Rezultat prskanja jednak je nikakav, jer komaraca ima jednako kao i prije. Ubadaju i danju i noću, nemoguće je tijekom dana u vrtu boraviti nekoliko trenutaka a da vas ne napadne roj komaraca. Ali prskanje je ipak polučilo rezultat, tako da nema pčela, osa, leptira ni muha. Nisam sigurna da su spomenuti kukci bili ciljana skupina. No nisu sami ti kukci nestali. Nema ni ptica koje bi ranom zorom svojim pjevom često budile ljude. U mojem vrtu godinama je obitavala porodica kosova. I u proljeće su bili tu i hranili svoje mladunće. A onda su nestali, poslije prvog prskanja protiv komaraca. Nadam se da se „otselili“ u čistiji okološ, a ne da su stradali od „neopasnog“ otrova koji je navodno otrovan za kukce, ali ne i za toplokrvne životinje. Jer danas sam vidjela uginulog kosa koji očito nije imao sreće.
Da otrov ne djeluje na komarce vidimo svakodnevno, ali ako bar malo obratimo pažnju na prirodu oko sebe, vidjet ćemo da djeluje na druga stvorenja. A otrovi ne nestaju, ne rastvaraju se na vodik i kisik pa da kao voda jednostavno ispare u zrak. Nego se lijepo pomalo talože u zemlji, biljkama, životinjama, pa i nama ljudima. A struka kaže da to nije opasno, da su to male količine. A koliko tih malih količina rarnoraznih otrova svakodnevno ulazi u nas kroz hranu, zrak, vodu? A kao jedini odgovor nudi nam se tvrdnja da tako mora biti, jer je to napredak. Zar je to zaista napredak? N., Vitarnja, email 31.08.2014.
