Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home životinje Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Novosti: Ekologija.hr

  • Emissions from exported oil would not count against carbon budget, insiders say – reasoning likely to draw dismay from climate campaigners

    The giant Rosebank oilfield can be approved without breaching the UK’s emission targets, according to government insiders, in a boost to those in the cabinet who are pushing for it to be given the go-ahead.

    The Guardian revealed last week that Miatta Fahnbulleh, the energy secretary, was leaning towards rejecting the project, but her position has put her at loggerheads with cabinet colleagues, including the chancellor, John Healey, who are lobbying for an approval.

    Continue reading...

  • Scientists uncover ancient hills and swamps that disappeared as sea levels rose across northern Adriatic

    Venice is famed for being a floating city, but research shows the land it sits on once lay many miles inland. Dramatic changes in sea level over 10,000 years have reshaped the northern Adriatic coastline, with much of the land that our ancestors roamed now lying beneath the waves.

    Samuele Ongaro, at the University of Southampton, and colleagues combined seismic data with sedimentary cores from the coastal basins of northern Italy, Slovenia and northern Croatia to model changes in sea level across the region and reconstruct past landscapes over the past 10,000 years.

    Continue reading...

  • The radical Stern report showed that a low-carbon future is also good economics. But it seems that capitalism needs a reminder

    Saving the only planet we have makes good economic sense. There is, after all, no money to be made on a dead Earth. There may be costs involved now, but they are worth paying to protect our children from certain destruction.

    These propositions seem self-evident now. But two decades ago, mainstream economists had very different ideas. They had proved that the climate crisis would be a mere economic blip, easily absorbed by growing economies and therefore not worth spending money on. In their accounting, they considered ice caps and glaciers functionally worthless, that trees only add to GDP when they are cut down, and that a livable climate shouldn’t even merit a line on a spreadsheet.

    Fiona Harvey is an environment editor at the Guardian

    Continue reading...

  • Extreme heat accelerated disappearance of Triglav glacier from mountain revered as a symbol of Slovenian identity

    The final ice patch has vanished from Slovenia’s Triglav glacier, the latest Alpine casualty of Europe’s scorching summer.

    The once mighty ice mass lost 93% of its surface area between 1983 and 2003, shrinking to cover less than a hectare of overheated rock, but went on to surprise researchers who feared its imminent demise, clinging on to the mountain for two more decades.

    Continue reading...

  • A striking transformation takes place along the coast of Qinqdao in autumn, when a native seepweed turns a brilliant shade of red.

    The ‘red beach’ phenemon can be seen in the salt marshes and wetlands on the coast of China’s Shandong province, where the Suaeda glauca plantmatures and absorbs water, changing it from green to crimson between September and November

    Continue reading...

  • Wharram and York, North Yorkshire: It’s the nervy few days before a ceremony that will honour our local waterways, and I have work to do

    I visit the source of the tiny stream called the Gypsey Race now and then, drawn by the everyday miracle of its water welling to catch sunlight like a plaything and alchemise it into colours and sparks. Today, though, is different, because I’ve come to ask for something. Something like permission, or approval maybe.

    I’ve been helping to organise a gathering of river advocates to co-draft a regional charter of river rights – making explicit our responsibilities towards them. We will be holding a ceremony to blend waters from across Yorkshire to make ink in which the charter will be written. I want to collect water from the Gypsey, but I also want some of its potent reputation. Its course is regarded as auspicious thanks to an extraordinary concentration of nearby prehistoric barrows, cursuses and henges, not to mention England’s tallest standing stone. Local folklore insists that its capricious flow holds the power of prophecy.

    Continue reading...

  • Chris Packham says £24bn earmarked for projects with ‘ludicrously uncertain results’ should be redirected to help lower bills and cut emissions

    Campaigners are calling on the chancellor to cut the government’s £24bn spending plans for “fairytale” carbon capture technologies in favour of funding green schemes that can reliably cut emissions and lower energy bills.

    The environmentalist Chris Packham is leading an 11th-hour appeal for the Treasury to use this week’s budget to scale back the government’s “exorbitantly expensive” support for carbon capture, which is now more than the planned spending for the US, the EU, Norway and Japan combined.

    Continue reading...

  • Here are some of our writers’ best ways to stay toasty and occupied, even during cold weather, from teas to pajamas

    When the weather starts to take a turn for the brisk, the impulse to stay inside and hibernate is nothing new – but there are ways to optimize your time spent inside for maximum coziness and pleasure.

    From a limited-edition candle to a plush, furry comforter that does double duty, here are some of the ways our writers stay toasty even when the weather outside turns frightful.

    Continue reading...

  • In wet weather, garden snails can seek shelter in letterboxes – and find a feast there waiting for them

    We’ve all heard of snail mail – a term popularised since the advent of electronic mail – but who knew that snails eat mail? It might sound far-fetched but it’s true.

    We have it on good authority from the ecologist Simon Mustoe, who said snails ate his letter from Sir David Attenborough, a BBC report announcing the closure of a Northumberland Royal Mail postbox because of snails “munching the mail”, and desperate people on the forums of the Australian hardware chain Bunnings claiming snails have “a real appetite for postal letters” and can “eat a whole letter in two days”.

    Continue reading...

  • My mother was a keen swimmer, and she lived with depression. I wonder if she found the same respite in the water that has helped heal me since she passed away

    It was early morning in late September, off the coast of Kaş in Turkey. Watching the slightly choppy sea from a boat, the last thing I felt like doing was embarking on another 5km (3-mile) swim. Mind fog had sapped my energy, and my mood was decidedly Eeyore-like. But as I pulled on my cap and flippers, adjusted my goggles and took the plunge, something shifted.

    Head in the water, the knotted feeling in my throat began to loosen. Breathing came properly. There was respite.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com