Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home obavijesti Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Eco Environment News feeds

  • Wheat haul in England estimated to be down by 21%, with Britain’s wine producers also hit hard

    England has suffered its second worst harvest on record – with fears growing for next year – after heavy rain last winter hit production of key crops including wheat and oats.

    The cold, damp weather, stretching from last autumn through this spring and early summer, has hit the rapidly developing UK wine industry particularly hard, with producers saying harvests are down by between 75% and a third, depending on the region.

    Continue reading...

  • With clean air projects receiving just 1% of aid, activists say nations ‘cannot continue polluting practices at expense of climate stability’

    Foreign aid for fossil fuel projects quadrupled in a single year, a report has found, rising ​​from $1.2bn in 2021 to $5.4bn in 2022.

    “This shocking increase in aid funding to fossil fuels is a wake-up call,” said Jane Burston, CEO of nonprofit the Clean Air Fund, which conducted the research. “The world cannot continue down this path of propping up polluting practices at the expense of global health and climate stability.”

    Continue reading...

  • As average population falls reach 95% in some regions, experts call for urgent action but insist ‘nature can recover’

    Global wildlife populations have plunged by an average of 73% in 50 years, a new scientific assessment has found, as humans continue to push ecosystems to the brink of collapse.

    Latin America and the Caribbean recorded the steepest average declines in recorded wildlife populations, with a 95% fall, according to the WWF and the Zoological Society of London’s (ZSL) biennial Living Planet report. They were followed by Africa with 76%, and Asia and the Pacific at 60%. Europe and North America recorded comparatively lower falls of 35% and 39% respectively since 1970.

    Continue reading...

  • Badenoch, Cairngorms: Graceful as a folk tale queen, they’re throwing out their arms, feathery green and bearing clusters of bright red berries

    The early October forest is at the turning point, that enchanted time of year when everything is changing form and colour. It havers, slipping backwards and forwards across the threshold between dark and light, the underworld of woodsy rot and the sky-song of geese, the realms of substance and spirit.

    Last night, the stars were fiercely bright and this morning we woke to frost. It still clings to the shadowed hollows of the ground cover and the lacework of spider webs. Higher up, the trees are stirring softly, like a great mystery is coming. The cascading birch boughs are tinged with yellow, the upright aspens a spangling of gold, paper-thin coins trembling against the high blue.

    Continue reading...

  • Prof Pedro Arrojo-Agudo says regulator Ofwat ‘complacent’ about water firms putting their shareholders before public

    The privatised English water system has been singled out for criticism by the UN special rapporteur on the human right to clean water.

    Prof Pedro Arrojo-Agudo said water systems should be managed as a publicly owned service, rather than run by private companies set up to benefit shareholders.

    Continue reading...

  • The Joides Resolution has contributed to our understanding of climate crisis, the origin of life, earthquakes and eruptions. But funding cuts mean it may have sailed its last expedition

    In the early summer of this year, a ship set sail around the Norwegian archipelago of Svalbard. But this wasn’t any ordinary ship. For almost 40 years the Joides Resolutiondrilled into the ocean floor to collect samples and data that helped scientists to study Earth’s history and structure. Expeditions on the vessel have made a vital contribution to our understanding of the climate crisis, the tectonic plates theory, the origin of life on Earth and natural hazards such as earthquakes and eruptions. Yet the two-month voyage around Svalbard was to be its last.

    The National Science Foundation (NSF), the US agency that provided scientists at Texas A&M University with funds for the ship, announced last year it would not give money for the drilling vessel past September 2024. It was a declaration that shocked the global scientific community and meant that Svalbard would be the ship’s final outing.

    The vibration isolated television is attached to the drillpipe and is used to image the seafloor before drilling begins. Photograph: Lisa Crowder/IODP JRSO

    Continue reading...

  • Illness had robbed me of my health, my confidence and my joy. But when my mum brought me something to care for, I regained my sense of purpose

    The life I loved came to an abrupt end when I was diagnosed with severe myalgic encephalomyelitis (ME), also known as chronic fatigue syndrome, in 1997. For years, my world revolved around bedpans, bed baths, wheelchairs and stairlifts. Then an unexpected gift began to revive a sense of joy I thought I had lost for ever.

    I grew up in a gardening-mad household. As a child, I would help my dad tend his prize roses, rake the lawn and carry home the weird-looking leeks and cauliflowers he grew on his allotment. He was my hero and I was never far from his side until he died when I was just 11. From that moment on, gardening lost its appeal: the memories were just too painful. I turned my back on all things green.

    Continue reading...

  • Firefighters are stoic about the risks they face but say climate change has affected every part of the job

    A short drive and a world away from the tourist-thronged old town of Split, past retirees clambering out of cruise ships and stag parties stumbling into beachside bars, Ivan Sanader studied a smouldering hillside that stank of smoke.

    The night before, he had fought a fire that charred the slope and threatened to engulf a roadside restaurant. Now, the commander of a mobile firefighter centre in Croatia was issuing orders to stop it flaring back up.

    Continue reading...

  • This year’s damp high season wasn’t terrible, just typical – but now we judge it against the scorching temperatures of the 2020s

    By general consensus the British summer of 2024 was a bit rubbish – even though the numbers say it was about average. What is behind this clash of perceptions? The Met Office socio-meteorologist Helen Roberts says it is because recent hot summers have changed our expectations.

    “There have been multiple heatwaves in recent years, including the unprecedented extreme heat in 2022 as well as the long, hot lockdown summer of 2020,” says Roberts. She says that two psychological effects, recency bias and the availability heuristic – in which we perceive things through the lens either of recent events or memories that spring readily to mind – “mean we get used to these extremes and then expect more of the same”.

    Continue reading...

  • As Hurricane Milton approaches many cities were largely deserted but some people decided to shelter in place

    Most left when they were told to. But some chose to stay, even though officials warned Hurricane Milton would turn their homes into coffins.

    Along Florida’s Gulf coast, where millions of people were urged to get out of harm’s way, cities were largely deserted on Wednesday afternoon as time ran out to evacuate. Those who remained were advised to shelter in place as best they could. Others who fled spoke of their dread at what, if anything, they would return to once the storm had passed.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

  • Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se name?‡u morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora,  mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.

  • U našem dijelu svijeta, koji zovemo zapadnim i smatramo razvijenim, prije samo 50 godina nisu sve žene imale pravo glasa na izborima, nisu imale jednak pristup obrazovanju, nisu mogle voditi države i nisu imale pristup visokim pozicijama u poslovnom svijetu.

  • Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Me?‘utim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?

  • Ovaj cilj održivog razvoja odnosi se na ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje u čemu trenutačno ne uspijevamo jer je ekološki otisak koji ostavljamo i dalje ve?‡i od resursa koje imamo na raspolaganju. Dakle, potrebno je promijeniti načine na koji proizvodimo hranu, smanjiti bacanje hrane, pove?‡ati udjele obnovljive izvore energije u ukupnoj proizvodnji energije, pravilno gospodariti otpadom tijekom čitavog njegovog životnog ciklusa kako bi, me?‘u ostalim što manje utjecali na zaga?‘enje zraka, vode i tla.

  • Razvoj industrije i infrastrukture kao temelja za pove?‡anje životnog standarda za sve ljude, uz okolišno prihvatljiva rješenja te uključivanje novih tehnologija tema je cilja održivog razvoja koji se odnosi na okolišno prihvatljivu industrijalizaciju, kvalitetnu, pouzdanu, održivu i prilagodljivu infrastrukturu, a sve uz primjenu novih tehnologija, istraživanja i inovacija.