MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Objavljeno u Zanimljivosti
Apel od srca: Zakladi Bestie hitno je potrebna financijska pomoć, a evo dvanaest dobrih razloga zašto je podržati.

DVANAEST DOBRIH RAZLOGA DA PODRŽITE ZAKLADU ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE IZ SPLITA

1. Zaklada za zaštitu životinja Bestie krovna je neprofitna organizacija No-Kill skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, jedinog službenog skloništa u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S jedinstvenom mješavinom znanja, vještina i iskustva, sklonište se tijekom godina iskazalo pružajući izvrsnu skrb i uspješno udomljavajući bezbrojne životinje - preko 3000 udomljenih pasa i mačaka do travnja 2024. godine.

2. Eco Hvar i Zaklada Bestie. Svoju prvu akciju spašavanja pasa na Hvaru odradila sam još u rujnu 2004. godine, što je dovelo do osnivanja neprofitne udruge Eco Hvar 2013. godine. Ubrzo su moj posjed preplavili neželjeni psi i štenci. Tu je uskočilo sklonište Animalis Centrum: radeći po najvišim mogućim standardima, sklonište je od naše prve suradnje 2016. godine pružilo novu šansu brojnim psima s Hvara.

3. Posvećenost obitelji. Otkako je dr. Zdenka Filipović utemeljila ustanovu za zaštitu životinja u Splitu, njezina su djeca odrasla uz njezin rad te u njemu srdačno sudjeluju. Neograničena ljubav prema potrebitim životinjama se u obitelji prenosi iz generacije u generaciju, osiguravajući rijedak kontinuitet koji će trajati godinama.

4. 'Beštie' do 'besties'. Vođena inspirativnim entuzijazmom Zvonimira, sina dr. Zdenke, Zaklada neprestano nastoji poboljšati život stanovnika Skloništa, ali i generalno svih životinja. Uz pomoć volontera, psi iz Skloništa redovito se izvode u šetnju gradom i okolicom, dok se ljeti organizira kupanje na lokalnoj plaži za pse a zimi planinarenja na Kozjak. Ovi izleti su neprocjenjivi jer pomažu psima da vježbaju i da se u sigurnim i kontroliranim uvjetima druže s drugim psima i ljudima, volonterima, ali i nepoznatima. Vidljivost volontera u šetnji gradom također pomaže u promicanju rada Zaklade i Skloništa. Redovita stimulacija i aktivnosti socijalizacije igraju veliku ulogu u smanjenju stresa i pomažu transformaciji 'beštija' u 'besties' (prave najbolje prijatelje na svakom jeziku).

5. Edukacija, podizanje svijesti. Zaklada je uspostavila veze sa svim vrstama institucija od dječjih vrtića do velikih komercijalnih tvrtki, te organizira razgovore i radionice za bolje upoznavanje s potrebama životinja i odgovornim posjedovanjem kućnih ljubimaca. Također su i medijski izloženi, uključujući radio, televiziju i novine, gdje daju savjete i napominju zdravstvene mjere kao što su cijepljenje i suočavanje sa sezonskim rizicima, krpeljima, parazitima i gusjenicama borovog prelca. Zaklada je u Splitu uvijek zastupljena na javnim događanjima vezanim uz životinje, gdje ljudi mogu naučiti više o radu Zaklade i upoznati neke od stanovnika Skloništa – dragocjeno iskustvo za životinje i ljude.

6. Rješavanje teških situacija. Djelatnici Zaklade često su pozvani rješavati komplicirane slučajeve u suradnji s veterinarskim inspektorima, lokalnim vlastima i po potrebi, policijom. Uspješno su se nosili s različitim problemima, poput zlostavljanih pasa s agresivnim vlasnicima, čopora pasa koji slobodno lutaju i genetski manjkavih pasa koji su rezultat mentalne bolesti vlasnika da 'nagomilava pse' koja je dovela do parenja u bliskom srodstvu.

7. Pronalaženje domova. Budući da se prema štićenicima Skloništa odnose iznimno pažljivo i obzirno, osoblje upoznaje njihove karaktere i tako može prepoznati kakav bi dom bio prikladan za svaku životinju. Budući vlasnici moraju pokazati da mogu osigurati odgovarajuće uvjete za svog budućeg ljubimca. Prvo ga upoznaju, zatim ga privremeno uzimaju uz podršku, ali i kontrolu te obvezu da će ga vratiti ako se pokaže neprikladnim. Ako se sve pokaže u redu, postoji konačna pismena obveza kojom vlasništvo postaje trajno. Tijekom godina Zaklada je uspostavila snažne veze s uglednim organizacijama za životinje u drugim zemljama, posebno u Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Te poveznice su se pokazale ključnima za pružanje dobrih domova za veliki broj životinja: sustav dobro funkcionira, a Zaklada je informirana o psima koji su udomljeni u inozemstvu. A pomoću veze s posebnom organizacijom, čak su pronađeni domovi za neke od genetski manjkavih pasa koji su spašeni intervencijama Zaklade.

8. Korist za turizam. Mnogi posjetitelji koji ljetuju u Dalmaciji su ljubitelji životinja. Nerijetko se događa da naiđu na napuštene životinje, posebice pse, i daju sve od sebe kako bi ih negdje sklonili. Sklonište Animalis Centrum pruža jedinstvenu slamku spasa u ovakvim situacijama, a turisti koji iskuse iznimnu razinu brige Skloništa, uvijek su impresionirani i oduševljeni. Za imidž Hrvatske kao turističke destinacije iznimno je važno da se vidi kako je briga za životinje u potrebi dostupna. Dobra volja poput one koju pokazuje Zaklada Bestie leži u srcu uspjeha svih turističkih atrakcija.

9. Troškovi. Vođenje ustanove za spašavanje životinja iznimno je skupo. Budući da se radi o NO KILL skloništu gdje eutanazija životinje nije opcija (osim u iznimnim slučajevima teške bolesti ili opasnosti životinje), one mogu ostati tamo neograničeno dugo, te im je potrebna skrb i hrana mjesecima, a ponekad čak i godinama. Osim uobičajenih troškova vezanih uz nekretninu (opće stope, troškovi za korištenje vode i odvoz otpada), postoje tekući troškovi za najam nekretnine, osoblje, sanitarne uvjete, struju, hranu, veterinarsku skrb (uključujući mikročipiranje, preventivne tretmane protiv parazita, sve potrebne kirurške i medicinske intervencije, lijekove i obavezne sterilizacije) i transport. Tu su također i administrativni, bankarski i računovodstveni troškovi, plus troškovi povezani s postupkom udomljavanja. Administracija je opsežna: vodi se temeljita evidencija o svakom psu primljenom u Sklonište i ishodu njegova boravka.

10. Tko plaća? U Hrvatskoj je svaka područna uprava obvezna zakonom osnovati sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje, te je zajedno sa svim jedinicama lokalne samouprave obvezna sudjelovati u troškovima poslovanja skloništa (čl. 62., točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19). NAPOMENA: Europska unija ne nudi financiranje operacija spašavanja životinja: sredstva EU-a dostupna su za dobrobit životinja koje se koriste u komercijalne svrhe kao što su hrana i istraživanja, ali ne za pomoć domaćim životinjama.

11. Financijski nedostaci. Financijski, Zaklada i s njom povezano Sklonište za životinje ovise o donacijama, godišnjim ugovorima za njihove usluge od lokalne vlasti i nadležnih institucija te o plaćanju za pružene usluge (konkretno, naknada za svaku primljenu životinju). Financijske mjere u gore citiranom zakonu nipošto ne pokrivaju svaki slučaj. Ne sklapaju sve lokalne samouprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje ugovore sa Skloništem. Kada turist donese životinju lutalicu u Sklonište, što se često događa, nema jamstva da će se naći nadležna lokalna uprava koja će platiti troškove njezinog prijema. Ako se donese životinja s ozbiljnim ozljedama ili zdravstvenim problemima, troškovi operacije i medicinske skrbi moraju se podmiriti donacijama.

12. Neograničena potreba, beskrajan rad. Kao jedino sklonište za životinje u jednoj od najvećih hrvatskih županija, Animalis Centrum uvijek radi punom parom. Rashodi stalno premašuju financijska sredstva Zaklade. Zbog svoje posvećenosti izvrsnosti, Zakladi Bestie je potrebna potpuna podrška koju zasigurno i zaslužuje.

 

MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie

Vivian Grisogono MA(Oxon)
Predsjednica Udruge Eco Hvar

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Campaign group’s analysis of North Yorkshire plans finds datacentre would have to burn 4.9m tonnes of wood a year

    Drax’s planned datacentre could produce nearly double the emissions of all flights out of Gatwick airport each year by burning 4.9m tonnes of wood annually, an analysis has shown.

    Campaigners say this would make it “one of the dirtiest datacentres out there”.

    Continue reading...

  • Prime minister tells delegates in Tuvalu and Fiji that ‘super El Niño’ brewing in the Pacific shows climate change is ‘here right now’

    Anthony Albanese has warned Australia faces a hazardous summer, likely including floods, cyclones and extreme heat, due to the immediate threat of climate breakdown and a rising “super El Niño”.

    Speaking alongside national leaders at a climate summit in Fiji, the prime minister said the expected nasty summer and the demonstrated impact on Pacific island countries – including low-lying Tuvalu – showed the world could not afford to let the goal of limiting global heating to 1.5C “just slip from our grasp”.

    Continue reading...

  • Party in England and Wales ditches commitment to phase out nuclear in major shift in its energy policy

    Green party members have voted to end the party’s opposition to nuclear power, dropping a commitment to phase out the technology in a major shift in its energy policy.

    The motion, adopted at conference, removes a “blanket opposition to nuclear fission” and instead commits the Green party of England and Wales to assessing nuclear projects alongside other low-carbon technologies.

    Continue reading...

  • An international symbol for the city, the sign is also hallmark of the region’s environmental richness

    Atop Mount Lee, in the heart of Los Angeles, the wind is quiet. Two red-tailed hawks sail above, barely flapping as they coast the thermal air like surfers on a wave. Standing beside the giant letters of the Hollywood sign, the city seems peaceful. On a clear day, blocks and blocks of homes unfold beneath and the skies reveal sights all the way to Catalina Island – nearly 50 miles out, across the Pacific.

    That’s the beauty seen from the Hollywood sign.

    Continue reading...

  • Combs Moss, Derbyshire: There is plenty to be gloomy about, but today was not the day for it up on the moor

    The morning was sunlit and the sky the sort of deepest blue dome that makes your heart sing – and all the louder for being at the time of least natural sound.

    Autumn is the most silent season for birds, but at least I could hear the passing meadow pipits more clearly as they came out of the blue in small numbers and crossed overhead on migration. There is something inherently melancholic about their plaintive piping calls, which seem at one with the mood of upland treeless places.

    Continue reading...

  • Exclusive: Cop31 leader calling for global curbs on climate-heating gas has landfills producing some of world’s worst plumes

    Two or three nights each week, the smell descends. Residents of villages on the rural outskirts of Istanbul don’t know what the smell is, but they have been plagued by it for years: a smell so bad they have to sleep with their windows closed even during hot summer nights. They know the source, too: the huge Silivri municipal waste dump a few miles away that is belching out stinking gases as food and other organic waste rots.

    “The smell is not subtle. It suffocates you,” said Kemalettin Özenç, sitting outside a tea shop in the village of Yolçatı. “It’s worse when the air is still: sometimes families linger until midnight out here. Even when you go inside it’s inescapable.”

    Continue reading...

  • As trawlers compete with Greenland sharks for halibut and cod, conservationists and fishers clash over what to do about misunderstood species

    ‘When I accidentally catch a shark, I bring it to my dogs,” Henrik Jensen, a 27-year-old from Greenland’s west coast, says casually. “I don’t let it back down because [the sharks] bully me and cut my lines.”

    Jensen has fished for halibut in Ilulissat, Greenland’s third largest town, for a decade. He works an hour north of the town’s main iceberg-laden fishery, which sustains the livelihood of nearly 400 fishers. There, the halibut are bigger and more plentiful, but so are the Greenland sharks.

    Continue reading...

  • The country’s far-right president is courting billionaire investors by removing a block on foreign ownership of land and natural resources

    On 19 September, Marta Sahores, an 84-year-old chemistry professor and activist who has mobilised against mega-mining projects for more than two decades, took to the streets in Argentina. Alongside workers, retirees, students, Indigenous groups and human rights organisations, Sahores was there to protest against the country’s far-right president, Javier Milei. During the marcha de la bronca – the “march of anger” – protesters held signs reading, among other rallying cries, “The land is not for sale”.

    Marching in Esquel, a town nestled in the foothills of the Andes in Chubut province, she also held up a sign defending the country’s water resources against what she called the government’s “handover” to investors.

    Continue reading...

  • My student house in Manchester had several thousand other occupants. Despite pest controllers regularly dousing the property, the glossy, greasy, relentless insects marched onwards, endlessly reproducing

    ‘You do know about the cockroaches?” I’ve forgotten most things people said to me in the 80s, but never that. It was said by one of the occupants of the student house in Longsight, Manchester, that I had signed up to live in the following year. When the landlord had shown me and my future housemates the property, the tenants had been out. He told us they were third years doing their finals and must not be disturbed under any circumstances. (What can I say? We were gullible back then.) Days before summer term ended though, I’d knocked on the door to show a friend where I’d be living. Instead, I learned that the house was infested.

    The weird thing is, we moved in anyway. In truth, although I understood this was very bad news, I didn’t quite realise what a cockroach was. There was no internet, so I would have had to go to a library to know what I know now: their march, their canter, their crunch if you step on one. Their soft, sweet, sour smell (uric acid which they store in their fat, apparently). Sometimes, in the back of a shop, or a restaurant loo, I catch that scent and I know what it is.

    Continue reading...

  • A statewide initiative pairs climate-focused coursework with community service – and is spreading to other states

    As a student at a high school not far from Denver’s main airport, Anthony Muñoz wondered whether the jet fuel from airplanes flying above his campus was harming living things.

    An avid gardener, Muñoz partnered with a local university to create a garden on the campus of his charter school, Vista Academy, filling it with native plants that could detect ground-level ozone pollution. He also worked with climate scientists from the National Center for Atmospheric Research, a federal office in nearby Boulder, who directed Muñoz on what data to collect, what the condition of leaves reveals about air quality and why milkweed matters for monarch butterfly migration.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com