Priča o Lassie

Objavljeno u Ljubimci

Lutajući po centru Jelse, mali psić, izgubljen i prestrašen, nije mogao ni slutiti kako će mu se sreća okrenuti.

Nježne oči Nježne oči Foto: Vivian Grisogono

Kada je pas napušten u ljudskom naselju ili u njegovoj blizini, nema jamstva kakva će mu biti konačna sudbina. Hoće li preživjeti i pronaći novi, bolji život? To je naš cilj kada se upuštamo u akcije spašavanja pasa. Postoje procedure za pomoć psima lutalicama i neželjenim psima, ali informacije se ne objavljuju u javnosti, osim preko organizacija poput naše.

Vidjeti kako luta po Jelsi, tužan prizor.
Jadna mala skitnica napuštena je da tumara Jelsom u travnju 2024. godine, no malo tko je znao što činiti kad bi ju vidio. Bila je u jako lošem stanju. Kost i koža sa zakržljalim, deformiranim stražnjim nogama, veoma nervozna i potpuno izgubljena. Očito je bila teško zanemarena i najvjerojatnije okrutno maltretirana.

Zakržljale stražne noge. Foto: Vivian Grisogono

Spašena dobrotom.
Nakon nekoliko dana, jedna dobroćudna gospođa joj se sažalila i sklonila skitnicu na sigurno mjesto. Zlatka nije imala pravog iskustva sa psima i štoviše osjeća određenu dozu straha prema njima, no tužan prizor ovog psa nije mogla podnijeti. Tražila je pomoć putem društvenih mreža, prije nego što je saznala više o Eco Hvaru, pa nam se javila u četvrtak, 18. travnja. Savjetovali smo joj da je prioritet provjeriti je li pas mikročipiran, za što gradski redar ima čitač čipa. Kada se pokazalo da pas nema čip, službenik je pitao Zlatku može li ga zadržati preko noći, pa će ga sljedeći dan premjestiti u sklonište za pse.

Vrlo gladna! Foto: Vivian Grisogono

Što kaže zakon
Kasnije tog četvrtka smo provjerili sa Bestie Animalis Centrum Skloništem je li sve organizirano za premještaj. Ovo sklonište u Kaštel Sućurcu posluje po najvišim standardima i jedino je registrirano sklonište u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Općina Jelsa, kao i Stari Grad i Hvar, ima godišnji ugovor sa Zakladom Bestie, sukladno Zakonu o zaštiti životinja, koji kaže da se na području svake jedinice regionalne samouprave mora osnovati barem jedno sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta. Također su obvezne sudjelovati u financiranju poslovanja skloništa, uz participaciju svih jedinica lokalne uprave (članak 62. točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19).

Što će biti? Foto: Vivian Grisogono

Neočekivane prepreke
Otkrivši da ništa nije organizirano, u petak ujutro kontaktirali smo jelšanskog gradskog redara, da bi saznali da je lokalni veterinar upravo očitao čip psa i pronašao vlasnika. Brzi poziv Zlatki otkrio je da je njezina spašena skitnica cijelo vrijeme bila s njom i da je veterinar nije ni vidio. Očito je drugi pas napravio cijelu pomutnju! Njegova priča bila je prilično čudna: pobjegao je, pa ga je netko zavezao za stablo u polju gdje je i pronađen, nakon čega ga je veterinar uspio vratiti vlasniku i sve je sretno završilo.

Znatiželjna. Foto: Vivian Grisogono

Sada je bilo vrijeme da organiziramo premještaj Zlatkine skitnice u sklonište. Uz suglasnost načelnika dobili smo obvezu od upravitelja Općine Jelsa, Ivice Keršića, da će Vijeće platiti smještaj psa u sklonište. Kako bi pokrili dio troškova, dogovorili smo da ćemo mi snositi putne troškove i osobno prebaciti psa. To je naš uobičajeni postupak. Smještaj trenutno košta 550€ po psu. Ako to zvuči skupo, samo odvojite trenutak da razmotrite što sve ta naknada mora pokriti: uvid možete dobiti iz 9. točke našeg objašnjenja - Dvanaest dobrih razloga za pomaganje Zakladi Bestie. Orijentacije radi, sterilizacije su obavezne: na Hvaru se cijene kreću od 200€ - 250€ ovisno o veličini psa, tako da naknada za smještaj ne pomaže pretežito kad se radi o No-Kill skloništu gdje psi mogu boraviti mjesecima ili čak godinama! Pošto manje od polovice lokalnih vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji ispunjava svoju zakonsku obvezu da financijski podupre Zakladu Bestie, nije čudno da je pokrivanje troškova skloništa neprekidna borba.

Može hodati ali šepa. Foto: Vivian Grisogono

Vikend odgoda, dodatna komplikacija
Sa svim potrebnim koracima riješenima, najraniji datum za premještaj skitnice bio je sljedeći ponedjeljak. Kako je Zlatka trebala otići za vikend, trebalo je pronaći alternativno mjesto za skitnicu. Privremeno sklonište u Starom Gradu bilo je dostupno samo od nedjelje ujutro, nakon čega je u nedjelju poslijepodne, 21. travnja, prebačena u Pitve. Tamo je sljedećeg dana upoznala nekoliko novih prijatelja, Saru, Tomu, Susannu i Hansa, koji su joj svi pomogli i odvezli je do auta u kojem je počeo njen put u Split. Toma ju je odlučio nazvati Lassie i bio je oduševljen kada je saznao da to na škotskom znači „mlada djevojka“, pa savršeno pristaje. o

Korist od odgode
Sve u svemu, dobro je što je Lassie provela nekoliko dana na Hvaru prije nego je krenula na sljedeću etapu svog putovanja. Fizički je vidno napredovala, primajući redovite, kvalitetne obroke. Nakon prvobitnog straha od ljudi, brzo je naučila da joj ljudi u blizini sada žele dobro i pokušavaju joj pomoći. Na svaki novi kontakt odgovarala je s očitim povjerenjem i toplinom. Istovremeno mijenjanje mjesta i upoznavanje različitih ljudi, značilo je da se nije previše vezala ni za jednu osobu, što bi je vjerojatno bilo rastužilo na odlasku.


Spava na trajektu. Foto: Vivian Grisogono
 
Putovanje prema Splitu
Lassie je očekivano bila savršen putnik na stražnjem sjedalu automobila i dobra kao kruh na vožnji trajektom do Splita, spavajući mirno gotovo cijelim putem.
Mirna u autu. Foto: Zvonimir Filipović

U splitskoj nas je luci dočekao Zvonimir Filipović iz Zaklade Bestie, koji je Lassie priredio uobičajenu toplu Bestie dobrodošlicu maženja i poljubaca!

Dobro došla! Foto: Vivian Grisogono

Iako je mogla hodati, Zvonimir ju je nježno odnio do svog auta jer se bojala vođenja na uzici. Zatim su krenuli prema Zakladi Bestie, gdje je prve dane Lassie provela na medicinskim pregledima kako bi se utvrdilo njezino zdravstveno stanje. Naša sumnja da ima lišmaniozu je brzo potvrđena testiranjem. Na Hvaru je to prilično čest problem, a jedan od faktora je i raširena uporaba pesticida, posebice herbicida, koji narušavaju imunološki sustav pasa, ali i ljudi. Srećom, bolest se može kontrolirati odgovarajućim liječenjem. Zaklada Bestie radi na tekstu s detaljnim uputama za ljude koji su spremni udomiti pse pozitivne na lišmaniozu.

Prvo iskustvo u Skloništu. Foto: Zvonimir Filipović

Mnogima hvala od srca
U ponedjeljak, 22. travnja je načelnik Jelse, Nikša Peronja ljubazno potvrdio da će Općina Jelsa platiti smještaj u skloništu. Mi u Eco Hvaru smo neizmjerno zahvalni svim dobrim ljudima koji su pomogli spasiti Lassie od neizvjesnosti i vjerojatno daljnje patnje. Suzdržano smo uvjereni da će se fizički oporaviti i pronaći dom pun ljubavi kakav i zaslužuje. Nema sumnje da joj je prelazak u Zakladu Bestie pružio najbolju moguću priliku. Ljubaznost i brižnost prema životinjama koje primaju, odlike su rada skloništa.

Nastavak puta
Poanta je brzo dokazana: Lassie je privukla naklonost mnogih kada je predstavljena ljubiteljima životinja koji prate informativne portale Zaklade Bestie na internetu. Veoma brzo je imala sreću da joj ponudi dobar, stabilan dom u Zagrebu, čime je ušla u novu fazu svog životnog putovanja. Budućnost joj se smiješi!

Lassie - Lele i nova prijateljica Poppy u Zagrebu

Lassie u Zagrebu
Lassie je stigla u Zagreb 1. svibnje, gdje je upoznala svoj novi dom i svoju novu cimericu Poppy. U međuvremenu je njezin uzorak krvi poslan Veterinarskom fakultetu u Zagreb, koji će Lassie dati najbolji mogući protokol liječenja prema rezultatima mjerenja titra. Dobiva novo ime: Lele i sudeći po fotografijama snimljenim na dan dolaska i tijekom sljedećih nekoliko tjedana, čini se da se dobro snašla.

Izvještaj iz Zagreba, 5. svibnja 2024.

Divne vijesti: Lassie, sada skraćeno Lele, otkotrljala se i sigurno dočekala se na nogama! Njezini novi skrbnici očito rade sve kako treba. „Ona nije naučena na kuću, ali i tu polako napredujemo. Ne čini se ništa drugačije od onoga kako je bilo s Poppy kad smo je prvi put dobili. Još uvijek se dogode povremene nezgode, ali je uredno i redovito izvodim u park i hvalim je kada tamo piški ili kaki. Evo, ovo jutro joj je išlo dobro... Hodanje na uzici također ide glatko. Prvog dana je bilo teško, nije mogla to nikako razumjeti. No, pokazalo se veoma korisnim kada bi ju izvela zajedno s Poppy, jer tada ju Lele prati.

U šetnji

No važnije, čini se da joj se noge popravljaju. Ujutro zna biti malo ukočena, ali nakon dobrog istezanja može savršeno hodati. Zapravo smo već puno prohodali i dobro je, tako da, bez da je pretjerano tjeram, mislim da je samo stvar izgradnje mišića. Imam nekoliko lijepih videa na kojima zajedno šetaju vani. Dosta ljudi nas je već zaustavilo vani da bi pitali za nju i rekli kako je lijepa. Bili smo u parku za pse ovdje i Lela se sjajno zabavila – trčala je uokolo, igrala se, skakala na druge pse, ganjala ih!

Lele je puna ljubavi – često dođe do mene maziti se na kauču ili krevetu, a ako radim legne do mojih nogu ili mi sjedi u krilu. Voli taj fizički kontakt, ali sam iznenađena koliko brzo je uspostavila odnos s nama s obzirom na sve što je prošla u životu – ne bih joj zamjerila da je u početku bila malo manje povjerljiva.


Poppy je glavna

Također je vrlo zaigrana – krađa papuča se već čini kao njena najdraža smicalica. Smiješno je kako je Poppy očito šefica, a Lele voli jurišati okolo, trčeći i skačući po njoj. Ponaša se dosta kao štene, pa se pitam je li možda mlađa nego što smo isprva mislili. Ovako je gledajući bih rekla da ima samo 6 mjeseci. Ukratko, potpuno smo oduševljeni s njom i zaljubljeni smo u nju, tako da možete biti sigurni da će od sada živjeti kao mala princeza.“


Užitak!

13. svibnja zaprimili smo još jedan izvještaj koji je potvrdio Leleinu sreću: „samo par malih novosti da vidite kako se Lele jako dobro snalazi. Vrlo je društvena i puna ljubavi, uživa u društvu ljudi i igranju s drugim psima. Posljednjih nekoliko dana bila je kod veterinara, otišla na svoj prvi piknik, kao i na nekoliko jako dugih šetnji (sada već vrlo dobro hoda na uzici), bila u posjeti prijatelja (obično bi zaspala na kauču)… trenutačno mislim da ne bi mogla biti sretnija.“

Prvi piknik

Nešto više od tjedan dana kasnije, stigle su vijesti o dodatnom razlogu za veselje u razvoju Lele: „Sjajna vijest je da su joj se noge sada vratile u normalu – stvarno dobro hoda na uzici i juri po parku, igrajući se s Poppy i ostalim psima. Bili smo u nekoliko dugih šetnja, a čak smo uspjeli i zajedno otrčati 5km. Voli izlaziti i ako vidi da obuvam cipele, čeka me kraj vrata kako ne bi bila ostavljena.

Noge su joj se ispravile!

Pristojna je u društvu, pa sam je vodila i kod prijatelja na večeru – istražuje i pozdravlja sve, ali je smirena i ne moli za hranu. Svi je vole i kažu da je ponovno dobrodošla. Ona voli kad ju mazimo, pogotovo po trbuščiću, i često zadovoljno mrmlja.

Generalno se čini puno zdravije nego kad je stigla – sada nije toliko krhka. Svaki dan uzima Alopurinol, a uskoro ćemo početi s Milteforanom. Krzno joj je bolje, s manje suhe kože, no još uvijek bi se moglo poboljšati na repu.“

Lele je tako umiljate naravi da ne čudi što dirne u srce svakoga tko dođe s njom u kontakt. Što je našla svoj idealan dom tako brzo, nije ništa više od onog što zaslužuje, no svejedno se čini kao pravo čudo! Kako se dogodilo?

Saznali smo za nju preko Instagram stranice Bestie - tamo su stavili njezinu sliku i pomislila sam kako liči na Poppy i kako je nepravedno što je Poppy imala baš sreće dok je bila beskućnica i kako takvu sudbinu nikad ne bih željela Poppy, pa smo je morali uzeti. I super je kako se dobro uklopila, predivna je.”

Prijateljice: Poppy i Lele
Kako kaže njezin novi vlasnik: „Mislim da Lele ne može biti sretnija!”
Lele u kolovozu 2024.:
kolovoz 2024.
U listopadu 2024.:
listopad 2024.
listopad 2024.
Lele, veljača 2025.
 
© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2024.
Prijevod: Josip Vlainić

POMOĆ BESTIE: NEOPHODNA ZA USPJEŠNO SPAŠAVENJE PASA
Lassie je peti pas kojeg smo ove godine smjestili u Sklonište Animalis Centrum. Ostala četiri su bili neželjeni psi za koje je Eco Hvar, zbog posebnih okolnosti, financirao smještaj. Lokalne vlasti odgovorne su samo za lutalice. Drago nam je da možemo pomoći u ovakvim situacijama, koje bi inače mogle završiti loše za pse. Vječno smo zahvalni predanim ljudima odgovornim za Zakladu Bestie, bez kojih bi naš rad na spašavanju pasa bio nemoguć!

NAPOMENA: ako na bilo koji način možete pomoći Skloništu 'Animalis Centrum', Zaklade Bestie (na primjer donacijom novca, hrane ili opreme, aktivnim volontiranjem, bilo to udomljavanjem ili privremenim čuvanjem životinje u nevolji) obratite se Zakladi putem Facebooka ili nazovite Zvonimira na 097 760 8906.

Dvanaest dobrih razloga da podržite Zakladu za zaštitu životinja Bestie iz Splita.

POMOZITE ZAKLADI BESTIE: MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBesti
 
 
 
 
Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Priča o Lassie

Eco Environment News feeds

  • John Ray, 17th-century botanist who coined words petal and pollen, was a tutor at Cambridge when he created his first garden

    He coined the terms petal and pollen, helped to lay the foundations of modern biology and is widely regarded as the greatest English naturalist of the 17th century.

    But it was while he was a young college tutor at Cambridge in the 1650s that the botanist John Ray – also known as “the father of natural history” – created his first known garden and began to systematically study plants for the first time.

    Continue reading...

  • Nottinghamshire tree, one of Europe’s oldest and largest, fails to produce leaves after being stressed by series of hot, dry summers

    The Major oak, one of Europe’s oldest, largest and most celebrated ancient trees, has died.

    The huge tree, which has grown in Sherwood Forest in Nottinghamshire, England, for at least 1,000 years, failed to produce any leaves this year, after becoming stressed by a series of hot, dry summers.

    Continue reading...

  • The Biodiversity Heritage Library is an invaluable online archive of historic texts on species living and lost supplied by the world’s leading museums and universities. Now its future is in doubt

    Some go there to read about the wood that Victorian manufacturers used to make walking sticks. Others want to see an illustration of a Tasmanian tiger or marvel at the field diary of one of the first known botanists to explore the Antarctic.

    Over the past 20 years, more than 64m pages have been made freely available through the Biodiversity Heritage Library (BHL) – a digital treasure trove for fans of the natural world. More than 680 museums, universities, libraries and scientific institutions from China, Singapore, Australia and New Zealand to Europe, Africa, Mexico, Canada and the US, have contributed to the library.

    Manuscript on parchment from the Circa instans. Dating from about 1190, it is the oldest book in the digital library. Photograph: LuEsther T Mertz Library/New York Botanical Garden/Biodiversity Heritage Library

    Continue reading...

  • More than half of Ayetoro – a Christian utopia founded in the 1940s – has been lost to the ocean, and its remaining people are running out of options

    In the early hours of 15 February 2019, the Atlantic Ocean came for Arowo Victoria’s livelihood. The 60-year-old retired midwife was asleep when neighbours began banging on her door, shouting that the sea had started covering buildings along the nearby coastline.

    By the time she got to her small shop, she discovered that the Atlantic had already swept it away, destroying the business she had built with borrowed money after retirement.

    Continue reading...

  • We are told the natural world is ‘breaking down’. But forests don’t work like aeroplanes or human hearts

    The Amazon rainforest, according to a 2021 study, is losing its capacity as a carbon sink and now emits more than it absorbs. In the tropics, marine scientists are reporting that coral reefs are in decline, threatening fish stocks. Equally concerning is research into the Atlantic Meridional Overturning Circulation (Amoc), a vast system of ocean currents that helps regulate the climate and is at risk of collapsing this century. The entire global ecosystem appears to be losing its ability to function.

    We find this view in newspapers, magazines, technical reports and the journals of learned societies. But thinking about the environment in terms of its functions is also how many of us tend to understand the world. We may think that forests exist to produce oxygen, wetlands to filter water and bees to pollinate our crops.

    Of special interest to humanity is the relationship of biodiversity to the variety of services provided by ecosystems and, in particular, to the stability of the flow of those services, such as the maintenance of the gaseous composition of the atmosphere, preservation of soils, recycling of nutrients and provision of food from the sea.

    Continue reading...

  • Warmer winters and springs are drying out wetlands and the birds are missing out on an abundance of insects to eat

    When we think of spring migrant birds, it is easy to focus on songbirds such as warblers, flycatchers and swallows. Yet during late spring, many are waders – passing through Britain on their way north to breed in the high Arctic from their winter quarters in sub-Saharan Africa.

    According to the British Trust for Ornithology’s regular migration blog, it has been a good year for waders: including more common species such as ringed and grey plovers, bar-tailed godwit, sanderling and knot.

    Continue reading...

  • Blackwater Estuary, Essex: Near a vast sweep of flats and creeks, one small pool has become a destination for both me and a parade of shore birds

    I saw in this summer with the brief stays of Arctic-bound birds. Waders from the south came in such number and variety to my local patch near Tollesbury that for one week in May I went down to the marsh every dawn and dusk. I went to watch and feel the motion of it all at the turn of tide and time. Everything was change.

    They kept coming, new species every day, ready to leave even as they arrived at this pool in the north-east corner of a field by the vast sweep of flats and creeks that give Essex more coastline than any other county in England.

    Continue reading...

  • Many small-scale landowners now include conservation measures alongside everyday farming. But progress is precarious, and the threat of guerrilla violence and poverty remain whichever candidate wins

    Like most people settling in the area, Pablo Peña was seeking to escape violence and make a living from a patch of land when he moved to Guaviare in central Colombia. While his life has been strongly marked by conflict and deforestation, more than 30 years on he now focuses on community work and conservation.

    Peña first visited Guaviare during his mandatory military service. Years later, in 1994, he settled down to farm in Guaviare’s Calamar, a town in a remote corner of the Amazon.

    Continue reading...

  • London Tree Ring project aims to create corridors of plant and animal life around the city to strengthen its biodiversity

    Harry Ewing is heaping branches and foliage from the forest floor on to a dead hedge, reinforcing the protective circle around his newly planted trees in Hadley Wood, north London. He is in a glade created by a fallen oak that was previously overrun with thick bramble.

    “I feel very happy – the trees are growing already. It’s really nice seeing it when it starts,” says Ewing.

    Continue reading...

  • Scientists are returning to a wartime solution that may be more sustainable than the traditional rubber tree

    There is a global shortage of natural rubber and dandelions may be coming to the rescue. In the second world war there was such a severe shortage of rubber that the Allies used the Russian dandelion, Taraxacum koksaghyz, from Kazakhstan. Soviet scientists found the dandelion roots produced enough white milky latex to make natural rubber, but when the war ended producers returned to the traditional rubber tree, Hevea brasiliensis.

    But the demand for rubber is now increasing, with rubber trees suffering from a fungal disease and the impacts of extreme weather caused by the climate crisis. So, scientists are looking again at using dandelions, with the added benefit that they grow in temperate climates, are a sustainable crop that do not need pesticides and lots of water, and don’t lead to the deforestation common in tropical rubber tree plantations.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen