Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home

Eco Environment News feeds

  • Levels of Pfas in northern gannet eggs in Canada fell up to 74% over 55-year period of study

    Levels of some of the most dangerous Pfas compounds have dramatically fallen in Canadian seabird eggs, which the authors of a new peer-reviewed study say illustrates how regulations are effective.

    Researchers looked at Pfas levels in the eggs of northern gannets in the St Lawrence Seaway basin over a 55-year period. Pfas levels shot up from the 1960s through the peak of the chemicals’ use in the late 1990s and early aughts, then fell.

    Continue reading...

  • After a series of deaths on the beaches of Brittany, one bereaved family set out to prove the foul-smelling bloom was to blame

    When her phone rang at around 5pm on 8 September 2016, Rosy Auffray was still at work. It was one of her daughters, distressed, calling to tell her that their father, Jean-René, had not come back from his daily run. Only the family dog had returned, alone and exhausted. Rosy rushed back home.

    When she arrived, Rosy noticed that the dog was behaving bizarrely: she refused to walk, then collapsed under a bush. Her fur stank of rotten eggs, of overflowing sewers. Rosy knew where that smell came from: the mudflats roughly three miles from the family home in Brittany, where seaweed had been accumulating and putrefying. The soggy, decomposing seaweed stretched for miles along the shore, sometimesas much asfive feet thick, killing other plants and suffocating fish and small birds.

    Continue reading...

  • Data from missions showing critically low snowpack on mountains across the west raises alarm among experts

    High above the jagged peaks of California’s Sierra Nevada, the view from the cockpit is breathtaking. At first glance, the mountains appear draped in a pristine white blanket. But as the flight crew gears up for a high-stakes mission, the sensors onboard this specialized aircraft prove that looks can be deceiving.

    “This is a distinct dry year,” says Tom Painter, CEO of Airborne Snow Observatories.

    Continue reading...

  • Move by largest donor to environment programme poses further uncertainty for already troubled negotiations

    The largest donor to the United Nations Environment Programme (Unep) has paused funding to the body before its revised budget on 12 May, triggering concern among member states and NGOs.

    The news could carry significance for the already troubled plastic treaty negotiations being overseen by Unep. Since 2022 countries have been struggling to agree on how to deal with the volume of plastics being produced and used, a subject widely acknowledged to be one of the most serious environmental issues of the age, but despite six rounds of talks there has been no agreement in sight.

    Continue reading...

  • Hunt’s Cross, Liverpool: A survey of the roadside verge turns up 21 species including cuckoo flower and yarrow. But not everyone likes it

    The impact was visceral. For days last spring I watched an army of confederates, with their uniforms of fiery gold bands and anthracite hoops, advancing up the road. They were cinnabar moth caterpillars, gathered on their host plant, common ragwort. And thanks to Liverpool city council’s observance of No Mow May, there were plenty of both in the roadside verge near my home.

    But days before the month ended, the mowing team arrived, like pilgrims breaking their Lenten fast early. The ragworts and their parties of travellers were churned up and spat out. I was desolate.

    Continue reading...

  • With the help of citizen scientists, researchers studying rare humpback ‘jaw-gaping’ believe the move could be a social display

    Off the coast of Western Australia, a humpback whale is “pirouetting”, sweeping its pectoral fins through the water, its massive jaw hanging wide open. Surrounded by companions, the animal isn’t lunging for a meal: rather, it is putting on a mysterious behavioural display.

    This underwater ballet, captured on camera by an onlooker and shared online, is one of the clearest examples of a rarely documented phenomenon known as “gaping”.

    Continue reading...

  • Vitória Régia imagines rightwing Bolsonaro plot succeeded with US help – and highlights threats facing Indigenous peoples

    The year is 2025 and far-right coup plotters have annihilated Brazil’s democracy, assassinating the president, closing the national congress and surrendering the Amazon rainforest and its untold riches to the United States.

    “Ladies and gentlemen, welcome to the Amazon of America,” a thick-accented North American soldier tells a group of journalists being taken on a propaganda tour of an oil refinery in the newly annexed jungle realm. Nearby, a replica of the Statue of Liberty has been carved out of the wilderness to celebrate Washington’s tutelage over more than half of Brazil.

    Continue reading...

  • As dingoes vanish from parts of Australia, a new documentary is calling on governments to move away from eradication and towards solutions that benefit both farmers and animals

    Carol Pettersen was a small child when her family moved deep into the bush around the Fitzgerald river, on Western Australia’s south coast. It was the 1940s, and her white father and Aboriginal mother had broken the law simply by being together. So the bush became their refuge.

    In that country of mallee heath, banksias and low coastal scrub, dingoes were part of the family’s hidden world. At night, Pettersen could hear them calling through the dark; by day, she glimpsed them moving through the bush – a flicker of red fur among the trees.

    Continue reading...

  • London mayor talks up coalition-building, highlights his environmental record, and worries national Labour party is on the wrong track

    When Sadiq Khan was first elected as mayor of London 10 years ago, Barack Obama was US president, the UK was still in the European Union and Leicester City had just been crowned the unlikely champions of the English Premier League.

    In the intervening decade, Donald Trump has gone from reality TV star to two-time US president, the UK has had six different prime ministers, and Brexit has convulsed the country. London has been rocked by tragedies ranging from terror attacks to the Grenfell Tower fire.

    Continue reading...

  • Warming ocean waters are priming beaches and raw shellfish for Vibrio even as scientists are trying to stay one step ahead

    Bailey Magers and Sunil Kumar cut strange figures on Pensacola Beach. Bags of disinfectant solution surrounded them on the white sand; their gloved hands juggled test tubes while layers of rubber and plastic shielded their skin from the elements. As the two organized their seawater samples on the popular Florida shoreline last August, an older woman wearing a swimsuit walked over to ask what they were doing.

    “We’re just actively monitoring water quality,” they told her, but she pressed on.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen