MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Objavljeno u Zanimljivosti
Apel od srca: Zakladi Bestie hitno je potrebna financijska pomoć, a evo dvanaest dobrih razloga zašto je podržati.

DVANAEST DOBRIH RAZLOGA DA PODRŽITE ZAKLADU ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE IZ SPLITA

1. Zaklada za zaštitu životinja Bestie krovna je neprofitna organizacija No-Kill skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, jedinog službenog skloništa u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S jedinstvenom mješavinom znanja, vještina i iskustva, sklonište se tijekom godina iskazalo pružajući izvrsnu skrb i uspješno udomljavajući bezbrojne životinje - preko 3000 udomljenih pasa i mačaka do travnja 2024. godine.

2. Eco Hvar i Zaklada Bestie. Svoju prvu akciju spašavanja pasa na Hvaru odradila sam još u rujnu 2004. godine, što je dovelo do osnivanja neprofitne udruge Eco Hvar 2013. godine. Ubrzo su moj posjed preplavili neželjeni psi i štenci. Tu je uskočilo sklonište Animalis Centrum: radeći po najvišim mogućim standardima, sklonište je od naše prve suradnje 2016. godine pružilo novu šansu brojnim psima s Hvara.

3. Posvećenost obitelji. Otkako je dr. Zdenka Filipović utemeljila ustanovu za zaštitu životinja u Splitu, njezina su djeca odrasla uz njezin rad te u njemu srdačno sudjeluju. Neograničena ljubav prema potrebitim životinjama se u obitelji prenosi iz generacije u generaciju, osiguravajući rijedak kontinuitet koji će trajati godinama.

4. 'Beštie' do 'besties'. Vođena inspirativnim entuzijazmom Zvonimira, sina dr. Zdenke, Zaklada neprestano nastoji poboljšati život stanovnika Skloništa, ali i generalno svih životinja. Uz pomoć volontera, psi iz Skloništa redovito se izvode u šetnju gradom i okolicom, dok se ljeti organizira kupanje na lokalnoj plaži za pse a zimi planinarenja na Kozjak. Ovi izleti su neprocjenjivi jer pomažu psima da vježbaju i da se u sigurnim i kontroliranim uvjetima druže s drugim psima i ljudima, volonterima, ali i nepoznatima. Vidljivost volontera u šetnji gradom također pomaže u promicanju rada Zaklade i Skloništa. Redovita stimulacija i aktivnosti socijalizacije igraju veliku ulogu u smanjenju stresa i pomažu transformaciji 'beštija' u 'besties' (prave najbolje prijatelje na svakom jeziku).

5. Edukacija, podizanje svijesti. Zaklada je uspostavila veze sa svim vrstama institucija od dječjih vrtića do velikih komercijalnih tvrtki, te organizira razgovore i radionice za bolje upoznavanje s potrebama životinja i odgovornim posjedovanjem kućnih ljubimaca. Također su i medijski izloženi, uključujući radio, televiziju i novine, gdje daju savjete i napominju zdravstvene mjere kao što su cijepljenje i suočavanje sa sezonskim rizicima, krpeljima, parazitima i gusjenicama borovog prelca. Zaklada je u Splitu uvijek zastupljena na javnim događanjima vezanim uz životinje, gdje ljudi mogu naučiti više o radu Zaklade i upoznati neke od stanovnika Skloništa – dragocjeno iskustvo za životinje i ljude.

6. Rješavanje teških situacija. Djelatnici Zaklade često su pozvani rješavati komplicirane slučajeve u suradnji s veterinarskim inspektorima, lokalnim vlastima i po potrebi, policijom. Uspješno su se nosili s različitim problemima, poput zlostavljanih pasa s agresivnim vlasnicima, čopora pasa koji slobodno lutaju i genetski manjkavih pasa koji su rezultat mentalne bolesti vlasnika da 'nagomilava pse' koja je dovela do parenja u bliskom srodstvu.

7. Pronalaženje domova. Budući da se prema štićenicima Skloništa odnose iznimno pažljivo i obzirno, osoblje upoznaje njihove karaktere i tako može prepoznati kakav bi dom bio prikladan za svaku životinju. Budući vlasnici moraju pokazati da mogu osigurati odgovarajuće uvjete za svog budućeg ljubimca. Prvo ga upoznaju, zatim ga privremeno uzimaju uz podršku, ali i kontrolu te obvezu da će ga vratiti ako se pokaže neprikladnim. Ako se sve pokaže u redu, postoji konačna pismena obveza kojom vlasništvo postaje trajno. Tijekom godina Zaklada je uspostavila snažne veze s uglednim organizacijama za životinje u drugim zemljama, posebno u Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Te poveznice su se pokazale ključnima za pružanje dobrih domova za veliki broj životinja: sustav dobro funkcionira, a Zaklada je informirana o psima koji su udomljeni u inozemstvu. A pomoću veze s posebnom organizacijom, čak su pronađeni domovi za neke od genetski manjkavih pasa koji su spašeni intervencijama Zaklade.

8. Korist za turizam. Mnogi posjetitelji koji ljetuju u Dalmaciji su ljubitelji životinja. Nerijetko se događa da naiđu na napuštene životinje, posebice pse, i daju sve od sebe kako bi ih negdje sklonili. Sklonište Animalis Centrum pruža jedinstvenu slamku spasa u ovakvim situacijama, a turisti koji iskuse iznimnu razinu brige Skloništa, uvijek su impresionirani i oduševljeni. Za imidž Hrvatske kao turističke destinacije iznimno je važno da se vidi kako je briga za životinje u potrebi dostupna. Dobra volja poput one koju pokazuje Zaklada Bestie leži u srcu uspjeha svih turističkih atrakcija.

9. Troškovi. Vođenje ustanove za spašavanje životinja iznimno je skupo. Budući da se radi o NO KILL skloništu gdje eutanazija životinje nije opcija (osim u iznimnim slučajevima teške bolesti ili opasnosti životinje), one mogu ostati tamo neograničeno dugo, te im je potrebna skrb i hrana mjesecima, a ponekad čak i godinama. Osim uobičajenih troškova vezanih uz nekretninu (opće stope, troškovi za korištenje vode i odvoz otpada), postoje tekući troškovi za najam nekretnine, osoblje, sanitarne uvjete, struju, hranu, veterinarsku skrb (uključujući mikročipiranje, preventivne tretmane protiv parazita, sve potrebne kirurške i medicinske intervencije, lijekove i obavezne sterilizacije) i transport. Tu su također i administrativni, bankarski i računovodstveni troškovi, plus troškovi povezani s postupkom udomljavanja. Administracija je opsežna: vodi se temeljita evidencija o svakom psu primljenom u Sklonište i ishodu njegova boravka.

10. Tko plaća? U Hrvatskoj je svaka područna uprava obvezna zakonom osnovati sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje, te je zajedno sa svim jedinicama lokalne samouprave obvezna sudjelovati u troškovima poslovanja skloništa (čl. 62., točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19). NAPOMENA: Europska unija ne nudi financiranje operacija spašavanja životinja: sredstva EU-a dostupna su za dobrobit životinja koje se koriste u komercijalne svrhe kao što su hrana i istraživanja, ali ne za pomoć domaćim životinjama.

11. Financijski nedostaci. Financijski, Zaklada i s njom povezano Sklonište za životinje ovise o donacijama, godišnjim ugovorima za njihove usluge od lokalne vlasti i nadležnih institucija te o plaćanju za pružene usluge (konkretno, naknada za svaku primljenu životinju). Financijske mjere u gore citiranom zakonu nipošto ne pokrivaju svaki slučaj. Ne sklapaju sve lokalne samouprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje ugovore sa Skloništem. Kada turist donese životinju lutalicu u Sklonište, što se često događa, nema jamstva da će se naći nadležna lokalna uprava koja će platiti troškove njezinog prijema. Ako se donese životinja s ozbiljnim ozljedama ili zdravstvenim problemima, troškovi operacije i medicinske skrbi moraju se podmiriti donacijama.

12. Neograničena potreba, beskrajan rad. Kao jedino sklonište za životinje u jednoj od najvećih hrvatskih županija, Animalis Centrum uvijek radi punom parom. Rashodi stalno premašuju financijska sredstva Zaklade. Zbog svoje posvećenosti izvrsnosti, Zakladi Bestie je potrebna potpuna podrška koju zasigurno i zaslužuje.

 

MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie

Vivian Grisogono MA(Oxon)
Predsjednica Udruge Eco Hvar

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Novosti: Ekologija.hr

  • Analysis shows how heatwaves are making atmosphere thirstier, damaging water supplies, food production and power generation

    Extreme heat supercharged by the climate crisis is sucking Europe dry in summer and intensifying the drought hitting the continent, a scientific analysis has found.

    Record-breaking heatwaves meant the hot atmosphere strongly evaporated water from rivers, lakes, soils and plants – conditions made 80 times more likely by global heating in western Europe and 40 times more likely in eastern Europe, the study showed. The level of soil dryness in the west was made five times more likely by the pollution from fossil fuels in the west, and 11 times more likely in the east.

    Continue reading...

  • Scientists believe sunfish-smashing behaviour could be form of entertainment or to help younger whales feed

    Orcas have been observed ramming into giant fish so hard that the prey explode, possibly as a form of gory entertainment.

    On several occasions, orcas were observed to hold sunfish in their jaws while a second whale smashed into the target at high speed, causing it to break into thousands of pieces. Since the fish had already been killed, scientists suggested the behaviour may represent a form of play.

    Continue reading...

  • In Guatemala’s Maya biosphere reserve local people are making a living from trees at the same time as increasing forest cover, showing nature is best protected by those who depend on it

    The low rumbling grows louder until a huge harvester crashes into the open, dragging a 15-metre trunk of mahogany in its wake. The tractor manoeuvres before releasing its load and shovelling it like a matchstick on to a growing pile of lumber at the edge of the clearing. Then, with a crunch of gears and a belch of diesel, it turns and lurches back into the forest.

    This is sustainable forestry at its most brutal, yet in a few weeks’ time silence will return to this pocket of tropical forest in Guatemala’s Maya biosphere reserve (MBR). Nature will be left to reclaim the land and chainsaws won’t return for at least four years, as part of a strict management plan that is helping to buck the trend of rampant deforestation.

    Continue reading...

  • While many people in the UK recognise the need to preserve water, others are furious and planning to flout the ban in their area. The target of their anger? Failing water companies and frighteningly thirsty datacentres

    ‘Plants are like your babies,” says Harry. And accordingly, he argues, most people would do anything to keep them alive, including break the law. This is what he plans to do this week – defying a hosepipe ban in place across large parts of England, to ensure his shrubs maintain a steady pulse.

    He may not be alone. On Tuesday, Thames Water became the latest company to ban hosepipes – a restriction that will affect more than 10 million people. Since mid-July, Welsh Water, Anglian Water, Affinity Water (serving Bedfordshire, Berkshire, Buckinghamshire, Hertfordshire and Surrey), Southern Water and Cambridge Water have all announced hosepipe bans. And earlier this week, South East Water extended its existing ban to cover an additional 1.5 million.

    Continue reading...

  • Shipping routes opened by climate change mean more industrial pollutants in the air

    The gradual reduction in Arctic ice has started to open up new shipping routes, with marine traffic increasing by about 40% over the past 12 years. All these ships leave trails of pollutants in the air, which are already having a measurable climate effect.

    Aerosol particles in engine exhaust act as nuclei for water droplets, promoting cloud formation. Like aircraft, ships may leave contrails behind them in the sky.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: Eyebrights are ancient herbs used to cure eye problems, but they also penetrate grass roots to siphon off water and nutrients

    A sight for sore eyes. Eyebrights flower in the short turf of Old Racecourse Common as sunlight burns a hole through rowan trees to cast sunset colours on the grass. The eyebrights are annuals with tiny flowers, 4mm-11mm long with a violet vibe, a white corolla with purple marks and a central flash of yellow.

    There are about 20 British eyebright species, some of which are endemic. Their genetic complexity makes them an arcane group of plants and a taxonomic puzzle to all but their most dedicated acolytes. “Life’s too short to key out [make a precise identification of] eyebrights,” one botanist told me.

    Continue reading...

  • Up to 25 tonnes of nurdles, the raw material for plastic manufacturing, have spread further than initially feared

    Approximately a billion tiny plastic nurdles have entered the River Tyne after a “devastating spill”, with the pellets thought to have spread much further than first thought.

    Nurdles, which are usually 1mm-5mm in size, act as the raw material to manufacture most plastic products.

    Continue reading...

  • Experts weigh in on wellness culture’s obsession with natural fibers and the growing trend of people shunning plastic-based clothing

    A few months ago, Lane Koch made a decision: she would purge her family’s closets of all plastic-based fabrics and replace them with natural fibers, such as cotton and linen.

    Koch, a longtime Republican political strategist who was a senior staffer on Robert F Kennedy Jr’s presidential campaign, has long avoided processed foods and rid her kitchen of plastic cookware about a decade ago. But, for all that she cared about what she put in her body, she told me she had paid little attention to what she put on her body.

    Continue reading...

  • A ‘personal cooling booth’ that promises to chill you out in 10 minutes has launched in Japan, with its makers claiming it beats air-conditioning or a fan

    Name: The human fridge.

    Age: Brand new.

    Continue reading...

  • Despite official claims that the São Francisco River project supplies 12m people, many of those who had to make way for its construction in 2007 still have no water at all

    A concrete canal cutting through the Caatinga scrubland feeds a surface reservoir two and a half miles from Maria de Fátima Ferreira da Silva’s home in rural Brazil. The canal passes Sertânia and continues until it reaches Monteiro, the next town along, where it spills its precious cargo into the bed of the Paraíba River – a human-directed inflow into the seasonally dry waterway.

    Such proximity to a reliable water source would usually be considered a blessing in the sertão, a vast outback in Brazil’s north-east known for its punishing droughts. But not for Ferreira, who was displaced nearly 20 years ago by the construction of the canal and now lives in a house without any water supply, despite the nearby reservoir.

    Maria de Fátima Ferreira da Silva in her maize crop at Salão productive rural village. She bathes at the reservoir and collects water there for her smallholding and donkey, and pays to fill her barrel with drinking water each month

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com