Prskanje otrova – za i protiv

Već nekoliko godina, lokalna vlast u Jelsi, Starom Gradu i Hvaru rutinski ulicama prska sredstva protiv komaraca, mušica i drugih „letećih štetočina“. Je li to dobra stvar?

Dužni upozorenja?

Pčele, naravno, nisu ciljana meta. Prije nego što se prskanje treba dogoditi, pčelari se rutinski upozoravaju da zatvore vlastite košnice. Tijekom godina, saznala sam da malo pčelara uopće čuje upozorenje, a mnogo od onih koji čuju, rijetko ga poslušaju. Mnogi su mi rekli da prskanje uopće „nije vrlo štetno“ za pčele.

Tvrdi se da su korišteni otrovi bezopasni za toplokrvna stvorenja. Međutim, ljudima koi imaju problema s disanjem preporuča se da ostanu unutra i zatvore sve prozore i vrata. To nije od velike pomoći turistima u kampovima ili bilo kome tko ide u noćni izlazak kad prskanje počinje u 22 sata, a završava u 6 ujutro sljedećeg jutra. Kad kombi za prskanje prolazi ulicom, ne zaustavlja širenje svog otrova da bi pitao ljude jesu li osjetljivi na probleme prsnog koša! Uostalom, ja sam sama ovo doznala iz prve ruke 2012., na veliko zaprepaštenje.

Iako se prskanje odvija tijekom ljeta, najavljuje se samo na hrvatskom jeziku. Web stranice na engleskom mogu ih objaviti ako žele i ako uhvate vijesti na vrijeme. Ali nekad se upozorenje objavljuje prekasno. Ponekad se znalo dogoditi da se prskanje obavi ranije nego što je najvaljeno. U prošlosti, obavijest se mogla naći na stranicama lokalnih vijeća (najčešće Starog Grada) i u lokalnim tiskovinama. Ove godine bila su tek dva prskanja do sada i to samo s nešto više od mjesec dana razmaka među sobom – u kasnom lipnju i ranom kolovozu – s vrlo malo javnih obavijesti.

Koji otrovi?

Imena otrova koji se prskaju nikad se javno ne objavljuju. Ekocijan, koji pokriva 3 lokalne zajednice na otoku Hvaru, na svojoj stranici navodi da su njihovi insekticidi „uvezeni, prihvatljivi za okoliš, biorazgradivi i bezopasni za toplokrvna stvorenja“, no ne navodi ih poimenice. Nakon perioda istraživanja, pronašla sam da je Hrvatski pčelarski savez 2012. otkrila da se na Hvaru koriste dva piretroida u kombinaciji, Cipermetrin i Permetrin, kao osnova za otrov. 2014., proizvod zvan Permex 22E je korišten, kombinacija Permetrina s jednim drugim piretroidom, Tetrametrinom. Oslanjajući se na američku Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), piretroidi su „sintetički kemijski insekticidi“. Ne bi ih se trebalo miješati s piretrinima, koji su botanički insekticidi derivirani od cvijeta buhaća. Kemijska struktura piretroida bazirana je na onoj piretrina, ali postoje značajne razlike u načinu na koji su ova dva insekticida prilagođavaju načinu korištenja.

Efekti piretroida

Insekticidi piretroida ciljaju živčani sustav mete, uzrokujući paralizu i smrt. Osim što ubija komarce, cipermetrin je vrlo otrovan za pčele, vodene insekte i ribe, a manje za ptice. Kod ljudi, trovanje cipermetrinom može uzrokovati utrnuće, žarenje, gubitak kontrole nad mjehurom, povraćanje, gubitak koordinacije, komu, iznenadne napadaje i smrt. U Sjedninjenim Državama također se klasificira kao mogući uzrok raka. Permetrin dolazi u mnogim oblicima, od kojih su neki otrovniji od drugih. Visoko je toksičan za pčele, organizme iz mora, ribe i druge životinje iz divljine. Također je otrovan za mačke. Mogući utjecaji na ljude se smatraju manje dramatičnima od onih cipermetrina, ali može utjecati na imunosni i endokrini sustav. EPA ga procjenjuje potencijalno kancerogenim. S obzirom na štetan utjecaj na život u vodi, piretroidi se ne bi trebali koristiti blizu vodenih izvora – koji su, naravno, plodno tlo za komarce. Permetrin se ne bi trebalo primjenjivati ondje gdje životinje tragaju za hranom. EPA-in registracijski dokument za tetrametrin (2010.) klasificirao je otrov kao potencijalno kancerogenim za ljude te ga je identificirao kao visoko toksičnim za pčele i vodene organizme, uključujući ribe i beskralješnjake. Može uzrokovati mantanje, teškoće s disanjem, kašalj, iritaciju oka, gastrointestinalne tegobe, mjehuriće i osip na koži. Dokument navodi: „Tetrametrin koriste vlasnici kuća individualno ili vlasnici industrijskog/komercijalnog postrojenja na pojedinačnim, izoliranim površinama i u malim količinama, a ne u širokoj uporabi (tj. u poljoprivredi ili pri smanjenu populacije komaraca od strane javne uprave)“. Zbog ovog razloga nije testiran utjecaj tetrametrina na pitku vodu. Tetrametrin se ne bi trebao koristiti na ili blizu namirnica.

Hrvatska i kontrola insekata

Hrvatski Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kaže da je kontrola štetnih populacija insekata pomoću mehaničkih, fizičkih, bioloških ili kemijskih sredstava opća mjera za preveniranje i kontrolu zaraznih bolesti (članak 10). U praksi, najčešće korištena metoda je prskanje kemijskih otrova, kao što se to radi na Hvaru. Lokalna vijeća su odgovorna za organiziranje prskanja iako neka nisu uspjela u tome zbog nedostatka sredstava. U 2014-oj godini, Hrvatski sabor je raspravljao o mogućnosti uvođenja kazni za vlasti koje ne poduzimaju mjere protiv insekata.

Čemu mjere protiv insekata?

Hrvatska udruga za dezinfekciju, dezinksekciju i deratizaciju – HUDD, koja surađuje s Zavodom za zdravstveno osiguranje, objavila je letak namijenjen javnosti u kojem navodi mjere kontrole koje mogu poduzeti pojedinci i profesionalne organizacije. Letak opisuje grijehe komaraca: „šire zarazne bolesti; njihovi ubodi izazivaju kožne probleme; smetnja su normalnim ljudskim aktivnostima; kad ih je mnogo, kolektivno uzrokuju nezadovoljstvo među građanima i turistima“ – ovom se zadnjem „zločinu“ daje poseban naglasak s podebljanim i povećanim tiskom.

Nema sumnje da komarci mogu uzrokovati ozbiljne bolesti. Povijesno, tropske zemlje su bile najpogođenije, ali se negativan utjecaj širio i na druge zemlje te su se bolesti koje prenose komarci posljednjih godina pojavile i u Europi. Usprkos činjenici da tisuće tisuće ljudi dnevno trpe ubode od komaraca i drugih insekata u Europi, nije se pojavila nikakava epidemija ovih bolesti. U Hrvatskoj su se pojavila četiri slučaja bolesti zapadnog Nila kod konja između 2001. i 2002. te dva slučaja denga groznice u ljudi koji su potvrđeni 2010. Veliko izbijanje denga groznice na portugalskom otoku Madeiri dogodilo se krajem 2012., s više od 2 000 slučajeva, ali bez onih sa smrtnim ishodom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je procijenila u 2014-oj godini da se godišnje diljem svijeta javi 500 000 slučajeva teške denga groznice, od kojih otprilike 2.5% (12 500) umire, dok od duhana svake godine prerano umire 6 milijuna ljudi, uključujući 600 000 od pasivnog pušenja.

Djeluje li prskanje protiv insekata?

Početkom 2014. objavljeno je da se vlasti u Osijeku u sjeveroistočnoj Hrvatskoj žale kako su im napori za kontroliranjem komaraca putem prskanja ugroženi invazijama iz susjednih područja koja ne koriste mjere za kontrolu insekata. Vlada RH dodijelila je 5 milijuna kuna Osijeku za rat protiv komaraca, koje se pridružuju 4.5 milijuna kuna iz gradskog budžeta. U hrvatskim terminima radi se o velikim svotama. Vjerojatno će se slični poticaji dodijeliti susjednim regijama da provedu mjere protiv insekata.

Na Hvaru se prskanje protiv komaraca provodi barem dva puta godišnje već dosta godina. Tijekom tog perioda, napast komaraca se vidno pogoršala. Dok ovo pišem, nekoliko dana po posljednjem prskanju, tigrasti komarci se slobodno miču u tihim, malim hordama te povremeno napadaju dijelove mojih ruku i nogu koji su otkriveni. Tijekom večeri i preko noći, rođači tigrastih komaraca koji glasno zuje kolo vode. Većina ljudi na Hvaru se slaže da je neposredni efekt prskanja taj da komarce učini bješnjima, no nema dokaza da se problem smanjuje, naprotiv.

Princip ratovanja u kojem je cilj ubiti sve „neprijatelje“ pogrešan je u svakom kontekstu. Naša je civilizacija uspješnija u poticanju vrsta koje želimo očuvati na izumiranje, nego u pokušaju da ukolnimo percipirane prijetnje vlastitoj dobrobiti, bilo da se radi o bakterijama, insektima ili teroristima. Postoji snažno protivljenje prskanju otrova kako bi se kontroliralo komarce. Naprimjer, pišući za Društvo za okoliš Nove Škotske (EHANS), Kanađanka Rebecca Watson navela je razloge zbog kojih prskanje nije rješenje za potencijalne bolesti poput groznice zapadnog Nila. Prskanje može biti uspješno kratkoročno, ako se pravilno planira, cilja i vremenski organizira. No čak i tada, uporaba otrova nesumnjivo dovodi do otpora kod ciljanih vrsta, kao kad se DDT koristio u velikim količinama protiv malarijskog komarca 1940ih i 1950ih godina. Otrovi dovode i do usputnih žrtava, obično smanjujući broj predatora ciljanih insekata, da ne spominjemo važne i smanjenje esencijalnih insekata, poput pčela.

Ne-kemijske metode kontrole insekata

Iako se prašenje široko koristi, vodi se rasprava o tome koja je najbolja metoda za kontrolu komaraca koji prenose bolesti. Druge metode osim kemijskog prašenja se razvijaju. One uključuju genetsku kontrolu, koji se odnosi ili na smanjenje populacija komaraca uvođenjem genetski modificiranih komaraca sa smrtonosnim genom koji parenjem ne stvaraju malde ili zamjenom divljih populacija GM komarcima koji su manje potentni nosioci zaraza. Ali moguće posljedice kod ljudi nisu još poznate. Biološka kontrola podrazumijeva korištenje prirodnih predatora, kao što su Gambusia affinis i žabe, u sprječavanju povećanja populacije komaraca.Varijacija je i Tehnika sterilnih insekata (SIT), u kojoj se iradijacijom sterilizirani mužjaci komaraca puštaju u divljinu da se pare s ženkama bez mogućnosti stvaranja potomstva. Jedna od alternativa kemijskim metodama za kontrolu komaraca koja najviše obećava je uporaba bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Međutim, i to navodno ima neželjene efekte (Department of Health U.S.; Nature.com 2010).

Pozitivno razmišljanje

Vrlo je lako paničariti o mogućnosti širenja „smrtonosnih bolesti“ koje spopadaju ljudsku vrstu. Izbijanja i epidemije su zastrašujući događaji. Prevencija bolesti je kompleksna. Mnogo toga ovisi o uvjetima u kojima ljudi žive: zdravlje ljudi u svijetu ovisi o čistoj vodi, zdravom okolišu, sigurnoj opskrbi hranom i čistom zraku, između drugih stvari. Životni stilovi također igraju ulogu u jačanju ili slabljenju imunosnih sustava ljudi, a oni su ključni za izbjegavanje ili oporavak od bolesti u slučaju zaraze. Smrtni neprijatelji dobrom zdravlju su pušenje, ekscesivna uporaba alkohola, prejedanje nezdravom hranom, slabo hranjenje i nedostatak tjelovježbe.

Postoje praktične mjere koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili rizike i neprijatnost koju stvaraju komarci. Koristeći citronella svijeće ili elektroničke naprave protiv kukaca, mogu dovesti do smanjenja prijetnji u neposrednoj blizini. Mreže za komarce preko prozora pomažu da oni ne uđu u vaše prostorije. Ugrizi se mogu ublažiti uporabom krema na bazi bilja, poput Arnice. Spomenula sam da me grizu dok pišem: kad sam bila mlada, patila sam od snažnih reakcija na ugrize komaraca, ali je u kasnijim godinama to prestalo zbog više razloga. Jedna od preventivnim mjera koje poduzimam je uzimanje vitamin B suplementa jer sam pročitala da pomaže. Meni zaista pomaže. Nošenje s životnim izazovima je individualna stvar i svaka misleća osoba bi trebala imati slobodu odlučiti za sebe.

Neki, možda čak većina nas, bi htjeli izbjeći kontakt s otrovima u našim životima koliko je to god moguće. Trenutno na Hvaru i drugdje u Hrvatskoj, ta sloboda izbora je uklonjena. Vrijeme je da se kritizira uporaba otrova u okolišu i da se razumije koliko su opasni za zdravlje sadašnjih i budućih generacija. Netoksične metode nošenja s potencijalno štetnim stvorenjima se moraju koristiti umjesto kemijskih otrova koji mogu uzrokovati veliko uništenje važnih prirodnih resursa. HITNO!

© Vivian Grisogono 2014., ažuriran 2017.
Prijevod: Bartul Mimica

Više na tu temu:

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2023.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2023.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2023.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2023.)

Reakcija:
hvala na ovome. Iskreno, uopće me ne raduje, jer upravo odmaram na južnoj strani otoka, divnog, najljepšeg otoka!
Strašno je koliko se mjera provodi stihijski, bez uvažavanja i konzultiranja.
Sretna sam da postoje ljudi kao vi, koji ukazuju i uočavaju štetnost. Možda im jednom ipak dodje do mozga... A. iz Zagreba, 10.8.2014.

 

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Prskanje otrova – za i protiv

Eco Environment News feeds

  • Party held out prospect of act while in opposition but plan did not make it into election manifesto

    Ministers should bring forward a new clean air act that would ban wood burning, clear diesel vehicles from the roads and force councils to cut pollution, a group of more than 60 charities have urged before the king’s speech on Wednesday.

    Labour held out the prospect of a clean air act while in opposition in 2023, but this was dropped from the final election manifesto, and the government has made no move to reinstate it.

    Continue reading...

  • Court cases in Kenya point to a growing market for ants as exotic pets in Asia and Europe that has implications for conservation and biosecurity

    In the biblical text Book of Proverbs, King Solomon describes the harvester ant as a model of wisdom and industriousness: “Go to the ant, you sluggard; consider its ways and be wise!”

    Almost 3,000 years later, the thriving international parallel market for a distinct species of the ant native to east Africa has been thrust into the global spotlight after a series of convictions in Kenya for ant smuggling.

    Continue reading...

  • Matter Industries founder Adam Root has developed a filter to trap microfibres at home and on an industrial scale. But is it just a drop in the ocean?

    The dinky device slots seamlessly into the modest space above my washing machine. A pipe snakes down from it, drawing in wastewater from my clothes washes. At the end of each wash cycle, the machine makes a polite whirring noise: that’s the sound of the groundbreaking bit of technology working, according to its inventor, Adam Root. That invention is a microplastics filter.

    “The most common thing we hear [from customers] is: ‘I cannot believe how much material is coming out of the washing machine,’” says Root. “Somebody sent me [photos of] dinner-platefuls.”

    Continue reading...

  • Families turn to dirty fuels such as firewood, bringing fears over air pollution and fragility of energy transition

    In the ramshackle lanes of a south Delhi slum, Afshana Khatoon crouched wearily on her haunches and began lighting a small pile of firewood.

    She had only just returned from six hours spent trudging through the urban forests and dry parks of India’s capital looking for kindling to turn into a makeshift stove. As the unforgiving summer heat soared above 40C, she had walked for miles, piling the sticks and fallen branches into a bundle on her head while sweat ran down her face.

    Continue reading...

  • The naturalist is venerated as a cuddly Paddington Bear, but he’s more than that. Don’t let the superficial backslaps obscure the political critique he makes

    The excesses the capitalist system has brought us have got to be curbed somehow. Ordinary people worldwide are beginning to realise that greed does not actually lead to joy. Our economic system has been based on the profit principle: you have to come out at the end of the year having made a profit, and the bigger profit you have made, the better it is. In the short term that works, but it ends with disaster.

    At this point, I should make a confession. The above sentiments are not mine at all. In fact, they were pilfered, purloined, shoplifted from a far more erudite radical thinker than myself. So, quiz time: which incendiary leftwing firebrand spoke these words? Zack Polanski? Antonio Gramsci? Ash Sarkar? At the very least, you would probably assume that, in the current climate, anyone daring to utter these dangerous fringe sentiments would be cast to the margins of our cultural life, only occasionally being let out for the purposes of getting shouted at on the Jeremy Vine show.

    Jonathan Liew is a Guardian columnist

    Continue reading...

  • Preseli Hills, Pembrokeshire: Bouldering on volcanic rock is hard on the hands, and I have no established path to work with, but it’ll be worth it

    I’ve been eyeing up this jagged rock edge all week. From my home away from home, I can see it from the windows, looming darkly on the brow of the hill. The storms of the last few days have passed, lingeringonly as a fierce wind that should dry the rock nicely.

    I’ve never been to Carn Ffoi before, but I’ve always wanted to explore those broken tors that dot the hills of Carningli Common. Below them, the sandy Trefdraeth bay opens its arms to the Irish sea and its changing tempers, and the gorse, still singed from last year’s fires, gives way to scrub and close-cropped grass. The view of the endless, rugged coast will be special.

    Continue reading...

  • It is the most extracted solid material on Earth – but this extraction can threaten ecosystems and livelihoods

    Malé is one of the world’s most overcrowded cities, but it faces double pressure. As well as a growing population, the capital of the Maldives is also threatened by rising sea levels. Owing to climate breakdown, its living space is shrinking.

    So the justification for a land reclamation project seemed clear. Take sand from elsewhere in the archipelago and use it to build up the land available for Malé’s people. What could go wrong? After all, it’s only sand, right?

    Continue reading...

  • The Kenyan player has been recognised for his advocacy and grassroots work to tackle sport’s carbon footprint

    “Most well-known people who talk about climate change are in North America and Europe,” says Kenyan rugby sevens star Kevin Wekesa, “but for us this is a very relevant conversation. It is not only about future tournaments or big international pledges. In Kenya, we see the effects in rising heat, cracked pitches and changing weather in communities where young athletes are growing up.”

    A year before competing in his first Olympic Games at Paris 2024, Wekesa responded to Kenya’s relegation from the top tier of international sevens by offering free rugby coaching in schools across Kenya. After travelling to a school in Kirinyaga on the slopes of Mount Kenya, a wet and verdant region, Wekesa found an unplayable dry field and was forced to cancel the session. One of the students told Wekesa that conditions had been similar for two months, while another suggested the unfamiliar weather was because of climate change.

    This is an extract from our newsletter, The Hotspot. To subscribe just visit this page and follow the instructions.

    Continue reading...

  • After a series of deaths on the beaches of Brittany, one bereaved family set out to prove the foul-smelling bloom was to blame

    When her phone rang at around 5pm on 8 September 2016, Rosy Auffray was still at work. It was one of her daughters, distressed, calling to tell her that their father, Jean-René, had not come back from his daily run. Only the family dog had returned, alone and exhausted. Rosy rushed back home.

    When she arrived, Rosy noticed that the dog was behaving bizarrely: she refused to walk, then collapsed under a bush. Her fur stank of rotten eggs, of overflowing sewers. Rosy knew where that smell came from: the mudflats roughly three miles from the family home in Brittany, where seaweed had been accumulating and putrefying. The soggy, decomposing seaweed stretched for miles along the shore, sometimesas much asfive feet thick, killing other plants and suffocating fish and small birds.

    Continue reading...

  • As dingoes vanish from parts of Australia, a new documentary is calling on governments to move away from eradication and towards solutions that benefit both farmers and animals

    Carol Pettersen was a small child when her family moved deep into the bush around the Fitzgerald river, on Western Australia’s south coast. It was the 1940s, and her white father and Aboriginal mother had broken the law simply by being together. So the bush became their refuge.

    In that country of mallee heath, banksias and low coastal scrub, dingoes were part of the family’s hidden world. At night, Pettersen could hear them calling through the dark; by day, she glimpsed them moving through the bush – a flicker of red fur among the trees.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Izvor nije pronađen