Mačke, prijatelji, pomagači

Objavljeno u Ljubimci

Eco Hvar se ponekad kritizira da čini premalo - ili čak ništa - kako bi pomogao bezbrojnim potrebitim mačkama i mačićima na otoku. Zapravo ima puno stanovnika otoka, kako mještana, tako i doseljenika, koji stalno daju sve od sebe kako bi pomogli.

Spašene 2021.god., sretne i zdrave u 2023.godidni Spašene 2021.god., sretne i zdrave u 2023.godidni Elisha Szczerbinski
Gladne mačke, Pitve 2019: uvijek više, žele više!!. Slika: Vivian Grisogono

Zahvalni smo posjetiteljima koji su se potrudili kontaktirati nas u vezi životinja u nevolji. U mnogim slučajevima ljudi se odazivaju na naše pozive za pomoć, često putem Facebooka, ponekad osobnim kontaktom. Na primjer, nekoliko se ljudi javilo zabrinuto za jednog veoma iscrpljenog mačka koji je ljetos živio u blizini kanta za smeće na parkiralištu u Jelsi. Drago nam je izvijestiti da je ipak primio medicinsku skrb, zahvaljujući ljubaznim naporima dvoje prijatelja životinja (iz Nijemačke i Švicarske) koji su se potrudili naručiti posebne antibiotike i dati ih mačku. Mačak se lijepo oporavio, što mu je omogućilo nastavak samostalnog života.

Mačak sa smeća, u prosincu 2023. god. Slika: Elisha Szczerbinski

Kao organizacija, Eco Hvar pruža najveću moguću potporu pojedincima, te osim rada na dugoročnim projektima, služi i kao mjesto za komunikaciju i usmjeravanje zajedničkog truda. Svatko tko pomaže životinjama je prijatelj Eco Hvara: nemamo formalni sustav članstva i svatko tko želi biti naveden da podržava naš rad može to učiniti i to besplatno. Popis podržavatelja je temelj volonterske mreže koja postiže mnogo više nego što je većina ljudi (osobito posjetitelja otoka) svjesna.

Lutalice u uvali Medvidina. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Poslu nema kraja. Potrebe se mijenjaju, a situacije često teške te zahtijevaju vremena, strpljenja i financija. Nekoliko primjera različitih potreba: hranjenje malenih mačića na bočicu; organiziranje sterilizacija i medicinske skrbi; i barem za neke, pronalazak domova. Na otoku ne postoji sklonište za mačke, a lokalni veterinari nemaju prostora za prihvat bolesnih mačaka, čak ni za postoperativnu njegu. Dakle, individualni pomagači moraju osigurati sve što je potrebno.

Spašeni mačići i kučica za mačke u uvali Medvidina. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Ovdje treba napomenuti da su otočani gotovo uvijek zaposleni! Ljetni posjetitelji uglavnom misle da je život na otoku samo jedan dugi odmor, no to je daleko od istine. Između obaveza oko posla, obitelji i obrade polja preostaje malo vremena. Stoga je tim više za svaku pohvalu predana briga koju toliki ljudi posvećuju da bi pomogli životinjama.

Cedrik u uvali Medvidina, prije i nakon tretmana. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Iznimno smo zahvalni svima koji sudjeluju. Dobar primjer onoga što ljudi dobre volje mogu postići su Elisha i Matt Szczerbinski. Na Hvaru su se doselili prije nekoliko godina, u blizini Medvidine, malog zaljeva južno od Gdinja. Tamo su naišli na velik broj mačaka koje su živjele u luksuzu tijekom ljetne sezone kada su ih turisti hranili, ali su uglavnom ostale napuštene s odlaskom turista, a područje je bilo više-manje pusto. Elisha i Matt su se odlučili pobrinuti da zaljevske mačke uvijek imaju hranu, vodu, sklonište i odgovarajuću veterinarsku skrb.

Dobro iskorištena zamka za mačke Eco Hvara kako bi se sterilizirala Lola. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Najbitnije, redovito vode mačke na sterilizaciju, u potpunosti iskorištavajući zamku za mačke u koju je Eco Hvar uložio prije nekoliko godina. Sustav 'zamka - sterilizacija - povratak' ključan je čimbenik u kontroli broja neželjenih lutalica. Potrebna je pažljiva organizacija, precizno planiranje, vrijeme, a ponekad i novčani izdaci ako se proračun sterilizacije lokalnog vijeća potroši.

Hranjenje mačaka u Jelsi. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Elishin i Mattov neumorni rad brzo se proširio i na Jelsu. Čak i nakon selidbe u Jelsu, nastavili su svaki drugi dan putovati u uvalu Medvidina kako bi obnovili zalihe hrane i vode te tamošnjim mačkama pružili malo pažnje i ljubavi. Budući da su sve mačke koje žive u zaljevu kastrirane, broj je do danas ostao stabilan. U idealnom slučaju, Elisha i Matt žele pronaći odgovarajuće domove za što više mačaka, jer su navikle na kontakt s ljudima. Tako česti odlasci sve do Medvidine oduzimaju im vrijeme i energiju, a o financijama da ne govorimo. Vjerojatno će se pokazati dugoročno neodrživim, unatoč njihovoj dubokoj predanosti.

Jessica uslikana prije i odmah nakon sterilizacije. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Jessica je jedna od onih koja je imala dovoljno sreće pronaći dobar dom. Ona je bila jedna od mačaka sa smeća koje je Elisha hranila 2021. u blizini hotela Hvar u Jelsi. Isticala se od ostalih jer je bila jako prijateljski raspoložena i očito je u nekom trenutku bila pitoma mačka. Fotografije mačaka objavljene na internetu podijelila je Amanda Blanch iz Starog Grada, i sama neumorna spasiteljica mačaka zajedno sa svojim partnerom Chrisom Edwardesom. Za divno čudo, brzo se javila gospođa Silvija koja živi u gradu Hvaru i rekla da je siva mačka na fotografiji odmah pridobila njezino srce. Sljedeći su dan Elisha i Silvia otišle s tek imenovanom Jessicom kod dr. Mirej, veterinarke u Grad Hvar, gdje je Jessica pregledana i sterilizirana. Procjenjuje se da je stara oko 5 godina, imala je grinje i druge parazite, ali Silvia se o njoj savršeno brinula tijekom oporavka i sada sretno žive zajedno u Hvaru.

Hranjenje Kire na bočicu. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Hranjenje vrlo mladih mačića na bočicu ili štrcaljku je dugotrajan posao! Treba reći da hranjenje mačića ili psića na bočicu nije jednostavno, pogotovo zato što potrebno posebno mlijeko nije uvijek dostupno na otoku. Jedan od najljepših poklona koje je Eco Hvar dobio u 2023. godini bio je set za prehranu najmlađih od naše njemačke prijateljice Jane Ariane. Mlijeko u prahu i aplikator za kapi dobro su došli već samo nekoliko dana nakon što smo ih dobili, kada je predana prijateljica životinja Bojana Marijan pronašla sićušnog mačića u polju i mogla ga dojiti dok ga nije preuzeo drugi dobročinitelj.

Kali i Kira se maze, sitne, zadovoljne i sigurne. Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

2021. godine, bez ovog neprocjenjivog dara, Elisha i Matt plemenito su prihvatili izazov da spase par mačića na apel Facebook stranice Eco Hvar.

Treći mačić je pronađen, ali je nažalost uginuo. Ipak, Elisha i Matt uspjeli su spasiti dva crno-bijela mačića, koje su nazvali Kali i Kira. Mačići su rasli zahvaljujući marljivoj brizi svojih spasitelja, odrastajući u atmosferi ljubavi i sigurnosti.

Kali i Kira uživaju u Mattovom ugodnom društvu! Slika: Elisha Szczerbinski

Nastavile su uživati u maženju i sada su kućne mačke koje su izrasle u prekrasne mačke pune ljubavi, prikazane na slici na vrhu stranice!

Kali i Kira, nikad im nije dosta maženja! Slika zahvaljujući Elishi & Mattu Szczerbinski

Primjer Elishe i Matta nije jedinstven: na Hvaru ima mnogo onih koji se trude spasiti i njegovati pse i mačke lutalice. Svi mi moramo prihvatiti da ne možemo pomoći svakoj životinji u nevolji na našem otoku. Stoga nam je drago za svaku mačku ili psa koji su dobili priliku živjeti u sigurnosti i uživati u ovom prekrasnom okruženju.

© Vivian Grisogono,, prosinac 2023.
Prijevod: Josip Vlainić

Fusnota: Kao što je spomenuto, stanovnici otoka uglavnom su uvijek zaposleni. Elisha i Matt nisu iznimka. Oni uspijevaju pronaći vremena za spašavanje mačaka dok razvijaju Hvar Away, agenciju za nekretnine koja je dobila velike pohvale zbog svoje visoke kvalitete i pozornosti na detalje.

Nalazite se ovdje: Home Tražimo dom! Mačke, prijatelji, pomagači

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Campaign group’s analysis of North Yorkshire plans finds datacentre would have to burn 4.9m tonnes of wood a year

    Drax’s planned datacentre could produce nearly double the emissions of all flights out of Gatwick airport each year by burning 4.9m tonnes of wood annually, an analysis has shown.

    Campaigners say this would make it “one of the dirtiest datacentres out there”.

    Continue reading...

  • Prime minister tells delegates in Tuvalu and Fiji that ‘super El Niño’ brewing in the Pacific shows climate change is ‘here right now’

    Anthony Albanese has warned Australia faces a hazardous summer, likely including floods, cyclones and extreme heat, due to the immediate threat of climate breakdown and a rising “super El Niño”.

    Speaking alongside national leaders at a climate summit in Fiji, the prime minister said the expected nasty summer and the demonstrated impact on Pacific island countries – including low-lying Tuvalu – showed the world could not afford to let the goal of limiting global heating to 1.5C “just slip from our grasp”.

    Continue reading...

  • Party in England and Wales ditches commitment to phase out nuclear in major shift in its energy policy

    Green party members have voted to end the party’s opposition to nuclear power, dropping a commitment to phase out the technology in a major shift in its energy policy.

    The motion, adopted at conference, removes a “blanket opposition to nuclear fission” and instead commits the Green party of England and Wales to assessing nuclear projects alongside other low-carbon technologies.

    Continue reading...

  • An international symbol for the city, the sign is also hallmark of the region’s environmental richness

    Atop Mount Lee, in the heart of Los Angeles, the wind is quiet. Two red-tailed hawks sail above, barely flapping as they coast the thermal air like surfers on a wave. Standing beside the giant letters of the Hollywood sign, the city seems peaceful. On a clear day, blocks and blocks of homes unfold beneath and the skies reveal sights all the way to Catalina Island – nearly 50 miles out, across the Pacific.

    That’s the beauty seen from the Hollywood sign.

    Continue reading...

  • Combs Moss, Derbyshire: There is plenty to be gloomy about, but today was not the day for it up on the moor

    The morning was sunlit and the sky the sort of deepest blue dome that makes your heart sing – and all the louder for being at the time of least natural sound.

    Autumn is the most silent season for birds, but at least I could hear the passing meadow pipits more clearly as they came out of the blue in small numbers and crossed overhead on migration. There is something inherently melancholic about their plaintive piping calls, which seem at one with the mood of upland treeless places.

    Continue reading...

  • Exclusive: Cop31 leader calling for global curbs on climate-heating gas has landfills producing some of world’s worst plumes

    Two or three nights each week, the smell descends. Residents of villages on the rural outskirts of Istanbul don’t know what the smell is, but they have been plagued by it for years: a smell so bad they have to sleep with their windows closed even during hot summer nights. They know the source, too: the huge Silivri municipal waste dump a few miles away that is belching out stinking gases as food and other organic waste rots.

    “The smell is not subtle. It suffocates you,” said Kemalettin Özenç, sitting outside a tea shop in the village of Yolçatı. “It’s worse when the air is still: sometimes families linger until midnight out here. Even when you go inside it’s inescapable.”

    Continue reading...

  • As trawlers compete with Greenland sharks for halibut and cod, conservationists and fishers clash over what to do about misunderstood species

    ‘When I accidentally catch a shark, I bring it to my dogs,” Henrik Jensen, a 27-year-old from Greenland’s west coast, says casually. “I don’t let it back down because [the sharks] bully me and cut my lines.”

    Jensen has fished for halibut in Ilulissat, Greenland’s third largest town, for a decade. He works an hour north of the town’s main iceberg-laden fishery, which sustains the livelihood of nearly 400 fishers. There, the halibut are bigger and more plentiful, but so are the Greenland sharks.

    Continue reading...

  • The country’s far-right president is courting billionaire investors by removing a block on foreign ownership of land and natural resources

    On 19 September, Marta Sahores, an 84-year-old chemistry professor and activist who has mobilised against mega-mining projects for more than two decades, took to the streets in Argentina. Alongside workers, retirees, students, Indigenous groups and human rights organisations, Sahores was there to protest against the country’s far-right president, Javier Milei. During the marcha de la bronca – the “march of anger” – protesters held signs reading, among other rallying cries, “The land is not for sale”.

    Marching in Esquel, a town nestled in the foothills of the Andes in Chubut province, she also held up a sign defending the country’s water resources against what she called the government’s “handover” to investors.

    Continue reading...

  • My student house in Manchester had several thousand other occupants. Despite pest controllers regularly dousing the property, the glossy, greasy, relentless insects marched onwards, endlessly reproducing

    ‘You do know about the cockroaches?” I’ve forgotten most things people said to me in the 80s, but never that. It was said by one of the occupants of the student house in Longsight, Manchester, that I had signed up to live in the following year. When the landlord had shown me and my future housemates the property, the tenants had been out. He told us they were third years doing their finals and must not be disturbed under any circumstances. (What can I say? We were gullible back then.) Days before summer term ended though, I’d knocked on the door to show a friend where I’d be living. Instead, I learned that the house was infested.

    The weird thing is, we moved in anyway. In truth, although I understood this was very bad news, I didn’t quite realise what a cockroach was. There was no internet, so I would have had to go to a library to know what I know now: their march, their canter, their crunch if you step on one. Their soft, sweet, sour smell (uric acid which they store in their fat, apparently). Sometimes, in the back of a shop, or a restaurant loo, I catch that scent and I know what it is.

    Continue reading...

  • A statewide initiative pairs climate-focused coursework with community service – and is spreading to other states

    As a student at a high school not far from Denver’s main airport, Anthony Muñoz wondered whether the jet fuel from airplanes flying above his campus was harming living things.

    An avid gardener, Muñoz partnered with a local university to create a garden on the campus of his charter school, Vista Academy, filling it with native plants that could detect ground-level ozone pollution. He also worked with climate scientists from the National Center for Atmospheric Research, a federal office in nearby Boulder, who directed Muñoz on what data to collect, what the condition of leaves reveals about air quality and why milkweed matters for monarch butterfly migration.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com