Još uvijek koristite pesticide?

Vrijeme je, da se opametite! Pogledajte oko sebe, što se to događa?

Spasite pčele! Spasite pčele! Foto: Vivian Grisogono

Život (i smrt) na Hvaru

Otok Hvar bi trebao biti jedan od najzdravijih mjesta za život. Međutim, ljudi su općenito lošeg zdravlja, ima puno karcinoma, problema sa štitnjačom i neuroloških problema u alarmantno visokom broju u tako maloj populaciji. Postoje očiti hormonski problemi, kao što su prerana menopauza kod djevojčica u pubertetu i poteškoće sa dojenjem kod mladih majki. Neke od zdravstvenih problema su sigurno povezani sa visokom učestalošću pušenja na otoku. Vjerojatno su odgovorni i drugi faktori, povezani sa okolišem, kao što je kvaliteta tla, proizvodnja hrane i zrak, koji dišemo. Oštećenja okoliša su iz godine u godinu sve očiglednija na cijelom otoku Hvaru. U naseljenim i poljoprivrednim područjima ima sve manje leptira, sve manje insekata, sve manje ptica, i još manje šišmiša. Ribari se žale, da ima sve manje riba. Pčelari su u 2016. godini javljali, da je čak nedostatak meda.

Hvarske pčele su u sve većoj opasnosti. Bumbar i divlji cvijet, ožujak 2016. Foto: Vivian Grisogono

Jesu li krivi kemijski pesticidi? Vrlo vjerojatno, da. Glifosat, aktivna tvar u Roundup-u / Cidokor-u, koji se naširoko koristi po otoku, je povezan sa karcinomima, posebno karcinomom prostate i dojke, kao i sa Ne-Hodgkinovim Limfomom, a da ne spominjem sa bezbroj drugih zdravstvenih i ekoloških problema.

Riječi i djela

Hvarani su vrlo ponosni sa ugledom svog otoka – sa čistim zrakom, morom i zemljom. To je nešto, što uzimaju zdravo za gotovo. Na pitanje, da li proizvode svoje vino, maslinovo ulje, voće i povrće organski, većina otočana će odgovoriti “Da”.

Hvarska crvena zemlja, svježe obrađena, siječanj 2016. Uzgoj zdrave hrane ovisi o nezagađenoj zemlji. Foto: Vivian Grisogono

Stvarnost nije uvijek onakva kakvom je prikazuju. Korištenje kemijskih herbicida i insekticida je svakodnevnica velikoj većini Hvarskih poljoprivrednika i vrtlara. Mnogi pojedinci koriste otrove svih vrsta oko svoje kuće, u vrtu i u polju. Neki vjeruju, da su pesticidi najbolje, ili čak jedino rješenje za probleme sa štetočinama, neželjenim biljkama (poznatima i pod nazivom korov), i nepoželjnim insektima. Samo jako mali broj ljudi se brine oko kolateralne štete uzrokovane na ovaj način. Što se tiče pridržavanja uputa za uporabu, pa.. ubojice korova namijenjeni za korištenje jednom godišnje su često korišteni dva ili tri puta godišnje; preporučene količine za primjenu se ponekad prekoračuju, čak i do deset puta; i otrovi se opasno međusobno miješaju kako bi bili jači. Nije potrebno ni spominjati, da se upozorenja o mjerama opreza ili mogućim zdravstvenim rizicima obično ignoriraju. Iz godine u godinu kumulativni učinci otrova nanose otoku i okolnim morima sve više štete.

Općina Jelsa baš i nije uzor i model za ponašanje po pitanju ekološke svijesti. Mi, u Udruzi Eco Hvar smo se nadali, da bi mogla biti. Prije nekoliko godina nam je rečeno, da je Vijeće donijelo direktivu (odredbu) po kojoj se zabranjuje korištenje pesticida u javnim prostorima. Međutim, prije dvije godine smo u udruzi Eco Hvar saznali, da je Jelšanski Mali Park bio prskan herbicidom na bazi glifosata, s gotovo nikakvim upozorenjem, unatoč činjenici, da se ovdje svakodnevno dolaze igrati mala djeca. Kao rezultat našeg prigovora, Eco Hvar je saznao, da se Odbor za Ekologiju, koji djeluje unutar Vijeća sastoji od samo nekolicine ljudi. Jedan od njih je zapravo izjavio: „napredak čovječanstva ovisi o korištenju ´biljnih zaštitnika..´“- to je eufemizam za otrovne pesticide, ako slučajno niste znali. Zapanjujuća tvrdnja, tako tipična za neodoljivu retoriku, koju šire agrokemijske tvrtke.

Jelšanski park bi mogao biti zeleniji. Foto: Vivian Grisogono

Udruga Eco Hvar je, kako se ispostavilo, naivno pretpostavljala, da će biti dovoljno podsjetiti Vijeće na postojeću Odredbu, kako bi se zaustavilo nenajavljeno primjenjivanje pesticida u javnim prostorima. U 2016. godini je postalo jasno, da to nije baš tako. Udruga Eco Hvar je ispitala Načelnika i Vijeće Općine Jelsa o korištenju otrova u njihovoj nadležnosti. Iz tvrtke JELKOM, odgovornoj za upravljanje otpadom i održavanje javnih prostora kao što su lokalni park, smo dobili nejasan odgovor o tome, koriste li se herbicidi i nakon dopisivanja u 2014. godini. Ujedno su nam priznali, da su park prskali insekticidom protiv lisne uši. Razlog za ovu akciju je nepoznat.

Dana 11. travnja 2016. je Nikša Peronja, Načelnik Općine Jelsa potpisao izjavu, kojom potiče lokalno stanovništvo da se odrekne korištenja opasnih pesticida. Dokument je izrađen i supotpisan u suradnji sa udrugom Eco Hvar, pečatiran sa službenim pečatom za obje strane. Prema riječima Načelnika, je ova izjava trebala biti postavljena na svim oglasnim pločama općine. To se nije dogodilo. Nije bila postavljena čak ni na ploči ispred zgrade Općine. Čini se, da je sve bila samo još jedna prilika za brzu foto-promociju. Sasvim besmislena.

Opasna praksa

Činjenica, da su to od strane Načelnika bile samo prazne riječi i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće. Poput ostalih mjesnih odbora na Hvaru, i Jelsa ima vrlo lošu politiku zaštite okoliša. Jedan od primjera je praksa distribucije otrova za štakore u tankim plastičnim vrećicama dva puta godišnje. Upute unutar vrećice su samo na hrvatskom jeziku, bez obzira na broj stranih vlasnika kuća, koji su primatelji ovog uveliko neželjenog ´poklona´. Rješava li otrov probleme sa štetočinama? Ne, miševi i štakori su postali otporni, što dovodi do neumoljivog porasta pojave super-štakora. Postoje bolje metode kontrole štetočina, kao što je korištenje njihovih prirodnih neprijatelja, kao što su mačke i određene pasmine terijera.

Otrov za štakore, pakiranje upitne kvalitete. Foto: Vivian Grisogono

U stvari, otrov za štakore Ratimor u ovom čudnom, nesigurnom pakiranju je sa liste odobrenih sredstava Ministarstva Poljoprivrede nestao još 2013. godine.

Poništeno odobrenje za 'Ratimor', 2013.

Još jedna besmislena i opasna praksa na otoku je rutina prskanja ulica u jeku ljeta protiv komaraca. Najmanje dva puta u sezoni, specijalno vozilo kruži ulicama Hvara, Stari Grada i Jelse (i pripadajućim manjim mjestima), prskajući otrovnu maglu sa obje strane. Pješaci nemaju šanse. Nijedan automobil ne može izbjeći ovog izbacivača otrova. Praksa prkosi logici, krivo vrijeme, krivo mjesto.

Vozilo prskajuće insekticide u gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Da ne govorimo o tome, da baš suprotno rješavanju neugodnosti sa komarcima, Hvar pati od sve većeg broja zaraženih insekata, kako postaju sve otporniji na insekticide. Koji se otrovi koriste? Nisu uvijek isti. U 2014. se koristio Permex 22E u koncentraciji 12,36% - iako službene upute preporučuju koncentraciju 0,3-1% u vodi (stranice na taljanskom), ili 3% u otapalu u zatvorenim prostorima. Udruga Eco Hvar je upozoravala Vijeće u kolovozu 2014. na činjenicu, da je Permex 22E opasan i neprimjeran. Usprkos tome, u 2015. se isti ponovno koristi, ovaj put u kombinaciji sa drugim otrovima: Microfly i Twenty.one. Udruga Eco Hvar je zatim svoju zabrinutost objavila javno.

S obzirom, da i druge općine i gradovi postupaju na sličan način kao Jelsa, cijeli otok je podvrgnut potencijalnim neizrecivim oštećenjima okoliša na deprimirajuće redovitoj bazi.

Primjer Cidokor-a (Roundup-a)

Cidokor se već godinama koristi u ogromnim količinama na otoku Hvaru. Cidokor je zabranjen odlukom Europske Unije 1. listopada 2016., ali će se i dalje koristiti mnogo mjeseci (ako ne i godina) jer ova zabrana u Hrvatskoj nije uzrokovala potpuno povlačenje.

Agrokemijska industrija ima veliku marketinšku moć. Osim što radi sve što je u njenoj moći kako bi diskreditirala bilo koji znanstveni dokaz o šteti, koja se događa, agrokemijske tvrtke dobivaju jako veliki utjecaj preko interneta. Dobro ciljane Google-ove oglase se često pojavljuju uz bilo koji članak o poljoprivredi. Herbicidi na bazi glifosata su najistaknutiji otrovi, kojima se kroz marketinški make-over pokušava potaknuti javnost na povećanu potrošnju. Čak i parakvat (gramoxone), koji je u Europi zabranjen još 2007. se oglašava na europskim web stranicama kroz Google-ove oglase. Parakvat se koristio na Hvaru i još uvijek se naširoko koristi u cijelom svijetu, iako nema sumnje u zdravstvene rizike, koje uzrokuje, uključujući smrt. Marketing uspijeva prekriti bilo koje neugodne činjenice. Ne čudi, da su korisnici kemijskih pesticida (struka i laički svijet) umireni lažnim osjećajem sigurnosti o proizvodima, koje kupuju.

Google-ov oglas za web stranicu o glifosatima (usklađen sa člankom, koji opisuje opasnost otrova!)

Ako se posavjetujete sa web stranicom ´Činjenice o Glifosatu´, saznat ćete, da se glifosat može koristiti u svim mogućim mjestima, od privatnih vrtova do plantaža usjeva, kroz ´vodene površine´ i u šumama, navodno kontrolira sve vrste korova, uključujući i zloglasni Japanski Dvornik. Naići ćete na slike prekrasnih voćki, leptira, sunčanih polja. Sve je to vrlo uvjerljivo za one, koji ne znaju o masi dokaza o tome, koju štetu može glifosat uzrokovati. U 2001. je došlo do sudskog spora protiv Monsanto-a u Francuskoj, tvrdeći da je njihovo oglašavanje obmanjivalo javnost o pitanjima sigurnosti okoliša, posebno tvrdeći, da je njihov proizvod “biorazgradiv” i “ostavlja čisto tlo”. Unatoč tome, da je Monsanto uložio dvije žalbe, izgubio je slučaj u konačnoj odluci 2009. godine. Neometen, propagandni stroj je i dalje u pogonu, gazeći preko takvih iritantnih prepreka. Brzo su gurnute u zaborav, barem što se tiće javne svijesti i informiranosti.

Kako zapravo herbicidi djeluju u praksi?

Slika u nastavku pokazuje polje u blizini Pitava na Hvaru, koje je bilo poprskano Cidokor-om u ožujku 2014.. Ovo je bilo prvi put, da se prskalo na ovom polju. Nekoliko godina je bilo neobrađivano, onda poorano i posađene su masline. Vlasnik je zapravo htio uzgajati masline organski, ali je radnik uzeo stvar u svoje ruke i umjesto da je travu pokosio, upotrijebio je herbicid. Učinak herbicida se počeo pokazivati oko deset dana nakon primjene.

Otprilike 10 dana nakon prskanja Cidokor-om, 10. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nakon nekoliko tjedana se sve promijenilo u tužan prizor od izgorjelih biljaka. Samo uz velike napore naše mašte bismo mogli ovo polje označiti kao ´čisto´. Prije prskanja su ovdje živjeli fazani, nakon prskanja su odmah nestali. Nekoliko mjeseci kasnije, pronađeno je jedno mrtvo tijelo ženke fazan (iako nije sa sigurnošću utvrđeno kako je uginula). Dva psa, koji su slučajno bili u izravnom kontaktu s herbicidom, razbolili su se od lišmenijaze i moraju uzimati dugotrajno lijekove zbog ovog neizlječivog stanja (Lišmenijaza je endemična na otoku. U svim slučajevima, s kojima sam se susrela su psi bili u kontaktu sa tlom prskanim herbicidima. Slučajnost? Ne vjerujem.).

Otprilike tri tjedna nakon primjene, 23. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nekoliko mjeseci nakon prskanja, počela se pojavljivati nova trava..

Dva mjeseca nakon primjene, 5. svibnja 2014. Foto: Vivian Grisogono

Iako su i slijedeće godine još bili vidljivi tragovi uništenog tla, divljih biljaka je opet bilo u izobilju. Bez fazana, jer su se oni ipak povukli u okolna područja, koja nisu bila zagađena herbicidima.

Nešto više od godinu dana nakon herbicida, 16. travnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Dakle, je li Cidokor uspio eliminirati neželjene biljke / korov? Ne, očito nije. Je li uzrokovao kolateralnu štetu? Da, bez sumnje. Postoje dugoročne negativne posljedice? Sasvim sigurno. Osoba, koja snosi potencijalno najveći rizik je, naravno, radnik, koji je primijenio herbicid.

Više od godinu dana nakon herbicida, 4. svibnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Nema bijega od posljedica

Korištenje herbicida utječe na puno više nego samo na ciljane biljke. Otrov se širi. Raznosi se na obući, pogotovo ako su kontaminirane javne staze. Može se vidjeti izdajnički trag žutih biljaka, kada ljudi hodaju po poprskanoj zemlji i nakon toga tamo, gdje nije bilo prskano. Očito, otrov se može prenijeti na isti način u kuće, gdje ljudi žive, zabrinjavajuća misao, posebno tamo, gdje se mala djeca igraju na podu.

Put poprskan herbicidima. Foto: Vivian Grisogono

Herbicidi imaju trajne posljedice

Biljke će opet narasti nakon primjene herbicida. Na nekima se vidi učinak herbicida, ponekad i godinama nakon primjene. Trava, na primjer, pokazuje neprirodno žuto-narančastu boju. Ovo se može dogoditi i na područjima, koja nisu izravno prskana, ali koja su bila kontaminirana obućom ili raspršivanjem kroz vjetar.

Više od godinu dana nakon prskanja u jednom vrtu: posljedice herbicida na bazi glifosata. Foto: Vivian Grisogono

Kumulativna šteta

Naravno, proizvođači ne tvrde, da će jednokratna primjena ukloniti neželjene biljke zauvijek. Žele, da kupujete još. Neće vam govoriti o otpornim biljkama, koje procvatu nakon korištenja herbicida. Neke od atraktivnijih, koje ovdje pripadaju su: Puzavi Žabnjak, mak i Kala. Za one više otpornije korove, ima agrokemijska industrija na zalihama rješenje: više herbicida i jače herbicide. Stranica o Parakvatu tvrdi kako je parakvat djelotvoran protiv korova otpornih na glifosat. Korovi postaju otporniji i otporniji. Tlo izloženo herbicidima je sve više i više uništeno i ostaje kontaminirano na mnogo duže nego što proizvođači tvrde.

Kako im možete vjerovati?

Prepredeno oglašavanje od strane agrokemijske industrije, zajedno sa službenim uvjeravanjem od onih, koji bi trebali kontrolirati i regulirati, sve to zajedno budi dojam, da su pesticidi sigurni. Kontradiktorne informacije su gotovo neprimjetne. Proizvođači, naravno, negiraju štetu, za koju znamo, da je povezivana sa herbicidima na bazi glifosata. Suprotstaviti se dobro podmazanoj propagandnoj mašineriji agrokemijske industrije bi se moglo jedino kroz masivnu reklamnu kampanju. Ali tko bi je financirao?

 

Stablo badema – vjerojatno oštećeno kroz strujanje vjetra nakon primjene Cidokor-a u blizini, srpanj 2014. Foto: Vivian Grisogono

Vaš izbor

Javno zdravstvo – znači, vaše i moje – je bilo godinama ugrožavano kroz korištenje tone kemijskih pesticida. Svaki pojedinac ima pravo izabrati hoće li koristiti zakonski odobrene tvari ili ne. Ako koristite, ili namjeravate koristiti kemijske pesticide, INFORMIRAJTE SE.

IMAJTE NA UMU, da su kemijski pesticide otrovi, kojih sigurnost nije bila, niti ne može ikada biti dokazana. Ako ih koristite, riskirate svoje zdravlje, zdravlje ljudi oko vas, i zdravlje budućih generacija – svoje djece i njihove djece. Također uzrokujete potencijalne štete za okoliš, u konačnici stvarajući više problema nego što ste pokušavali riješiti u početku.

RAZMISLITE O ALTERNATIVIMA. Postoji mnogo prirodnih metoda za suzbijanje korova, neželjenih insekata i glodavaca. Osim metoda, koje su koristili naši predci prije negoli su postojali kemijski pesticide, postoji i dosta drugih metoda, koje možete pronaći na internet.

MISLITE NA UŠTEDU. Pesticidi koštaju novac. Pesticidi nas koštaju zdravlje. Zdravlje košta novac.

ZDRAVLJE JE NEPROCJENJIVO.

 

NA VAMA JE!

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2016.

Prijevod: Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Još uvijek koristite pesticide?

Eco Environment News feeds

  • Farmed kelp could produce plastic substitutes, beauty products and food supplements. Just steer clear of seaweed chocolate

    Think sun, sea, Skye – and seaweed. It’s early summer off the west coast of Scotland, and Alex Glasgow is landing a long string of orangey-black seaweed on to the barge of his water farm. It emerges on what looks like a washing line heavy with dirty rags, hoicked up from the depths. And yet, this slippery, shiny, salty substance might, just might, be going to save the planet.

    When it comes to sustainability, seaweed is about as shipshape as it gets. Minimal damage to the environment, check. No use of pesticides, check. Diversifies ocean life, check. Uses no land, check. And, in the case of Skye’s seaweed farm, spoils no one’s view, check.

    Kyla Orr and Martin Welch of KelpCrofters check the crop from their boat

    Continue reading...

  • Most comprehensive analysis ever of conflict-driven climate impacts shows emissions greater than those generated by 175 countries in a year

    The climate cost of the first two years of Russia’s war on Ukraine was greater than the annual greenhouse gas emissions generated individually by 175 countries, exacerbating the global climate emergency in addition to the mounting death toll and widespread destruction, research reveals.

    Russia’s invasion has generated at least 175m tonnes of carbon dioxide equivalent (tCO2e), amid a surge in emissions from direct warfare, landscape fires, rerouted flights, forced migration and leaks caused by military attacks on fossil fuel infrastructure – as well as the future carbon cost of reconstruction, according to the most comprehensive analysis ever of conflict-driven climate impacts.

    Continue reading...

  • Diving with marine life such as blue sharks is growing in popularity in the UK, spurred by footage of encounters on social media

    We have only been waiting in the grey Atlantic swell a few moments when the first flash of metallic blue appears in the water. A blue shark, a few miles from the coast of Penzance in Cornwall, emerges from the depths. It is time to get in the water – but part of my brain rebels.

    “It’s not what you think it will be like … not that ingrained fear that everyone has about sharks. But until you get in the water with them, that fear will remain,” the guide says to the group.

    Continue reading...

  • Bangalow Koalas and private landholders have planted more than 377,000 trees across the region

    In 2016 a friend phoned Linda Sparrow about a 400-metre stretch of koala trees on the western edge of Bangalow, a small regional town in northern New South Wales.

    The landscape in the region had long since been cut back by loggers and farmers, and there were precious few eucalyptus trees left to provide refuge for koalas looking for food or shelter.

    Continue reading...

  • Hexton, Hertfordshire: On the chalk hills in early summer, green is dominant – but only until the yellows take over

    The rain-soaked chalk hills are a celebration of green: the green of crimped agrimony leaves and glaucous sedge blades; of horsetail, hogweed and unripe wayfaring berries. Greenery everywhere, energising everything. I hear it in the whitethroat’s scratchy bursts, see it in sunlight on spent cowslips and feel it in the pull of my breath as I climb the hill. I wonder if it’s the heightened sensitivity of the human eye to green light that has brought on this verdant synaesthesia. Whatever the reason, the intensity of colour fuses and confuses my senses, making it hard to spot the green orchids I’ve come here to see.

    But as the path narrows, the abundance of orchids – all of them common twayblades (Neottia ovata) – is such that I almost tread on one. Kneeling in the grass for a closer look, I can see inflorescences rising from pairs of egg-shaped leaves, each with a slender downy stem and green flowers held aloft on short stalks. Every year I’m astonished by the huge personalities of these miniature blooms. The labellum (the lower modified petal) is deeply forked like a pair of legs, and banded with two dark green stripes that mark a nectar-bearing groove.

    Continue reading...

  • Captive breeding in Norway has built up numbers endangered by the climate crisis and golden eagles but only a more diverse population will survive in the long term

    Deep in the Norwegian mountains, amid a vast expanse of bright snow and howling winds, Toralf Mjøen throws a piece of meat into a fenced enclosure and waits for a pair of dark eyes to appear from the snowy den.

    These curious and playful arctic foxes know Mjøen well. He has been the caretaker at this breeding facility for 17 years, going up the mountain daily to feed them at their enclosures near the small village of Oppdal, about 250 miles north of Oslo.

    Continue reading...

  • Many people fear the UK’s draughty old properties are too great a challenge for the technology

    Heat pumps could be the single largest step a household can take to reduce their carbon emissions while saving money on their bills. But many in Britain fear that, even though millions of homes across Europe have benefited from the shift away from gas or oil boilers, the UK’s draughty old homes could prove too great a challenge for the technology.

    The concern is unsurprising given that the UK has some of the least energy efficient homes in Europe. A study by the smart home company tado° monitored 80,000 users across Europe to find how quickly properties lose heat when outdoor temperatures fall to zero. It found that UK homes lost on average 3C after five hours without heating, compared with just 1C in Germany and 0.9C in Norway.

    Continue reading...

  • Pennsylvania families worry about rising cases of rare cancer with well pads near homes and stalled House bills

    One evening in 2019, Janice Blanock was scrolling through Facebook when she heard a stranger mention her son in a video on her feed. Luke, an outgoing high school athlete, had died three years earlier at age 19 from Ewing’s sarcoma, a rare bone cancer.

    Blanock had come across a live stream of a community meeting to discuss rare cancers that were occurring with alarming frequency in south-western Pennsylvania, where she lives.

    Continue reading...

  • Porto Alegre’s poorest neighborhoods, often closest to rivers and with the worst infrastructure, bore brunt of crisis

    It had been raining for nearly a week when the floodwaters first reached Marcelo Moreira Ferreira’s home in Porto Alegre, the capital of Brazil’s southernmost state, Rio Grande do Sul.

    His wife and their four children left to seek shelter with relatives, but Ferreira, 51, wanted to stay: his father had built the modest one-storey structure and he had lived there his entire life.

    Continue reading...

  • Having created a watchdog for the environment, the government took its teeth out and muzzled it. Can public outrage rouse the Environment Agency to action?

    When Helen Nightingale joined the National Rivers Authority, the predecessor to the Environment Agency, in 1991, she thought of her work as a calling. She had been fascinated by nature since she was a child, when she used to poke around in the earth on her father’s allotment, looking for worms and beetles. In her job, Nightingale spent most of her time walking along the rivers in Lancashire and Merseyside, taking water samples and testing oxygen levels. She was responsible for protecting rivers, and she often learned about sewage and pesticide pollution from members of the public who called a dedicated hotline. “They’d phone you up and say, ‘There’s something wrong.’ And you would go out straight away,” she recalled. “You stood a much better chance of figuring out what was wrong if you could get there quickly.”

    Nightingale, who has a Lancastrian accent and curly blond hair, investigated pollution like a hard-nosed police detective inspecting a crime scene. She would visit dairy farms, industrial estates and sewage treatment plants, dressed in a raincoat and boots with steel toe caps, and usually started with the same question: “Can I look at your drains?” The work was demanding, and the pay, when Nightingale started, was just £9,500 a year (the UK average at the time was around £12,000), but she was proud to be protecting the environment. “It was a dream job,” she told me. “If we sat in the office, our boss would say, ‘Why are you here? Go out and look at something.’”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.