Još uvijek koristite pesticide?

Vrijeme je, da se opametite! Pogledajte oko sebe, što se to događa?

Spasite pčele! Spasite pčele! Foto: Vivian Grisogono

Život (i smrt) na Hvaru

Otok Hvar bi trebao biti jedan od najzdravijih mjesta za život. Međutim, ljudi su općenito lošeg zdravlja, ima puno karcinoma, problema sa štitnjačom i neuroloških problema u alarmantno visokom broju u tako maloj populaciji. Postoje očiti hormonski problemi, kao što su prerana menopauza kod djevojčica u pubertetu i poteškoće sa dojenjem kod mladih majki. Neke od zdravstvenih problema su sigurno povezani sa visokom učestalošću pušenja na otoku. Vjerojatno su odgovorni i drugi faktori, povezani sa okolišem, kao što je kvaliteta tla, proizvodnja hrane i zrak, koji dišemo. Oštećenja okoliša su iz godine u godinu sve očiglednija na cijelom otoku Hvaru. U naseljenim i poljoprivrednim područjima ima sve manje leptira, sve manje insekata, sve manje ptica, i još manje šišmiša. Ribari se žale, da ima sve manje riba. Pčelari su u 2016. godini javljali, da je čak nedostatak meda.

Hvarske pčele su u sve većoj opasnosti. Bumbar i divlji cvijet, ožujak 2016. Foto: Vivian Grisogono

Jesu li krivi kemijski pesticidi? Vrlo vjerojatno, da. Glifosat, aktivna tvar u Roundup-u / Cidokor-u, koji se naširoko koristi po otoku, je povezan sa karcinomima, posebno karcinomom prostate i dojke, kao i sa Ne-Hodgkinovim Limfomom, a da ne spominjem sa bezbroj drugih zdravstvenih i ekoloških problema.

Riječi i djela

Hvarani su vrlo ponosni sa ugledom svog otoka – sa čistim zrakom, morom i zemljom. To je nešto, što uzimaju zdravo za gotovo. Na pitanje, da li proizvode svoje vino, maslinovo ulje, voće i povrće organski, većina otočana će odgovoriti “Da”.

Hvarska crvena zemlja, svježe obrađena, siječanj 2016. Uzgoj zdrave hrane ovisi o nezagađenoj zemlji. Foto: Vivian Grisogono

Stvarnost nije uvijek onakva kakvom je prikazuju. Korištenje kemijskih herbicida i insekticida je svakodnevnica velikoj većini Hvarskih poljoprivrednika i vrtlara. Mnogi pojedinci koriste otrove svih vrsta oko svoje kuće, u vrtu i u polju. Neki vjeruju, da su pesticidi najbolje, ili čak jedino rješenje za probleme sa štetočinama, neželjenim biljkama (poznatima i pod nazivom korov), i nepoželjnim insektima. Samo jako mali broj ljudi se brine oko kolateralne štete uzrokovane na ovaj način. Što se tiče pridržavanja uputa za uporabu, pa.. ubojice korova namijenjeni za korištenje jednom godišnje su često korišteni dva ili tri puta godišnje; preporučene količine za primjenu se ponekad prekoračuju, čak i do deset puta; i otrovi se opasno međusobno miješaju kako bi bili jači. Nije potrebno ni spominjati, da se upozorenja o mjerama opreza ili mogućim zdravstvenim rizicima obično ignoriraju. Iz godine u godinu kumulativni učinci otrova nanose otoku i okolnim morima sve više štete.

Općina Jelsa baš i nije uzor i model za ponašanje po pitanju ekološke svijesti. Mi, u Udruzi Eco Hvar smo se nadali, da bi mogla biti. Prije nekoliko godina nam je rečeno, da je Vijeće donijelo direktivu (odredbu) po kojoj se zabranjuje korištenje pesticida u javnim prostorima. Međutim, prije dvije godine smo u udruzi Eco Hvar saznali, da je Jelšanski Mali Park bio prskan herbicidom na bazi glifosata, s gotovo nikakvim upozorenjem, unatoč činjenici, da se ovdje svakodnevno dolaze igrati mala djeca. Kao rezultat našeg prigovora, Eco Hvar je saznao, da se Odbor za Ekologiju, koji djeluje unutar Vijeća sastoji od samo nekolicine ljudi. Jedan od njih je zapravo izjavio: „napredak čovječanstva ovisi o korištenju ´biljnih zaštitnika..´“- to je eufemizam za otrovne pesticide, ako slučajno niste znali. Zapanjujuća tvrdnja, tako tipična za neodoljivu retoriku, koju šire agrokemijske tvrtke.

Jelšanski park bi mogao biti zeleniji. Foto: Vivian Grisogono

Udruga Eco Hvar je, kako se ispostavilo, naivno pretpostavljala, da će biti dovoljno podsjetiti Vijeće na postojeću Odredbu, kako bi se zaustavilo nenajavljeno primjenjivanje pesticida u javnim prostorima. U 2016. godini je postalo jasno, da to nije baš tako. Udruga Eco Hvar je ispitala Načelnika i Vijeće Općine Jelsa o korištenju otrova u njihovoj nadležnosti. Iz tvrtke JELKOM, odgovornoj za upravljanje otpadom i održavanje javnih prostora kao što su lokalni park, smo dobili nejasan odgovor o tome, koriste li se herbicidi i nakon dopisivanja u 2014. godini. Ujedno su nam priznali, da su park prskali insekticidom protiv lisne uši. Razlog za ovu akciju je nepoznat.

Dana 11. travnja 2016. je Nikša Peronja, Načelnik Općine Jelsa potpisao izjavu, kojom potiče lokalno stanovništvo da se odrekne korištenja opasnih pesticida. Dokument je izrađen i supotpisan u suradnji sa udrugom Eco Hvar, pečatiran sa službenim pečatom za obje strane. Prema riječima Načelnika, je ova izjava trebala biti postavljena na svim oglasnim pločama općine. To se nije dogodilo. Nije bila postavljena čak ni na ploči ispred zgrade Općine. Čini se, da je sve bila samo još jedna prilika za brzu foto-promociju. Sasvim besmislena.

Opasna praksa

Činjenica, da su to od strane Načelnika bile samo prazne riječi i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće. Poput ostalih mjesnih odbora na Hvaru, i Jelsa ima vrlo lošu politiku zaštite okoliša. Jedan od primjera je praksa distribucije otrova za štakore u tankim plastičnim vrećicama dva puta godišnje. Upute unutar vrećice su samo na hrvatskom jeziku, bez obzira na broj stranih vlasnika kuća, koji su primatelji ovog uveliko neželjenog ´poklona´. Rješava li otrov probleme sa štetočinama? Ne, miševi i štakori su postali otporni, što dovodi do neumoljivog porasta pojave super-štakora. Postoje bolje metode kontrole štetočina, kao što je korištenje njihovih prirodnih neprijatelja, kao što su mačke i određene pasmine terijera.

Otrov za štakore, pakiranje upitne kvalitete. Foto: Vivian Grisogono

U stvari, otrov za štakore Ratimor u ovom čudnom, nesigurnom pakiranju je sa liste odobrenih sredstava Ministarstva Poljoprivrede nestao još 2013. godine.

Poništeno odobrenje za 'Ratimor', 2013.

Još jedna besmislena i opasna praksa na otoku je rutina prskanja ulica u jeku ljeta protiv komaraca. Najmanje dva puta u sezoni, specijalno vozilo kruži ulicama Hvara, Stari Grada i Jelse (i pripadajućim manjim mjestima), prskajući otrovnu maglu sa obje strane. Pješaci nemaju šanse. Nijedan automobil ne može izbjeći ovog izbacivača otrova. Praksa prkosi logici, krivo vrijeme, krivo mjesto.

Vozilo prskajuće insekticide u gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Da ne govorimo o tome, da baš suprotno rješavanju neugodnosti sa komarcima, Hvar pati od sve većeg broja zaraženih insekata, kako postaju sve otporniji na insekticide. Koji se otrovi koriste? Nisu uvijek isti. U 2014. se koristio Permex 22E u koncentraciji 12,36% - iako službene upute preporučuju koncentraciju 0,3-1% u vodi (stranice na taljanskom), ili 3% u otapalu u zatvorenim prostorima. Udruga Eco Hvar je upozoravala Vijeće u kolovozu 2014. na činjenicu, da je Permex 22E opasan i neprimjeran. Usprkos tome, u 2015. se isti ponovno koristi, ovaj put u kombinaciji sa drugim otrovima: Microfly i Twenty.one. Udruga Eco Hvar je zatim svoju zabrinutost objavila javno.

S obzirom, da i druge općine i gradovi postupaju na sličan način kao Jelsa, cijeli otok je podvrgnut potencijalnim neizrecivim oštećenjima okoliša na deprimirajuće redovitoj bazi.

Primjer Cidokor-a (Roundup-a)

Cidokor se već godinama koristi u ogromnim količinama na otoku Hvaru. Cidokor je zabranjen odlukom Europske Unije 1. listopada 2016., ali će se i dalje koristiti mnogo mjeseci (ako ne i godina) jer ova zabrana u Hrvatskoj nije uzrokovala potpuno povlačenje.

Agrokemijska industrija ima veliku marketinšku moć. Osim što radi sve što je u njenoj moći kako bi diskreditirala bilo koji znanstveni dokaz o šteti, koja se događa, agrokemijske tvrtke dobivaju jako veliki utjecaj preko interneta. Dobro ciljane Google-ove oglase se često pojavljuju uz bilo koji članak o poljoprivredi. Herbicidi na bazi glifosata su najistaknutiji otrovi, kojima se kroz marketinški make-over pokušava potaknuti javnost na povećanu potrošnju. Čak i parakvat (gramoxone), koji je u Europi zabranjen još 2007. se oglašava na europskim web stranicama kroz Google-ove oglase. Parakvat se koristio na Hvaru i još uvijek se naširoko koristi u cijelom svijetu, iako nema sumnje u zdravstvene rizike, koje uzrokuje, uključujući smrt. Marketing uspijeva prekriti bilo koje neugodne činjenice. Ne čudi, da su korisnici kemijskih pesticida (struka i laički svijet) umireni lažnim osjećajem sigurnosti o proizvodima, koje kupuju.

Google-ov oglas za web stranicu o glifosatima (usklađen sa člankom, koji opisuje opasnost otrova!)

Ako se posavjetujete sa web stranicom ´Činjenice o Glifosatu´, saznat ćete, da se glifosat može koristiti u svim mogućim mjestima, od privatnih vrtova do plantaža usjeva, kroz ´vodene površine´ i u šumama, navodno kontrolira sve vrste korova, uključujući i zloglasni Japanski Dvornik. Naići ćete na slike prekrasnih voćki, leptira, sunčanih polja. Sve je to vrlo uvjerljivo za one, koji ne znaju o masi dokaza o tome, koju štetu može glifosat uzrokovati. U 2001. je došlo do sudskog spora protiv Monsanto-a u Francuskoj, tvrdeći da je njihovo oglašavanje obmanjivalo javnost o pitanjima sigurnosti okoliša, posebno tvrdeći, da je njihov proizvod “biorazgradiv” i “ostavlja čisto tlo”. Unatoč tome, da je Monsanto uložio dvije žalbe, izgubio je slučaj u konačnoj odluci 2009. godine. Neometen, propagandni stroj je i dalje u pogonu, gazeći preko takvih iritantnih prepreka. Brzo su gurnute u zaborav, barem što se tiće javne svijesti i informiranosti.

Kako zapravo herbicidi djeluju u praksi?

Slika u nastavku pokazuje polje u blizini Pitava na Hvaru, koje je bilo poprskano Cidokor-om u ožujku 2014.. Ovo je bilo prvi put, da se prskalo na ovom polju. Nekoliko godina je bilo neobrađivano, onda poorano i posađene su masline. Vlasnik je zapravo htio uzgajati masline organski, ali je radnik uzeo stvar u svoje ruke i umjesto da je travu pokosio, upotrijebio je herbicid. Učinak herbicida se počeo pokazivati oko deset dana nakon primjene.

Otprilike 10 dana nakon prskanja Cidokor-om, 10. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nakon nekoliko tjedana se sve promijenilo u tužan prizor od izgorjelih biljaka. Samo uz velike napore naše mašte bismo mogli ovo polje označiti kao ´čisto´. Prije prskanja su ovdje živjeli fazani, nakon prskanja su odmah nestali. Nekoliko mjeseci kasnije, pronađeno je jedno mrtvo tijelo ženke fazan (iako nije sa sigurnošću utvrđeno kako je uginula). Dva psa, koji su slučajno bili u izravnom kontaktu s herbicidom, razbolili su se od lišmenijaze i moraju uzimati dugotrajno lijekove zbog ovog neizlječivog stanja (Lišmenijaza je endemična na otoku. U svim slučajevima, s kojima sam se susrela su psi bili u kontaktu sa tlom prskanim herbicidima. Slučajnost? Ne vjerujem.).

Otprilike tri tjedna nakon primjene, 23. ožujka 2014. Foto: Vivian Grisogono

Nekoliko mjeseci nakon prskanja, počela se pojavljivati nova trava..

Dva mjeseca nakon primjene, 5. svibnja 2014. Foto: Vivian Grisogono

Iako su i slijedeće godine još bili vidljivi tragovi uništenog tla, divljih biljaka je opet bilo u izobilju. Bez fazana, jer su se oni ipak povukli u okolna područja, koja nisu bila zagađena herbicidima.

Nešto više od godinu dana nakon herbicida, 16. travnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Dakle, je li Cidokor uspio eliminirati neželjene biljke / korov? Ne, očito nije. Je li uzrokovao kolateralnu štetu? Da, bez sumnje. Postoje dugoročne negativne posljedice? Sasvim sigurno. Osoba, koja snosi potencijalno najveći rizik je, naravno, radnik, koji je primijenio herbicid.

Više od godinu dana nakon herbicida, 4. svibnja 2015. Foto: Vivian Grisogono

Nema bijega od posljedica

Korištenje herbicida utječe na puno više nego samo na ciljane biljke. Otrov se širi. Raznosi se na obući, pogotovo ako su kontaminirane javne staze. Može se vidjeti izdajnički trag žutih biljaka, kada ljudi hodaju po poprskanoj zemlji i nakon toga tamo, gdje nije bilo prskano. Očito, otrov se može prenijeti na isti način u kuće, gdje ljudi žive, zabrinjavajuća misao, posebno tamo, gdje se mala djeca igraju na podu.

Put poprskan herbicidima. Foto: Vivian Grisogono

Herbicidi imaju trajne posljedice

Biljke će opet narasti nakon primjene herbicida. Na nekima se vidi učinak herbicida, ponekad i godinama nakon primjene. Trava, na primjer, pokazuje neprirodno žuto-narančastu boju. Ovo se može dogoditi i na područjima, koja nisu izravno prskana, ali koja su bila kontaminirana obućom ili raspršivanjem kroz vjetar.

Više od godinu dana nakon prskanja u jednom vrtu: posljedice herbicida na bazi glifosata. Foto: Vivian Grisogono

Kumulativna šteta

Naravno, proizvođači ne tvrde, da će jednokratna primjena ukloniti neželjene biljke zauvijek. Žele, da kupujete još. Neće vam govoriti o otpornim biljkama, koje procvatu nakon korištenja herbicida. Neke od atraktivnijih, koje ovdje pripadaju su: Puzavi Žabnjak, mak i Kala. Za one više otpornije korove, ima agrokemijska industrija na zalihama rješenje: više herbicida i jače herbicide. Stranica o Parakvatu tvrdi kako je parakvat djelotvoran protiv korova otpornih na glifosat. Korovi postaju otporniji i otporniji. Tlo izloženo herbicidima je sve više i više uništeno i ostaje kontaminirano na mnogo duže nego što proizvođači tvrde.

Kako im možete vjerovati?

Prepredeno oglašavanje od strane agrokemijske industrije, zajedno sa službenim uvjeravanjem od onih, koji bi trebali kontrolirati i regulirati, sve to zajedno budi dojam, da su pesticidi sigurni. Kontradiktorne informacije su gotovo neprimjetne. Proizvođači, naravno, negiraju štetu, za koju znamo, da je povezivana sa herbicidima na bazi glifosata. Suprotstaviti se dobro podmazanoj propagandnoj mašineriji agrokemijske industrije bi se moglo jedino kroz masivnu reklamnu kampanju. Ali tko bi je financirao?

 

Stablo badema – vjerojatno oštećeno kroz strujanje vjetra nakon primjene Cidokor-a u blizini, srpanj 2014. Foto: Vivian Grisogono

Vaš izbor

Javno zdravstvo – znači, vaše i moje – je bilo godinama ugrožavano kroz korištenje tone kemijskih pesticida. Svaki pojedinac ima pravo izabrati hoće li koristiti zakonski odobrene tvari ili ne. Ako koristite, ili namjeravate koristiti kemijske pesticide, INFORMIRAJTE SE.

IMAJTE NA UMU, da su kemijski pesticide otrovi, kojih sigurnost nije bila, niti ne može ikada biti dokazana. Ako ih koristite, riskirate svoje zdravlje, zdravlje ljudi oko vas, i zdravlje budućih generacija – svoje djece i njihove djece. Također uzrokujete potencijalne štete za okoliš, u konačnici stvarajući više problema nego što ste pokušavali riješiti u početku.

RAZMISLITE O ALTERNATIVIMA. Postoji mnogo prirodnih metoda za suzbijanje korova, neželjenih insekata i glodavaca. Osim metoda, koje su koristili naši predci prije negoli su postojali kemijski pesticide, postoji i dosta drugih metoda, koje možete pronaći na internet.

MISLITE NA UŠTEDU. Pesticidi koštaju novac. Pesticidi nas koštaju zdravlje. Zdravlje košta novac.

ZDRAVLJE JE NEPROCJENJIVO.

 

NA VAMA JE!

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2016.

Prijevod: Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Još uvijek koristite pesticide?

Eco Environment News feeds

  • Set up by three ‘eco-anxious’ farmers, WildEast has created UK-wide version of pledge to encourage people to restore nature

    A grassroots movement to wild a fifth of East Anglia is going national with the launch of Wild Kingdom’s “map of dreams” to collect pledges and connect communities, businesses and ordinary people seeking to revive nature.

    WildEast was formed five years ago when three “eco-anxious” farmers decided to commit at least a fifth of their land to nature. Since then, thousands of people have pledged to rewild gardens, school grounds, communities and businesses.

    Continue reading...

  • Research project team say Labour’s proposed nature restoration fund would end up being a ‘pay-to-destroy system’

    “There are the most extraordinary things we could learn from them,” says Brian Briggs, as he checks yet another of the bat boxes that he and his wife, Patty, have put up just outside Heathrow. “They’re completely fascinating, from all kinds of angles.”

    It’s a damp Sunday morning at Bedfont Lakes country park, and the Nathusius’ research project team, led by Patty, is checking the artificial roosts, looking at the health and number of different bat species. This outing, however, is a little different from normal; the conversation is focused not on the bats but on the government’s planning and infrastructure bill, which the following day will be having its final reading in the House of Lords.

    Continue reading...

  • Serial killers and violent criminals dominate the headlines. What if we covered ecocide and pollution in the same way?

    Whenever you read, watch, or listen to the news, you’re likely to be exposed to stories of violence and murder. As a criminal psychologist, I’m often asked to comment on these cases to pick apart the motives of the perpetrators. People want these kinds of insights because murders feel frightening and horrifying, but also oddly compelling. There’s a level of focus and fascination, and the way these crimes are covered profoundly influences our perception of what the most urgent problems facing society are.

    One day it struck me that the world would be a very different place if environmental crimes were treated in the same way as murders. So, why aren’t they? And should they be?

    Continue reading...

  • Environment Agency says pollutant in Norfolk river is ‘an unknown substance’ and is investigating

    Dead fish have been found on a river in Norfolk where a large stretch of white foam appeared, the Environment Agency has confirmed.

    Images shared by the agency on Saturday showed the foam covering an area of the River Thet.

    Continue reading...

  • Snettisham, Norfolk: The spectacle is magnificent enough, but this time it was the sounds that moved me, of curlews, whimbrels, skylarks and knots

    When I say the wader roost on the Wash at this RSPB reserve is one of the greatest sights in British nature, it understates one of its central elements: the everyday ordinariness of it. After all, it unfolds once every 12 hours throughout autumn and winter. Go for half a day and you couldn’t fail to have an encounter.

    Each visit is also different. Some friends have been to photograph it on hundreds of occasions, and still they return. It can occasionally be quite flat – the birds, perhaps 250,000 of them, follow the tide’s incoming and outgoing, but only slowly, sub‑flock by sub-flock; no alarm, no drama or sudden movement, and little adrenaline. Usually, however, it is unforgettable.

    Continue reading...

  • According to planning conditions, Wolborough Fen in Newton Abbot must be protected as groundworks are prepared for 1,200 homes

    A 2,000-year-old wetland which is one of England’s most protected habitats has “bulldozers at its gates” after developers said conditions to protect it were blocking the growth the government is demanding.

    Wolborough Fen in Newton Abbot, Devon, a site of special scientific interest (SSSI), must be protected from any damage by developers Vistry Group as they flatten hills and prepare the groundworks for 1,200 houses, according to planning conditions.

    Continue reading...

  • Exclusive: Environment Agency not testing for ‘forever chemical’ made by factory despite evidence of emissions

    Regulators measuring “forever chemicals” near a Lancashire chemicals plant are not testing for a substance made by the company itself, despite evidence it could be reprotoxic and is being emitted in large volumes.

    Reprotoxic means a substance can be damaging to a person’s sexual function, fertility, or their child’s development and, now,

    Continue reading...

  • The complexities of the climate crisis are a tough sell to audiences but these plays in New York show it can be done

    Despite (or perhaps because of) its overwhelming awfulness, the climate crisis has been oddly underrepresented on stage and screen. Humanity’s greatest challenge has often been deemed too much of a downer, too complex or too dull a topic to spawn shows and movies.

    A burst of recent climate-themed cultural output, however, suggests this may be changing. Weather Girl, a one-woman play about the unraveling of a TV meteorologist who can no longer bear to gloss over climate breakdown in California, has just closed in New York City to upbeat reviews.

    Continue reading...

  • An upside-down mindset is emerging around the world. We have to rethink our relationship with the environment and the technology that has caused it harm

    Aldous Huxley’s Brave New World describes a society inthrall to the values of science and technology. It is set in the futuristic World State, whose citizens are scientifically engineered to fit into a hierarchy. Eugenics, psychotropic pharmaceuticals and classical conditioning are employed to maximise stability and happiness. Huxley’s novel does not describe a conventionally authoritarian system, but one in which the desire for freedom and dignity has simply been eliminated. The World State is a radical technocracy.

    It’s a satire on the consequences of importing scientific thinking into the realm of social policy. The Controllers of the World State preside over a society that has rationality and efficiency as its guiding principles, and when those principles conflict with human nature, it is human nature that is required to give way. Rather than building a society that engenders happy human beings, the Controllers seek to design human beings that can function in the society into which they are “hatched”.

    The idea that we would invert our relationship with the world in this way strikes us as sinister, as antithetical to what it means to be human.

    And yet something resembling this upside-down mindset is now emerging across the globe, particularly in the debate around climate change.

    Having built a system that is destructive of the environment that surrounds and sustains us, we are now proposing to change … the environment! In his dystopia Huxley imagined a society that only worked when the humans within it were made into something not quite human. Today, many scientists and engineers imagine a planet that has been similarly transformed: nature itself must yield to the system. We need a technological fix.

    Continue reading...

  • ‘We’ve worked out that no matter how hard you engineer something, nature filters everything much better than anything else’, says academic

    As the plants are pulled out of one of the cells of their floating pod, the long and thin roots are covered with slime.

    “This is what you want,” says Chris Walker, an environmental engineer who is struggling to keep hold of the weight of the clump of reeds.

    Sign up to get climate and environment editor Adam Morton’s Clear Air column as a free newsletter

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen