Prskanje otrova – za i protiv

Već nekoliko godina, lokalna vlast u Jelsi, Starom Gradu i Hvaru rutinski ulicama prska sredstva protiv komaraca, mušica i drugih „letećih štetočina“. Je li to dobra stvar?

Dužni upozorenja?

Pčele, naravno, nisu ciljana meta. Prije nego što se prskanje treba dogoditi, pčelari se rutinski upozoravaju da zatvore vlastite košnice. Tijekom godina, saznala sam da malo pčelara uopće čuje upozorenje, a mnogo od onih koji čuju, rijetko ga poslušaju. Mnogi su mi rekli da prskanje uopće „nije vrlo štetno“ za pčele.

Tvrdi se da su korišteni otrovi bezopasni za toplokrvna stvorenja. Međutim, ljudima koi imaju problema s disanjem preporuča se da ostanu unutra i zatvore sve prozore i vrata. To nije od velike pomoći turistima u kampovima ili bilo kome tko ide u noćni izlazak kad prskanje počinje u 22 sata, a završava u 6 ujutro sljedećeg jutra. Kad kombi za prskanje prolazi ulicom, ne zaustavlja širenje svog otrova da bi pitao ljude jesu li osjetljivi na probleme prsnog koša! Uostalom, ja sam sama ovo doznala iz prve ruke 2012., na veliko zaprepaštenje.

Iako se prskanje odvija tijekom ljeta, najavljuje se samo na hrvatskom jeziku. Web stranice na engleskom mogu ih objaviti ako žele i ako uhvate vijesti na vrijeme. Ali nekad se upozorenje objavljuje prekasno. Ponekad se znalo dogoditi da se prskanje obavi ranije nego što je najvaljeno. U prošlosti, obavijest se mogla naći na stranicama lokalnih vijeća (najčešće Starog Grada) i u lokalnim tiskovinama. Ove godine bila su tek dva prskanja do sada i to samo s nešto više od mjesec dana razmaka među sobom – u kasnom lipnju i ranom kolovozu – s vrlo malo javnih obavijesti.

Koji otrovi?

Imena otrova koji se prskaju nikad se javno ne objavljuju. Ekocijan, koji pokriva 3 lokalne zajednice na otoku Hvaru, na svojoj stranici navodi da su njihovi insekticidi „uvezeni, prihvatljivi za okoliš, biorazgradivi i bezopasni za toplokrvna stvorenja“, no ne navodi ih poimenice. Nakon perioda istraživanja, pronašla sam da je Hrvatski pčelarski savez 2012. otkrila da se na Hvaru koriste dva piretroida u kombinaciji, Cipermetrin i Permetrin, kao osnova za otrov. 2014., proizvod zvan Permex 22E je korišten, kombinacija Permetrina s jednim drugim piretroidom, Tetrametrinom. Oslanjajući se na američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), piretroidi su „sintetički kemijski insekticidi“. Ne bi ih se trebalo miješati s piretrinima, koji su botanički insekticidi derivirani od cvijeta buhaća. Kemijska struktura piretroida bazirana je na onoj piretrina, ali postoje značajne razlike u načinu na koji su ova dva insekticida prilagođavaju načinu korištenja.

Efekti piretroida

Insekticidi piretroida ciljaju živčani sustav mete, uzrokujući paralizu i smrt. Osim što ubija komarce, cipermetrin je vrlo otrovan za pčele, vodene insekte i ribe, a manje za ptice. Kod ljudi, trovanje cipermetrinom može uzrokovati utrnuće, žarenje, gubitak kontrole nad mjehurom, povraćanje, gubitak koordinacije, komu, iznenadne napadaje i smrt. U Sjedninjenim Državama također se klasificira kao mogući uzrok raka. Permetrin dolazi u mnogim oblicima, od kojih su neki otrovniji od drugih. Visoko je toksičan za pčele, organizme iz mora, ribe i druge životinje iz divljine. Također je otrovan za mačke. Mogući utjecaji na ljude se smatraju manje dramatičnima od onih cipermetrina, ali može utjecati na imunosni i endokrini sustav. EPA ga procjenjuje potencijalno kancerogenim. S obzirom na štetan utjecaj na život u vodi, piretroidi se ne bi trebali koristiti blizu vodenih izvora – koji su, naravno, plodno tlo za komarce. Permetrin se ne bi trebalo primjenjivati ondje gdje životinje tragaju za hranom. EPA-in registracijski dokument za tetrametrin (2010.) klasificirao je otrov kao potencijalno kancerogenim za ljude te ga je identificirao kao visoko toksičnim za pčele i vodene organizme, uključujući ribe i beskralješnjake. Može uzrokovati mantanje, teškoće s disanjem, kašalj, iritaciju oka, gastrointestinalne tegobe, mjehuriće i osip na koži. Dokument navodi: „Tetrametrin koriste vlasnici kuća individualno ili vlasnici industrijskog/komercijalnog postrojenja na pojedinačnim, izoliranim površinama i u malim količinama, a ne u širokoj uporabi (tj. u poljoprivredi ili pri smanjenu populacije komaraca od strane javne uprave)“. Zbog ovog razloga nije testiran utjecaj tetrametrina na pitku vodu. Tetrametrin se ne bi trebao koristiti na ili blizu namirnica.

Hrvatska i kontrola insekata

Hrvatski Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da je kontrola štetnih populacija insekata pomoću mehaničkih, fizičkih, bioloških ili kemijskih sredstava opća mjera za preveniranje i kontrolu zaraznih bolesti (članak 10). U praksi, najčešće korištena metoda je prskanje kemijskih otrova, kao što se to radi na Hvaru. Lokalna vijeća su odgovorna za organiziranje prskanja iako neka nisu uspjela u tome zbog nedostatka sredstava. U 2014-oj godini, Hrvatski sabor je raspravljao o mogućnosti uvođenja kazni za vlasti koje ne poduzimaju mjere protiv insekata.

Čemu mjere protiv insekata?

Hrvatska udruga za dezinfekciju, dezinksekciju i deratizaciju – HUDD, koja surađuje s Zavodom za zdravstveno osiguranje, objavila je letak namijenjen javnosti u kojem navodi mjere kontrole koje mogu poduzeti pojedinci i profesionalne organizacije. Letak opisuje grijehe komaraca: „šire zarazne bolesti; njihovi ubodi izazivaju kožne probleme; smetnja su normalnim ljudskim aktivnostima; kad ih je mnogo, kolektivno uzrokuju nezadovoljstvo među građanima i turistima“ – ovom se zadnjem „zločinu“ daje poseban naglasak s podebljanim i povećanim tiskom.

Nema sumnje da komarci mogu uzrokovati ozbiljne bolesti. Povijesno, tropske zemlje su bile najpogođenije, ali se negativan utjecaj širio i na druge zemlje te su se bolesti koje prenose komarci posljednjih godina pojavile i u Europi. Usprkos činjenici da tisuće tisuće ljudi dnevno trpe ubode od komaraca i drugih insekata u Europi, nije se pojavila nikakava epidemija ovih bolesti. U Hrvatskoj su se pojavila četiri slučaja bolesti zapadnog Nila kod konja između 2001. i 2002. te dva slučaja denga groznice u ljudi koji su potvrđeni 2010. Veliko izbijanje denga groznice na portugalskom otoku Madeiri dogodilo se krajem 2012., s više od 2 000 slučajeva, ali bez onih sa smrtnim ishodom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je procijenila u 2014-oj godini da se godišnje diljem svijeta javi 500 000 slučajeva teške denga groznice, od kojih otprilike 2.5% (12 500) umire, dok od duhana svake godine prerano umire 6 milijuna ljudi, uključujući 600 000 od pasivnog pušenja.

Djeluje li prskanje protiv insekata?

Početkom 2014. objavljeno je da se vlasti u Osijeku u sjeveroistočnoj Hrvatskoj žale kako su im napori za kontroliranjem komaraca putem prskanja ugroženi invazijama iz susjednih područja koja ne koriste mjere za kontrolu insekata. Vlada RH dodijelila je 5 milijuna kuna Osijeku za rat protiv komaraca, koje se pridružuju 4.5 milijuna kuna iz gradskog budžeta. U hrvatskim terminima radi se o velikim svotama. Vjerojatno će se slični poticaji dodijeliti susjednim regijama da provedu mjere protiv insekata.

Na Hvaru se prskanje protiv komaraca provodi barem dva puta godišnje već dosta godina. Tijekom tog perioda, napast komaraca se vidno pogoršala. Dok ovo pišem, nekoliko dana po posljednjem prskanju, tigrasti komarci se slobodno miču u tihim, malim hordama te povremeno napadaju dijelove mojih ruku i nogu koji su otkriveni. Tijekom večeri i preko noći, rođači tigrastih komaraca koji glasno zuje kolo vode. Većina ljudi na Hvaru se slaže da je neposredni efekt prskanja taj da komarce učini bješnjima, no nema dokaza da se problem smanjuje, naprotiv.

Princip ratovanja u kojem je cilj ubiti sve „neprijatelje“ pogrešan je u svakom kontekstu. Naša je civilizacija uspješnija u poticanju vrsta koje želimo očuvati na izumiranje, nego u pokušaju da ukolnimo percipirane prijetnje vlastitoj dobrobiti, bilo da se radi o bakterijama, insektima ili teroristima. Postoji snažno protivljenje prskanju otrova kako bi se kontroliralo komarce. Naprimjer, pišući za Društvo za okoliš Nove Škotske (EHANS), Kanađanka Rebecca Watson navela je razloge zbog kojih prskanje nije rješenje za potencijalne bolesti poput groznice zapadnog Nila. Prskanje može biti uspješno kratkoročno, ako se pravilno planira, cilja i vremenski organizira. No čak i tada, uporaba otrova nesumnjivo dovodi do otpora kod ciljanih vrsta, kao kad se DDT koristio u velikim količinama protiv malarijskog komarca 1940ih i 1950ih godina. Otrovi dovode i do usputnih žrtava, obično smanjujući broj predatora ciljanih insekata, da ne spominjemo važne i smanjenje esencijalnih insekata, poput pčela.

Ne-kemijske metode kontrole insekata

Iako se prašenje široko koristi, vodi se rasprava o tome koja je najbolja metoda za kontrolu komaraca koji prenose bolesti. Druge metode osim kemijskog prašenja se razvijaju. One uključuju genetsku kontrolu, koji se odnosi ili na smanjenje populacija komaraca uvođenjem genetski modificiranih komaraca sa smrtonosnim genom koji parenjem ne stvaraju malde ili zamjenom divljih populacija GM komarcima koji su manje potentni nosioci zaraza. Ali moguće posljedice kod ljudi nisu još poznate. Biološka kontrola podrazumijeva korištenje prirodnih predatora, kao što su Gambusia affinis i žabe, u sprječavanju povećanja populacije komaraca.Varijacija je i Tehnika sterilnih insekata (SIT), u kojoj se iradijacijom sterilizirani mužjaci komaraca puštaju u divljinu da se pare s ženkama bez mogućnosti stvaranja potomstva. Jedna od alternativa kemijskim metodama za kontrolu komaraca koja najviše obećava je uporaba bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Međutim, i to navodno ima neželjene efekte (Department of Health U.S.; Nature.com 2010).

Pozitivno razmišljanje

Vrlo je lako paničariti o mogućnosti širenja „smrtonosnih bolesti“ koje spopadaju ljudsku vrstu. Izbijanja i epidemije su zastrašujući događaji. Prevencija bolesti je kompleksna. Mnogo toga ovisi o uvjetima u kojima ljudi žive: zdravlje ljudi u svijetu ovisi o čistoj vodi, zdravom okolišu, sigurnoj opskrbi hranom i čistom zraku, između drugih stvari. Životni stilovi također igraju ulogu u jačanju ili slabljenju imunosnih sustava ljudi, a oni su ključni za izbjegavanje ili oporavak od bolesti u slučaju zaraze. Smrtni neprijatelji dobrom zdravlju su pušenje, ekscesivna uporaba alkohola, prejedanje nezdravom hranom, slabo hranjenje i nedostatak tjelovježbe.

Postoje praktične mjere koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili rizike i neprijatnost koju stvaraju komarci. Koristeći citronella svijeće ili elektroničke naprave protiv kukaca, mogu dovesti do smanjenja prijetnji u neposrednoj blizini. Mreže za komarce preko prozora pomažu da oni ne uđu u vaše prostorije. Ugrizi se mogu ublažiti uporabom krema na bazi bilja, poput Arnice. Spomenula sam da me grizu dok pišem: kad sam bila mlada, patila sam od snažnih reakcija na ugrize komaraca, ali je u kasnijim godinama to prestalo zbog više razloga. Jedna od preventivnim mjera koje poduzimam je uzimanje vitamin B suplementa jer sam pročitala da pomaže. Meni zaista pomaže. Nošenje s životnim izazovima je individualna stvar i svaka misleća osoba bi trebala imati slobodu odlučiti za sebe.

Neki, možda čak većina nas, bi htjeli izbjeći kontakt s otrovima u našim životima koliko je to god moguće. Trenutno na Hvaru i drugdje u Hrvatskoj, ta sloboda izbora je uklonjena. Vrijeme je da se kritizira uporaba otrova u okolišu i da se razumije koliko su opasni za zdravlje sadašnjih i budućih generacija. Netoksične metode nošenja s potencijalno štetnim stvorenjima se moraju koristiti umjesto kemijskih otrova koji mogu uzrokovati veliko uništenje važnih prirodnih resursa. HITNO!

© Vivian Grisogono 2014., ažuriran 2017.
Prijevod: Bartul Mimica

Više na tu temu:

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2023.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2023.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2023.)

Reakcija:
hvala na ovome. Iskreno, uopće me ne raduje, jer upravo odmaram na južnoj strani otoka, divnog, najljepšeg otoka!
Strašno je koliko se mjera provodi stihijski, bez uvažavanja i konzultiranja.
Sretna sam da postoje ljudi kao vi, koji ukazuju i uočavaju štetnost. Možda im jednom ipak dodje do mozga... A. iz Zagreba, 10.8.2014.

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Za dobrobit svih Opasni otrovi! Prskanje otrova – za i protiv

Eco Environment News feeds

  • Britain’s toads have begun their spring migration, putting them at even greater risk than usual. Here’s how – and why – we should look after them

    There’s a touch of old magic about toads, those shapeshifters of myth, superstition and folklore. Charismatic creatures with the pleasing Latin binomial bufo bufo, common toads have astonishing copper- or gold-coloured eyes and rugged, textured skin. “People say they look warty, which I’ve always thought is a bit unfair,” says Dr Silviu Petrovan, a conservationist and toad population researcher.

    More prosaically, toads are great for your garden. “We say toads are a gardener’s best friend, because they eat all the pests,” says Jenny Tse-Leon, the head of conservation and impact at the British amphibian charity Froglife. Their spring migration is a dramatic event, during which hundreds of thousands of animals travel back to their ancestral breeding ponds. “Like the wildebeest of the Serengeti,” says Tse-Leon. “They’re just a lot smaller than wildebeest.” The males “piggyback” on potential partners: “You see them riding on the female’s back to get a lift to the pond.”

    Continue reading...

  • Early spring sightings show colourful insect is a resident species for first time in decades, says conservation charity

    The large tortoiseshell – an elusive and enigmatic butterfly that became extinct in Britain in the last century – is a UK resident species once again, with a flurry of early spring sightings.

    Britain’s list of native butterflies has increased to 60 with the return of the insect after individuals emerged from hibernation in woodlands in Kent, Sussex, Hampshire, Dorset, Cornwall and the Isle of Wight.

    Continue reading...

  • Jessika Roswall cites Poland and Finland, which have made border areas near Russia or its allies ‘more hostile’ to cross

    Countries should look to rewild their land borders as a deterrence to invasion and build up other geographical defences to attack, Europe’s environment chief has said.

    Jessika Roswall, the EU’s commissioner for the environment, water resilience and a competitive circular economy, said nature should be used to improve national security. “Investing in nature and using nature as a natural border control is necessary, and actually increases biodiversity. It’s a win-win,” she said.

    Continue reading...

  • A Guardian investigation with DeSmog reveals thousands of tonnes of fish are illegally turned into fishmeal and oil off the coast of Guinea-Bissau

    The only ice factory on Bubaque, an island in west Africa’s Guinea-Bissau, is out of service. Local fishers, such as Pedro Luis Pereira, are forced to source ice from factories on the mainland, about 70km away – a six-hour round trip by boat.

    “The machines have been broken for months,” Pereira says, as he pulls in his nets on the shore of the island inside the protected Bijagós archipelago. “We’ve alerted the ministry of fisheries, but so far, no one has come to fix them.”

    Foreign industrial vessels anchored near the port of Bissau. Photograph: Davide Mancini

    Continue reading...

  • Lower Ouseburn, Newcastle upon Tyne: Under boardwalks, in concrete, on window ledges, seeds borne by water and carried on feet survive

    The Ouseburn slides glassily, reflecting clouds, as it moves towards the Tyne. These lower reaches are tidal, once used for loading coal barges, here in the industrial heart of Newcastle. From glassworks, bottleworks, potteries and flax mills, the area is now transformed into waterside cafes, bars and housing. The burn flows through a variety of habitats: a wooded dene beneath a soaring viaduct, past stables, a farm and converted factories, exposed mud and ivied ruins, an evolving cityscape, its plants often overlooked.

    We study the ground while joggers and prams go past and progress is slow; there’s so much life here in the footpath margins. James Common has researched the city’s plants for six years and his book Urban Flora of Newcastle and North Tyneside is published on Monday. He found the Lower Ouseburn to be the fifth most diverse 1km square of the 188 he covered, the others being nature reserves and the Victorian park of Jesmond Dene. This vibrancy is the result of movement, of people and industry, animals and ships’ ballast, seeds borne by the river or carried on feet.

    Continue reading...

  • Private equity group EQT to take 42% stake as supplier faces scrutiny over environmental record and CEO’s pay

    A leading European investor will pump fresh funding into Yorkshire Water including helping to cover a £600m loan, despite recent heavy sewage fines and a scandal over executive pay at the utility company.

    EQT, a Swedish private equity group, said on Monday it would take a 42% stake in Kelda Holdings, the Jersey-registered parent company of Yorkshire Water, which has 5.7 million customers across Yorkshire and parts of the East Midlands and Lincolnshire.

    Continue reading...

  • Self-styled ‘punk’ beer company bought land in 2020, pledging to plant Scotland’s ‘biggest ever forest’

    The self-styled “punk” beer company BrewDog sold its Highland estate for a knockdown price after abandoning its efforts to plant Scotland’s “biggest ever forest” there.

    BrewDog’s co-founder James Watt claimed its Lost Forest project at Kinrara in the Cairngorms national park would cover a “staggering area” and capture tens of millions of tonnes of CO2 during its lifetime.

    Continue reading...

  • Like Stonehenge, the Australian coastal landmark is first seen from a busy highway – and locals warn charging a fee for safe viewing could make existing congestion worse

    How much is a view worth? The Victorian public is asking itself that question after the state government announced on Monday that it would impose visitor fees on one of its most spectacular landmarks, the Twelve Apostles.

    Bookings would be required and a fee payable for parking and access to the $126m Twelve Apostles Visitor Centre, the gateway to the main viewing decks for the famous sea stacks – columns of remnant rock from the eroded Victorian coastline, visible along the winding, 240km-long Great Ocean Road.

    Sign up for a weekly email featuring our best reads

    Continue reading...

  • zack mennell made a costume out of nappies and waded into filthy waterways saying: ‘I’m going to be the parasite.’ The performance artist’s project became more literal than originally intended

    On the Deptford foreshore, a ghoulish figure is sinking into the Thames. Performance artist zack mennell (who writes their name in lower case) wades to their belly button as a crowd watches on. As they dip down further, their mutant costume – sewn together from 24 adult nappies – swells with water … and waste.

    mennell’s work smears the personal and political across their body. The Thames performance is the finale of a project called (para)site, made in response to revelations of sewage discharge in our waterways and a reaction to the way benefit claimants are labelled as a drain on society. “OK,” mennell thought, “I’m going to be the parasite.” Their taking on of pollution was more literal than they intended; they contracted Weil’s disease from rat urine in the water.

    Continue reading...

  • Well-intentioned laws designed to safeguard nature frequently have the opposite effect

    The importance of protecting nature is not up for debate. One in six species in Britain is threatened with extinction. Since 1970, more than half our flowering plants have decreased in areas where they once thrived. In the 1950s, Britain’s hedgehog population was 30m strong. Now, it is believed to be under a million.

    All this demands action. The problem is that a lot of the action we’ve taken – mainly in the form of legislation – fails to target the biggest drivers of nature loss. Instead, it bites when we try to build: wind turbines, solar farms, railways or nuclear power plants, making their construction lengthier, more expensive or, in some cases, impossible.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen