Prskanje otrova – za i protiv

Već nekoliko godina, lokalna vlast u Jelsi, Starom Gradu i Hvaru rutinski ulicama prska sredstva protiv komaraca, mušica i drugih „letećih štetočina“. Je li to dobra stvar?

Dužni upozorenja?

Pčele, naravno, nisu ciljana meta. Prije nego što se prskanje treba dogoditi, pčelari se rutinski upozoravaju da zatvore vlastite košnice. Tijekom godina, saznala sam da malo pčelara uopće čuje upozorenje, a mnogo od onih koji čuju, rijetko ga poslušaju. Mnogi su mi rekli da prskanje uopće „nije vrlo štetno“ za pčele.

Tvrdi se da su korišteni otrovi bezopasni za toplokrvna stvorenja. Međutim, ljudima koi imaju problema s disanjem preporuča se da ostanu unutra i zatvore sve prozore i vrata. To nije od velike pomoći turistima u kampovima ili bilo kome tko ide u noćni izlazak kad prskanje počinje u 22 sata, a završava u 6 ujutro sljedećeg jutra. Kad kombi za prskanje prolazi ulicom, ne zaustavlja širenje svog otrova da bi pitao ljude jesu li osjetljivi na probleme prsnog koša! Uostalom, ja sam sama ovo doznala iz prve ruke 2012., na veliko zaprepaštenje.

Iako se prskanje odvija tijekom ljeta, najavljuje se samo na hrvatskom jeziku. Web stranice na engleskom mogu ih objaviti ako žele i ako uhvate vijesti na vrijeme. Ali nekad se upozorenje objavljuje prekasno. Ponekad se znalo dogoditi da se prskanje obavi ranije nego što je najvaljeno. U prošlosti, obavijest se mogla naći na stranicama lokalnih vijeća (najčešće Starog Grada) i u lokalnim tiskovinama. Ove godine bila su tek dva prskanja do sada i to samo s nešto više od mjesec dana razmaka među sobom – u kasnom lipnju i ranom kolovozu – s vrlo malo javnih obavijesti.

Koji otrovi?

Imena otrova koji se prskaju nikad se javno ne objavljuju. Ekocijan, koji pokriva 3 lokalne zajednice na otoku Hvaru, na svojoj stranici navodi da su njihovi insekticidi „uvezeni, prihvatljivi za okoliš, biorazgradivi i bezopasni za toplokrvna stvorenja“, no ne navodi ih poimenice. Nakon perioda istraživanja, pronašla sam da je Hrvatski pčelarski savez 2012. otkrila da se na Hvaru koriste dva piretroida u kombinaciji, Cipermetrin i Permetrin, kao osnova za otrov. 2014., proizvod zvan Permex 22E je korišten, kombinacija Permetrina s jednim drugim piretroidom, Tetrametrinom. Oslanjajući se na američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), piretroidi su „sintetički kemijski insekticidi“. Ne bi ih se trebalo miješati s piretrinima, koji su botanički insekticidi derivirani od cvijeta buhaća. Kemijska struktura piretroida bazirana je na onoj piretrina, ali postoje značajne razlike u načinu na koji su ova dva insekticida prilagođavaju načinu korištenja.

Efekti piretroida

Insekticidi piretroida ciljaju živčani sustav mete, uzrokujući paralizu i smrt. Osim što ubija komarce, cipermetrin je vrlo otrovan za pčele, vodene insekte i ribe, a manje za ptice. Kod ljudi, trovanje cipermetrinom može uzrokovati utrnuće, žarenje, gubitak kontrole nad mjehurom, povraćanje, gubitak koordinacije, komu, iznenadne napadaje i smrt. U Sjedninjenim Državama također se klasificira kao mogući uzrok raka. Permetrin dolazi u mnogim oblicima, od kojih su neki otrovniji od drugih. Visoko je toksičan za pčele, organizme iz mora, ribe i druge životinje iz divljine. Također je otrovan za mačke. Mogući utjecaji na ljude se smatraju manje dramatičnima od onih cipermetrina, ali može utjecati na imunosni i endokrini sustav. EPA ga procjenjuje potencijalno kancerogenim. S obzirom na štetan utjecaj na život u vodi, piretroidi se ne bi trebali koristiti blizu vodenih izvora – koji su, naravno, plodno tlo za komarce. Permetrin se ne bi trebalo primjenjivati ondje gdje životinje tragaju za hranom. EPA-in registracijski dokument za tetrametrin (2010.) klasificirao je otrov kao potencijalno kancerogenim za ljude te ga je identificirao kao visoko toksičnim za pčele i vodene organizme, uključujući ribe i beskralješnjake. Može uzrokovati mantanje, teškoće s disanjem, kašalj, iritaciju oka, gastrointestinalne tegobe, mjehuriće i osip na koži. Dokument navodi: „Tetrametrin koriste vlasnici kuća individualno ili vlasnici industrijskog/komercijalnog postrojenja na pojedinačnim, izoliranim površinama i u malim količinama, a ne u širokoj uporabi (tj. u poljoprivredi ili pri smanjenu populacije komaraca od strane javne uprave)“. Zbog ovog razloga nije testiran utjecaj tetrametrina na pitku vodu. Tetrametrin se ne bi trebao koristiti na ili blizu namirnica.

Hrvatska i kontrola insekata

Hrvatski Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da je kontrola štetnih populacija insekata pomoću mehaničkih, fizičkih, bioloških ili kemijskih sredstava opća mjera za preveniranje i kontrolu zaraznih bolesti (članak 10). U praksi, najčešće korištena metoda je prskanje kemijskih otrova, kao što se to radi na Hvaru. Lokalna vijeća su odgovorna za organiziranje prskanja iako neka nisu uspjela u tome zbog nedostatka sredstava. U 2014-oj godini, Hrvatski sabor je raspravljao o mogućnosti uvođenja kazni za vlasti koje ne poduzimaju mjere protiv insekata.

Čemu mjere protiv insekata?

Hrvatska udruga za dezinfekciju, dezinksekciju i deratizaciju – HUDD, koja surađuje s Zavodom za zdravstveno osiguranje, objavila je letak namijenjen javnosti u kojem navodi mjere kontrole koje mogu poduzeti pojedinci i profesionalne organizacije. Letak opisuje grijehe komaraca: „šire zarazne bolesti; njihovi ubodi izazivaju kožne probleme; smetnja su normalnim ljudskim aktivnostima; kad ih je mnogo, kolektivno uzrokuju nezadovoljstvo među građanima i turistima“ – ovom se zadnjem „zločinu“ daje poseban naglasak s podebljanim i povećanim tiskom.

Nema sumnje da komarci mogu uzrokovati ozbiljne bolesti. Povijesno, tropske zemlje su bile najpogođenije, ali se negativan utjecaj širio i na druge zemlje te su se bolesti koje prenose komarci posljednjih godina pojavile i u Europi. Usprkos činjenici da tisuće tisuće ljudi dnevno trpe ubode od komaraca i drugih insekata u Europi, nije se pojavila nikakava epidemija ovih bolesti. U Hrvatskoj su se pojavila četiri slučaja bolesti zapadnog Nila kod konja između 2001. i 2002. te dva slučaja denga groznice u ljudi koji su potvrđeni 2010. Veliko izbijanje denga groznice na portugalskom otoku Madeiri dogodilo se krajem 2012., s više od 2 000 slučajeva, ali bez onih sa smrtnim ishodom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je procijenila u 2014-oj godini da se godišnje diljem svijeta javi 500 000 slučajeva teške denga groznice, od kojih otprilike 2.5% (12 500) umire, dok od duhana svake godine prerano umire 6 milijuna ljudi, uključujući 600 000 od pasivnog pušenja.

Djeluje li prskanje protiv insekata?

Početkom 2014. objavljeno je da se vlasti u Osijeku u sjeveroistočnoj Hrvatskoj žale kako su im napori za kontroliranjem komaraca putem prskanja ugroženi invazijama iz susjednih područja koja ne koriste mjere za kontrolu insekata. Vlada RH dodijelila je 5 milijuna kuna Osijeku za rat protiv komaraca, koje se pridružuju 4.5 milijuna kuna iz gradskog budžeta. U hrvatskim terminima radi se o velikim svotama. Vjerojatno će se slični poticaji dodijeliti susjednim regijama da provedu mjere protiv insekata.

Na Hvaru se prskanje protiv komaraca provodi barem dva puta godišnje već dosta godina. Tijekom tog perioda, napast komaraca se vidno pogoršala. Dok ovo pišem, nekoliko dana po posljednjem prskanju, tigrasti komarci se slobodno miču u tihim, malim hordama te povremeno napadaju dijelove mojih ruku i nogu koji su otkriveni. Tijekom večeri i preko noći, rođači tigrastih komaraca koji glasno zuje kolo vode. Većina ljudi na Hvaru se slaže da je neposredni efekt prskanja taj da komarce učini bješnjima, no nema dokaza da se problem smanjuje, naprotiv.

Princip ratovanja u kojem je cilj ubiti sve „neprijatelje“ pogrešan je u svakom kontekstu. Naša je civilizacija uspješnija u poticanju vrsta koje želimo očuvati na izumiranje, nego u pokušaju da ukolnimo percipirane prijetnje vlastitoj dobrobiti, bilo da se radi o bakterijama, insektima ili teroristima. Postoji snažno protivljenje prskanju otrova kako bi se kontroliralo komarce. Naprimjer, pišući za Društvo za okoliš Nove Škotske (EHANS), Kanađanka Rebecca Watson navela je razloge zbog kojih prskanje nije rješenje za potencijalne bolesti poput groznice zapadnog Nila. Prskanje može biti uspješno kratkoročno, ako se pravilno planira, cilja i vremenski organizira. No čak i tada, uporaba otrova nesumnjivo dovodi do otpora kod ciljanih vrsta, kao kad se DDT koristio u velikim količinama protiv malarijskog komarca 1940ih i 1950ih godina. Otrovi dovode i do usputnih žrtava, obično smanjujući broj predatora ciljanih insekata, da ne spominjemo važne i smanjenje esencijalnih insekata, poput pčela.

Ne-kemijske metode kontrole insekata

Iako se prašenje široko koristi, vodi se rasprava o tome koja je najbolja metoda za kontrolu komaraca koji prenose bolesti. Druge metode osim kemijskog prašenja se razvijaju. One uključuju genetsku kontrolu, koji se odnosi ili na smanjenje populacija komaraca uvođenjem genetski modificiranih komaraca sa smrtonosnim genom koji parenjem ne stvaraju malde ili zamjenom divljih populacija GM komarcima koji su manje potentni nosioci zaraza. Ali moguće posljedice kod ljudi nisu još poznate. Biološka kontrola podrazumijeva korištenje prirodnih predatora, kao što su Gambusia affinis i žabe, u sprječavanju povećanja populacije komaraca.Varijacija je i Tehnika sterilnih insekata (SIT), u kojoj se iradijacijom sterilizirani mužjaci komaraca puštaju u divljinu da se pare s ženkama bez mogućnosti stvaranja potomstva. Jedna od alternativa kemijskim metodama za kontrolu komaraca koja najviše obećava je uporaba bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Međutim, i to navodno ima neželjene efekte (Department of Health U.S.; Nature.com 2010).

Pozitivno razmišljanje

Vrlo je lako paničariti o mogućnosti širenja „smrtonosnih bolesti“ koje spopadaju ljudsku vrstu. Izbijanja i epidemije su zastrašujući događaji. Prevencija bolesti je kompleksna. Mnogo toga ovisi o uvjetima u kojima ljudi žive: zdravlje ljudi u svijetu ovisi o čistoj vodi, zdravom okolišu, sigurnoj opskrbi hranom i čistom zraku, između drugih stvari. Životni stilovi također igraju ulogu u jačanju ili slabljenju imunosnih sustava ljudi, a oni su ključni za izbjegavanje ili oporavak od bolesti u slučaju zaraze. Smrtni neprijatelji dobrom zdravlju su pušenje, ekscesivna uporaba alkohola, prejedanje nezdravom hranom, slabo hranjenje i nedostatak tjelovježbe.

Postoje praktične mjere koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili rizike i neprijatnost koju stvaraju komarci. Koristeći citronella svijeće ili elektroničke naprave protiv kukaca, mogu dovesti do smanjenja prijetnji u neposrednoj blizini. Mreže za komarce preko prozora pomažu da oni ne uđu u vaše prostorije. Ugrizi se mogu ublažiti uporabom krema na bazi bilja, poput Arnice. Spomenula sam da me grizu dok pišem: kad sam bila mlada, patila sam od snažnih reakcija na ugrize komaraca, ali je u kasnijim godinama to prestalo zbog više razloga. Jedna od preventivnim mjera koje poduzimam je uzimanje vitamin B suplementa jer sam pročitala da pomaže. Meni zaista pomaže. Nošenje s životnim izazovima je individualna stvar i svaka misleća osoba bi trebala imati slobodu odlučiti za sebe.

Neki, možda čak većina nas, bi htjeli izbjeći kontakt s otrovima u našim životima koliko je to god moguće. Trenutno na Hvaru i drugdje u Hrvatskoj, ta sloboda izbora je uklonjena. Vrijeme je da se kritizira uporaba otrova u okolišu i da se razumije koliko su opasni za zdravlje sadašnjih i budućih generacija. Netoksične metode nošenja s potencijalno štetnim stvorenjima se moraju koristiti umjesto kemijskih otrova koji mogu uzrokovati veliko uništenje važnih prirodnih resursa. HITNO!

© Vivian Grisogono 2014., ažuriran 2017.
Prijevod: Bartul Mimica

Više na tu temu:

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2023.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2023.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2023.)

Reakcija:
hvala na ovome. Iskreno, uopće me ne raduje, jer upravo odmaram na južnoj strani otoka, divnog, najljepšeg otoka!
Strašno je koliko se mjera provodi stihijski, bez uvažavanja i konzultiranja.
Sretna sam da postoje ljudi kao vi, koji ukazuju i uočavaju štetnost. Možda im jednom ipak dodje do mozga... A. iz Zagreba, 10.8.2014.

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Prskanje otrova – za i protiv

Eco Environment News feeds

  • A new mini power station and lithium extraction facility near Redruth are set to bolster green energy and create jobs

    Just outside the perimeter fence stand the hulking remains of grand stone engine houses, a testament to Cornwall’s proud tin and copper mining history.

    But inside is a shiny new mini power station and lithium extraction plant that is once again accessing rich underground resources in the far south-west of Britain.

    Continue reading...

  • As fish stocks dwindle, surf tourism may offer a lifeline to traditional caballitos de totora fishers, whose vessels are thought to be among the first ever used to ride waves

    Just before dawn, in a scene that has repeated itself over thousands of years on the north coast of Peru, fishers drag boats made of bound reeds to the water’s edge and, kneeling on them, use paddles shaped from split bamboo to row out into the Pacific Ocean to catch their breakfast. A few hours later, these surfer fishers return with netfuls of their catch, riding waves on the final stretch back to the shore. From the main beach in Huanchaco – a seaside town near the city of Trujillo – the fish are taken to sell at the market or to beachfront restaurants preparing meals for tourists.

    The four-metre-long reed vessels – known as caballitos detotorain Spanish, or “little reed horses” – are placed upright on their ends by the promenade on El Mogote beach so that the seawater drains away and they are ready to be used the next morning.

    Continue reading...

  • Changes threaten ecosystems as flowering falls out of sync with fruit-eating, seed-dispersing animals and pollinators

    Tropical flowers are blooming months earlier or later than they used to because of climate breakdown, with potentially “cascading impacts across ecosystems”, according to a study of 8,000 plants dating back 200 years.

    Researchers looked at flowers from a range of countries, including Brazil, Ecuador, Ghana and Thailand, home to the most biodiverse ecosystems on Earth, but also the most understudied.

    Continue reading...

  • Falling volcanic ash has for years been viewed as a nuisance. But a Sicilian project has discovered its agricultural potential and wants to spread the word

    In the Sicilian town of Giarre overlooking Mount Etna, Andrea Passanisi, a tropical and citrus fruits producer, uses an unusual fertiliser on his 100-hectare (247-acre) stretch of land: volcano ash.

    Like hundreds of farmers and citizens of rural towns perched on the slopes of Europe’s highest and most active volcano, the 41-year-old’s family has had to deal with the nuisance of falling volcanic ash for generations. But it is only in recent years that the quantity of ash has become so excessive that it required an alternative approach.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: Our ancestors were captivated by how browsing by elk and bison affected tree growth. Now I am too by the human version – coppicing

    On the lane that runs below Old Oswestry hillfort, an old oak draws me up a rise with a gate-leaning view across the Shropshire plain. Under the dark, kinked boughs of this English oak, Quercus robur, through a clearing sky, the Wrekin floats above mist on the far horizon. And floaty seems to capture the mood of this world, lifted from the weight of interminable rain – its air damp and vague, hazy around the earthworks of the hillfort that’s echoed uncannily by its neighbouring iron-age settlement on the Wrekin far away; weirdly mysterious hidden histories of fields and woods are wrapped in the leaf buds overhead.

    Around this oak tree is a world that is as familiar as skin and, to use a phrase that is already overused these days, “uncharted territory”. Next to this tree, poised above the steep holloway bank above the lane, is a coppiced oak. It’s the same species and may be the same age or even older, but it has six trunks only half the size of its neighbour. These coppice stools, where the central trunk was cut down long ago, are places of wonder. This one has the decaying remains of a trunk cut centuries ago with dendrothelmata – water-filled cavities, a rare habitat now.

    Continue reading...

  • Since the 1960s, global GDP has been rapidly rising and living standards have reached record highs. But something else has been rocketing up too – carbon emissions. For years, scientists and economists have been asking: is it possible to grow without heating and polluting the Earth? And as the climate becomes more unstable, the issue is only becoming more urgent. Madeleine Finlay hears from two economists arguing for a change in how we measure a country’s success. Nick Stern is professor of economics and government at the London School of Economics and an advocate of green growth, an approach to growth that prioritises green industry. Jason Hickel is a political economist and professor at the Autonomous University of Barcelona who advocates degrowth, shrinking parts of the economy that do not advance our social and ecological goals.

    Catch up with all the pieces in the Beyond Growth series

    Support the Guardian: theguardian.com/sciencepod

    Continue reading...

  • Fines for illegal dumping decreased over past year with only 0.2% of incidents resulting in court action

    Fly-tipping incidents across England have reached the highest level since current records began, with most offences continuing to involve household waste.

    In 2024-25, 1.26m fly-tipping incidents were recorded by local authorities, an increase of 9% on the 1.15m reported in the year before, according to data released by the Department for Environment, Food and Rural Affairs (Defra) on Wednesday.

    Continue reading...

  • Sunrise is a majestic spectacle – but we should be grateful for the miles of vacuum between us and the star

    Dawn on a still morning is a majestic spectacle, as sunlight spills silently across the landscape and the Earth gradually emerges from darkness. Sunrise has inspired countless pieces of music striving to express this soundless experience in audible form. But if we could actually hear the sun, it would be deafening.

    The sun is a giant nuclear fusion reactor, converting hydrogen into helium and releasing massive amounts of energy in the form of heat – and sound. Sound is essentially vibration and needs a medium to travel through.

    Continue reading...

  • Atmospheric machine-gun has fired storm after deadly storm at the region this year, leaving a trail of widespread destruction

    For Andrés Sánchez Barea, in Spain, it was the fear that arose when water started to spurt from plug sockets. For Nelson Duarte, in Portugal, it was the helplessness that hit as violent winds smacked down trees and tore tiles from roofs. For Amal Essuide, in Morocco, it was the reality that dawned when a corpse was pulled onboard a boat in the flooded medina.

    Each moment of horror is a fragment of the destruction wrought by an atmospheric machine-gun that in recent weeks has fired storm after storm at the western Mediterranean. Scientists do not know if climate breakdown helped pull the trigger, but research suggests it loaded the chamber with bigger bullets.

    Continue reading...

  • Centuries-old wells restored to provide drinking water as parts of the country head towards “day zero” when no water will be available

    A loud cheer and sounds of clapping reverberated around Bansilalpet, a neighbourhood in Hyderabad, when the first trickle of clean water dribbled out of the ground. After an 18-month effort to clear out 3,000 tonnes of rubbish and restore the stone walls and adjacent area, the 17th-century Bansilalpet stepwell had become a source of clean drinking water for the first time in four decades.

    “It was such a joyous moment to see water collecting into the stepwell after clearing 40 years of garbage,” says Hajira Adeeb, a 45-year-old resident of Bansilalpet, who grew up seeing the well become transformed from the community’s water source to a dumping ground. “I visit almost every day. The area is clean and lit up in the evenings. I enjoy sitting there.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen