Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home

Eco Environment News feeds

  • Temperatures could smash June record in England and Wales set in 1976; red alerts in France after 19 heat deaths

    Italy’s health ministry has declared a red heatwave alert in 15 cities including Milan and Rome on Tuesday and said the number would go up to 16 on Wednesday.

    During a red alert – the highest level – the ministry advises people to eat light, stay indoors in the hottest parts of the day and sprinkle themselves with cool water.

    Continue reading...

  • Half a century on, Britain braces for temperatures up to 40C as global heating brings yet more extreme weather

    The summer of 1976 is seared on to national memory as one of record heat. Harvests failed, farmers despaired, Britain imported an extra million tonnes of grain, food prices rose by 12%, taps ran dry, and each day, 250 people died from heat-related deaths.

    The heatwave, which began 50 years ago on Tuesday, brought 15 consecutive days where the peak temperature was above 32C. Half a century later and 32C no longer feels shocking.

    Continue reading...

  • Energy secretary expected to argue that UK clean economy is booming as private sector pledges over £100bn of investment

    Ed Miliband is to say that the UK must stick to net zero targets to deliver jobs and growth, as speculation surrounds the energy secretary’s role under a new prime minister.

    He will make the speech as data shows more than £100bn in green investment has been pledged by private sector companies in this parliament.

    Continue reading...

  • The country’s biggest tree – named Heaven Sword of the Da’an River – is a carbon-storing behemoth hosting whole neighbourhoods of wildlife. But this and other giant trees are under threat

    The higher you climb up the gigantic, millennia-old trees of Taiwan’s forests, the more layers of habitat and life emerge. On the forest floor, ferns thrive in the moist shade. Flying squirrels and owls sleep inside the hollow tree trunks. Yellow bell-shaped rhododendron flowers spring from the lower tree canopy. Higher still, dense lichen spread. Up in cloud-drenched branches, a rare, hardy orchid, Bulbophyllum ciliisepalum, can be spotted.

    “In one tree, every species has their preferred location,” says Dr Rebecca Hsu, assistant researcher at the Taiwan Forestry Research Institute. “Every metre the temperature, the wind, the sun, the light is different.”

    Continue reading...

  • Queen’s University, Belfast:The corvids in the branches above me spring a surprise – there’s a black crow among them

    The rain hurries me to shelter at the woods’ edge, but I’m scarcely under the branches of a mature sycamore when the canopy starts to thrash. Abrasive voices erupt from the foliage as a rabble of crows dispute. One leaps into a gap between the leaves, crouching, its ash-grey body low over a branch and fanning its black tail. The throat inflates to bray the bird’s anger. In response, the object of its fury hops on to the branch above it, all the while giving as good as it gets. Something niggles me about that one – I squint, then blink in surprise. It’s a black crow.

    As a bookish youngster growing up in rural County Fermanagh, it took a while for me to grasp that the crows I encountered in real life were not, in fact, black. The hooded or grey crow is the common crow across all of Ireland. With its two-tone livery of grey torso and black extremities, it’s a handsome bird. The “hoodie” is also found in the north of Scotland. The closely related all-black carrion crow is a far more familiar sight throughout the rest of Britain, with sparse numbers along the east coast of Northern Ireland.

    Continue reading...

  • People trained to experience world as otters, salmon and other River Tone creatures for pioneering research

    What does a kestrel make of the dog sniffing in the long grass below? Why does an exhausted salmon pause before a weir? How will an otter experience the rumble of a passing train?

    Eighteen people have spent six weeks swimming, slithering and soaring as otters, salmon, earthworms, red deer and kestrels in an attempt to better document the risks for wild animals in our human-dominated landscape.

    Continue reading...

  • Prime minister was forced to row back on some policies despite strong support among voters for climate action

    Keir Starmer has faced a problem no Labour government has needed to deal with before. His energy and climate policies – core to solving the cost of living crisis – have come under attack from opposition parties, which have made dismantling the agenda one of their top priorities, second only to immigration, in their pitch to voters.

    This is new in British politics, where a cross-party consensus on the climate and environment has held at least since the days of Margaret Thatcher. She warned the UN of the climate crisis in 1988; David Cameron in 2006 urged voters to “vote blue, go green”; Theresa May enshrined in law the requirement to reach net zero greenhouse gas emissions by 2050; Boris Johnson championed the Cop26 UN climate summit in Glasgow in 2021; even Rishi Sunak only tried a partial rollback of green policies as a last desperate throw before calling an election.

    Continue reading...

  • Is it an alien? A dinosaur? Is it going to kill us all? Our writer hits Ashdown Forest for the Big One Hundred celebrations – and finds its magic enchanting new generations

    The rolling idyll of heath and forest, spinney and stream that gave us the Heffalump, the Woozle and, most famously of all, Winnie-the-Pooh, has a new fantastical resident. Creeping through the bracken, making strange cooing and purring noises, is a shapeshifting creature with a huge tubular nose and eyes inspired by adders. It shimmies with iridescent patches and the psychedelic purple of flowering heather in high summer.

    Poppet, a puppet made by costume designer Jack Irving and brought to life by a team of 10 award-winning puppeteers, is performing for schoolchildren in Ashdown Forest, East Sussex. The primary school class squeal with delighted fear as the purple apparition transforms itself from caterpillar to bird to munching monster in sinuous moves.

    Continue reading...

  • Divers have observed just a ‘couple of dozen’ of the cephalopods along the heritage-listed Cuttlefish Coast in South Australia, causing locals and marine scientists to worry

    Mid-June is usually the peak time for giant Australian cuttlefish to gather near Whyalla, in South Australia’s Spencer Gulf.

    Nearly every year, they come in their thousands – and sometimes hundreds of thousands – to assemble in the shallows to breed. It’s a globally unique natural phenomenon, celebrated locally as “Cuttlefest”.

    Continue reading...

  • Ten people affected in different ways by extreme weather are taking a case against the federal government to the UN

    As flood waters rose in Brisbane’s West End in February 2022, Brendon Donohue was trapped alone in his second-storey apartment for 10 days. The 33-year-old is legally blind and his movement is limited by Peters plus syndrome. He received evacuation alerts on his phone in the middle of the night. But with the lift, intercom and front entrance shut down he had no safe way out of the building.

    “It was terrifying,” he says. “The whole street was badly impacted with water. The power went out, which made me not able to contact anyone. I ran out of food but couldn’t get any into the building.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen