Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home

Eco Environment News feeds

  • Strategy paper released with budget allows new oil and gas projects to move ahead if they are linked to existing fields

    The government has ruled out new North Sea oil and gas exploration or lower taxes for fossil fuel companies as it struggles to protect workers from the industry’s collapse.

    In a strategy paper, Ed Miliband confirmed the crackdown on new North Sea exploration – although the energy secretary will still allow new offshore fossil fuel projects to move ahead as long as they are linked to existing fields.

    Continue reading...

  • Welsh Marches, Shropshire:All the ditches and drains from the hills of mid-Wales to here burst with rain. The Severn has a deadly seriousness now

    Low sunlight casts the shadows of figures, standing on the Frankwell footbridge in Shrewsbury across the River Severn, into trees. The willows have shaken loose from leafing, and the light that strikes them has a brilliance no longer absorbed by hungry foliage. The trees are illuminated, freed from the processes of growth, and the river has risen to meet them.

    The shadows stand in the golden branches above a bend in the river, and look back at us. They are dark and shift slightly, mirroring our movements, but not enough to feel we are the same thing. We’re not. They are strangers, watching. Freud may have called them doppelgangers: uncanny versions of our repressed selves. Jung may have seen them as unconscious personalities that we project on to others because of the struggles we have with ourselves. The shadows are not watching us, though: they’re watching the river.

    Continue reading...

  • A record 39,000 birds are overwintering on Wallasea island wetlands thanks to soil transported from London tunnels

    Almost 40,000 birds have made their home on a nature reserve created using soil from tunnel excavations for the Elizabeth line.

    Three million tonnes of earth were transported from London to Wallasea island in Essex and used to lift the ground level and make wetlands.

    Continue reading...

  • A boom in places offering petting sessions is linked to a rise in the illegal movement of exotic and endangered species, say experts

    The second floor of an unassuming office building in central Bangkok is a strange place to encounter the world’s largest rodent. Yet here, inside a small enclosure with a shallow pool, three capybaras are at the disposal of dozens of paying customers – all clamouring for a selfie. As people eagerly thrust leafy snacks toward the nonchalant-looking animals, few seem to consider the underlying peculiarity: how, exactly, did this South American rodent end up more than 10,000 miles from home, in a bustling Asian metropolis?

    Capybara cafes have been cropping up across the continent in recent years, driven by the animal’s growing internet fame. The semi-aquatic animals feature in more than 600,000 TikTok posts. In Bangkok, cafe customers pay 400 baht (£9.40) for a 30-minute petting session with them, along with a few meerkats and Chinese bamboo rats. Doors are open 12 hours a day, seven days a week.

    Continue reading...

  • Councils will end contracts allowing private enforcers to receive 50% to 100% of each fine served

    Ministers have signalled an imminent crackdown on so-called “for-profit” litter enforcement arrangements in England, where private firms are paid for each fixed penalty notice issued.

    Under long-awaited statutory guidance, councils would have to end contracts that allow private enforcers to receive between 50% to 100% of each fine they serve.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • The Mohana of Pakistan’s Sindh province once thrived on the lake but pollution and drought have caused the fragile ecosystem to collapse, along with their way of life

    At the mouth of Lake Manchar, gentle lapping disturbs the silence. A small boat cuts through the water, propelled by a bamboo pole scraping the muddy bottom of the canal.

    Bashir Ahmed manoeuvres his frail craft with agility. His slender boat is more than just a means of transport. It is the legacy of a people who live to the rhythm of water: the Mohana. They have lived for generations on the waters of Lake Manchar in Sindh province, a vast freshwater mirror covering nearly 250 sq km. The lake, once the largest in Pakistan, was long an oasis of life. Now, it is dying.

    Bashir Ahmed in his boat on the lake, next to simple huts built on top of the right bank outfall drain

    Continue reading...

  • A series of walking festivals and cultural programmes aim to lure visitors to the Algarve’s woodland interiors and pretty villages to help boost tourism year round

    ‘I never mind doing the same walk over and over again,” said our guide, Joana Almeida, crouching beside a cluster of flowers. “Each time, there are new things – these weren’t here yesterday.” Standing on stems at least two centimetres tall and starring the dirt with white petals, the fact these star of Bethlehem flowers sprung up overnight was a beautiful testament to how quickly things can grow and regenerate in this hilly, inland section of the Algarve, the national forest of Barão de São João. It was also reassuring to learn that in an area swept by forest fires in September, species such as strawberry trees (which are fire-resistant thanks to their low resin content) were beginning to bounce back – alongside highly flammable eucalyptus, which hinders other fire-retardant trees such as oak. Volunteers were being recruited to help with rewilding.

    Visitor numbers to the Algarve are growing, with 2024 showing an increase of 2.6% on the previous year – but most arrivals head straight for the beach, despite there being so much more to explore. The shoreline is certainly wild and dramatic but the region is also keen to highlight the appeal of its inland areas. With the development of year-round hiking and cycling trails, plus the introduction of nature festivals, attention is being drawn to these equally compelling landscapes, featuring mountains and dense woodlands. The Algarve Walking Season (AWS) runs a series of five walking festivals with loose themes such as “water” and “archaeology” between November and April. It’s hoped they will inspire visitors year round, boosting the local economy and helping stem the tide of younger generations leaving in search of work.

    Continue reading...

  • Some would argue airflow is silent, and that only the objects in its way give rise to vortex shedding or sough

    The evocative sound of wind in the trees, called psithurism or sough, occurs when the smooth, “laminar” flow of air becomes turbulent around branches, twigs and leaves. The different scales of obstruction give rise to a mix of different frequencies of sound, resulting in something like white noise. Wind through pine trees is higher pitched because of the smaller size of pine needles, making a hissing or whispering sound.

    When indoors you may sometimes hear the wind howling. That sound is the airflow interacting with the sharp edges, gaps and openings of buildings, producing a note in the same way as blowing over the top of an empty bottle does. These are known as Aeolian tones after Aeolus, the Greek god of winds.

    Continue reading...

  • For op shops, setting prices is a delicate balance. Too high and they risk pricing out customers, too low and it becomes difficult to cover costs

    I was at a tip shop looking for a whisk, expecting to find one for $1, maybe $2, when a small pair of tongs caught my eye. The price, written on the metal with permanent marker, was $10.

    I snapped a photo and sent it to a group of op-shopping friends. “Tip shop pricing!” I wrote. “Tell ’em they’re dreamin’,” one quipped. After all, a pair on Kmart’s website that looked the same – but cleaner – cost $1.75.

    Sign up for the fun stuff with our rundown of must-reads, pop culture and tips for the weekend, every Saturday morning

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen