Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Economic harm of CO2 pollution from Rosebank and Jackdaw forecast to far outweigh any boost to UK

    The climate damage caused by developing the Rosebank and Jackdaw oil and gas fields under consideration by the UK government would destroy their economic benefits many times over, according to an analysis.

    It estimates the economic damage caused by the carbon pollution from the oil and gas produced would be between £119bn and £336bn in the coming decades, compared with the £28.7bn in value to the UK estimated by Adura, the fossil fuel company promoting the new fields.

    Continue reading...

  • A local initiative is testing simple ways to stop algal blooms in the River Fal threatening some of England’s most biodiverse marine habitats

    On a rocky beach in Cornwall, a group of wetsuit-clad freedivers and snorkellers are wading into the shallows. Below St Mawes Castle, built by Henry VIII to defend Falmouth harbour, they disappear in a swish of florescent pink and green fins.

    They are volunteers, trained by the Cornwall Wildlife Trust to use underwater cameras and floating GPS devices to detect changes in marine habitats over time.

    Two volunteers, Simon Tagney and Max Behnert, prepare to survey the seabed beneath the 16th-century St Mawes Castle. Photograph: Luke Gartside/The Guardian

    Continue reading...

  • Ynys Môn (Anglesey): The rosy footman is a relative newcomer to this part of Wales, bringing with it nectarine tones and markings like hieroglyphs

    I have a routine in the summer months that I like to keep to as often as I can. That is, to start my day in the company of moths.

    This morning, after a gentle night  – too cloudy to see the flight of Perseid meteors but mild enough to encourage the flight of moths – I head out to my Robinson light trap. It’s 40 years old and somewhat shabby, and sits between the meadow plots in our wildlife garden like a tiny flying saucer. With cuppa to hand, and joined by our familiar robin, who knows this routine well, I examine the live catch.

    Continue reading...

  • Henry Astor looked back to his grandfather’s time for the inspiration to find older varieties that could help nature on his Cotswold farm

    It is the earliest harvest Henry Astor can remember. But walking through the scorched wheatfields of his Cotswolds farm, signs of life are everywhere – swarms of insects, kaleidoscopic wildflower meadows, bushy hedgerows several metres wide. A yellowhammer perches on a nearby tree.

    There are 18 other red-listed birds on the farm, says Astor, who this year ringed 23 barn owls, three kestrels, two little owls as well as goshawk chicks. “Last winter we had clouds of goldfinch, chaffinch and greenfinch,” he says. Britain has lost 73 million birds since 1970; but at Bruern Farms, a small but welcome reversal is taking shape.

    Continue reading...

  • True figure likely to be much higher as it only covers about half of continent and does not include August totals

    At least 35,000 more people died during Europe’s four record-breaking, back-to-back heatwaves this summer than would normally be expected, according to incomplete figures from barely half the continent.

    Excess mortality in three of the EU’s larger countries – Germany, France and Spain – alone has already exceeded 25,000, according to the provisional national figures, and experts say the toll will rise significantly once August totals are consolidated.

    Continue reading...

  • Rise in claims linked to heat-related deaths and illness, especially among older people, could drive up premiums

    Europe’s intense heatwaves could hit insurers’ earnings as companies face a rise in claims linked to heat-related deaths and worsening health conditions, the rating agency S&P has said.

    While a long summer of extreme heat will have increased drought and wildfire-related claims, the rating agency said there would also be fallout for life and health insurers, and for the reinsurers who provide financial protection to insurance companies.

    Continue reading...

  • Hélène Duguy is taking on companies accused of failing to stop Pfas pollution in the area of France she calls home

    The factories were just part of the landscape for Hélène Duguy growing up in the heart of an area known as France’s “Chemical Valley”.

    “Those factories are visible from my mother’s apartment,” says Duguy, 34, whose mother still lives in St-Genis-Laval, south of Lyon.

    Continue reading...

  • MVRDV – the firm behind Marble Arch Mound – says Rotterdam ROCKS! will inspire visitors to live sustainably. But in an era when the greenest building is the one that already exists, this tottering cairn looks set to misfire

    ‘It looks like something Shrek would throw up,” sniffed one online commentator, unflatteringly comparing Rotterdam ROCKS!, the recently unveiled proposal for a waterfront site in Europe’s largest port, with the vomitings of a cartoon ogre. Designed by Dutch architectural firm MVRDV, which gave London the supremely underwhelming Marble Arch Mound in 2021, Rotterdam ROCKS! (the use of EMPHATIC CAPITALS connoting an in-your-face energy) is the winner of a major architectural competition intended to create “a new world wonder”.

    But instead of a modern Hanging Gardens of Babylon or contemporary Colossus of Rhodes, MVRDV’s super slick renderings depict a pile of artificial “rocks” (or ROCKS!) stacked together in a humongously scaled tottering cairn, wreathed in suspiciously luxuriant foliage and sluiced by a preposterous waterfall.

    Continue reading...

  • New documentary To Use a Mountain spotlights the pain and triumph of resisting government efforts to turn parts of rural US into disposal sites

    Nuclear energy was supposed to be our salvation, humanity’s chance to retool technology first conceived as a weapon of mass destruction into an engine of limitless prosperity. But even as the industry touted nuclear fission as an economic game-changer (never mind the astronomical startup costs), a safety paragon (never mind the spills at Chornobyl, Three Mile Island and Fukushima) and harmless fodder for an American comedy institution (never mind that glowing rod on Homer’s back or the three-eyed fish), there was no getting around the matter of what to do with all the toxic waste (never mind nuclear’s claimed green credentials).

    The stagnant state of that dirty business brought Casey Carter, the director of the new avant-garde documentary called To Use a Mountain, back to his interview with a Washington state farmer who was part of a class-action lawsuit against the government over the release of radioactive material from the Hanford nuclear reservation – site of the world’s first full-scale plutonium production reactor. The farmer’s words still echo, despite ultimately being cut to fit the film’s 90-minute runtime. “He joked that nuclear power is the only faith-based energy because everyone always asks, ‘Do you believe in it?’” Carter says. “He was like, ‘You don’t have to believe in solar. It’s just a pretty good idea.’”

    Continue reading...

  • The Democratic and the Republican candidate each blame the other for the bungled recovery effort after storm struck region

    Two years after North Carolina suffered the worst natural disaster in its history when Hurricane Helene struck the state’s western half, life in the hardest-hit areas appears back to normal. Downtowns are lively, blocked roads have been reopened and rivers are flowing below their banks.

    But the telltale evidence of the disaster’s expensive impacts can still be seen – from “for rent” signs in storefronts whose businesses never came back to debris from the storm still lurking in some waterways. And in the race for North Carolina’s US Senate seat, it’s almost as if the hurricane never left.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com