Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home Za dobrobit svih Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Eco Environment News feeds

  • Charity advises replacing seed and nut feeders, where birds gather, with small amounts of mealworms, fat balls or suet

    Garden birds should not be fed seeds and nuts over the summer months, the RSPB has said, in an attempt to reduce the spread of avian diseases.

    Bird lovers are being urged to take down their bird feeders between May and October to help birds such as the greenfinch, whose numbers have plummeted after the spread of trichomonosis, a parasitic disease transmitted more easily when birds cluster around feeders in the warmer months.

    Continue reading...

  • Brigg, Lincolnshire: The peas are in and next up are maize and wildflowers, but with our fuel use running to 50,000 litres a year, I have one eye on the news

    Spring has sprung, and with warming soils we start planting our more delicate crops such as peas. With the chatter of skylarks in the background, we slowly drill our way across this 15-hectare field using a three-metre precision drill that carefully places the seed. Six weeks ago, this would have cost £7.50 per hectare on fuel, now it’s £15 per hectare – a severe shock to the farm’s finances.

    It’s not often that an arable farmer’s mind is so focused on global events, but our fuel use tops 50,000 litres a year and the Middle East conflict is having profound consequences. Thankfully, we’re partly protected. Over the last seven or eight years, we have transitioned to a low-disturbance approach to establishing crops, disturbing the top inch only. This means less tractor use and healthier soil – a big priority here. Fertiliser prices are also a worry. Common practice is to buy a year’s worth every June, but prices are skyrocketing, and there’s no UK production any more to help us out.

    Continue reading...

  • In a village in Norway, humans representing flora and fauna of all kinds meet to reimagine ‘nature-centric governance’

    “My ask of humans is quite large,” says the northern bat to a room of reindeer, wolf lichen, bog, and other beings. “It’s a shift of consciousness, and an understanding that … we are a relation.”

    The scene could come from a sci-fi novel imagining a more-than-human uprising. In fact, it’s from a recent “interspecies council” in Oppdal, Norway, in which non-humans – spoken for by humans – convened to discuss the region’s future.

    Continue reading...

  • Campaigners say birds could die trying to access ancestral nests that were sealed during rail refurbishment

    Some swifts returning to Britain to breed will be unable to access their ancestral nesting holes after they were blocked in a £7.5m refurbishment of a Derbyshire railway viaduct, campaigners say.

    Nature lovers had appealed to Network Rail to unblock three holes which were among at least nine swift nesting sites on the twin viaducts at Chapel Milton, on the edge of the Peak District.

    Continue reading...

  • New study describes what may be the first case of a unified community of chimps, in Uganda, turning on itself

    On a June day in 2015, primatologist Aaron Sandel was quietly observing a small cluster of the Ngogo chimpanzee group in Uganda’s Kibale national park when he noticed something strange. As other members of the chimpanzees’ wider group moved closer through the forest, the chimpanzees in front of him began to display nervous behaviour. They grimaced and touched each other for reassurance, acting more like they were about to meet strangers than close companions.

    In hindsight, Sandel said, that moment was the first sign of what would become a years-long bloody conflict between a once close-knit group of chimps.

    Continue reading...

  • Residents of Fleetwood say continuous foul smell from Transwaste site is causing illness and making life hell

    In the week that many families went to the coast for the fresh sea air or the tang of fish and chips, visitors to one Lancashire resort inhaled a rather more unpleasant aroma.

    “Welcome to Fleetwood,” read the local newspaper headline. “The town that smells of bin juice.”

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • From California to Alabama, people of color are building communal spaces rooted in care and tradition

    Zappa Montag steps outside his home to a thicket of redwoods, Pacific madrones and oak trees. Dozens of fruit trees dot the 76 hectares (189 acres), along with a large garden replete with squash, cucumbers, tomatoes, beans, corn and peppers. Nearby, a small stream runs through a valley surrounded by hills. At Black to the Land, the ecovillage in Boonville, California, Montag and five other Black people steward the land off the grid, relying on well water and powered solely by solar panels. The intentional community, as it’s called, is located in a rural area 115 miles (185km) north of San Francisco. Montag said it was an effort to “reverse-gentrify the country”.

    Black Americans and Indigenous people have long gathered in intentional communities, defined as small groups of people who live in the same area based on shared values and a common vision. They come in many forms, including co-housing spaces in urban environments where people have their own units and share communal spaces.

    Continue reading...

  • On Monday, a public inquiry will reopen, nine years after the plan was proposed and a toxic local battle began

    When Fidelma O’Kane retired more than a decade ago from her career as a social worker and lecturer, she thought she would be “travelling and having a glass of wine and eating chocolate and reading books” while based in the quiet, hilly corner of rural County Tyrone where she has lived almost all her life.

    It didn’t quite work out that way. Instead, an idle remark from a neighbour would set O’Kane on a path that would become an all-consuming mission. A mining company, the neighbour told her, was planning to drill for long-rumoured reserves of gold in the Sperrins, the low peatland mountain range in Northern Ireland where O’Kane’s family has lived for generations.

    Continue reading...

  • Neill says ‘one of the most beautiful and remote places in the world’ will be permanently changed if Bendigo-Ophir wins fast-track approval

    The grapevines in Sam Neill’s vineyard in Central Otago – a picturesque region known for its undulating hills and wines – are pregnant with pinot noir grapes, almost ripe for picking as autumn arrives.

    “My family has been here for over 150 years. I’m connected to this land like nowhere else on earth,” the 78-year-old actor and winemaker says. “It’s perfect for wine. It’s great for tourism. And it’s one of the most beautiful and strange, remote places in the world.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen