Bobi, pas koji nije morao uginuti

Objavljeno u Ljubimci

Bobi je već nekoliko godina slobodno lutao Jelsom. Njegovu iznenadnu smrt moramo shvatiti kao upozorenje.

Bobi, slobodni duh Jelse Bobi, slobodni duh Jelse Foto: Vivian Grisogono

U Jelsi se uvijek tolerirao određeni broj pasa, koji su se slobodno kretali ulicama. Ljubitelji pasa ih primaju, dok ih ostali toleriraju, pod uvjetom da se pristojno ponašaju, ne ometaju mir i ne rade nered. Povremeno psi lutalice nemaju vlasnika, no ljudi ih smatraju kao da pripadaju svom mjestu. Većinom ali imaju vlasnika (to je bio i Bobijev slučaj), no i tako im je dopuštena sloboda da žive svoje živote. Neki, poput prekrasnog mješanca retrivera Lorda patroliraju mjestom sa dozom autoriteta.

Bobi se igra sa novim prijateljem na Pjaci u Jelsi, Badnjak, 2016. Foto: Vivian Grisogono

Između muških pasa, koji su slobodni većinom nema puno agresije. Kada naiđu jedno na drugo, najvjerojatnije će se skupa poigrati sve dok se ne umore i ne odu svaki svojim putem.

Bobi se igra sa Abby u jelšanskom kafiću Toni, prosinac 2016. Foto: Vivian Grisogono

Bobi je bila nježna duša koja je vrlo lako nalazila prijatelje kako sa dvije tako i sa četiri noge.

Karnevol u Jelsi, 09. veljače 2016. Foto: Vivian Grisogono

Često bi pronašao svoje prijatelje u jelšanskim kafićima nakon što je obišao lokalni park i šira područja Jelse. Tiho bi sjedio u blizini svojih prijatelja sa dvije noge i bio bi zahvalan za svaku pozornost, znak pažnje ili poslasticu, koja bi se našla za njega. Četveronožci su bili prilika za igru.

Polli (lijevo) i Bobi na Pjaci u Jelsi. Foto: Susanne Pieper

On je bio oduševljen kad je upozano Polli, kujica koja je bila lutalica u Hrvatskoj, a je našla novi dom preko jedne Udruge za životinje u Austriji. Sad živi ižmeđu Beč i Hvar.

Abby je ponekad pobrkala lončiće. Foto: Vivian Grisogono

Njegova posebna prijateljica Abby je bila dominantnog duha, koji je očito vjerovao u ženski pokret za jednakost za pse. Kada su se zajedno igrali, uvijek bi završila naskakivanjem na Bobija ali on se nikad nije naljutio zbog toga, iako je to bila njegova uloga kao snažnog mužjaka da naskakuje na nju. Ne, bio je to toliko drag pas, koji nikada ne bi naudio ženki, čak ni u samoobrani. Bobi je bio privilegiran da bude Abbyjin prijatelj, jer Abby je inače, za razliku od Bobija bila vrlo izbirljiva oko toga sa kim se družila - kako sa ljudima tako sa psima. On je bio samo ulični pas za razliku od njezine njegovane patricijske elegancije. To samo još dodatno pokazuje kakav je Bobi bio poseban pas.

Bobi čeka svoju prijateljicu ispred njene kuće, veljača 2017. Foto: Vivian Grisogono

Bobi je bio jako snažan mužjak i kako je bio slobodan, uvijek je bio tamo gdje je bila akcija i gdjegod se upravo u Jelsi tjerala kuja. Strpljivo bi čekao svoju najnoviju "curu" ispred njene kuće. Ponekad bi se jako zaprljao, bio je cijeli blatnjav, ali se činilo da ga je to samo činilo još privlačnijim. Svako ljeto bi na otok došla njegova dvojnoga najbolja prijateljica Irena i počela mijenjati njegove puteve redovitom njegom i posebnim namirnicama, koje je volio. Bobi bi je slijedio na posao i ostao blizu nje većinu dana kako bi se zajedno vratili doma. Samo ljubav ili prije požuda bi promijenili ovu zacrtanu rutu.

Bobi, veljača 2017. Foto: Vivian Grisogono

Ljeto 2017. počelo je kao i prethodne godine. U srpnju je tjerala jedna kuja. Bobi je odlazio vani i vraćao se kući u pravilnim intervalima za malo spavanja, hrane i vode prije povratka objektima svoje želje. Ovaj uzorak se ponavljao tijekom nekoliko dana sve do srijede 12. srpnja. Tada se to promijenilo. Kada se vratio kući u četvrtak 13. srpnja, Bobi je očito bio bolestan. Bio je mlitav i nije mogao normalno jesti ni piti. Sljedećeg dana, kada je njegovo stanje bilo još gore, odveden je u veterinara, koji je rekao da "boluje samo od iscrpljenosti" i da će to proći. U subotu, treći dan njegove iznenadne promjene, Bobi je jedva mogao prošetati nekoliko koraka do lokalnog parka. Nije mogao niti jesti niti piti. Sljedećeg dana, u nedjelju 16. srpnja, Bobi je samo mirno ležao i uginuo.

Što se dogodilo?

Tijekom noći između srijede 12. i četvrtka 13. srpnja su bile ulice Općine Jelsa prskane insekticidom. Točnije, insekticidima. Sustav prskanja otrovne magle u okoliš iz ručnog spreja ili vozilima sa raspršivačima poznati kao "Fogging" na engleskom, "zamagljivanje" na hrvatskom. Eco Hvar smatra da je praksa manjkava i opasna. Jelšansko Općinsko Vijeće je nekoliko godina zanemarivalo naše izražaje zabrinutosti.

"Zamagljivanje" od krećući se vozila se već nekoliko godina prakticira u zemljama u kojima se endemično pojavljuje Denga Groznica i Nilska Groznica od ugriza komaraca. Koristi se vrlo mala koncentracija otrova a ljudi se potiču da dopuste da magla prodre u njihove domove. Na Salomonskim otocima je Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) uvjerila građane da je ova praksa sigurna. Prskanje se obično vrši kada su komarci najaktivniji, u ranim jutarnjim satima i ranim večerima.

"Zamagljivanje" preko noći u gradu Hvaru, 2012.god. Foto: Vivian Grisogono

Groznica Denge i Nilska Groznica su vrlo rijetki u Dalmaciji. Nikada nisam čula niti za jedan slučaj na Hvaru. "Zamagljivanje" se radi prema totalno drukčijim načelima od onih, koje je propisala WHO. Skoro uvijek sa radi  preko noći i prskaju se ceste uključujući mjesta gdje je vrlo mala pojava komaraca. Ljudi se upozoravaju da ostanu u zatvorenom prostoru i da zatvore grilije ako imaju ikakvih problema sa disanjem. Pčelari trebaju zatvoriti košnice.

Za zamagljivanje je korišten proizvod koji se zove Permex 22E, čije moguće nuspojave su izuzetno opasne za ljude, životinje i okoliš. Detalji: aktivni sastojci su permetrin i tetrametrin. Permetrin: Vrlo otrovan za pčele, ribe, divlje životinje i mačke. Može utjecati na imunitet i endokrini sustav kod ljudi. Razvrstan kao mogući karcinogen u Sjedinjenim Državama. Tetrametrin: Vrlo toksičan za pčele, ribe i vodene organizme; mogući karcinogen kod ljudi; obično se koristi u malim količinama na ograničenim područjima (američki EPA revizijski dokument). (Tetrametrin je zabranjen u Europi već nekoliko godina kao pesticid prema Bazi Europske Unije, ali u 2022.godini je u procesu ponovnog odobravanja kao biocid, pri ECHA-u.)

Bobi je ljudima mnogo davao. Foto: Vivian Grisogono

Je li Bobi uginuo od "zamagljivanja"?

Dokazi su snažni. Bobi je bio normalan zdravi pas do srijede 12. srpnja, ponašajući se prema svojem uobičajenom načinu života. Bio je na ulici i one noći kada se dogodilo "Zamagljivanje". Slijedećeg je dana počeo biti loše. Nije imao simptome trovanja gutanjem ili druge pasje bolesti, koju bi veterinar identificirao. Njegovi simptomi su odgovarali nekim opisanim za trovanje piretidom. Njegova propast i smrt su bili nepopustljivi i relativno brzi.

Bobijeva smrt - nije uzaludna? Foto: Vivian Grisogono

Bobijevo naslijeđe.

Bobi je imao dobar život i mnogi njegovi prijatelji za njime tuguju. Okolnosti njegove smrti mogu navesti ljude da počnu primjećivati da se "zamagljivanje" u svom sadašnjem obliku u našoj regiji provodi na opasan i neprihvatljiv način. Ova prakse nema dokazane koristi. Njene potencijalno štetne posljedice su očigledne. Ako dovoljno ljudi zapamti, osobito među donositeljima odluka, mogli bi se zauzeti da se ta praksa zaustavi. Ako se to dogodi, Bobijeva smrt neće biti uzaludna.

Kombi za prskanje otrova, 2022.god. Nažalost ta opasna praksa se nastavlja.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2017, ažuriran 2022.

Prijevod: Ivana Župan

Eco Hvar je primio sa zahvalnošću ovaj komentar u Inboxu na Feisu: "Prekršen je Pravilnik kod zamagljivanja otrovima: obavezna je primjena propisanih mjera opreza i zaštite (NN 128/2011)nadležni zavod za javno zdravstvo izrađuje i Provedbeni plan koji obvezno mora sadržavati: 1.4.10. definiranje i osiguravanje načina obaviještavanja i suradnje izvoditelja s građanima, npr.: – pravovremeno obaviještavanje građana o provedbi DDD mjera na unaprijed definiranim obrascima obavijesti te definirati način obaviještavanja (javni mediji ili lijepljenje obavijesti na oglasnim pločama stambenih zgrada ili ubacivanje obavijesti u poštanske sandučiće i sl.) – definiranje ponašanja ovlaštenih izvoditelja tijekom provedbe mjera (poštivanje prava vlasništva obveznika provedbe, nenanošenje štete i izbjegavanje nesavjesnog rada, zaštita zdravlja pučanstva i kućnih ljubimaca) – izrada informativno – edukativnih naputka koje će ovlašteni izvoditelj putem letaka distribuirati pučanstvu tijekom akcije s podacima o: – obvezama pučanstva tijekom provedbe mjera (omogućavanje pristupa izvoditelju u podrumske, suterenske i gospodarske prostore u zgradama i dvorištima, a obavljene poslove ovjeriti potpisom na anketnom listiću) – koje postupke pučanstvo mora poduzeti radi sanitacije površine, prostora i objekata te uklanjanja građevinsko – tehničkih nedostataka koji pogoduju razvoju i razmnožavanju štetnika suzbijanje mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije od javnozdravstvene važnosti za Republiku Hrvatsku." E.V., Zagreb, 08.09.2017.

Nalazite se ovdje: Home Novosti iz prirode Ljubimci Bobi, pas koji nije morao uginuti

Eco Environment News feeds

  • Set up by three ‘eco-anxious’ farmers, WildEast has created UK-wide version of pledge to encourage people to restore nature

    A grassroots movement to wild a fifth of East Anglia is going national with the launch of Wild Kingdom’s “map of dreams” to collect pledges and connect communities, businesses and ordinary people seeking to revive nature.

    WildEast was formed five years ago when three “eco-anxious” farmers decided to commit at least a fifth of their land to nature. Since then, thousands of people have pledged to rewild gardens, school grounds, communities and businesses.

    Continue reading...

  • Research project team say Labour’s proposed nature restoration fund would end up being a ‘pay-to-destroy system’

    “There are the most extraordinary things we could learn from them,” says Brian Briggs, as he checks yet another of the bat boxes that he and his wife, Patty, have put up just outside Heathrow. “They’re completely fascinating, from all kinds of angles.”

    It’s a damp Sunday morning at Bedfont Lakes country park, and the Nathusius’ research project team, led by Patty, is checking the artificial roosts, looking at the health and number of different bat species. This outing, however, is a little different from normal; the conversation is focused not on the bats but on the government’s planning and infrastructure bill, which the following day will be having its final reading in the House of Lords.

    Continue reading...

  • Serial killers and violent criminals dominate the headlines. What if we covered ecocide and pollution in the same way?

    Whenever you read, watch, or listen to the news, you’re likely to be exposed to stories of violence and murder. As a criminal psychologist, I’m often asked to comment on these cases to pick apart the motives of the perpetrators. People want these kinds of insights because murders feel frightening and horrifying, but also oddly compelling. There’s a level of focus and fascination, and the way these crimes are covered profoundly influences our perception of what the most urgent problems facing society are.

    One day it struck me that the world would be a very different place if environmental crimes were treated in the same way as murders. So, why aren’t they? And should they be?

    Continue reading...

  • Environment Agency says pollutant in Norfolk river is ‘an unknown substance’ and is investigating

    Dead fish have been found on a river in Norfolk where a large stretch of white foam appeared, the Environment Agency has confirmed.

    Images shared by the agency on Saturday showed the foam covering an area of the River Thet.

    Continue reading...

  • Snettisham, Norfolk: The spectacle is magnificent enough, but this time it was the sounds that moved me, of curlews, whimbrels, skylarks and knots

    When I say the wader roost on the Wash at this RSPB reserve is one of the greatest sights in British nature, it understates one of its central elements: the everyday ordinariness of it. After all, it unfolds once every 12 hours throughout autumn and winter. Go for half a day and you couldn’t fail to have an encounter.

    Each visit is also different. Some friends have been to photograph it on hundreds of occasions, and still they return. It can occasionally be quite flat – the birds, perhaps 250,000 of them, follow the tide’s incoming and outgoing, but only slowly, sub‑flock by sub-flock; no alarm, no drama or sudden movement, and little adrenaline. Usually, however, it is unforgettable.

    Continue reading...

  • According to planning conditions, Wolborough Fen in Newton Abbot must be protected as groundworks are prepared for 1,200 homes

    A 2,000-year-old wetland which is one of England’s most protected habitats has “bulldozers at its gates” after developers said conditions to protect it were blocking the growth the government is demanding.

    Wolborough Fen in Newton Abbot, Devon, a site of special scientific interest (SSSI), must be protected from any damage by developers Vistry Group as they flatten hills and prepare the groundworks for 1,200 houses, according to planning conditions.

    Continue reading...

  • Exclusive: Environment Agency not testing for ‘forever chemical’ made by factory despite evidence of emissions

    Regulators measuring “forever chemicals” near a Lancashire chemicals plant are not testing for a substance made by the company itself, despite evidence it could be reprotoxic and is being emitted in large volumes.

    Reprotoxic means a substance can be damaging to a person’s sexual function, fertility, or their child’s development and, now,

    Continue reading...

  • Plans for a fossil fuel project in Wadden Sea nature reserve have angered local people and campaigners, as political enthusiasm for renewables wanes

    Peering out on a clear day from the windswept dunes that dapple the north-western tip of Germany, on a gull-shaped island in the Wadden Sea nature reserve, tourists hoping to spot seals may soon see a dark metal platform rise out of the water.

    The planned structure is one of several fossil fuel projects that Germany is pushing to build despite a legal deadline to stop polluting the atmosphere with carbon emissions in 20 years’ time. The joint Dutch-German venture, which received the green light from regional authorities last month, seeks to extract 13bn cubic metres of gas from just outside a protected area at the marine border between the two countries.

    Continue reading...

  • A burst of recent climate-themed cultural output suggests views of the topic as too depressing or dull may be changing

    Despite (or perhaps because of) its overwhelming awfulness, the climate crisis has been oddly underrepresented on stage and screen. Humanity’s greatest challenge has often been deemed too much of a downer, too complex or too dull a topic to spawn shows and movies.

    A burst of recent climate-themed cultural output, however, suggests this may be changing. Weather Girl, a one-woman play about the unraveling of a TV meteorologist who can no longer bear to gloss over climate breakdown in California, has just closed in New York City to upbeat reviews.

    Continue reading...

  • An upside-down mindset is emerging around the world. We have to rethink our relationship with the environment and the technology that has caused it harm

    Aldous Huxley’s Brave New World describes a society inthrall to the values of science and technology. It is set in the futuristic World State, whose citizens are scientifically engineered to fit into a hierarchy. Eugenics, psychotropic pharmaceuticals and classical conditioning are employed to maximise stability and happiness. Huxley’s novel does not describe a conventionally authoritarian system, but one in which the desire for freedom and dignity has simply been eliminated. The World State is a radical technocracy.

    It’s a satire on the consequences of importing scientific thinking into the realm of social policy. The Controllers of the World State preside over a society that has rationality and efficiency as its guiding principles, and when those principles conflict with human nature, it is human nature that is required to give way. Rather than building a society that engenders happy human beings, the Controllers seek to design human beings that can function in the society into which they are “hatched”.

    The idea that we would invert our relationship with the world in this way strikes us as sinister, as antithetical to what it means to be human.

    And yet something resembling this upside-down mindset is now emerging across the globe, particularly in the debate around climate change.

    Having built a system that is destructive of the environment that surrounds and sustains us, we are now proposing to change … the environment! In his dystopia Huxley imagined a society that only worked when the humans within it were made into something not quite human. Today, many scientists and engineers imagine a planet that has been similarly transformed: nature itself must yield to the system. We need a technological fix.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen