U Jelsi se uvijek tolerirao određeni broj pasa, koji su se slobodno kretali ulicama. Ljubitelji pasa ih primaju, dok ih ostali toleriraju, pod uvjetom da se pristojno ponašaju, ne ometaju mir i ne rade nered. Povremeno psi lutalice nemaju vlasnika, no ljudi ih smatraju kao da pripadaju svom mjestu. Većinom ali imaju vlasnika (to je bio i Bobijev slučaj), no i tako im je dopuštena sloboda da žive svoje živote. Neki, poput prekrasnog mješanca retrivera Lorda patroliraju mjestom sa dozom autoriteta.
Između muških pasa, koji su slobodni većinom nema puno agresije. Kada naiđu jedno na drugo, najvjerojatnije će se skupa poigrati sve dok se ne umore i ne odu svaki svojim putem.
Bobi je bila nježna duša koja je vrlo lako nalazila prijatelje kako sa dvije tako i sa četiri noge.
Često bi pronašao svoje prijatelje u jelšanskim kafićima nakon što je obišao lokalni park i šira područja Jelse. Tiho bi sjedio u blizini svojih prijatelja sa dvije noge i bio bi zahvalan za svaku pozornost, znak pažnje ili poslasticu, koja bi se našla za njega. Četveronožci su bili prilika za igru.
On je bio oduševljen kad je upozano Polli, kujica koja je bila lutalica u Hrvatskoj, a je našla novi dom preko jedne Udruge za životinje u Austriji. Sad živi ižmeđu Beč i Hvar.
Njegova posebna prijateljica Abby je bila dominantnog duha, koji je očito vjerovao u ženski pokret za jednakost za pse. Kada su se zajedno igrali, uvijek bi završila naskakivanjem na Bobija ali on se nikad nije naljutio zbog toga, iako je to bila njegova uloga kao snažnog mužjaka da naskakuje na nju. Ne, bio je to toliko drag pas, koji nikada ne bi naudio ženki, čak ni u samoobrani. Bobi je bio privilegiran da bude Abbyjin prijatelj, jer Abby je inače, za razliku od Bobija bila vrlo izbirljiva oko toga sa kim se družila - kako sa ljudima tako sa psima. On je bio samo ulični pas za razliku od njezine njegovane patricijske elegancije. To samo još dodatno pokazuje kakav je Bobi bio poseban pas.
Bobi je bio jako snažan mužjak i kako je bio slobodan, uvijek je bio tamo gdje je bila akcija i gdjegod se upravo u Jelsi tjerala kuja. Strpljivo bi čekao svoju najnoviju "curu" ispred njene kuće. Ponekad bi se jako zaprljao, bio je cijeli blatnjav, ali se činilo da ga je to samo činilo još privlačnijim. Svako ljeto bi na otok došla njegova dvojnoga najbolja prijateljica Irena i počela mijenjati njegove puteve redovitom njegom i posebnim namirnicama, koje je volio. Bobi bi je slijedio na posao i ostao blizu nje većinu dana kako bi se zajedno vratili doma. Samo ljubav ili prije požuda bi promijenili ovu zacrtanu rutu.
Ljeto 2017. počelo je kao i prethodne godine. U srpnju je tjerala jedna kuja. Bobi je odlazio vani i vraćao se kući u pravilnim intervalima za malo spavanja, hrane i vode prije povratka objektima svoje želje. Ovaj uzorak se ponavljao tijekom nekoliko dana sve do srijede 12. srpnja. Tada se to promijenilo. Kada se vratio kući u četvrtak 13. srpnja, Bobi je očito bio bolestan. Bio je mlitav i nije mogao normalno jesti ni piti. Sljedećeg dana, kada je njegovo stanje bilo još gore, odveden je u veterinara, koji je rekao da "boluje samo od iscrpljenosti" i da će to proći. U subotu, treći dan njegove iznenadne promjene, Bobi je jedva mogao prošetati nekoliko koraka do lokalnog parka. Nije mogao niti jesti niti piti. Sljedećeg dana, u nedjelju 16. srpnja, Bobi je samo mirno ležao i uginuo.
Što se dogodilo?
Tijekom noći između srijede 12. i četvrtka 13. srpnja su bile ulice Općine Jelsa prskane insekticidom. Točnije, insekticidima. Sustav prskanja otrovne magle u okoliš iz ručnog spreja ili vozilima sa raspršivačima poznati kao "Fogging" na engleskom, "zamagljivanje" na hrvatskom. Eco Hvar smatra da je praksa manjkava i opasna. Jelšansko Općinsko Vijeće je nekoliko godina zanemarivalo naše izražaje zabrinutosti.
"Zamagljivanje" od krećući se vozila se već nekoliko godina prakticira u zemljama u kojima se endemično pojavljuje Denga Groznica i Nilska Groznica od ugriza komaraca. Koristi se vrlo mala koncentracija otrova a ljudi se potiču da dopuste da magla prodre u njihove domove. Na Salomonskim otocima je Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) uvjerila građane da je ova praksa sigurna. Prskanje se obično vrši kada su komarci najaktivniji, u ranim jutarnjim satima i ranim večerima.
Groznica Denge i Nilska Groznica su vrlo rijetki u Dalmaciji. Nikada nisam čula niti za jedan slučaj na Hvaru. "Zamagljivanje" se radi prema totalno drukčijim načelima od onih, koje je propisala WHO. Skoro uvijek sa radi preko noći i prskaju se ceste uključujući mjesta gdje je vrlo mala pojava komaraca. Ljudi se upozoravaju da ostanu u zatvorenom prostoru i da zatvore grilije ako imaju ikakvih problema sa disanjem. Pčelari trebaju zatvoriti košnice.
Za zamagljivanje je korišten proizvod koji se zove Permex 22E, čije moguće nuspojave su izuzetno opasne za ljude, životinje i okoliš. Detalji: aktivni sastojci su permetrin i tetrametrin. Permetrin: Vrlo otrovan za pčele, ribe, divlje životinje i mačke. Može utjecati na imunitet i endokrini sustav kod ljudi. Razvrstan kao mogući karcinogen u Sjedinjenim Državama. Tetrametrin: Vrlo toksičan za pčele, ribe i vodene organizme; mogući karcinogen kod ljudi; obično se koristi u malim količinama na ograničenim područjima (američki EPA revizijski dokument). (Tetrametrin je zabranjen u Europi već nekoliko godina kao pesticid prema Bazi Europske Unije, ali u 2022.godini je u procesu ponovnog odobravanja kao biocid, pri ECHA-u.)
Je li Bobi uginuo od "zamagljivanja"?
Dokazi su snažni. Bobi je bio normalan zdravi pas do srijede 12. srpnja, ponašajući se prema svojem uobičajenom načinu života. Bio je na ulici i one noći kada se dogodilo "Zamagljivanje". Slijedećeg je dana počeo biti loše. Nije imao simptome trovanja gutanjem ili druge pasje bolesti, koju bi veterinar identificirao. Njegovi simptomi su odgovarali nekim opisanim za trovanje piretidom. Njegova propast i smrt su bili nepopustljivi i relativno brzi.
Bobijevo naslijeđe.
Bobi je imao dobar život i mnogi njegovi prijatelji za njime tuguju. Okolnosti njegove smrti mogu navesti ljude da počnu primjećivati da se "zamagljivanje" u svom sadašnjem obliku u našoj regiji provodi na opasan i neprihvatljiv način. Ova prakse nema dokazane koristi. Njene potencijalno štetne posljedice su očigledne. Ako dovoljno ljudi zapamti, osobito među donositeljima odluka, mogli bi se zauzeti da se ta praksa zaustavi. Ako se to dogodi, Bobijeva smrt neće biti uzaludna.
© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2017, ažuriran 2022.
Prijevod: Ivana Župan
Eco Hvar je primio sa zahvalnošću ovaj komentar u Inboxu na Feisu: "Prekršen je Pravilnik kod zamagljivanja otrovima: obavezna je primjena propisanih mjera opreza i zaštite (NN 128/2011)nadležni zavod za javno zdravstvo izrađuje i Provedbeni plan koji obvezno mora sadržavati: 1.4.10. definiranje i osiguravanje načina obaviještavanja i suradnje izvoditelja s građanima, npr.: – pravovremeno obaviještavanje građana o provedbi DDD mjera na unaprijed definiranim obrascima obavijesti te definirati način obaviještavanja (javni mediji ili lijepljenje obavijesti na oglasnim pločama stambenih zgrada ili ubacivanje obavijesti u poštanske sandučiće i sl.) – definiranje ponašanja ovlaštenih izvoditelja tijekom provedbe mjera (poštivanje prava vlasništva obveznika provedbe, nenanošenje štete i izbjegavanje nesavjesnog rada, zaštita zdravlja pučanstva i kućnih ljubimaca) – izrada informativno – edukativnih naputka koje će ovlašteni izvoditelj putem letaka distribuirati pučanstvu tijekom akcije s podacima o: – obvezama pučanstva tijekom provedbe mjera (omogućavanje pristupa izvoditelju u podrumske, suterenske i gospodarske prostore u zgradama i dvorištima, a obavljene poslove ovjeriti potpisom na anketnom listiću) – koje postupke pučanstvo mora poduzeti radi sanitacije površine, prostora i objekata te uklanjanja građevinsko – tehničkih nedostataka koji pogoduju razvoju i razmnožavanju štetnika suzbijanje mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije od javnozdravstvene važnosti za Republiku Hrvatsku." E.V., Zagreb, 08.09.2017.
