Pesticidi: razlog za uzbunu

U Europskoj Uniji je od 1. listopada 2016. godine zabranjeno korištenje Roundup-a (u Hrvatskoj Cidokor) i 11 drugih sličnih herbicida na bazi glifosata. Ova zabrana bi trebala probuditi sve korisnike, pristaše i promotore uporabe pesticida.

Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Foto: Vivian Grisogono

Do zabrane je došlo unutar Provedbene Uredbe Komisije datirane 1. kolovoza 2016. godine (ref. 2016/1313). Iako je glifosat u ovim herbicidima aktivan sastojak, zabrana se posebno odnosila na dodatne sastojke, tvari sa kojima se glifosati miješaju kod upotrebe. Hrvatsko Ministarstvo Poljoprivrede je najavilo ovu zabranu na svojim web stranicama (na obje stranice) 20. rujna i 21. rujna 2016. godine. Nositelji registracije su bili dužni obavijestiti distributere i osigurati uklanjanje svih dionica sa tržišta do 31. prosinca 2016. godine.

Razlog za slavlje? Pa...

Kada se za slobodno dostupnu i naširoko korištenu tvar ustanovi, da je opasna, normalna praksa bi bila, da se ova tvar odmah povuče od svih dobavljača i korisnika. Daljnja prodaja i uporaba tvari je zabranjena od trenutka stupanja zabrane na snagu. Proizvođač je u konačnici odgovoran za prikupljanje i (sigurno) uništavanje povućenog proizvoda. Pokrene se cijeli sustav na razini države, javno objavljen i proveden, kako bi se osiguralo, da je opasan proizvod uklonjen u najkraćem mogućem roku. Ništa od toga se u ovom slučaju nije dogodilo.

Provedba zabrane pesticide na Hrvatski način

Odgovornost za nadzor nad odobravanjem, prodajom, distribucijom i uporabom pesticida u Hrvatskoj dijeli se između ministarstava.

Ministarstvo poljoprivrede je glavni izvor informacija za korisnike pesticida. Na njihovim internetskim stranicama postoji odjeljak za pretraživanje, koji pruža informacije o svim pesticidima, koji su odobreni za primjenu u Hrvatskoj. Izgleda, da ne sadrži potpuni popis odobrenih pesticida, iako ovdje postoji popis onih dopuštenih za neprofesionalnu (amatersku) uporabu. Odjeljak za pretraživanje identificira pojedinačne pesticide, uključujući informacije o sastojcima, o korištenju i u vezi statusa odobravanja. Postoje različite opcije za pretraživanje. Najjednostavniji način je utipkavanje naziva proizvoda, za koji ste zainteresirani, navodeći da li je za profesionalnu ili neprofesionalnu uporabu. Link za proizvod će se pokazati ispod tipke „Traži“.

Kakva je zapravo praksa u vezi ovog popisa?

Gotovo dva mjeseca nakon što je zabrana prodaje Roundup-a / Cidokor-a stupila na snagu u Europskoj Uniji, popis Ministarstva poljoprivrede dalje sadrži tri Cidokorova proizvoda bez ikakvog očitog upozorenja o zabrani. Cidokor se je nalazio na pod-popisu proizvoda, koji su izgubili licencu, ali taj se mora pretraživati posebno. Ali nitko, tko traži informacije o Cidokoru ne znajući da je zabranjen, neće imati razloga tražiti dalje od osnovnog pretraživanja proizvoda, koji pokazuje, da je Cidokor još uvijek dozvoljen.

Iz popisa Ministarstva poljoprivrede, 29. studenog 2016.

Međutim, kod svog engleskog naziva (Roundup) postoji upozorenje crvenim slovima, da proizvod više nije odobren. Za Roundup Biactive se u crvenom naslovu navodi, da se postojeće zalihe smiju upotrijebiti i prodati do „dopuštenog datuma“, koji je u sljedećoj stavci naveden kao 1. siječnja 2017., dok se zalihe smiju držati u trgovinama do 1. siječnja 2018. Vrlo čudno, s obzirom, da je prvo odobrenje za ovaj proizvod (iz 1999. godine) isteklo 1.7.2016. Znači, Roundup Biactive je kroz ovu EU zabranu dobio na vremenu.

Drugi primjer je insekticid Pyrinex 48EC. Odobrenje za Pyrinex 48EC je u Hrvatskoj izdano 25. rujna 2015. i trebalo je isteći 31. siječnja 2019., samo za profesionalnu uporabu. Međutim, Američka Agencija za Zaštitu Okoliša (EPA) je već od 2002. godine izdavala upozorenja o opasnosti za zdravlje, koja su se odnosila na aktivnu tvar u Pyrinexu – Klorpirifos. Pregled u 2014. godini, ponovljen u 2015. godini detaljno opisao neprihvatljive učinke na zdravlje, ptice, ribe i crve, i kulminirao na način, da je ova tvar izgubila licencu u rujnu 2016. godine. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede je dodalo Pyrinex 48EC na listu nedozvoljenih pesticida 25. ožujka 2016. Početna pretraga za Pyrinex 48EC će izbaciti 2 linka: samo jedan nosi crvena slova upozorenja, da je proizvod bez registracije, dok drugi link ništa takvo ne sadrži.

Popis kemijskih pesticida, koji izgubili registraciju u Hrvatskoj, dostupan na stranicama Ministarstva poljoprivrede, potječe iz 2011. godine i doseže sve do sadašnjosti i nudi slijedeće brojeve: u 2016., 38 kemijskih pesticida je izgubilo odobrenje ili je bilo odjavljeno do kraja studenog; u 2015., 32; 17 u 2014., 260 u 2013.; 96 u 2012.; i 13 u 2011.

Ministarstvo poljoprivrede je izdalo odobrenje za Pyrinex 48EC u trenutku kada je glavni sastojak tog proizvoda već bio predmetom velikog interesa od strane iste one vlasti, koja ga je prethodno razmotrila kao siguran. Njegovo odobrenje je stoga trajalo samo oko šest mjeseci. Rok za potrošenje zaliha je bio puno duži.

Problem sa preostalim zalihama

Unatoč dodatnom vremenu, koje je omogućilo prodaju i korištenje zaliha, vjerojatno će ipak nešto od zaliha ostati. Što će se dogoditi s njima? Hoće li se prikupljati i uništavati na ´siguran´ način? Male su šanse. Zakonske odredbe u vezi sigurnog odlaganja praznih ambalaža od pesticida su trenutno vrlo skromne. Velika većina će završi u komunalnom otpadu ili još i gore, u okolišu, usprkos postojećim zakonima.

Opasan sadržaj, opasno pakiranje. Foto: Vivian Grisogono

Priča o glifosatu

Monsantov Roundup je prvi put uveden na tržište u 1974., iako je njegov aktivni sastojak glifosat otkriven još 1950. godine. U SAD-u je njegovo odobrenje iz 1974. navodilo „za industrijsku uporabu ne-usjeva u poljoprivredi“. Njegova odobrenja su vrlo brzo proširena, i do 1980. je Roundup postao svjetsko bestseler sredstvo za uništavanje korova. Monsantovom američkom patentu za glifosat je bilo dozvoljeno da istekne u 2000. godine. Do 2012. je u EU registrirano oko 2000 herbicida na bazi glifosata od strane mnogih različitih tvrtki za uporabu na usjevu. S obzirom na nepoželjnu prisutnost glifosata u ljudskom urinu bi nam moglo biti oprošteno ako nazovemo zabranu samo 12 herbicida na bazi glifosata kao „pišanje u vjetar“. Lakrdijaški, ali nije smiješno.

Odobrenje za glifosat je oduvijek bilo predmetom kontroverze, što je izazivalo zabrinutost i kritiku među neovisnim znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu okoliša. U SAD-u, Europi i time i ostatku svijeta su glavna podrška za službeno odobrenje glifosata bile neobjavljene „sigurnosne“ studije provedene na životinjama, financirane od strane industrije. Kada je Monsanto 2010. godine zatražio ponovno odobrenje uporabe glifosata u herbicidima od strane EU, dozvola je trebala isteći 2012. Međutim, revizija je bila odgođena za 2015., sa dodatnim produžetkom do lipnja 2016. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta preporučili potpunu zabranu ove tvari, ali su bili spriječeni od strane Europske komisije, koje je u početku predložila produljenje dozvole za još 15 godina. Zahtjev je kasnije smanjen na 18 mjeseci. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta pristali na prijedlog Povjerenstva u vezi zabrane za dodatne sastojke POE tallowamine-a, što je uzrokovalo zabranom prodaje Roundup-a.

Neovisna studija objavljena 2012. godine pokazala je, da su važni podaci, koji ukazuju na loše učinke glifosata bili zataškani iz dokaza korištenih za odobrenje. Gotovo istodobno sa zabranom od strane Europske Unije u 2016. godini, Američka EPA je odobrila Monsantov herbicid na bazi dikamba za uporabu na svojoj narednoj generaciji biotehnološkog (genetski modificiranog) usjeva. Novi herbicid je razvijen kao odgovor na sve veći problem sa korovima otpornim na glifosat. S obzirom, da je dikamba navodno uzrokovala ozbiljne ekološke probleme u svojoj dosadašnjoj primjeni, odobrenje nove verzije je izazvalo veliku zabrinutost.

Snažno lobiranje, snažan marketing

Agrokemijska industrija je bogata i moćna. Izuzetno je vješta u dominiranju na tržištu, u gušenju oporbe i dobivanju podrške od političara i znanstvenika. Reklame za pesticide su masovnih razmjera i besramno varaju. Agrokemijske tvrtke su uspjele totalno okrenuti priču u vezi dokaza o sigurnosti. Jedan od njihovih najvećih promotivnih uspjeha je njihovo redefiniranje otrovnih pesticida kao „zaštitara biljaka“. Ovaj eufemizam je pomogao odvratiti pozornost od pesticida kao otrova i potencijalnih razarača zdravlja.

Na kraju studenog 2016. godine, gotovo dva mjeseca nakon EU zabrane prodaje Roundup-a, se ništa od toga ne spominje na stranicama ´Činjenice o Glifosatima´ (Glyphosate Facts). Monsantove web stranice, koje pokrivaju većinu svijeta, uz Monsantove vijesti, koje su dostupne na različitim jezicima, također šute o zabrani.

Zabrinuti nezavisni znanstvenici i ekolozi su prisiljeni dokazivati štetnost pesticida i neumorno se prepirati sa dobro podmazanom mašinom za propagandu. Argumentiranje se razvlače tamo-amo preko desetljeća. U međuvremenu se uništava zemlja, more i zrak u golemim razmjerama i ljudski zdravstveni problemi se samo gomilaju..

Trebali bi smo biti ipak oprezniji

Trebalo bi biti dokazano, bez ikakve sumnje, da su pesticidi u potpunosti sigurni prije nego li budu odobreni za upotrebu. Većina potrošača vjeruje, da odobreni pesticidi dokazano nisu štetni. To nije tako. Dokaz, da pesticidi nisu sigurni je marginaliziran od strane industrije na mnogo različitih načina. Teret dokazivanja je prebačen na ljude, koji su protiv razvoja i korištenja opasnih pesticida. Da bi se njihov zadatak još i dodatno otežao, iskrivljuju se riječi kako bi se stvorili nemogući uvjeti za znanstvenike, koji traže sastavljanje procjene rizika i loših učinka. Ovo se najviše pokazalo, kada su euro-zastupnici trebali razmotriti prijedlog Europske komisije za utvrđivanje i reguliranje kemikalija, koje narušavaju hormone u prosincu 2016.

Sigurnost pesticida je uvijek sumnjiva. Budući da se radi o otrovima, pesticidi ne smiju biti testirani na ljudima. Testiranje na ljudima se vrši nakon što su pesticidi stavljeni u uporabu. Mi smo pokusni kunići (nakon jadnih pasa, kunića, štakora, pilića i bezbroj drugih životinja, koji su bili mučeni kroz prisiljeno hranjenje pesticidima u svrhu ´dokazivanja´ tvrdnji agrokemijske industrije). Nešto kao ´održivo korištenje´ pesticida ne postoji. Pesticidi se ne bi smijeli koristiti iz sigurnosnih razloga. To je načelo predostrožnosti. Agrokemijska industrija je preokrenula načelo predostrožnosti naopako.

Organski način: prekopavanje zemlje između loze. Foto: Vivian Grisogono

Već spomenuta ograničena EU zabrana na nekolicini herbicida na bazi glifosata je bila minimalan odgovor na dugotrajnu, osnovanu i dalekosežnu zabrinutost. Njena najkorisnija posljedica će biti, da ljudi shvate, da se u našem okolišu dugoročno koriste opasne tvari, koje uzrokuju štetu na više razina, uključujući i ljudski i životinjski lanac hrane. Pravilne mjere zaštite nedostaju; i regulatorna tijela se ne bave potencijalnim opasnostima dovoljno učinkovito.

Činjenica, da su prethodno dozvoljeni kemijski pesticidi naknadno zabranjeni i povućeni sa tržišta, pogotovo nakon što su bili u uporabi nekoliko godina, trebao bi biti dovoljan razlog za uzbunu diljem svijeta. Očigledno postoje duboke nedostatke u regulatornom sustavu, koji dovodi u opasnost ljudsko zdravlje.

Jesu li kemijski pesticidi djelotvorni?

Kratko i jasno – nisu. Ili točnije, samo kratkotrajno. Kemijski herbicidi su uzrokovali nagli rast super-korova; kemijski redenticidi su odgovorni za sve veće pojave super-štakora; i nakon široke uporabe kemijskih insekticida postoji sve veći broj komaraca, pa čak i super-moljaca.

Sloboda izbora

Iako EU mora odobriti aktivne tvari u proizvodima, kao što su pesticidi, odluka je pojedinih zemalja članica, hoće li omogućiti njihovu prodaju na svojim tržištima. Države članice imaju pravo na dozvolu, odbijanje ili ograničenje uporabe pojedinih proizvoda. U srpnju 2016. godine je Malta postala prva EU zemlja, koja poduzima korake za izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata, s time, da su mnoga lokalna mjesta na Malti već tako učinila. Bilo bi odlično ako bi lokalne vlasti u Hrvatskoj slijedile primjer Malte. Čak i bolje, ako bi vlada preuzela inicijativu zabrane pesticida i promociju organski uzgojene hrane i održivu brigu za okoliš. Ako bi se to dogodilo, sigurno bi slijedile značajne uštede na troškovima za zdravstvenu skrb.

Čak i ako vlasti ne žele, pojedinci mogu postići jako puno. Ako krajnji korisnici prestanu kupovati kemijske pesticide, tržište će nestati. Zabrana EU na nekolicini pesticida će postići vrlo malo. No, mogla bi skrenuti pažnju barem nekim ljudima na štetu, koja se događa. Neki ljudi bi se mogli uvjeriti i prestati koristiti pesticide. I to bi bilo odlično.

PAZI I BUDI SVJESTAN!

© Vivian Grisogono MA(Oxon)

Prijevod Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Informacije Opasni otrovi! Pesticidi: razlog za uzbunu

Eco Environment News feeds

  • Senior climate figures warn North Sea drilling would encourage fossil fuel exploitation by developing countries

    Opening new oil and gas fields in the North Sea would “send a shock wave around the world”, imperilling international climate targets, undermining the UK’s climate leadership and encouraging developing countries to exploit their own fossil fuel reserves, experts have warned.

    The UK government is under stiff pressure from the oil industry, the Conservatives, Nigel Farage’s Reform UK party, some trade unions and parts of the Treasury to give the green light to new oil and gas fields, despite clear evidence that doing so would not cut prices and would have almost no effect on imports.

    Continue reading...

  • Use of glyphosate has risen 10-fold in 30 years, raising fears for public health

    It was Scottish farmers in the 1980s who pioneered the practice of spraying glyphosate on their wheat just before harvest. Struggling in the damp glens to get their crop to dry evenly, they came up with the idea of accelerating the process by killing it a week or two before harvesting.

    Glyphosate, then a revolutionary herbicide that killed everything plant-based but spared animal life, seemed perfect for the job. Soon the practice spread to wetter, colder agricultural regions around the world.

    Continue reading...

  • Cardiff: Robin then blue tit, siskin then goldfinch … I love this ritual, but I’m persuaded that it deserves more careful thought

    I’ve been away from my bird feeder for months and, on my return, one of my priorities is to restock it. This has become a ritual, and I feel great joy in observing the strict order in which the birds arrive.

    I sit down and wait for the local population to remember my table and spread the word. It’s not long before they come in sequence, no less predictable than court etiquette. The first to venture for sunflower seeds is the robin. The blue tit, in a whirr of wings, comes a close second. These two act as food tasters. Other species, out of sight, watch intently to see if the daring survive. They do, so dunnocks arrive, then a pair of chaffinches, picking up spilt seeds from the ground.

    Continue reading...

  • Sandra Laville has been reporting on England’s sewage crisis for years. She answered your questions on the water privatisation scandal.

    Guardian environment correspondent Sandra Laville’s reporting on the sewage crisis in English water has helped to expose a scandal of privatisation that has created a swell of fury across the political divide.

    Sandra has now finished answering your questions. Read the Q&A below.

    The government has put the cost of renationalising water at £100bn. But this is a disputed figure. Academics working with the People’s Commission on the Water Sector say this figure is ‘serious scaremongering created on biased evidence’ which was paid for by water companies. It is based on the Regulatory Capital Value of companies as determined by Ofwat, not the” true and fair value in law”, which reflects losses from market failures, like the cost of pollution or the monopoly profits taken by shareholders and banks.

    The route to renationalisation could come via the system set up legally when the companies were privatised. Under the law companies can be put into special administration if they are unable to pay debts, if they breach licence obligations, such as on sewage pollution, or failing to supply water, and if it is considered in the public interest to do so. Special administration is a form of temporary renationalisation.

    This is the million dollar question! While tackling separation across the whole network at once is considered too disruptive and costly, particularly in urban environments, the chartered institute of water and environmental management says moving towards separated systems is their key focus to address urban pollution and storm water sewage releases. New developments, for example, are now mandated to have separate pipes for foul wastewater and surface water run off.

    They also want to see the increased use of sustainable drainage systems like water butts, and storage basins for existing properties, to reduce the amount of runoff into the system. Keeping gardens rather than paving them over, and creating so called sponge cities is also key to tackling pollution.

    The UK was described as the dirty man of Europe back in the 70s and 80s, due to levels of pollution. For example in coastal towns there were no water treatment plants to treat sewage, raw sewage was just pumped and dumped into the sea. It was only when the EU directives came in that the clean up began. Chief amongst these was the Urban Wastewater directive, the Water Framework directive, and the Bathing Water directive.

    Since leaving the EU there have been fears that these pieces of legislation could be watered down. James Bevan, as CEO of the Environment Agency, talked about changing the Water Framework Directive, essentially to make it easier for rivers to pass tests for chemical and biological health. Currently no river is rated as in good overall health under the WFD where rivers have to pass both chemical and biological health tests.

    Continue reading...

  • Like so many flying insects, these essential pollinators are suffering because of habitat loss and the overuse of chemicals. Here’s how to give them a healthier, happier home

    We know about honeybees and bumblebees, but most of the UK’s bees are neither: they’re solitary bees, loners who come in a dizzying range of sizes, colours and varieties – more than 240 species. Have you heard, for instance, of the hairy-footed flower bee? “They’re one of the first bees to emerge each year,” says Laura Larkin, the chief conservation officer at Buglife. “The males have got fantastic little fluffy bits on their feet.”

    How about leaf-cutter bees, which chomp “a perfectly circular hole” out of leaves to build their nests? Or bright-orange tawny mining bees, wool-carder bees, ivy bees? “There are so many of them and I’m still learning,” says Kate Bradbury, a wildlife gardener, writer, bee lover and the author of One Garden Against the World. “They’re just great – there’s a solitary bee for every occasion.”

    Continue reading...

  • Taking sand from the Nigerian city’s lagoon to supply a building boom harms more than fish – it affects the entire food chain, erodes coastlines and is depriving fishing communities of their livelihoods

    Before dawn, when the noise of Lagos’s danfobusesfills the air and generators rumble to life, the city’s lagoon is already stirring. Not from fish splashing or canoes gliding, but from the long suction pipes of the dredging machines, pulling up the lagoon bed and spitting out wet sand that will be used in the construction of high-rise blocks, housing estates and flyovers.

    Sand dredging is regulated by the Lagos state government and the waterways authority but in a city of more than 20 million people, where sharp sand has never been in higher demand, not all dredging is being done by the book.

    Dredging leaves its mark on the landscape along the shores of the Lagos Lagoon in Epe

    Continue reading...

  • Shahid Bagheri leaking fuel towards Hara mangrove forest, home to migrating birds and endangered turtles

    An oil slick from a stricken Iranian ship threatens to contaminate one of the Middle East’s most important wetlands, satellite image analysis suggests, making it one of a number of spills posing a risk to the livelihoods of coastal communities in the Gulf.

    The Shahid Bagheri, a drone carrier, began leaking heavy fuel oil in Iranian territorial waters near the strait of Hormuz after it was hit by a US warplane in the first few days of the US-Israel attack on Iran.

    Continue reading...

  • An ambitious ‘refaunation’ project is bringing the much-loved birds and other lost species back to the city’s national park

    Images of the iconic blue-and-yellow macaw can be spotted all over Rio de Janeiro. Yet the real thing has been seen so rarely in the Brazilian city that some wondered if it ever really existed there at all.

    The French explorer Jean de Léry first described an abundance of the giant, colourful parrots around Indigenous tribes in the 16th century, and the Austrian naturalist Johann Natterer sighted theAra araraunain the city in 1818.

    Continue reading...

  • Tim Friede put his ‘ass on the line’ to help stop snakebite deaths – whose numbers appear to be rising amid the climate crisis

    As we overheat and degrade our planet, more people are set to come into contact, sometimes fatally, with venomous snakes. One man hopes to provide an unusual solution to this, after subjecting himself to 200 intentional snakebites to his body.

    For nearly 20 years, Tim Friede, 58, allowed some of the most lethal snakes in the world to bite him so he could build up an immunity that could one day be developed into a universal antivenom.

    Continue reading...

  • The birds – not native to the South Australian island – have covered a school in faeces, torn up infrastructure and damaged crops

    Thousands of little corellas that have been terrorising the inhabitants of Kangaroo Island have been culled but it won’t be enough to fix the problem, authorities say.

    The birds, which are not native to the island, have covered a local school in faeces, torn up infrastructure, damaged crops and caused mental distress to residents with their screeching.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen