Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home vaša pisma Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Novosti: Ekologija.hr

  • Prof Gustaf Hugelius warns wildfires could accelerate release of methane and carbon as vast regions approach irreversible thresholds

    Heatwaves and wildfires are not just scorching forests, they are adding to the tipping point risks in the world’s vast permafrost regions, which contain three times more carbon than all the living vegetation on Earth.

    This is a major concern for Gustaf Hugelius, a professor at the Bolin Centre of Climate Research at Stockholm University, Sweden, and a leading authority on the risks from thawing tundra and peatlands. In this Q&A, he explains why the world should pay attention.

    Continue reading...

  • Most allotment holders say the heat has meant more work for smaller crops, although some have found a silver lining

    After a summer of repeated heatwaves and exceptionally dry weather in the UK, rain has brought some relief this week, but drought remains widespread and experts warn it will take weeks of sustained rainfall for water supplies to recover.

    For people growing their own fruit and vegetables, it has been a challenging and sometimes surprising season. The Guardian spoke to growers across England about how they are adapting to a hotter, drier climate.

    Continue reading...

  • This punishingly hot and dry summer will probably be followed by another wet winter. But it’s nothing compared with what Britain will endure in years to come

    This summer could be the hottest, driest and deadliest in English history. Successive heatwaves have so far claimed almost 3,000 lives. Nearly three-quarters of England and all of Wales is in drought, while key reservoirs are parched. Across this brown and stickily unpleasant land, from Grimsby down to St Ives, hosepipe bans are in force, while music festivals are staged not on green fields but in giant dust bowls.

    Just how bad is it? I asked a leading climate scientist.

    Aditya Chakrabortty is a Guardian columnist

    Continue reading...

  • Andy Burnham promises drive to tackle toxic waste, raise fines and use AI-powered drones to detect illegal activity

    Illegal dumps in West Yorkshire, Surrey and Kent will be cleared up using taxpayer money, Andy Burnham has announced, as the prime minister promises a new drive to tackle toxic waste.

    Ministers have identified dumps in Bradford, Runnymede and the Isle of Sheppey, which collectively contain about 22,000 tonnes of illegal waste, to be cleared in the next phase of the government’s national clear-up effort.

    Continue reading...

  • Researchers laud return of giant tuna to North Sea after being fished almost to point of extinction

    Researchers have lauded two giant bluefin tunas being caught off the coast of Yorkshire for the first time in more than six decades as a “success story” for marine conservation.

    The tunas, which were caught a day apart off the coast of Whitby earlier this week, have mostly been absent along the north-east coast of Britain since the 1960s.

    Continue reading...

  • People told they and their pets should keep out of river at Ham amid anger over Thames Water’s treated sewage plan

    Swimmers are being warned not to enter the water at the first official bathing site on the River Thames, in south-west London, because of toxic blue-green algae in the water.

    The blue-green algal blooms are rare in moving water but are likely to be caused by the extreme heat, low river flow, and nutrient pollution from sewage waste.

    Continue reading...

  • Newton Flotman, Norfolk: It looks like a toilet brush yet predates the dinosaurs. I can’t help but give it a stroke by the roadside, even if I get strange looks

    The rural road is flanked with a bank of green fuzz. It’s jungly and verdant – lush in a landscape that has turned brown and yellow from drought. I run my hand over the green bristles erupting from a bamboo-like stem.

    Equisetum arvense, or field horsetail, looks fluffy, but it is wiry and rough. One could serve effectively as a toilet brush. The bristles are rich in abrasive silicon, which gives the texture of sandpaper. This explains another of equisetum’s common names, scouring rush, from when it was used to clean wood and polish metal. If you are careful, a hollow jointed stem can be separated at its junction and then rejoined like children’s tubular pipes for building, slotting back in a satisfying way.

    Continue reading...

  • The overpopulation of axis deer has taken an environmental toll, but Maui Nui Venison sees it as a resource instead of a pest

    In 1868, the government of Hong Kong gave eight axis deer to Hawaii’s King Kamehameha V. They were a beautiful gift, these creatures that hail from south Asia, with their honey-colored pelts marked by a smattering of white spots. But their incursion into Maui started much later, in the 1950s, when they were brought to the island for recreational hunters.

    Now, more than a century after their introduction, an estimated 60,000 traverse the Hawaiian islands of Lanai, Maui and Molokai in herds that are reshaping the environment. Unlike the white-tailed deer common along the US east coast, whose breeding season lasts from October to January, axis deer breed year-round. Their herds are constantly reduplicating. They feast on native grasses and endangered plants, chewing them down to their roots, leaving wide swathes of lands fallow. They can leap 10ft over fencing or barrel through it, consuming farmers’ crops and the cattle feed needed for Maui’s small beef industry.

    Continue reading...

  • Five hundred people turn up to adopt plants from conservatory that will reopen in 2030 after renovation project

    Above the waxy monstera leaves and bright pink hibiscus flowers in the Barbican conservatory hangs a giant net to catch the panes of glass that are at risk of falling from the ceiling on the unwitting plant lovers below.

    This precarious situation has caused the estate to shutter its greenhouse on the third and fourth floors for three years so a full refurbishment can take place. But the hiatus has a silver lining for many of those who visited on Wednesday to give the plants from the conservatory a new home.

    Continue reading...

  • Many species under threat use the African-Eurasian flyway, one of the planet’s largest mass-migration systems

    It may still feel like summer, but in the world of birds, autumn migration is already well under way. Cuckoos and swifts have already left us, and while swallows and many species of warbler will not depart our shores until September, many species of Arctic-breeding waders have begun to stop off at our coastal marshes to refuel for their long journey south.

    This year, however, there could be fewer than usual. A review by the British Trust for Ornithology, working with other international conservation organisations, has found that more than half of these global travellers are suffering major declines in numbers – a worrying downward trend. Many of those under threat use the African-Eurasian flyway, one of the largest mass-migration systems on the planet.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com