Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Objavljeno u Priroda zna bolje!

Ecobnb je inicijativa za vrijeme koje dolazi, vrijeme rasta ekološke osviještenosti.

Pogled iz Eko-vile Pogled iz Eko-vile Foto: Vilma Plazonja

Poput bolje poznatog Airbnb-a, to je međunarodna platforma za oglašavanje smještajnih kapaciteta. Razlika je u tome što Ecobnb oglašava samo objekte koji udovoljavaju određenim ekološkim standardima. Da bi bili oglašeni, objekti trebaju zadovoljiti barem 5 od 10 eko standarda koji doprinose smanjenju troškova i unapređenju okolišne održivosti objekta: organska hrana, zelena gradnja, 100% obnovljivi izvori energije, solarni paneli, odvajanje minimalno 50% otpada, ekološka sredstva za pranje i čišćenje, dostupnost bez automobila, LED rasvjeta, reduktori za vodu, te sakupljanje i ponovna upotreba kišnice. Villa Perka jebila  prvi smještajni objekt na Hvaru oglašen na Ecobnb platformi. Domaćin Vilma Plazonja svojom brigom za okoliš i ponudom udobnog, eko-friendly smještaja, pravi je primjer i motivacija za sve one koji prepoznaju vrijednost, ljepotu i raznolikost otočnog prirodnog bogatstva. U sljedećem članku opisuje što eko-turizam za nju znači.

Od „Noninog čaja“ do prvog eko smještaja na Hvaru

Turizam na našem otoku zaista ima tradiciju na kojoj nam mnogi mogu pozavidjeti. Svi mi koji smo odrastali ovdje, znamo da je iznajmljivanje, pa makar i jednog jedinog sobička bila velika pomoć našim roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Ne zato što bi iznajmljivanjem stekli neke velike novce, nego zato što je život na škrtoj otočnoj zemlji bio težak i mukotrpan. Veliku količinu rada i truda je trebalo uložiti da bi se konačni proizvod: vino, ulje, med, lavanda…mogao proizvesti i prodati, te od tog novca osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Škrta zemlja Hvara. Foto: Vivian Grisogono

Oduvijek je ovaj krš davao malo, ali je zato ono što daje - vrhunsko….i po okusu i po mirisu i po kvaliteti i po učinku na naše zdravlje. Zapravo, vrhunsko nikada i ne dolazi u velikim količinama, te se stoga s pravom može svrstati u kategoriju ekskluzivnog. Tako je to sa vrhunskim vinima, uljem, medom, smještajem…a u konačnici i sa ljudima. I tu vrhunsko dolazi u malim, ograničenim količinama, kako među onima koji nude smještaj tako i među turistima koji nam dolaze iz svih dijelova svijeta u potrazi za novim iskustvima, emocijama, doživljajima…

Naš način života, odnos prema prirodi, prema ljudima iz našeg okruženja, sve one naizgled male i bezazlene stvari za koje često mislimo da se podrazumijevaju, predmet su promatranja i zapažanja od strane ljudi koji nas posjećuju, ponekad čak iz ne tako dalekog okruženja u kojem često caruje otuđenost. Okruženja u kojem susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja. Zato su te „sitne“ stvari bitan i vrijedan dio našeg imidža i brenda, autentičnost koju turisti traže i vrednuju.

Moj otac, pčelar, 1982.

Od izgradnje nekretnine 1930-ih moja obitelj se uglavnom bavila pčelarstvom. Ranih 1960-ih je ugostila prve turiste. Seleći pčele izvan otoka, upoznala je i proputovala veliki dio bivše države, osobito susjedne BiH. Nona je tako radeći oko pčela i boraveći u prirodi stekla znanja o mnogim biljnim vrstama te ih je sabirala i koristila u pripravi mješavine za čaj, travaricu, likere… Na mene je prenijela ljubav prema bilju i znanje koje sam s vremenom dodatno proširila, te sabirala i biljne vrste koje se na otoku gotovo uopće ne koriste ili se jako rijetko koriste. U poznim godinama, trebala je i veću pomoć kako bi se „Nonin čaj“ pripremio i odaslao kao vrijedan poklon na adrese prijatelja koji su ga cijenili i radovali mu se. Jedan od tih prijatelja, uskoro 90-godišnjak i dan danas tvrdi kako ga je nonin čaj izliječio od teške bolesti bubrega. Svakodnevno bi ga spravljao i nosio sa sobom na posao. To je bilo jedino piće koje je tijekom dana konzumirao, a rezultat je bio-izlječenje bolesnih bubrega. Često je spominjala savjete i preporuke tada poznatog travara koji je posjetivši Hvar ustvrdio: „Vi hodate po lijekovima!“ Doista, Hvar je po broju biljnih vrsta najbogatiji dalmatinski otok. 1163 biljne vrste brojka je koja odgovara broju biljnih vrsta daleko veće Irske ili Danske. To je bogatstvo koje treba cijeniti, koristiti i promovirati, a nadasve, odnositi se prema njemu odgovorno, s poštovanjem i zahvalnošću, što nažalost često izostaje.

Kamilica, ljekovita biljka na Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Šetajući pojedinim otočnim lokacijama, jedan od najtužnijih i najtragičnijih prizora koji se može vidjeti jest „spaljena zemlja“ pod maslinom ili lozom. Činjenica da netko otrovima tretira travu bila mi je pomalo šokantna. Osim što i korijenje masline uredno upija otrov, on ulazi i u plod, iz ploda u ulje, iz ulja u naše tijelo….Čovjek stoga ne može sebi ne postaviti pitanje – nije li bolje takvo ulje uopće ne konzumirati? Zašto uopće ukloniti travu? Jer iscrpljuje zemlju pa će biti manje ploda, manje ulja, manje profita? Pokosimo li ili čak ostavimo travu, maslina će svejedno dati plod. Ono što dobijemo će možda biti u manjim količinama, ali će zato biti kvalitetno i zdravo.

Tužno je vidjeti herbicide po poljima. Foto: Vivian Grisogono

U suludoj trci za profitom i stjecanjem materijalnih dobara možda je ipak nužno da se svatko od nas ponaosob potrudi pronaći pravu mjeru, uvede kriterije, postavi granice…da se potrudi obuzdati svoju pohlepu. Misao i maksima mog prijatelja arhitekta, gotovo da se svakodnevno nameće u raznim životnim situacijama: „Tražio sam dogovor i mjeru. Dogovor između suvremenosti i tradicije i mjeru između zadovoljstva i sreće.“ Prava mjera, ne samo u arhitekturi, nego i u turizmu, poljoprivredi i svim ostalim djelatnostima, je onaj čarobni ključ, jedini pravi koji otvara vrata sreće. Zašto? Zato što jedini u svoje središte stavlja čovjeka i njegovu dobrobit.

Ljekovite biljke u ('u-pick') vrtu. Foto: Vilma Plazonja

Postići cilj, onaj do kojeg trebamo doći bez obzira kojim poslom se bavili, a da pritom nikoga nismo oštetili, pregazili, „zatrovali“, ugrozili mu egzistenciju ili zdravlje, ražalostili ga….jednostavan je i provjereni recept za sretan život. Priroda koja od nas ne traži ništa, nego konstantno daje i daje i daje…i uvijek iznova ima što dati, u svemu nam može bit najbolji primjer i uzor. Slijedeći njen primjer bit ćemo ljudi i domaćini koji će sami po sebi biti ekskluzivni, bit ćemo najjača i najvažnija karika brenda kojeg nudimo i od kojeg živimo.

Buhač. Foto: Vivian Grisogono
Uskoro, u proljeće, hvarske će padine i puteljci zabijeliti od prekrasnih, rascvjetalih glavica dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke koja se koristi kao prirodni insekticid. Upravo sa Hvara, Šolte, Brača i Dubrovnika, ova biljka je krenula u svijet. Naberimo cvjetne glavice i od njih pripravimo insekticid kojim ćemo tretirati svoje voćke, povrće, cvijeće na terasi i balkonu. Dio cvjetnih glavica posušimo i pohranimo za sljedeće korištenje. Uzmimo ponizno i sa zahvalnošću sve što nam se besplatno nudi iz najbolje ljekarne na svijetu, učinimo ga dijelom svoje svakidašnjice, dijelom svoje ponude i brenda koji će svojom kvalitetom i ekskluzivnošću privlačiti ekskluzivne ljude u ekskluzivan smještaj i ekskluzivnu destinaciju!
Recept za pripravu insekticida od dalmatinskog buhača 
- 150-200g suhih ili 1 kg svježih cvjetova      preliti sa 10 l kipuće vode
- ostaviti preko noći
- procijediti i uliti u bocu za prskanje
 Za tretiranje balkonskog cvijeća napravite 1l pripravka. Poprskajte biljke. Nakon 10 min možete ponoviti. Prskanje obaviti u rano jutro ili sumrak, jer je piretrin razgradiv na svjetlu.
Eko-proizvod. Foto: Vilma Plazonja
Eko-promišljanje i orijentacija dobrim dijelom su lišeni egoizma, pohlepe, potrebe za dokazivanjem, nadjačavanjem sa pojedincima i prirodom….Osim o sebi, takav pojedinac brine i o dobrobiti svojih bližnjih i cijele zajednice, destinacije. Kada čovjek uđe u neke godine, stekne već dovoljno znanja, iskustva i mudrosti da bi prepoznao i cijeno prave vrijednosti. Nema više vremena, ni živaca, ni strpljenja za negativne ljude, one koji ne zaslužuju njegovo društvo i pozornost. Ima sve manje tolerancije za turiste kojima treba napominjati da ne mogu galamiti iza 23:00, moliti ih da poštuju kućni red, ne rade nikakvu štetu u smještaju, zatvaraju vrata i prozore dok je klima uređaj uključen….
Gospina trava - kantarionovo ulje. Foto: Vilma Plazonja
Eko-certifikat je stoga izvrstan alat za „filtriranje“ ljudi koji nam dolaze, alat kojim u svoj smještaj i destinaciju privlačimo osviještene pojedince koji će se sa respektom odnositi prema nama kao domaćinu, prema smještaju kojeg smo s pažnjom i ljubavlju pripremili za njih, prema našim sugrađanima i okolišu kojeg trebamo sačuvati za generacije koje dolaze. Citirat ću Đuru Tomljenovića: „Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše!“ Za početak, krenimo svi od svog smještaja, svoje destinacije i od nje učinimo Portofino!
 

© Vilma Plazonja, veljača 2019.

Više o Vili Perka na web-stranici www.villa-perka.com

Nalazite se ovdje: Home info Priroda zna bolje! Eko-friendly smještaj na Hvaru!

Novosti: Ekologija.hr

  • UN forecasters warn of worsening conditions in 45 countries currently experiencing severe food insecurity

    About 50 million people are likely to be pushed into acute hunger before the end of next year by the rapidly developing El Niño weather system, according to forecasting.

    This is in addition to the hundreds of millions of people already facing dangerous levels of hunger, owing to years of drought in parts of Africa and pressure on food prices from the war in Iran.

    Continue reading...

  • The beady-eyed, Pokémon-like leaf sheep is far more ingenious than us land mammals

    A neon green punk sheep that lives underwater. A solar-powered slug that can perform photosynthesis. If you are seeking beauty, brains and a wonderfully innovative lifestyle, then vote leaf sheep.

    The leaf or sea sheep, Costasiella kuroshimae, is a sea slug about the size of a grain of rice. Like a sheep, it grazes on green stuff – certain species of algae, which it finds in tropical waters around Japan, Indonesia and the Philippines. But its sheepy nickname does it a disservice because it is far more ingenious than us land mammals.

    Continue reading...

  • Iran conflict windfall over three months reignites calls for companies ‘cashing in on human misery’ to pay for environmental damage

    Eight of the biggest oil companies amassed profits of more than $90bn (£67bn) in just three months as the Iran conflict sent energy prices soaring and the emissions-fuelled climate crisis caused deadly heatwaves.

    The windfall war profits have reignited calls for oil and gas supermajors such as Saudi Aramco and BP to pay for the environmental damage caused by “cashing in on human misery” and fund a rapid transition to renewable energy.

    Continue reading...

  • Farmers advised to vaccinate after recent hot weather provides ideal conditions for virus-carrying midges

    There has been an “alarming” surge in the number of sheep affected by an outbreak of bluetongue in the UK, with farmers whose livestock are at risk being urged to move them out of areas where midges are plentiful.

    The virus, which does not necessarily kill sheep but makes them ill and can have a long recovery time, presents as high fever and swelling of the lips and tongue, with a one-week incubation time. The tongue may go blue and even protrude from the mouth. More than 590 cases were reported last week, according to the National Sheep Association (NSA).

    Continue reading...

  • Over-the-counter treatments for cats and dogs contain chemicals that are banned in pesticides and pollute waterways

    Over-the-counter flea treatment for cats and dogs should be banned as millions of hazardous chemicals are unnecessarily applied to UK pets each year, a parliamentary report has concluded.

    Cats and dogs are widely treated with topical, or “spot on”, treatments that include insecticides to prevent fleas. Vets often recommend regular treatments as a preventive measure, even when the animals do not have fleas.

    It’s Invertebrate of the Year again! Every day from 3-12 August, we will be profiling one of the thousands of amazing invertebrates that our readers have nominated, and when you have heard about all of them, we will open the voting so you can choose your favourites. Don’t hesitate to get in touch with thoughts and ideas. Email us at [email protected] with Invertebrate in the subject line.

    Continue reading...

  • New research shows early-warning species is on the move, expanding or contracting geographic range and changing altitude

    Butterflies, often considered a “sentinel of change”, are on the move across every continent they inhabit, shifting to survive as global heating reshapes their environment.

    About one in 10 species have already expanded or contracted their geographic range, or shifted in altitude, according to a global study published in Nature Ecology & Evolution.

    Continue reading...

  • As climate disaster stares us in the face, the radical right says ‘Embrace the Mediterranean life’. Embrace death, more like it

    Can’t you leftists understand? Mass death is good for you. Reject the woke love of life! Welcome civilisational collapse! Watch it all burn, then dance in the ashes! This, roughly speaking, is how the dismissal of climate action is now being justified: the argument has shifted from science denial to outright nihilism.

    The new incendiary spirit is exemplified by that serial arsonist Allister Heath, editor of the Sunday Telegraph. In a column in the Daily Telegraph last week, originally titled “Britain can’t stop climate change. Scrap net zero and embrace Mediterranean life”, he argued that “climate change is real” but “the war against global warming has been lost”.

    George Monbiot is a Guardian columnist

    Continue reading...

  • Scientists find ruminants emit more of greenhouse gas individually than cows, although total contribution tiny compared with domesticated livestock

    When cows belch and fart they release methane, which is warming the planet, but how does this compare with the digestive gases emitted by wild animals? A new study shows that deer add the greatest amount of methane to the atmosphere, but compared with domesticated livestock their total contribution is minuscule.

    Methane is a potent greenhouse gas, which has been rising rapidly in recent years, but it is hard to pin down exactly where it is coming from. Like domesticated cows, wild ruminants such as deer, moose and llamas rely on bacteria to help them break down the fibrous plants they eat, releasing methane as they go. To understand how much methane wild ruminants release, Theresia Yazbeck, from the Max Planck Institute for Biogeochemistry in Jena, Germany, and colleagues used recent estimates of global wild animal populations and combined these with methane emission estimates based on body mass and diet.

    Continue reading...

  • This week, we launched our third annual vote to honour nature’s unsung heroes. The Guardian’s natural history writer – and woodlouse fanboy – Patrick Barkham will be here from 4pm BST (11am EDT) to discuss this year’s poll and why we must celebrate the spineless

    Ask a question: log in or sign uphere

    What do the tardigrade and the earthworm have in common? They are, of course, the two previous winners of the Guardian’s Invertebrate of the Year poll. An annual contest that pits some of the the natural world’s finest species against each other in celebration – and to remind ourselves why beetles, slugs, worms and moths and others play a critical role in the planet’s infrastructure.

    Contenders to take the tardigrade’s crown this year include the common woodlouse and the immortal jellyfish. We’ll be revealing the rest of the shortlist over the next few days.

    As the Guardian’s natural history writer, Patrick is one of the UK’s foremost nature writers and has written books about badgers, moths and his lifelong love of the outdoor world. His recent reporting has looked at rewilding projects, the homing habits of swifts and people pretending to be otters.

    Continue reading...

  • Increasingly erratic weather patterns due to climate change mean people are losing homes, crops and livestock

    As rain lashed the Pir Panjal mountains before dawn on 19 July, Haji Mohammad Latief stepped outside his home in Murrah, a remote mountain village in Indian-administered Kashmir. His daughter had asked him to move the family’s car to a safer place as the rain got heavier.

    “I had only just parked it,” Latief recalled. “When I turned around, I saw the water coming.” Minutes later, a cloudburst sent mud, boulders and water crashing down the hillside.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com