Pesticidi: razlog za uzbunu

U Europskoj Uniji je od 1. listopada 2016. godine zabranjeno korištenje Roundup-a (u Hrvatskoj Cidokor) i 11 drugih sličnih herbicida na bazi glifosata. Ova zabrana bi trebala probuditi sve korisnike, pristaše i promotore uporabe pesticida.

Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Foto: Vivian Grisogono

Do zabrane je došlo unutar Provedbene Uredbe Komisije datirane 1. kolovoza 2016. godine (ref. 2016/1313). Iako je glifosat u ovim herbicidima aktivan sastojak, zabrana se posebno odnosila na dodatne sastojke, tvari sa kojima se glifosati miješaju kod upotrebe. Hrvatsko Ministarstvo Poljoprivrede je najavilo ovu zabranu na svojim web stranicama (na obje stranice) 20. rujna i 21. rujna 2016. godine. Nositelji registracije su bili dužni obavijestiti distributere i osigurati uklanjanje svih dionica sa tržišta do 31. prosinca 2016. godine.

Razlog za slavlje? Pa...

Kada se za slobodno dostupnu i naširoko korištenu tvar ustanovi, da je opasna, normalna praksa bi bila, da se ova tvar odmah povuče od svih dobavljača i korisnika. Daljnja prodaja i uporaba tvari je zabranjena od trenutka stupanja zabrane na snagu. Proizvođač je u konačnici odgovoran za prikupljanje i (sigurno) uništavanje povućenog proizvoda. Pokrene se cijeli sustav na razini države, javno objavljen i proveden, kako bi se osiguralo, da je opasan proizvod uklonjen u najkraćem mogućem roku. Ništa od toga se u ovom slučaju nije dogodilo.

Provedba zabrane pesticide na Hrvatski način

Odgovornost za nadzor nad odobravanjem, prodajom, distribucijom i uporabom pesticida u Hrvatskoj dijeli se između ministarstava.

Ministarstvo poljoprivrede je glavni izvor informacija za korisnike pesticida. Na njihovim internetskim stranicama postoji odjeljak za pretraživanje, koji pruža informacije o svim pesticidima, koji su odobreni za primjenu u Hrvatskoj. Izgleda, da ne sadrži potpuni popis odobrenih pesticida, iako ovdje postoji popis onih dopuštenih za neprofesionalnu (amatersku) uporabu. Odjeljak za pretraživanje identificira pojedinačne pesticide, uključujući informacije o sastojcima, o korištenju i u vezi statusa odobravanja. Postoje različite opcije za pretraživanje. Najjednostavniji način je utipkavanje naziva proizvoda, za koji ste zainteresirani, navodeći da li je za profesionalnu ili neprofesionalnu uporabu. Link za proizvod će se pokazati ispod tipke „Traži“.

Kakva je zapravo praksa u vezi ovog popisa?

Gotovo dva mjeseca nakon što je zabrana prodaje Roundup-a / Cidokor-a stupila na snagu u Europskoj Uniji, popis Ministarstva poljoprivrede dalje sadrži tri Cidokorova proizvoda bez ikakvog očitog upozorenja o zabrani. Cidokor se je nalazio na pod-popisu proizvoda, koji su izgubili licencu, ali taj se mora pretraživati posebno. Ali nitko, tko traži informacije o Cidokoru ne znajući da je zabranjen, neće imati razloga tražiti dalje od osnovnog pretraživanja proizvoda, koji pokazuje, da je Cidokor još uvijek dozvoljen.

Iz popisa Ministarstva poljoprivrede, 29. studenog 2016.

Međutim, kod svog engleskog naziva (Roundup) postoji upozorenje crvenim slovima, da proizvod više nije odobren. Za Roundup Biactive se u crvenom naslovu navodi, da se postojeće zalihe smiju upotrijebiti i prodati do „dopuštenog datuma“, koji je u sljedećoj stavci naveden kao 1. siječnja 2017., dok se zalihe smiju držati u trgovinama do 1. siječnja 2018. Vrlo čudno, s obzirom, da je prvo odobrenje za ovaj proizvod (iz 1999. godine) isteklo 1.7.2016. Znači, Roundup Biactive je kroz ovu EU zabranu dobio na vremenu.

Drugi primjer je insekticid Pyrinex 48EC. Odobrenje za Pyrinex 48EC je u Hrvatskoj izdano 25. rujna 2015. i trebalo je isteći 31. siječnja 2019., samo za profesionalnu uporabu. Međutim, Američka Agencija za Zaštitu Okoliša (EPA) je već od 2002. godine izdavala upozorenja o opasnosti za zdravlje, koja su se odnosila na aktivnu tvar u Pyrinexu – Klorpirifos. Pregled u 2014. godini, ponovljen u 2015. godini detaljno opisao neprihvatljive učinke na zdravlje, ptice, ribe i crve, i kulminirao na način, da je ova tvar izgubila licencu u rujnu 2016. godine. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede je dodalo Pyrinex 48EC na listu nedozvoljenih pesticida 25. ožujka 2016. Početna pretraga za Pyrinex 48EC će izbaciti 2 linka: samo jedan nosi crvena slova upozorenja, da je proizvod bez registracije, dok drugi link ništa takvo ne sadrži.

Popis kemijskih pesticida, koji izgubili registraciju u Hrvatskoj, dostupan na stranicama Ministarstva poljoprivrede, potječe iz 2011. godine i doseže sve do sadašnjosti i nudi slijedeće brojeve: u 2016., 38 kemijskih pesticida je izgubilo odobrenje ili je bilo odjavljeno do kraja studenog; u 2015., 32; 17 u 2014., 260 u 2013.; 96 u 2012.; i 13 u 2011.

Ministarstvo poljoprivrede je izdalo odobrenje za Pyrinex 48EC u trenutku kada je glavni sastojak tog proizvoda već bio predmetom velikog interesa od strane iste one vlasti, koja ga je prethodno razmotrila kao siguran. Njegovo odobrenje je stoga trajalo samo oko šest mjeseci. Rok za potrošenje zaliha je bio puno duži.

Problem sa preostalim zalihama

Unatoč dodatnom vremenu, koje je omogućilo prodaju i korištenje zaliha, vjerojatno će ipak nešto od zaliha ostati. Što će se dogoditi s njima? Hoće li se prikupljati i uništavati na ´siguran´ način? Male su šanse. Zakonske odredbe u vezi sigurnog odlaganja praznih ambalaža od pesticida su trenutno vrlo skromne. Velika većina će završi u komunalnom otpadu ili još i gore, u okolišu, usprkos postojećim zakonima.

Opasan sadržaj, opasno pakiranje. Foto: Vivian Grisogono

Priča o glifosatu

Monsantov Roundup je prvi put uveden na tržište u 1974., iako je njegov aktivni sastojak glifosat otkriven još 1950. godine. U SAD-u je njegovo odobrenje iz 1974. navodilo „za industrijsku uporabu ne-usjeva u poljoprivredi“. Njegova odobrenja su vrlo brzo proširena, i do 1980. je Roundup postao svjetsko bestseler sredstvo za uništavanje korova. Monsantovom američkom patentu za glifosat je bilo dozvoljeno da istekne u 2000. godine. Do 2012. je u EU registrirano oko 2000 herbicida na bazi glifosata od strane mnogih različitih tvrtki za uporabu na usjevu. S obzirom na nepoželjnu prisutnost glifosata u ljudskom urinu bi nam moglo biti oprošteno ako nazovemo zabranu samo 12 herbicida na bazi glifosata kao „pišanje u vjetar“. Lakrdijaški, ali nije smiješno.

Odobrenje za glifosat je oduvijek bilo predmetom kontroverze, što je izazivalo zabrinutost i kritiku među neovisnim znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu okoliša. U SAD-u, Europi i time i ostatku svijeta su glavna podrška za službeno odobrenje glifosata bile neobjavljene „sigurnosne“ studije provedene na životinjama, financirane od strane industrije. Kada je Monsanto 2010. godine zatražio ponovno odobrenje uporabe glifosata u herbicidima od strane EU, dozvola je trebala isteći 2012. Međutim, revizija je bila odgođena za 2015., sa dodatnim produžetkom do lipnja 2016. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta preporučili potpunu zabranu ove tvari, ali su bili spriječeni od strane Europske komisije, koje je u početku predložila produljenje dozvole za još 15 godina. Zahtjev je kasnije smanjen na 18 mjeseci. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta pristali na prijedlog Povjerenstva u vezi zabrane za dodatne sastojke POE tallowamine-a, što je uzrokovalo zabranom prodaje Roundup-a.

Neovisna studija objavljena 2012. godine pokazala je, da su važni podaci, koji ukazuju na loše učinke glifosata bili zataškani iz dokaza korištenih za odobrenje. Gotovo istodobno sa zabranom od strane Europske Unije u 2016. godini, Američka EPA je odobrila Monsantov herbicid na bazi dikamba za uporabu na svojoj narednoj generaciji biotehnološkog (genetski modificiranog) usjeva. Novi herbicid je razvijen kao odgovor na sve veći problem sa korovima otpornim na glifosat. S obzirom, da je dikamba navodno uzrokovala ozbiljne ekološke probleme u svojoj dosadašnjoj primjeni, odobrenje nove verzije je izazvalo veliku zabrinutost.

Snažno lobiranje, snažan marketing

Agrokemijska industrija je bogata i moćna. Izuzetno je vješta u dominiranju na tržištu, u gušenju oporbe i dobivanju podrške od političara i znanstvenika. Reklame za pesticide su masovnih razmjera i besramno varaju. Agrokemijske tvrtke su uspjele totalno okrenuti priču u vezi dokaza o sigurnosti. Jedan od njihovih najvećih promotivnih uspjeha je njihovo redefiniranje otrovnih pesticida kao „zaštitara biljaka“. Ovaj eufemizam je pomogao odvratiti pozornost od pesticida kao otrova i potencijalnih razarača zdravlja.

Na kraju studenog 2016. godine, gotovo dva mjeseca nakon EU zabrane prodaje Roundup-a, se ništa od toga ne spominje na stranicama ´Činjenice o Glifosatima´ (Glyphosate Facts). Monsantove web stranice, koje pokrivaju većinu svijeta, uz Monsantove vijesti, koje su dostupne na različitim jezicima, također šute o zabrani.

Zabrinuti nezavisni znanstvenici i ekolozi su prisiljeni dokazivati štetnost pesticida i neumorno se prepirati sa dobro podmazanom mašinom za propagandu. Argumentiranje se razvlače tamo-amo preko desetljeća. U međuvremenu se uništava zemlja, more i zrak u golemim razmjerama i ljudski zdravstveni problemi se samo gomilaju..

Trebali bi smo biti ipak oprezniji

Trebalo bi biti dokazano, bez ikakve sumnje, da su pesticidi u potpunosti sigurni prije nego li budu odobreni za upotrebu. Većina potrošača vjeruje, da odobreni pesticidi dokazano nisu štetni. To nije tako. Dokaz, da pesticidi nisu sigurni je marginaliziran od strane industrije na mnogo različitih načina. Teret dokazivanja je prebačen na ljude, koji su protiv razvoja i korištenja opasnih pesticida. Da bi se njihov zadatak još i dodatno otežao, iskrivljuju se riječi kako bi se stvorili nemogući uvjeti za znanstvenike, koji traže sastavljanje procjene rizika i loših učinka. Ovo se najviše pokazalo, kada su euro-zastupnici trebali razmotriti prijedlog Europske komisije za utvrđivanje i reguliranje kemikalija, koje narušavaju hormone u prosincu 2016.

Sigurnost pesticida je uvijek sumnjiva. Budući da se radi o otrovima, pesticidi ne smiju biti testirani na ljudima. Testiranje na ljudima se vrši nakon što su pesticidi stavljeni u uporabu. Mi smo pokusni kunići (nakon jadnih pasa, kunića, štakora, pilića i bezbroj drugih životinja, koji su bili mučeni kroz prisiljeno hranjenje pesticidima u svrhu ´dokazivanja´ tvrdnji agrokemijske industrije). Nešto kao ´održivo korištenje´ pesticida ne postoji. Pesticidi se ne bi smijeli koristiti iz sigurnosnih razloga. To je načelo predostrožnosti. Agrokemijska industrija je preokrenula načelo predostrožnosti naopako.

Organski način: prekopavanje zemlje između loze. Foto: Vivian Grisogono

Već spomenuta ograničena EU zabrana na nekolicini herbicida na bazi glifosata je bila minimalan odgovor na dugotrajnu, osnovanu i dalekosežnu zabrinutost. Njena najkorisnija posljedica će biti, da ljudi shvate, da se u našem okolišu dugoročno koriste opasne tvari, koje uzrokuju štetu na više razina, uključujući i ljudski i životinjski lanac hrane. Pravilne mjere zaštite nedostaju; i regulatorna tijela se ne bave potencijalnim opasnostima dovoljno učinkovito.

Činjenica, da su prethodno dozvoljeni kemijski pesticidi naknadno zabranjeni i povućeni sa tržišta, pogotovo nakon što su bili u uporabi nekoliko godina, trebao bi biti dovoljan razlog za uzbunu diljem svijeta. Očigledno postoje duboke nedostatke u regulatornom sustavu, koji dovodi u opasnost ljudsko zdravlje.

Jesu li kemijski pesticidi djelotvorni?

Kratko i jasno – nisu. Ili točnije, samo kratkotrajno. Kemijski herbicidi su uzrokovali nagli rast super-korova; kemijski redenticidi su odgovorni za sve veće pojave super-štakora; i nakon široke uporabe kemijskih insekticida postoji sve veći broj komaraca, pa čak i super-moljaca.

Sloboda izbora

Iako EU mora odobriti aktivne tvari u proizvodima, kao što su pesticidi, odluka je pojedinih zemalja članica, hoće li omogućiti njihovu prodaju na svojim tržištima. Države članice imaju pravo na dozvolu, odbijanje ili ograničenje uporabe pojedinih proizvoda. U srpnju 2016. godine je Malta postala prva EU zemlja, koja poduzima korake za izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata, s time, da su mnoga lokalna mjesta na Malti već tako učinila. Bilo bi odlično ako bi lokalne vlasti u Hrvatskoj slijedile primjer Malte. Čak i bolje, ako bi vlada preuzela inicijativu zabrane pesticida i promociju organski uzgojene hrane i održivu brigu za okoliš. Ako bi se to dogodilo, sigurno bi slijedile značajne uštede na troškovima za zdravstvenu skrb.

Čak i ako vlasti ne žele, pojedinci mogu postići jako puno. Ako krajnji korisnici prestanu kupovati kemijske pesticide, tržište će nestati. Zabrana EU na nekolicini pesticida će postići vrlo malo. No, mogla bi skrenuti pažnju barem nekim ljudima na štetu, koja se događa. Neki ljudi bi se mogli uvjeriti i prestati koristiti pesticide. I to bi bilo odlično.

PAZI I BUDI SVJESTAN!

© Vivian Grisogono MA(Oxon)

Prijevod Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Pesticidi: razlog za uzbunu

Eco Environment News feeds

  • Set up by three ‘eco-anxious’ farmers, WildEast has created UK-wide version of pledge to encourage people to restore nature

    A grassroots movement to wild a fifth of East Anglia is going national with the launch of Wild Kingdom’s “map of dreams” to collect pledges and connect communities, businesses and ordinary people seeking to revive nature.

    WildEast was formed five years ago when three “eco-anxious” farmers decided to commit at least a fifth of their land to nature. Since then, thousands of people have pledged to rewild gardens, school grounds, communities and businesses.

    Continue reading...

  • Research project team say Labour’s proposed nature restoration fund would end up being a ‘pay-to-destroy system’

    “There are the most extraordinary things we could learn from them,” says Brian Briggs, as he checks yet another of the bat boxes that he and his wife, Patty, have put up just outside Heathrow. “They’re completely fascinating, from all kinds of angles.”

    It’s a damp Sunday morning at Bedfont Lakes country park, and the Nathusius’ research project team, led by Patty, is checking the artificial roosts, looking at the health and number of different bat species. This outing, however, is a little different from normal; the conversation is focused not on the bats but on the government’s planning and infrastructure bill, which the following day will be having its final reading in the House of Lords.

    Continue reading...

  • Serial killers and violent criminals dominate the headlines. What if we covered ecocide and pollution in the same way?

    Whenever you read, watch, or listen to the news, you’re likely to be exposed to stories of violence and murder. As a criminal psychologist, I’m often asked to comment on these cases to pick apart the motives of the perpetrators. People want these kinds of insights because murders feel frightening and horrifying, but also oddly compelling. There’s a level of focus and fascination, and the way these crimes are covered profoundly influences our perception of what the most urgent problems facing society are.

    One day it struck me that the world would be a very different place if environmental crimes were treated in the same way as murders. So, why aren’t they? And should they be?

    Continue reading...

  • Environment Agency says pollutant in Norfolk river is ‘an unknown substance’ and is investigating

    Dead fish have been found on a river in Norfolk where a large stretch of white foam appeared, the Environment Agency has confirmed.

    Images shared by the agency on Saturday showed the foam covering an area of the River Thet.

    Continue reading...

  • Snettisham, Norfolk: The spectacle is magnificent enough, but this time it was the sounds that moved me, of curlews, whimbrels, skylarks and knots

    When I say the wader roost on the Wash at this RSPB reserve is one of the greatest sights in British nature, it understates one of its central elements: the everyday ordinariness of it. After all, it unfolds once every 12 hours throughout autumn and winter. Go for half a day and you couldn’t fail to have an encounter.

    Each visit is also different. Some friends have been to photograph it on hundreds of occasions, and still they return. It can occasionally be quite flat – the birds, perhaps 250,000 of them, follow the tide’s incoming and outgoing, but only slowly, sub‑flock by sub-flock; no alarm, no drama or sudden movement, and little adrenaline. Usually, however, it is unforgettable.

    Continue reading...

  • According to planning conditions, Wolborough Fen in Newton Abbot must be protected as groundworks are prepared for 1,200 homes

    A 2,000-year-old wetland which is one of England’s most protected habitats has “bulldozers at its gates” after developers said conditions to protect it were blocking the growth the government is demanding.

    Wolborough Fen in Newton Abbot, Devon, a site of special scientific interest (SSSI), must be protected from any damage by developers Vistry Group as they flatten hills and prepare the groundworks for 1,200 houses, according to planning conditions.

    Continue reading...

  • Exclusive: Environment Agency not testing for ‘forever chemical’ made by factory despite evidence of emissions

    Regulators measuring “forever chemicals” near a Lancashire chemicals plant are not testing for a substance made by the company itself, despite evidence it could be reprotoxic and is being emitted in large volumes.

    Reprotoxic means a substance can be damaging to a person’s sexual function, fertility, or their child’s development and, now,

    Continue reading...

  • Plans for a fossil fuel project in Wadden Sea nature reserve have angered local people and campaigners, as political enthusiasm for renewables wanes

    Peering out on a clear day from the windswept dunes that dapple the north-western tip of Germany, on a gull-shaped island in the Wadden Sea nature reserve, tourists hoping to spot seals may soon see a dark metal platform rise out of the water.

    The planned structure is one of several fossil fuel projects that Germany is pushing to build despite a legal deadline to stop polluting the atmosphere with carbon emissions in 20 years’ time. The joint Dutch-German venture, which received the green light from regional authorities last month, seeks to extract 13bn cubic metres of gas from just outside a protected area at the marine border between the two countries.

    Continue reading...

  • A burst of recent climate-themed cultural output suggests views of the topic as too depressing or dull may be changing

    Despite (or perhaps because of) its overwhelming awfulness, the climate crisis has been oddly underrepresented on stage and screen. Humanity’s greatest challenge has often been deemed too much of a downer, too complex or too dull a topic to spawn shows and movies.

    A burst of recent climate-themed cultural output, however, suggests this may be changing. Weather Girl, a one-woman play about the unraveling of a TV meteorologist who can no longer bear to gloss over climate breakdown in California, has just closed in New York City to upbeat reviews.

    Continue reading...

  • An upside-down mindset is emerging around the world. We have to rethink our relationship with the environment and the technology that has caused it harm

    Aldous Huxley’s Brave New World describes a society inthrall to the values of science and technology. It is set in the futuristic World State, whose citizens are scientifically engineered to fit into a hierarchy. Eugenics, psychotropic pharmaceuticals and classical conditioning are employed to maximise stability and happiness. Huxley’s novel does not describe a conventionally authoritarian system, but one in which the desire for freedom and dignity has simply been eliminated. The World State is a radical technocracy.

    It’s a satire on the consequences of importing scientific thinking into the realm of social policy. The Controllers of the World State preside over a society that has rationality and efficiency as its guiding principles, and when those principles conflict with human nature, it is human nature that is required to give way. Rather than building a society that engenders happy human beings, the Controllers seek to design human beings that can function in the society into which they are “hatched”.

    The idea that we would invert our relationship with the world in this way strikes us as sinister, as antithetical to what it means to be human.

    And yet something resembling this upside-down mindset is now emerging across the globe, particularly in the debate around climate change.

    Having built a system that is destructive of the environment that surrounds and sustains us, we are now proposing to change … the environment! In his dystopia Huxley imagined a society that only worked when the humans within it were made into something not quite human. Today, many scientists and engineers imagine a planet that has been similarly transformed: nature itself must yield to the system. We need a technological fix.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen