Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home O nama Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Novosti: Ekologija.hr

  • As residents, nature wardens and experts consider the damage to the heathland and how to restore it, the climate crisis is foremost in their minds

    A local community pulling together, emergency services saving homes and caravan parks from catastrophe, and farmers and nature reserve wardens working to rapidly create fire breaks to halt a marauding fireball 40 metres high – there was plenty to praise the week after a swathe of east Suffolk burned.

    But local people were also in tears at the blackened, ruined state of more than 112 hectares (277 acres) of Dunwich Heath, mourning the devastation of a much-loved nature reserve alongside neighbouring Minsmere. The rare birds that inhabit the reserve have lost crucial habitat, while the rare invertebrate species there will have been “decimated”, according to the reserve staff.

    Continue reading...

  • Researchers find microplastics can persist in compost, leaching into agricultural soils

    Plastic contamination should be a central concern in efforts to deal with food waste, which campaigners call one of the most overlooked problems of the climate crisis, researchers have said.

    This is despite the fact that, as the chef, author and activist Max La Manna puts it, food waste management is “one of the few climate problems where everyone wins”.

    Continue reading...

  • Abernethy: It’s been a period of heartbreak and gratitude, mourning the scorched landscape and staying away from home when the smoke got too close

    Parts of the Cairngorms have been on fire for over three weeks. Many places I take for granted that I can walk to are off-limits. Huge swathes of moorland that should be purple with heather, understoreys that should be thick with blaeberries, granny pines and younger trees, are scorched black. In places, the fires has burned down into the tree root system and the peat layer, and may smoulder for weeks.

    It’s been a period of uncertainty and despair. I’ll never forget the day the wind changed direction and a huge plume of smoke rose behind the trees immediately beyond our house. We waited to see if we would be evacuated, gathered passports, important documents, medicines, and packed a bag of clothes. When residents of nearby Nethy Bridge were advised to evacuate, we stayed with a friend just outside the perimeter for the night, something I never imagined having to do.

    Continue reading...

  • Scientists race to untangle complex links between exposure and mortality as fire weather grows more prevalent

    A thousand kilometres from the infernos gorging on northern Ontario’s boreal forests, Erin O’Connor watched the sky above Canada’s biggest city turn an “almost post-apocalyptic” orange as it filled with light-scattering particles of soot and ash. Stepping outside the halls of Toronto General hospital, where air filters were keeping patients safe from the worst of the fumes, she was struck by a smell so strong it felt like standing by a campfire.

    “It really hit you in the face as soon as you walked outside,” said O’Connor, who runs University Health Network’s emergency department and saw a rise in patients presenting with allergies and shortness of breath. “As the days progressed, it was like that everywhere. It seemed even inside you could smell that burning.”

    Continue reading...

  • London mayor points to ‘terrifying scenes’ this summer amid speculation Burnham may back Jackdaw and Rosebank projects

    Sadiq Khan has called on the government to commit to revamped climate action and to reduce the UK’s reliance on oil and gas, as the UK endures a summer of drought, wildfires and heatwaves.

    Writing in the Guardian, the mayor of London said that Andy Burnham’s administration must reaffirm its commitment to net zero and make clear it will continue to reduce the UK’s reliance on oil and gas “to get Britain back on track.”

    Continue reading...

  • Wandering gliders are descended from some of the earliest known insects – and breed as one global population

    Revealed: the top 10 invertebrates of the year

    All hail the wandering glider, a citizen of the globe, an insect for all of us.

    Whenever we see a dragonfly zipping through the airspace and devouring tiny insects with aplomb, we can appreciate they are so timelessly effective that they have barely needed to tweak their way of life in 200m years. Odonates are directly descended from some of the earliest winged insects, known as griffin flies, which evolved around 317m years ago.

    It’s invertebrate of the year again! From August 3-12, every day we’ll be profiling one of the thousands of amazing invertebrates that our readers have nominated, and then, when you’ve got to hear about all of them, we’ll open the voting so you can choose your favourites. Don’t hesitate to get in touch with thoughts and ideas: email us at [email protected] with Invertebrate in the subject line.

    Continue reading...

  • The mission of the Flock app is quietly subversive: to encourage users to ditch their screens and explore the wonderful world of birding

    On a brilliantly bright afternoon in his gallery and studio in Bolinas, a small town on the northern California coast, Keith Hansen was putting the finishing touches on a watercolor of an almost improbably flamboyant painted bunting.

    With an ultra-fine sable brush, he made a few intricate additions to the cobalt blue plumage on the bunting’s head, and, satisfied with his work, slipped the watercolor into a stout binder that every few days welcomes a new addition.

    Continue reading...

  • While there are fears that people harvesting their food could put pressure on habitats, some ecologists suggest responsible foraging can boost conservation and biodiversity

    Angus Morton crouches behind a cricket pavilion in a London park to snip stinging nettles from an unkempt patch of greenery.

    “They’re so abundant and they’re so good,” says Morton, a regenerative gardener who pops out once a week to forage bits for dinner. “I use them in pesto, tea … I’ve even seen someone putting them in croquetas.”

    Continue reading...

  • Bombus dahlbomii, a giant ginger bumblebee fondly known as the flying mouse, is in decline in its native Patagonia due to commercial farming

    We all love bumblebees. Not only are they beautiful, busy and social, they perform pollination services that are crucial for plants, crops and human civilisation.

    Any bumblebee would be a worthy winner of invertebrate of the year but a gorgeous giant ginger bumblebee fondly known as the flying mouse? Come on!

    Continue reading...

  • Architect’s vision for redevelopment of heart of EU quarter unrealised amid political wrangling and rising costs

    The redevelopment plan for Schuman Square at the heart of the EU quarter in Brussels was very ambitious. From a traffic-clogged, nondescript roundabout, it would become “an urban agora”, a greener, calmer meeting place, nothing less, said a former head of the Brussels government, than “a symbol that beats as the heart … of the European project”.

    It did not turn out that way. The result, say critics, is Europe’s largest frying pan, a concrete expanse with little greenery or shade. While the number of cars has reduced and the space is remodelled with smart grey paving, the centrepiece – a steel canopy with a green roof – was never built.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com