MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Objavljeno u Zanimljivosti
Apel od srca: Zakladi Bestie hitno je potrebna financijska pomoć, a evo dvanaest dobrih razloga zašto je podržati.

DVANAEST DOBRIH RAZLOGA DA PODRŽITE ZAKLADU ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE IZ SPLITA

1. Zaklada za zaštitu životinja Bestie krovna je neprofitna organizacija No-Kill skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, jedinog službenog skloništa u Splitsko-dalmatinskoj županiji. S jedinstvenom mješavinom znanja, vještina i iskustva, sklonište se tijekom godina iskazalo pružajući izvrsnu skrb i uspješno udomljavajući bezbrojne životinje - preko 3000 udomljenih pasa i mačaka do travnja 2024. godine.

2. Eco Hvar i Zaklada Bestie. Svoju prvu akciju spašavanja pasa na Hvaru odradila sam još u rujnu 2004. godine, što je dovelo do osnivanja neprofitne udruge Eco Hvar 2013. godine. Ubrzo su moj posjed preplavili neželjeni psi i štenci. Tu je uskočilo sklonište Animalis Centrum: radeći po najvišim mogućim standardima, sklonište je od naše prve suradnje 2016. godine pružilo novu šansu brojnim psima s Hvara.

3. Posvećenost obitelji. Otkako je dr. Zdenka Filipović utemeljila ustanovu za zaštitu životinja u Splitu, njezina su djeca odrasla uz njezin rad te u njemu srdačno sudjeluju. Neograničena ljubav prema potrebitim životinjama se u obitelji prenosi iz generacije u generaciju, osiguravajući rijedak kontinuitet koji će trajati godinama.

4. 'Beštie' do 'besties'. Vođena inspirativnim entuzijazmom Zvonimira, sina dr. Zdenke, Zaklada neprestano nastoji poboljšati život stanovnika Skloništa, ali i generalno svih životinja. Uz pomoć volontera, psi iz Skloništa redovito se izvode u šetnju gradom i okolicom, dok se ljeti organizira kupanje na lokalnoj plaži za pse a zimi planinarenja na Kozjak. Ovi izleti su neprocjenjivi jer pomažu psima da vježbaju i da se u sigurnim i kontroliranim uvjetima druže s drugim psima i ljudima, volonterima, ali i nepoznatima. Vidljivost volontera u šetnji gradom također pomaže u promicanju rada Zaklade i Skloništa. Redovita stimulacija i aktivnosti socijalizacije igraju veliku ulogu u smanjenju stresa i pomažu transformaciji 'beštija' u 'besties' (prave najbolje prijatelje na svakom jeziku).

5. Edukacija, podizanje svijesti. Zaklada je uspostavila veze sa svim vrstama institucija od dječjih vrtića do velikih komercijalnih tvrtki, te organizira razgovore i radionice za bolje upoznavanje s potrebama životinja i odgovornim posjedovanjem kućnih ljubimaca. Također su i medijski izloženi, uključujući radio, televiziju i novine, gdje daju savjete i napominju zdravstvene mjere kao što su cijepljenje i suočavanje sa sezonskim rizicima, krpeljima, parazitima i gusjenicama borovog prelca. Zaklada je u Splitu uvijek zastupljena na javnim događanjima vezanim uz životinje, gdje ljudi mogu naučiti više o radu Zaklade i upoznati neke od stanovnika Skloništa – dragocjeno iskustvo za životinje i ljude.

6. Rješavanje teških situacija. Djelatnici Zaklade često su pozvani rješavati komplicirane slučajeve u suradnji s veterinarskim inspektorima, lokalnim vlastima i po potrebi, policijom. Uspješno su se nosili s različitim problemima, poput zlostavljanih pasa s agresivnim vlasnicima, čopora pasa koji slobodno lutaju i genetski manjkavih pasa koji su rezultat mentalne bolesti vlasnika da 'nagomilava pse' koja je dovela do parenja u bliskom srodstvu.

7. Pronalaženje domova. Budući da se prema štićenicima Skloništa odnose iznimno pažljivo i obzirno, osoblje upoznaje njihove karaktere i tako može prepoznati kakav bi dom bio prikladan za svaku životinju. Budući vlasnici moraju pokazati da mogu osigurati odgovarajuće uvjete za svog budućeg ljubimca. Prvo ga upoznaju, zatim ga privremeno uzimaju uz podršku, ali i kontrolu te obvezu da će ga vratiti ako se pokaže neprikladnim. Ako se sve pokaže u redu, postoji konačna pismena obveza kojom vlasništvo postaje trajno. Tijekom godina Zaklada je uspostavila snažne veze s uglednim organizacijama za životinje u drugim zemljama, posebno u Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Te poveznice su se pokazale ključnima za pružanje dobrih domova za veliki broj životinja: sustav dobro funkcionira, a Zaklada je informirana o psima koji su udomljeni u inozemstvu. A pomoću veze s posebnom organizacijom, čak su pronađeni domovi za neke od genetski manjkavih pasa koji su spašeni intervencijama Zaklade.

8. Korist za turizam. Mnogi posjetitelji koji ljetuju u Dalmaciji su ljubitelji životinja. Nerijetko se događa da naiđu na napuštene životinje, posebice pse, i daju sve od sebe kako bi ih negdje sklonili. Sklonište Animalis Centrum pruža jedinstvenu slamku spasa u ovakvim situacijama, a turisti koji iskuse iznimnu razinu brige Skloništa, uvijek su impresionirani i oduševljeni. Za imidž Hrvatske kao turističke destinacije iznimno je važno da se vidi kako je briga za životinje u potrebi dostupna. Dobra volja poput one koju pokazuje Zaklada Bestie leži u srcu uspjeha svih turističkih atrakcija.

9. Troškovi. Vođenje ustanove za spašavanje životinja iznimno je skupo. Budući da se radi o NO KILL skloništu gdje eutanazija životinje nije opcija (osim u iznimnim slučajevima teške bolesti ili opasnosti životinje), one mogu ostati tamo neograničeno dugo, te im je potrebna skrb i hrana mjesecima, a ponekad čak i godinama. Osim uobičajenih troškova vezanih uz nekretninu (opće stope, troškovi za korištenje vode i odvoz otpada), postoje tekući troškovi za najam nekretnine, osoblje, sanitarne uvjete, struju, hranu, veterinarsku skrb (uključujući mikročipiranje, preventivne tretmane protiv parazita, sve potrebne kirurške i medicinske intervencije, lijekove i obavezne sterilizacije) i transport. Tu su također i administrativni, bankarski i računovodstveni troškovi, plus troškovi povezani s postupkom udomljavanja. Administracija je opsežna: vodi se temeljita evidencija o svakom psu primljenom u Sklonište i ishodu njegova boravka.

10. Tko plaća? U Hrvatskoj je svaka područna uprava obvezna zakonom osnovati sklonište s najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje, te je zajedno sa svim jedinicama lokalne samouprave obvezna sudjelovati u troškovima poslovanja skloništa (čl. 62., točka 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja, NN 102/17, 32/19). NAPOMENA: Europska unija ne nudi financiranje operacija spašavanja životinja: sredstva EU-a dostupna su za dobrobit životinja koje se koriste u komercijalne svrhe kao što su hrana i istraživanja, ali ne za pomoć domaćim životinjama.

11. Financijski nedostaci. Financijski, Zaklada i s njom povezano Sklonište za životinje ovise o donacijama, godišnjim ugovorima za njihove usluge od lokalne vlasti i nadležnih institucija te o plaćanju za pružene usluge (konkretno, naknada za svaku primljenu životinju). Financijske mjere u gore citiranom zakonu nipošto ne pokrivaju svaki slučaj. Ne sklapaju sve lokalne samouprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje ugovore sa Skloništem. Kada turist donese životinju lutalicu u Sklonište, što se često događa, nema jamstva da će se naći nadležna lokalna uprava koja će platiti troškove njezinog prijema. Ako se donese životinja s ozbiljnim ozljedama ili zdravstvenim problemima, troškovi operacije i medicinske skrbi moraju se podmiriti donacijama.

12. Neograničena potreba, beskrajan rad. Kao jedino sklonište za životinje u jednoj od najvećih hrvatskih županija, Animalis Centrum uvijek radi punom parom. Rashodi stalno premašuju financijska sredstva Zaklade. Zbog svoje posvećenosti izvrsnosti, Zakladi Bestie je potrebna potpuna podrška koju zasigurno i zaslužuje.

 

MOLIM VAS DONIRAJTE!

Detalji za donacije:

Preko banke:
Zaklada Bestie
Kukuljevićeva 1, 21000 Split
Otp banka
IBAN: HR9324070001100371229
SWIFT: OTPVHR2X
 
Paypal gumb za doniranje: https://www.paypal.me/ZakladaBestie

Vivian Grisogono MA(Oxon)
Predsjednica Udruge Eco Hvar

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti MOLIM VAS POMOZITE ZAKLADI ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA BESTIE!

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Officials say Miatta Fahnbulleh minded not to give approval in victory for climate campaigners

    Miatta Fahnbulleh is minded to reject the giant Rosebank oilfield, sources have told the Guardian, in what would be a blow for the North Sea energy industry and a major victory for climate campaigners.

    After approving the smaller Jackdaw gasfield on Wednesday, officials say the energy secretary is leaning towards refusing approval for what would be one of the biggest oilfields in the North Sea.

    Continue reading...

  • As glaciers melt and permafrost thaws, Longyearbyen, on the remote Arctic islands of Svalbard, faces climate-induced problems from tap water to housebuilding to landslides

    • Heavy metals make Norwegian village’s tap water toxic

    On a rugged mountain plateau of snow-dusted rocks, in the remote archipelago of Svalbard, a glaciologist, Andy Hodson, points out the “ears” of ice, white against the rock, that gave Foxfonna glacier its name, after the arctic fox.

    The small glacier, on a mountain 8 miles (15km) outside the Norwegian village of Longyearbyen, is a popular summer hike for tourists who come here seeking the Arctic experience.

    Continue reading...

  • Action needed to avoid disastrous overshoot of climate targets, according to organisation’s environment body

    The world needs to cut carbon emissions by nearly a fifth in the next four years, and by close to half within a decade, to avoid overshooting climate targets by a disastrous margin.

    Although the “window has closed” on holding temperature rises to 1.5C, in line with scientific advice, limiting the “overshoot” of that target is still possible, according to the UN Environment Programme (Unep).

    Continue reading...

  • As Cop17 kicks off, records since 1921 show more bee species declining than increasing in all parts of Europe except the Alps

    Most of Europe’s wild bee species and about half of its hover fly species have declined over the last century, a study has found, as a UN biodiversity summit begins in Armenia.

    Records since 1921 show more bee species are declining than increasing in all parts of Europe except the Alpine region. The richness of bee and hover fly species suffered a persistent drop in the Atlantic and Continental regions, the study found, though trends in other regions were mixed or even positive.

    Continue reading...

  • United Utilities, Environment Agency and local campaigners say 12-mile tunnel could take sewage away from England’s largest lake

    Plans are under way for a new giant tunnel to transport sewage away from Windermere, England’s largest lake.

    Windermere, in the Lake District, has suffered from widespread raw sewage and bacterial pollution driven by discharges from United Utilities. Campaigners say this pollution has caused more frequent toxic blue-green algal blooms, with the public advised to avoid swimming in the lake.

    Continue reading...

  • Poole, Dorset: At this time of year, migrants are constantly on the move here, whether leaving, arriving or just stopping to refuel

    With the sadness of our summer migrants departing the UK for another year comes the joy of our wintering birds returning. Working in conservation at Poole harbour, I’m out most days, connected to the ebb and flow of this change.

    As it is one of the largest natural harbours in the world, and located on the East Atlantic Flyway, birds are constantly on the move here, whether leaving, arriving or stopping to refuel.

    Continue reading...

  • This summer alone, 26 local authorities in the UK had to stop accepting fridges and freezers for recycling. Now the appliances are piling up around the country – with no proper disposal date in sight

    Not much is happening in the tiny Norfolk hamlet of Little Hautbois on the day I visit. The pub, once popular with airmen from RAF Coltishall, stopped being a pub a long time ago, even before RAF Coltishall stopped being RAF Coltishall. It’s not Saturday, so there are no weddings at Hautbois Hall. Nor is it 19 May, so the restless, headless ghost of Thomas Boleyn isn’t driving his carriage across the bridge over the River Bure, as he is said to do on the anniversary of the execution of his daughter, Anne. Today, a lovely autumn one, all is as it should be.

    But half a mile down a narrow country lane is an incongruous and baffling sight: a strip of gentle hillside made up of large white rectangular blocks, piled up and sparkling in the sunshine. A glacier, you might think, if you were in Norway rather than Norfolk. (And ice is involved, as it happens.) As you get nearer, the picture becomes clearer; the blocks have coils on one face, doors and handles on the opposite one, plus the manufacturers’ names. It’s a glacier of fridges, more than 3,000 of them.

    Continue reading...

  • ‘She carried the dead calf for hours even though it wasn’t hers. She had had a miscarriage two years before – and now picked up the stillborn babies of other mothers’

    My love of African animals, in particular elephants, dates back to when I was three or four years old, growing up in Milan in a house full of old nature books. When I was six, my parents took me on my first safari in Kenya – I cried on the plane home, feeling I was being torn away from the savanna I’d dreamed of, somewhere I really loved. But for the past 20 years, that’s where I’ve lived, guiding photographers on the Maasai Mara National Reserve and elsewhere in Africa.

    I’ve spent time photographing other animals, especially big cats, but elephants are still my favourite subject. They have this extraordinary presence, dominating the landscape and making it come alive. I love to follow them in different habitats. They are extremely adaptable – in Kenya they’re associated with the savanna and acacia woodland, and they can also live in extremely arid areas, such as the deserts of Namibia, where this photograph was taken.

    Continue reading...

  • Failed rains and a dire El Niño threaten the waterway that sustains the country, with farmers selling cattle to survive

    The cattle should be ambling, grazing contentedly, through Robert Delgado’s fields. Instead, the animals slump in the shade, tongues lolling, in futile attempts to avoid the blistering heat. Soon it will matter little whether their appetite returns, for there will be no grass left to graze.

    In Azuero, an agricultural region in Panama’s Arco Seco (Dry Arc), the summer is generally relentless and unforgiving. But this year, the crucial rainy season that precedes it – typically from May to December – has brought little rain to parched fields. The watering holes, streams and rivers that farmers rely on have not been replenished, and pastures – the vital source of animal feed during the dry months – have not regenerated themselves.

    Continue reading...

  • These yachts are highly popular with the ‘super-bourgeoisie’ – and getting bigger. Can anything be done to stop them destroying our seas?

    Who knew? Apparently everyone did, apart from me: you don’t wear shoes on a superyacht. Now, about to step on to my first teak deck at the Monaco Yacht Show, I’ve got to take my trainers off, and I’m having a sock panic. Have they got holes? Do they even match? Do they smell?

    To be honest, I’ve come dressed all wrong for Europe’s big annual superyacht trade exhibition. The code for men seems to be crisp and tucked in, blazers and chinos, navy and white, sculpted hair and designer sunnies. (I went colourful, loose, casual). For women, it’s something like Riviera elegance. Everyone – whether they’re Italian, French, English, German, American, exhibitors, buyers, brokers, charterers – seems to know each other. The international superyacht community seems to be a close-knit one, and I’m not part of it. Yet.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com