Spašavanje pasa: kako je počelo

Objavljeno u Životinje

Priča o tome kako sam se počela baviti spašavanjem životinja na otoku i kako je nastao ECO HVAR za životinje.

Eco Hvar za životinje Eco Hvar za životinje Foto Vivian Grisogono

Sve je počelo u rujnu 2004. s Babe, psom koji je trebao biti ruža. Moj hrvatski nije izrazito dobar iako sam pripadnica najstarije živuće dalmatinske plemenitaške obitelji. Međutim, nisam zbog jezičnih manjkavosti otišla kupiti ružu, a vratila se s crnom labradoricom Babe. Podsmijeh koji je izazvalo moje slabo poznavanje jezika prilikom ovog incidenta nije bio opravdan. Ne, nisam tražila pasju ružu. Niti je spašavanje Babe-a bila moja krivica.

Evo što se dogodilo: moj daljnji rođak Igor Skelin upravlja vrtnim centrom u Jelsi, mjestom gdje se mogu kupiti biljke, uključujući ruže, ali ne psi. Babe je pripadala Branku, članu Igorova osoblja, te je se obično moglo naći u stakleniku kako se odmara u tišini pod stolom ili kako luta okolo, ne uzrokujući probleme nikome. Bila je predivan, uglađen i zadovoljan pas, kao što to obično labradori i jesu.

No tog određenog subotnjeg jutra sjedila je pod stolom izgledajući posebice zlovoljno. Branka nije bilo nigdje pa sam se interesirala gdje se nalazi. Igor mi je rekao da je vrlo bolestan u bolnici pa sam zamolila Igora da nađe novi dom za Babe ili da je uspava. Za Babe se brinuo jedan od Brankovih rođaka, ali je nestao nekih par dana. Ponovno se pojavila u centru, totalno neočekivano.

Vijesti su bile šok. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da ih probavim. Preplavili su me sudbinski osjećaji. Pogledala sam brata, drugog Branka. On je pogledao mene. Kako smo oboje ljubitelji pasa, titranje srčanih struna gotovo se moglo čuti. Potiho smo se konzultirali te me je brat ohrabrio. Lako za njega, on je ubrzo trebao otići u UK, ostavljajući me da se brinem za Babe. „Pa...“, rekla sam usporeno, „...ako joj zaista ne možeš naći novi dom, reci mi, možda bih mogla...“ Igor je odmah reagirao. Rekavši kako nema šanse da je netko drugi uzme, otvorio je vrata auta i Babe je uskočila.

Ruže su zaboravljene i otišli smo kući. Razmišljala sam, prekasno, hoće li se Babe uklopiti. Sa sobom sam dovela dva psa kad sam se doselila u Dalmaciju 2004. godine. Oba su bile ženke i naviknute da je teritorij njihov. Kako će prihvatiti pridošlicu? Hoće li se tući? Zanimljivo, jedna od njih se zvala Beba te bi moglo doći i do zbunjenosti oko identiteta. Bit će teško održavati lanac zapovijedanja. Moj oslabljeni duh je utonuo još i dublje kad su Bella i Beba dočekali prinovu s jasnim hostilnim lajanjem.

Na moje veliko iznenađenje, od tad je sve bilo dobro. Lajanje je prestalo kao su njih dvije shvatile da Babe dolazi. Babe je ušla, svi su se predstavili jedni drugima, repovi su mahali te se uklopila bez problema. Možda su je Bella i Beba prepoznale kao srodnu dušu (majka im je bila labradorica, ali zlatna, ne crna). Babe je živjela sretno nekoliko godina u Pitvama te je umrla prirodnom smrću dok je spavala. Srećom, vlasnik Branko se oporavio te se vratio na otok iako nije mogao Babe uzeti nazad.

Ovaj događaj je označio početak priljeva uljeza u naš mirni dom u Pitvama. I da, moj hrvatski se popravio u međuvremenu. Ne, nisam otišla kupiti ružu od tad. Ali svake godine nailazim na napuštene pse koji lutaju po otoku te ih primam k sebi koliko god mogu u danom trenutku. Nažalost, bila sam primorana ostaviti još više njih prepuštene samima sebi.

Naprosto se previše neželjenih pasa rađa ili dovodi na otok. Na otoku ne postoji organizacija koja se brine za ove jadne životinje. Čini se da ovaj problem postoji diljem Dalmacije. Logično je, stoga, bilo uspostaviti okvir unutar kojeg bi se realizirali projekti koji bi se bavili ovim problemima. Tako je nastao ECO HVAR za životinje, registrirano dobrotvorno društvo.

© Vivian Grisogono 2013

Prevodio: Bartul Mimica

Nalazite se ovdje: Home životinje Spašavanje pasa: kako je počelo

Novosti: Ekologija.hr

Novosti: Cybermed.hr

  • Crijevo potpuno obnavlja svoju unutarnju sluznicu svakih nekoliko dana što je jedan od najbržih procesa obnove u ljudskom tijelu. Znanstvenici su sada otkrili da ovaj izvanredan podvig prati skrivena mreža specijaliziranih mezenhimalnih potpornih stanica koje rade iza kulisa, otkrivajući neočekivanu razinu organizacije unutar crijeva i nudeći nove tragove koji bi na kraju mogli informirati pristupe ozljedama crijeva i upalnim bolestima crijeva.

  • Antimikrobna rezistencija kod djece raste globalno i pogoršat će se tijekom sljedećeg desetljeća, ugrožavajući učinkovitost antibiotika koji spašavaju živote, prema prvoj svjetskoj platformi za praćenje.

  • Niska konzumacija voća i povrća glavni je preventabilni faktor kardiovaskularnih bolesti (KVB). Procjenjuje se da nedovoljan unos voća i povrća uzrokuje gotovo 3 milijuna smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti i više od 70 milijuna godina života prilagođenih invaliditetu diljem svijeta.

  • Prethodne studije su otkrile da je kofein najpopularniji stimulans i psihoaktivna tvar na svijetu, a kava je najčešći način na koji ljudi konzumiraju kofein. Najnovija istraživanja podupiru zaključak da je za većinu odraslih osoba konzumiranje do 400 mg kofeina dnevno (ili do 5 šalica kave s kofeinom od 240 ml dnevno) sigurno i čini se da je povezano s nižim rizikom od kardiovaskularnih bolesti za neke osobe. Međutim, veće doze kofeina, poput razina koje se nalaze u energetskim pićima, mogu uzrokovati kardiovaskularnu štetu.

  • Šestomjesečno kliničko ispitivanje pokazalo je da su osobe s visokim genetskim rizikom za pretilost imale jednake koristi od savjetovanja o prehrani kao i one s niskim genetskim rizikom, što dovodi u pitanje ideju da DNK određuje uspjeh mršavljenja.

  • Epilepsija pogađa otprilike 50 milijuna ljudi diljem svijeta, no više od polovice osoba s pretpostavljenim genetskim uzrokom još uvijek nema molekularnu dijagnozu unatoč identifikaciji preko 1.000 monogenskih gena epilepsije. Malo je vjerojatno da će se ova dijagnostička praznina riješiti samo poboljšanim otkrivanjem varijanti, što sugerira da se varijante koje utječu na isti biološki put mogu kombinirati i uzrokovati bolest. U nedavno provedenom istraživanju znanstvenici su otkrili novi genetski put koji može dovesti do napadaja kada je isti poremećen.

  • Za pacijente s novodijagnosticiranim multiplim mijelomom koji nisu podvrgnuti autolognoj transplantaciji matičnih stanica, neograničeno održavanje lenalidomidom dugo je bilo standardna njega unatoč ograničenim dokazima koji bi vodili optimalno trajanje liječenja. Sada je novo istraživanje otkrilo veću toksičnost bez koristi za preživljavanje od nastavka liječenja do progresije bolesti u usporedbi s prekidom nakon 2 godine.

  • Znanstvenici Icahn School of Medicine at Mount Sinai identificirali su imunu stanicu koja djeluje kao arhitekt i koordinator snažnih imunoloških središta koja se formiraju unutar tumora i igra ključnu ulogu u antitumorskom imunitetu. Ovo otkriće moglo bi dovesti do novih strategija za učinkovitije imunoterapije raka.

  • Plućna fibroza je smrtonosna bolest u kojoj ožiljno tkivo raste u plućima, otežavajući disanje. Naime, kod plućne fibroze, normalan proces zacjeljivanja rana u tijelu ide po zlu. Umjesto da se popravlja oštećeno tkivo, ono počinje proizvoditi ožiljno tkivo u plućima. Osobe s idiopatskom plućnom fibrozom imaju vrlo kratko vrijeme preživljavanja, obično samo dvije do pet godina od dijagnoze. Samo su dva lijeka odobrena za liječenje, a nijedan od njih ne može preokrenuti ožiljke i izliječiti bolest.

  • Znanstvenici su identificirali praktični prag ketona u krvi povezan s većim kratkoročnim gubitkom težine, nudeći novi uvid u to kako praćenje ketoze može pomoći u optimizaciji ketogenih dijetalnih intervencija. Identificirana razina ketona u krvi mogla bi pomoći u predviđanju koje osobe će najvjerojatnije postići veći gubitak težine tijekom ketogene dijete. 

Novosti: Biologija.com