgodilo kad je inspektor odbio izdati nužnu dozvolu za korištenje na temelju činjenice da različiti dijelovi zgrade ne zadovoljavaju zakonske norme.

Kako sad stvari stoje, životinjska skloništa u Hrvatskoj suočena su s različitim problemima:

  1. ima ih premalo
  2. pretrpana su s neželjenim životinjama
  3. čno ne mogu pružiti zadovoljavajuće uvjete za spašene životinje
  4. ako ne zadovolje zakonske standarde i uvjete, zatvaraju se.

Naravno, potpuno je ispravno da inspektori zatvaraju centre koji ne zadovoljavaju minimalne standarde za brigu o životinjama. No ovo za životinje u većini slučajeva znači smrt. Potrebno je više podrške za postojeće centre kako bi pružali sve što Zakon propisuje. I hitno nam je potreban nacionalni pokret kako bi se osnovali prikladna životinjska skloništa diljem Hrvatske.

Zaklada Bestie: napokon veliki uspjeh

Nakon početnih odgoda, Zaklada za zaštitu životinja Split osnovala je u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita ustanovu za spašavanje životinja, sada nazvanu Sklonište za životinje Bestie, koja funkcionira po najvišim standardima. Unatoč poteškoćama u suočavanju s prevelikom potražnjom, spašeni psi dobivaju najbolju moguću skrb, ne samo medicinske potrepštine, hranu, vodu i sklonište, već i socijalizaciju, šetnje, ljetna kupanja i osnovnu obuku. Program osigurava dobro poznavanje potreba i osobnosti pasa, što im pomaže da pronađu prave vlasnike. Sklonište također prima ograničeni broj mačaka. Volonteri su bitni u pomaganju posvećenom osoblju u upravljanju centrom, a Bestie postiže visoku razinu komunikacije s lokalnim školama i međunarodnim organizacijama kako bi pobudio stalni interes i podršku ljubitelja životinja, bilo da žive ili prolaze kroz to područje.

Situacija na Hvaru

Neželjene životinje na Hvaru mogu lutati ili biti ubijene. Vlasnik na Hvaru koji želi napustiti životinju očigledno neće potrošiti vrijeme i novac na odlazak u sklonište u Šibenik. Štenci i mačići obično se ostavljaju blizu kampova i kuća za odmor tijekom turističke sezone ili ispred škola tijekom ostatka godine. Neki od njih nađu domove i prežive.

Sara je napuštena zajedno s nekoliko braće i sestara negdje u brdima iznad Jelse. Vjerojatno se radilo o okotu neželjenih štenaca. Lutali su po selima nekoliko dana prije nego što je većina njih pronašla domove. Sara, njemački ovčar, narasla je iz male nakupine dlake u dobru, sretnu životinju. Nekoliko godina poslije, ona živi malo na Hvaru, malo na Sardiniji.

Billy je napušten u selu Pitve u srpnju 2009. Pokušao se sprijateljiti s nekim gostima, koji su ga hranili nekoliko dana. Ipak, s obzirom da je bio mladi pas (star manje od godinu dana), volio se igrati s cipelama i drugim osobnim stvarima pa je ljudima brzo dosadio. Vjerovatno je bio dio obitelji s malom djecom te je možda odbačen jer je previše narastao ili je bio skup za hraniti ili je bio destruktivan u kući (zbog nedostatka pravilnog dresiranja). Bio je nevjerojatno brižan pas koji je žudio za ljudskom pažnjom. Pronašao je dobar dom u Zavali, ali ga novi vlasnik nije mogao kontrolirati kad bi bio izvan kuće. Srećom, tijekom sezone njemački su se turisti zaljubili u Billy-ja te je on sretan otišao u novi dom u Njemačkoj s velikim vrtom i okućnicom za igranje.

Mačke se napušta češće od pasa. Mačić Nana pronađena je s bratom i sestrom blizu groblja u Hvaru od strane talijanskih ljubitelja životinja, Marine i Riharda u srpnju 2012. Donijeli su ih u Pitve, otkrivši u prijašnjem posjetu da su neki od mještana ljubitelji životinja. Njih troje su se ubrzo prilagodili na novi okoliš te su odlučili da je najsigurnije mjesto za boravak, izuzev perioda hranjenja, unutrašnjost suhozida.

To je ostao njihov dom dok nisu narasli te otkrili nove prilike za hranjenje. Kad su bile dovoljno stare, Nana i njezina sestra su sterilizirane. Svo troje su doživjeli odraslu dob, ali je, nažalost, Nanin brat netragom nestao, a sestru je ubio bezobzirni vozač koji je kroz selo vozio prebrzo. Nana je također bila nestala tijekom sezone, stvarajući bojazan da je umrla, ali se ponovno pojavila nakon sezone te je vjerojatno iskoristila dobrodušnost nekih posjetitelja kako bi se hranila bolje, kao što to mačke obično i čine.

Pojedinci na Hvaru koji vole životinje čine koliko je god moguće kako bi pomogli beskućnicima i lutalicama. Očigledno postoji hitna potreba da se realizira sustav brige za njih te pronalaska domova. Hvar ne može riješiti ovaj problem samostalno. Efikasan sustav pomoći životinjama mora se uspostaviti na nacionalnoj razini. Ovaj proces trebao bi krenuti s vrha, tako da središnja vlast potakne i ohrabri podršku koje mogu pružiti lokalne zajednice.

© Vivian Grisogono 2013, tekst ažuriran u veljači 2024. godine

Prevodio: Bartul Mimica i dr.

Nalazite se ovdje: Home životinje Žurno potreban sustav za spašavanje životinja

Eco Environment News feeds

  • Producers promoted chemical recycling – processes used to break plastics into constituent molecules – but knew of limitations

    Plastic producers have pushedadvanced recycling” as a salve to the plastic waste crisis despite knowing for years that it is not a technically or economically feasible solution, a new report argues.

    Advanced recycling, also known as chemical recycling, refers to a variety of processes used to break plastics into their constituent molecules. The industry has increasingly promoted these technologies, as public concern about the environmental and health effects of plastic pollution has grown. Yet the rollout of these technologies has been plagued by problems, according to a new analysis from the Center for Climate Integrity (CCI), a fossil-fuel accountability advocacy group.

    Continue reading...

  • The University of Queensland system is intended to give policymakers idea of how species traverse the oceans and what it will take to save them

    Off the east coast of Florida, female loggerhead turtles swim more than 1,000km north, hugging the edge of the continental shelf to get to feeding grounds.

    Humpback whales move through Moreton Bay off the Brisbane coast in Australia, on their way to feed around the Balleny Islands more than 4,000km away off the Antarctic coastline, where wandering albatross circle above, travelling 1,000km a day.

    Get Guardian Australia environment editor Adam Morton’s Clear Air column as an email

    Continue reading...

  • Small-scale schemes are replacing dirty diesel with clean electricity in remote areas – and ensuring a just transition

    When the coronavirus pandemic hit in 2020, Roxana Borda Mamani had to leave Mexico, where she was studying for her degree in rural development and food security, and return to her remote village in the Peruvian Amazon.

    At the time, the Indigenous community in Alto Mishagua had neither an internet connection nor a reliable energy source. “How am I going to study?” Borda asked. “With energy from the sun,” replied her friend, a fellow member of the Latin American Observatory for Energy Geopolitics at the Brazil-based Federal University of Latin American Integration (Unila).

    Continue reading...

  • Jaguars, giant armadillos and ocelots among species threatened by shrinking habitat in one of the richest areas of biodiversity in the world

    In the Gran Chaco forest, vast green expanses – home to jaguars, giant armadillos and howler monkeys – have turned to fields of dust. The forest once brimmed with life, says Bashe Nuhem, a member of the Indigenous Qom community, but then came a road, and soon after that logging companies. “It was an invasion. Loggers came without any consultation and families moved away. Those that stayed were left with only a cemetery of trees,” she says.

    The Gran Chaco is South America’s second-largest forest after the Amazon; its 100m hectares (247m acres) stretch across Argentina, Paraguay, Brazil and Bolivia. It is also one of the richest areas of biodiversity in the world – host to more than 3,400 species of plants, 500 birds, 150 mammals, 120 reptiles and 100 amphibians.

    Continue reading...

  • Weardale, North Pennines: This one is showing its worth, teeming with aphids, ready to kickstart a vast and far-reaching food web

    Sunbeams flicker through the translucent young foliage of the sycamore canopy overhead. A shadow darts among them: a blackcap, pecking aphids from the underside of the leaves.

    The insects hatched from overwintering eggs in early April, congregating on loosening bud scales, waiting for tender new leaves to unfurl. Now there are legions of them, aligned along leaf veins, hypodermic stylets plugged in, siphoning sweet sap while simultaneously giving birth to more. They stand with regimented parade-ground spacing, just close enough to stay in touch with their long antennae. A shiver of fidgeting sweeps through the colony as the blackcap approaches.

    Continue reading...

  • Mount Augustus snail, among largest in world, can live for decades and eats slugs and earthworms

    A large rare carnivorous New Zealand snail has been filmed laying an egg from its neck for the first time, in a delightfully icky stroke of luck.

    The department of conservation, which has been managing a captive population of Powelliphanta augusta,or the Mount Augustus snail, for almost two decades, was undertaking a routine weight check when a small, white egg started emerging from a snail’s neck.

    Continue reading...

  • With less than a month before the start of the 2025 hurricane season, residents are still recovering from catastrophic damage from the past two years

    Idalia. Debby. Helene.

    Not visiting friends, not neighbors. All hurricanes that have not yet faded into memory for the residents of Taylor county in Florida, where all three powerful storms hit in just two years.

    Continue reading...

  • Commoners say restrictive grazing may be raising risk of fires like one that scorched 500ha of moorland

    The spot where the wildfire broke out could hardly have been worse. Cut Hill is one of the remotest and highest peaks on Dartmoor, miles from any road, a place of tussocky, ankle-turning terrain.

    And the weeks of hot weather meant the molinia, the moorland grass, was as tinder dry as farmers can remember it at this time of year. Once it took hold, on Sunday, the fire raged.

    Continue reading...

  • From a New Forest giant inspiring an asthmatic teen to a herd of animal puppets walking to the Arctic Circle, theatre far and wide is taking action – but with energy and optimism, rather than doom-laden tales

    Climate stories are typically defined by despair. The future we are told of is such a tragic, barren dystopia, it’s hard to look at head-on. But a flood of theatre-makers are writing their way past fear into something more useful, inspiring action through love, music, puppetry and folklore. “The ones who profit most from the idea that we’re doomed are the oil companies and the people massively polluting our planet,” reasons playwright Flora Wilson Brown. “If we allow ourselves to think there’s nothing we can do, we won’t do anything. There’s still time to act.”

    Wilson Brown rejects this nightmarish narrative in her play, The Beautiful Future Is Coming, at Bristol Old Vic. Exploring the impact of the climate crisis through the eyes of three couples, the play jumps between 1856, 2027 and 2100. In the scenes set in the past, life is returned to Eunice Foote, the real scientist who discovered the greenhouse effect years before the man who took credit for it; in the future, we visit the Svalbard seed vault, where humanity has stashed the ambition of life on another planet. “It’s about making the impact emotional,” Wilson Brown says, “rather than statistical.”

    Continue reading...

  • Trade in uncertified hardwood illegally logged in Chocó rainforest and imported by US and Europe is financing paramilitaries, says Environmental Investigation Agency

    The Atrato River winds through the dense rainforest of Colombia’s Chocó region for nearly 400 miles (600km) before spilling into the Caribbean Sea. Some of these tropical forests are among the wettest on Earth. Their flooded lowlands and swollen rivers are so impenetrable they have acted as an evolutionary barrier, making Chocó a haven for rare and remarkable species found nowhere else on the planet.

    “We have so many animals that you won’t even know the names of many of them,” says María Mosquera, a community leader in the region, whose name has been changed to protect her identity.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen