Jelšansko drveće i njihova povijest

Drveće koje krasi Jelsu tijekom vremena obliježilo je značajne promjene u jelšanskoj kulturi i odnosu mještana prema okolišu. Vito Gospodnetić predani je zaštitnik dragocjenih prirodnih, kulturnih i povijesnih resursa Jelse.

Nekadašnja vremena, zelenilo u Jelsi viđeno iz zraka Nekadašnja vremena, zelenilo u Jelsi viđeno iz zraka

Nakon našeg zanimljivog razgovora, u kojem je Vito opisao drveće koje je nekada krasilo mjesto, ljubazno je ustupio slike koje pokazuju brojne promjene koje su se tijekom vremena dogodile.

Tamarisi na rivi. Stara razglednica

Nekada su u Jelsi rasli tamarisi (latinski tamarix dalmatica) kojih je najviše bilo na rivi gdje su posađeni 1952. godine kao zaštita od bure na Pjaci.

Tamarisi na rivi. Stara razglednica

Riva u veloj bandi bila je vrtna površina uređena kao niz obrađenih površina koje su između ceste i obale bile odvojene uskim stazama. U svakom malom vrtu tamarisi su bili okruženi drugim biljkama, uključujući i pitosporu (Pittosporum tobira na latinskom, mirta na otočkom dialektu). Na obali ispod svakog tamarisa bile su klupe na kojima su ljudi tijekom vručih ljeta mogli uživati u hladu.

Uživanje u hladu. Iz privatne zbirke Lade Gamulin

 Na Pjaci rasla je jedna impozantna lipa (tilia na latinskom).

Lipa na Pjaci. Stara razglednica

Ispred Pjace bile su dvije murve (ili dud na hrvatskom, morus na latinskom).

Murve ispred Pjace. Stara razglednica

U glavnom jelšanskom parku bilo je nekoliko velikih platana (platanus na latinskom), koje su vidljive na fotografiji iza spomenika Niki Dubokoviću.

Platani iza spomenika. Stara razglednica

Ispred Vitine kuće na rivi rasla je jedna paulovnija (Paulownia imperialis ili Paulownia tormentosa na latinskom), vrlo rijetko drvo za koje se govorilo da je porijeklom iz Kine, ali nitko od Vitinih predaka nije znao reći kako je ona dospjela u Jelsu.

Paulovnija. Stara razglednica

Područje zvano Burkovo, na sjevernoj strani luke, imalo je početkom 20. stoljeća vrlo malo drveća.

Burkovo gotovo bez drveća. Stara razglednica

Područje zvano Gradina, gdje se nalazi jelšansko groblje, također gotovo da nije imalo drveća.

Gradina bez drveća. Stara razglednica

Danas se u području oko groblja nalazi lijepa borova šuma, a i područja Burkova danas obiluje drvećem. Kada je Vito na Facebooku objavio ove povijesne fotografije, lokalno stanovništvo je odgovorilo svojim sjećanjima. Davor Trumbić prisjetio se da je sadnja drveća u oba područja bila inicijativa njegovog djeda, koji je, kao ravnatelj škole u Jelsi, vodio svoje učenike u akciju sadnje borova, koji danas krase taj kraj. Bio je to neprocjenjivo vrijedan ekološki projekt.

Gradina nekad i sada

Prema Vitinom saznanju, Jelšani su najviše bili ponosni na aleju jablana (latinski populus) duž Strossmayerovog šetališta.

Aleja jablana. Stara razglednica

Kad su prvi puta jablani trebali biti posjećeni, Jelšani su negodovali i u narodu je ispjevana pjesma O jablane moj visoki kao apel za spašavanje jablana od ideje da ih se poreže. Ne znamo da li je ona zaustavila sječu, ali činjenica je da tada jablani nisu bili posjećeni. Tekst i melodiju pjesme zapisao je Antun Dobronić, a prvi je put pjesma snimila Klapa Jelsa na CD-u 'Sjećanja' s melografskim zapisima Antuna Dobronića i pjevala na Omiškom festivalu 2004. godine. Danas se taj napjev smatra standardom klapskog pjevanja, naprimjer u izvedbi ženske Klape Orca: https://www.facebook.com/watch/?v=1397718910243202O,

 O jablane moj visoki
O jablane moj visoki
Nećemo ti lomit grane
Jer ćeš biti dika naša
Dika naša svih Jelšana.
Pod tobon je lipa hlada
Di se šeće moja draga.
Primaliće kada dođe
I kad jablan zazeleni
Viru ću joj svoju dati
Jubit ću je pod jablanon.

Jablani su bili u drvoredu na Strossmayerovu šetalištu, a neki čempresi (latinski cupressus) su još uvijek aleja na pazaru. Za Jelšane interesantno je da je aleja jablana s alejom čempresa činila znak križa i to u pravom omjeru veličina. Dali je to bilo slučajno ili ne teško je reći. Nažalost, jablani su mnogo godina kasnije ipak posjećeni, dio čempresa ispred Ribole je pred par godina također posjećen, a i ostatku čempresa ne ukazuje se blistava budućnost.

Jablani i čempresi. Stara razglednica

Navodno je negdje na jelšanskoj rivi, prema Kronici kapetana Nike Dubokovića, koji je bio gradonačelnik Jelse 44 godine, od 1868. do svoje smrti 1912., bio zasađen montpellierski javor (latinski acer monspessulanum, hrvatski makljen ili šestilj). Međutim, nitko nije mogao reći gdje se nalazio, a i ne pojavljuje se ni na jednoj od dostupnih arhivskih fotografija.

Drveće je iz mnogo razloga vitalno bogatstvo u okolišu. Osim nevidljive, ali neprocjenjive koristi pružanja kisika i čistog zraka, može biti i izvor hrane, građevinskog materijala pa i goriva. Treba ga znati njegovati i cijeniti. Drveće se može izgubiti iz raznih razloga, a moderni trend urbanog širenja doveo je do uništenja mnogih šumskih površina na otoku Hvaru. Međutim, povremeno se pojavljuju hvalevrijedne inicijative za ponovnu sadnju, poput projekta 'Ubodi bor' od prije nekoliko godina.

Ove godine posađeno je nekoliko stabala na području Jelse, u zajedničkom projektu Općine Jelsa, Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice, pod sloganom 'Hrvatska, prirodno vaša'. Iako su sredstva bila kritično ograničena, izbor stabala, tamarisa i jednog šipka, bio je ugodan korak u pravom smjeru.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2025

Zahvala: Vrlo smo zahvalni Viti Gospodnetiću što je s nama podijelio svoje znanje, iskustvo i arhivski materijal. Od 1972. do 2010. radio je kao ton majstor Hrvatskog radija. Autor je i ton majstor mnogih dokumentarnih radio drama i fičera od kojih su neke prevedene na njemački, švedski i finski jezik, te izvođene u programima stranih radio stanica. Čovjek pun energije, neumorno je stvarao kako bi prenio magiju i misterij zvuka najširoj mogućoj publici. Za svoj rad primio je nagrade: Prix Futura, Berlin (1979., UNESCO Special Prize, 1981. Grand Prix, 1983. specijalna nagrada, 1993. specijalna nagrada), Nedjelja Radija, Grand Prix – figura Euterpa, Ohrid (1979.), Nagrada Radio Zagreba (1981.), Taktons, Velika zlatna nagrada, Novi Sad (1983.), Marulovi dani, specijalna nagrada, Split (1992., 1993.), Marulićevi dani, Grand Prix za dokumentarnu dramu, Hvar (1996.). Osnovao je tvrtku Samofix i pripadajući zvučni studio.

Njegova stručnost nije samo tehnička: u sve svoje projekte unosi inventivan, umjetnički i inovativan impuls te je zaslužio te brojne nagrade koje je osvojio tijekom karijere. Njegova audio knjiga zvučnih pejzaža „Od kapi do slapa“ dvadesetminutni je izlet u inače malo poznati svijet koje kapljice vode stvaraju od svog nastanka u krškim špiljama kroz razvoj u potok, rječicu, a zatim rijeku koja se ulijeva u Plitvička jezera s njihovim poznatim kaskadnim slapovima. Osim što demonstrira Vitinu tehničku vještinu, ovaj zvučni pejzaž je umirujući i opuštajući, savršen protuotrov stresu našeg modernog svijeta.

„Od kapi do slapa”; Autor: Vito Gospodnetić; Nakladnik: Audio Store Transonica; Izdanje: Zagreb, 2022. ISBN 978-953-8329-28-9; Trajanje: 0h 20min; žanr: soundscape; Book & Zvook cijena: 5.99€ (45.13kn)

Zvučni uzorak: https://api.bookzvook.com/api/web/v1/audiobooks/3faec0fc-513f-45e7-880b-8a9bfc22abdb/downloadSample

Nalazite se ovdje: Home Novosti iz prirode Jelšansko drveće i njihova povijest

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Campaign group’s analysis of North Yorkshire plans finds datacentre would have to burn 4.9m tonnes of wood a year

    Drax’s planned datacentre could produce nearly double the emissions of all flights out of Gatwick airport each year by burning 4.9m tonnes of wood annually, an analysis has shown.

    Campaigners say this would make it “one of the dirtiest datacentres out there”.

    Continue reading...

  • Prime minister tells delegates in Tuvalu and Fiji that ‘super El Niño’ brewing in the Pacific shows climate change is ‘here right now’

    Anthony Albanese has warned Australia faces a hazardous summer, likely including floods, cyclones and extreme heat, due to the immediate threat of climate breakdown and a rising “super El Niño”.

    Speaking alongside national leaders at a climate summit in Fiji, the prime minister said the expected nasty summer and the demonstrated impact on Pacific island countries – including low-lying Tuvalu – showed the world could not afford to let the goal of limiting global heating to 1.5C “just slip from our grasp”.

    Continue reading...

  • Party in England and Wales ditches commitment to phase out nuclear in major shift in its energy policy

    Green party members have voted to end the party’s opposition to nuclear power, dropping a commitment to phase out the technology in a major shift in its energy policy.

    The motion, adopted at conference, removes a “blanket opposition to nuclear fission” and instead commits the Green party of England and Wales to assessing nuclear projects alongside other low-carbon technologies.

    Continue reading...

  • An international symbol for the city, the sign is also hallmark of the region’s environmental richness

    Atop Mount Lee, in the heart of Los Angeles, the wind is quiet. Two red-tailed hawks sail above, barely flapping as they coast the thermal air like surfers on a wave. Standing beside the giant letters of the Hollywood sign, the city seems peaceful. On a clear day, blocks and blocks of homes unfold beneath and the skies reveal sights all the way to Catalina Island – nearly 50 miles out, across the Pacific.

    That’s the beauty seen from the Hollywood sign.

    Continue reading...

  • Combs Moss, Derbyshire: There is plenty to be gloomy about, but today was not the day for it up on the moor

    The morning was sunlit and the sky the sort of deepest blue dome that makes your heart sing – and all the louder for being at the time of least natural sound.

    Autumn is the most silent season for birds, but at least I could hear the passing meadow pipits more clearly as they came out of the blue in small numbers and crossed overhead on migration. There is something inherently melancholic about their plaintive piping calls, which seem at one with the mood of upland treeless places.

    Continue reading...

  • Exclusive: Cop31 leader calling for global curbs on climate-heating gas has landfills producing some of world’s worst plumes

    Two or three nights each week, the smell descends. Residents of villages on the rural outskirts of Istanbul don’t know what the smell is, but they have been plagued by it for years: a smell so bad they have to sleep with their windows closed even during hot summer nights. They know the source, too: the huge Silivri municipal waste dump a few miles away that is belching out stinking gases as food and other organic waste rots.

    “The smell is not subtle. It suffocates you,” said Kemalettin Özenç, sitting outside a tea shop in the village of Yolçatı. “It’s worse when the air is still: sometimes families linger until midnight out here. Even when you go inside it’s inescapable.”

    Continue reading...

  • As trawlers compete with Greenland sharks for halibut and cod, conservationists and fishers clash over what to do about misunderstood species

    ‘When I accidentally catch a shark, I bring it to my dogs,” Henrik Jensen, a 27-year-old from Greenland’s west coast, says casually. “I don’t let it back down because [the sharks] bully me and cut my lines.”

    Jensen has fished for halibut in Ilulissat, Greenland’s third largest town, for a decade. He works an hour north of the town’s main iceberg-laden fishery, which sustains the livelihood of nearly 400 fishers. There, the halibut are bigger and more plentiful, but so are the Greenland sharks.

    Continue reading...

  • The country’s far-right president is courting billionaire investors by removing a block on foreign ownership of land and natural resources

    On 19 September, Marta Sahores, an 84-year-old chemistry professor and activist who has mobilised against mega-mining projects for more than two decades, took to the streets in Argentina. Alongside workers, retirees, students, Indigenous groups and human rights organisations, Sahores was there to protest against the country’s far-right president, Javier Milei. During the marcha de la bronca – the “march of anger” – protesters held signs reading, among other rallying cries, “The land is not for sale”.

    Marching in Esquel, a town nestled in the foothills of the Andes in Chubut province, she also held up a sign defending the country’s water resources against what she called the government’s “handover” to investors.

    Continue reading...

  • My student house in Manchester had several thousand other occupants. Despite pest controllers regularly dousing the property, the glossy, greasy, relentless insects marched onwards, endlessly reproducing

    ‘You do know about the cockroaches?” I’ve forgotten most things people said to me in the 80s, but never that. It was said by one of the occupants of the student house in Longsight, Manchester, that I had signed up to live in the following year. When the landlord had shown me and my future housemates the property, the tenants had been out. He told us they were third years doing their finals and must not be disturbed under any circumstances. (What can I say? We were gullible back then.) Days before summer term ended though, I’d knocked on the door to show a friend where I’d be living. Instead, I learned that the house was infested.

    The weird thing is, we moved in anyway. In truth, although I understood this was very bad news, I didn’t quite realise what a cockroach was. There was no internet, so I would have had to go to a library to know what I know now: their march, their canter, their crunch if you step on one. Their soft, sweet, sour smell (uric acid which they store in their fat, apparently). Sometimes, in the back of a shop, or a restaurant loo, I catch that scent and I know what it is.

    Continue reading...

  • A statewide initiative pairs climate-focused coursework with community service – and is spreading to other states

    As a student at a high school not far from Denver’s main airport, Anthony Muñoz wondered whether the jet fuel from airplanes flying above his campus was harming living things.

    An avid gardener, Muñoz partnered with a local university to create a garden on the campus of his charter school, Vista Academy, filling it with native plants that could detect ground-level ozone pollution. He also worked with climate scientists from the National Center for Atmospheric Research, a federal office in nearby Boulder, who directed Muñoz on what data to collect, what the condition of leaves reveals about air quality and why milkweed matters for monarch butterfly migration.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com